beats by dre cheap

KURBAN-BAJRAMSKI VAZ

utorak,21.avgust.2018/09.zu-l-hidždže 1439

Allahu ekber kebira, Allahu ekber kebira, Allahu ekber kebira, ve-l-hamdu li-l-Lahi kesira, ve-l-hamdu li-l-Lahi kesira,ve-l-hamdu li-l-Lahi kesira, ve subhane-l-Lahi bukreten ve esila.

(Doista je Allah najveći, zaista, Allah je najveći i ponovo, doista Allah je najveći. Beskonačna zahvalnost pripada Allahu. Svekolika zahvalnost samo Allahu pripada. Svekolika zahvalnost pripada Allahu. Slavljen neka si, Allahu moj, jutrom i uvečer.)

Hvala Allahu dž.š. Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo, molimo Ga da nam oprosti i na Pravi put nas uputi. Utječemo Mu se od zla naših duša i posljedica naših ružnih djela.

 Braćo draga, blagost – el-hilmu je pohvalno vjerničko svojstvo. Blagost je osobina pravih vjernika, jer blagost voli naš Gospodar, Allah, dželle še’nuhu, i Njegov poslanik, Muhammed, alejhisselam. Blagost je začin koji se treba naći u svim čovjekovim poslovima – u djelima, u govoru i u komunikaciji s ljudima.

 Važna je blagost u svemu i na svakom mjestu. Muezzin neka uči ezan blago i osjećajno, učač Kur'ana neka lijepo i umilno izgovara Božije riječi, neka se djeca blago obraćaju roditeljima baš kao što roditelji s blagošću i umilnim očima gledaju na svoj evlad.

 Suprotno blagosti je ljutnja kada ne možemo usaglasiti mišljenja. Uzvišeni nas poučava kako se ponašati. ,,Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj.''!(16;125) U ovome ajetu su tri stvari koje treba primijeniti kad se raziđemo sa nekim u mišljenju, hikmet (mudrost), dobre instrukcije, diskutovanje na najbolji način.

 Potomci Resula s.a.v.s., su ostavili jedan lijep primjer hikmeta u savjetovanju drugih ljudi. Hasan i Husejin, kad su još bili mladi, vidjeli su starijeg čovjeka kako se pogrešno abdesti. Dogovorili su se da ga nauče a da ga ne uvrijede, savjetujući ga na način koji odgovara njegovim godinama. Prišli su ovome čovjeku i rekli: Ja i moj brat smo se razišli oko toga ko od nas uzima bolje abdest. Da li bi htio presuditi među nama i vidjeti ko od nas ispravnije uzima abdest. Čovjek je onda počeo pažljivo posmatrati kako unuci Resula s.a.v..s uzimaju abdest. Kad su završili on im zahvali i reče: Allaha mi, nisam znao uzeti abdest dok nisam vas vidio. Obojica ste me naučili da uzmem abdest ispravno.

Imaju dva oblika hikmeta. Hikmet u znanju, hikmet ilmijja i hikmet u djelima-hikmet amelija. Ima ljudi imaju hikmet znanja, ali kada savjetuju i ispravljaju druge, fali im hikmet u djelima.

 Bolje je blago govoriti nego ljutiti se i u nemoći podizati glas. Faraon je bio od najgorih ljudi na zemlji. Musa a.s., jedan od najboljih. Pogledajte šta Allah kaže Musau, kako da savjetuje faraona: ,,Idite obojica faraonu, zaista je on nasilnik, i govorite mu blagim govorom, možda se poboji Allaha.''

 Mus'ab ibn Umejr je bio prvi ,ambasador' Resula savs u Medini. Prije nego je Resul s.a.v.s. stigao u Medinu, Mus'ab je poučavao stanovnike Medine Islamu. Ovo je razljutilo Sa'da ibn Ubadeta, jednog od glavešina Medine. Isukao je sablju da ubije Mus'aba. Kad ga je sreo, zaprijetio mu je: ,Prestani širiti Islam ili ću te ubiti!'

 Mus'ab je zauzeo stav koji je za pouku. Ovaj pred njim nije prestajao da prijeti i želio ga je ubiti. Mus'ab mu reče: Zar nećeš sjesti i poslušati koji minut. Ako ti se sviđa uzmi, a ako ne, mi ćemo prestati sa ovim. Pa je Sa'd sjeo. Mus'ab je govorio o Allahu i Njegovom Poslaniku, sve dok lice Sada nije zasjalo kao mjesec pa reče: Šta treba da se uradi pa da se postane musliman? Nakon što mu je Mus'ab objasnio, on reče: Ima jedan čovjek, koji ako postane musliman, svi u Medini će postati muslimani, a to je Sa'd ibn Muaz.

 Kad je Sa'd ibn Muaz čuo šta se desilo, žestoko se rasrdio. Otišao je da ubije Mus'aba zbog stvari koje je učinio. Kad je ušao kod Mus'aba rekao mu je: Ili ćeš prestati sa ovim što govoriš, ili ću te ubiti! Mus'ab mu reče: Što ne sjedneš sa nama pa da čuješ koji minut. Ako ti se svidi prihvati a ako ne ja ću prestati sa ovim. Pa je Sa'd sjeo. Mus'ab je govorio o Allahu i Njegovu Poslaniku, sve dok se lice Sa'da nije promjenilo pa reče: Šta da uradim pa da postanem musliman?

 Pogledajte šta lijepa riječ čini. Sa'd ibn Muaz je otišao svome plemenu tu noć i svime im rekao: Sve vaše mi je haram od vas dok ne postanete muslimani. Tu noć svaka kuća je otišla na spavanje sa riječima La ilahe Illalah, a sve zbog jedne lijepe riječi.

 Svijetli primjer kako musliman treba da postupi, je primjer Ebu Bekra. Ebu Bekr se jednom razišao u razgovoru sa jednim ashabom zbog jednog drveta. U toku prepirke, rekao mu je nešto što je poželio da nije rekao. Nije ga prokleo, niti napao njegovu čast, nego je rekao nešto što je rastužilo ovoga ashaba. Istovremeno, Ebu Bekr mu reče: Odgovori mi na isti način! Ovaj ashab mu reče: Neću. Kaže: Odgovori mi isto ili ću se tužiti Poslaniku s.a.v.s. Ashab je odbio i Ebu Bekr se tužio Poslaniku s.a.v.s. Resul savs je pozvao ovog drugog ashaba i upitao ga da li je Ebu Bekr ovako rekao. Kaže ashab: Jeste. Pa šta si mu odgovorio, upita Resul s.a.v.s. Ništa, reče ashab. Kaže Resul s.a.v.s.: Dobro je da nisi, nego radije reci: Allah ti oprostio Ebu Bekre. Ashab se okrenuo i reče: Allah ti oprostio Ebu Bekre. Ebu Bekr je zaplakao i udaljio se.

 Svako od nas ima obavezu da u međusobnoj komunikaciji ispolji prelijepo svojstvo, opraštanja pogreški i propusta, da upućujemo dove za oprost grijeha i da se međusobno savjetujemo. Potrudimo se da budemo od onih koji su blagi prema: sebi, svojim roditeljima, suprugama, djeci, braći, sestrama, rodbini, komšijama i općenito svim ljudima koji zaslužuju našu blagost i onda se možemo nadati Allahovoj, milosti na Dan kada će nam ona biti najpotrebnija. U mnogim hadisima Allahov Resul alejhi salatu ve selam nam govori o ovoj plemenitoj osobini:

 Prenosi Džerir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ,,Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je svo dobro!”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao a prenosi majka vjernika Aiša radijallahu anha sljedeće ,,U čemu god se nađe blagost (ljubaznost), ona to i ukrasi, a odakle se god blagost ukloni, to bude unakaženo (izobličeno).” (Muslim)

 Također je jedne prilike obraćajući se Aiši, radijallahu anha, rekao i ovo: ,,O Aiša, uistinu je Allah blag (dobrostiv) i voli blagost. Allah daje da se blagošću postigne ono što se ne može postići grubošću niti bilo čim drugim osim s blagošću.” (Muslim)

 S druge strane, srdžba u sebi okuplja sva zla, jer i plemenit insan nekada može počiniti najružnije djelo i najveći zločin u momentu ljutnje. Kada je došao neki čovjek Resulu, sallallahu alejhi ve sellem da ga Poslanik nasavjetuje rekao mu je: „Nemoj se srditi.“ Pa je to ponovio nekoliko puta govoreći: „Nemoj se srditi.“ (Buhari)

 Islam nas odgaja da budu blagi, širokogrudni i sposobni da podnosimo neugodnostii, jer je u tome duševni mir a onaj ko se srdi i konstantno je ,,nakostriješen” taj se nalazi u stalnom nemiru i nervozi. Ljudska srca osjećaju ljubav i vole onog ko je blag, jer onaj ko učini zlo prema drugom i on to zlo podnese i oprosti mu, tada se onaj ko je počinio zlo povrati koreći sam sebe i žaleći za onim što je počinio.

 Treba preusmjeriti teške misli i svoje brige na bavljenje nekim korisnim poslom ili korisnom naukom. Možda ćemo zbog toga potpuno zaboraviti uzroke koji su ih izazvali, pa će nam se duša razveseliti, a pozitivna aktivnost povećati.

Allahov Poslanik tražio je utočište kod Allaha od brige i tuge.

Rekao je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao:

,,Žudi i teži za onim što će ti koristiti, a od Allaha traži pomoć i nemoj biti slabić i nemoćan! Ako te što neprijatno zadesi, nemoj reći: ,,Da sam uradio drugačije ne bi do ovoga došlo, nego reci: ,Allah je odredio ono što je htio, i to i uradio.’ Zaista riječi ,da sam’ otvaraju vrata i posao šejtanu.”

 Zikr smiruje i ima čudesno djelovanje na radost i smirenost duše, kao i na otklanjanje brige i tuge. Uzvišeni Allah subhanehu ve te'ala kaže:

ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَتَطْمَئِنُّ قُلُوبُهُم بِذِكْرِ ٱللَّهِ ۗ أَلَا بِذِكْرِ ٱللَّهِ تَطْمَئِنُّ ٱلْقُلُوبُ ٢٨

One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!" Ar-Rad, 28

 Trebamo nastojati da zaboravimo neprijatnosti koje su nam se dogodile, a koje ne možemo nadoknaditi, i da ne opterećujemo misli i mozak za ono neprijatno što je prošlo, jer je razmišljanje o tome samo gubljenje vremena.

 Ne opterćujmo se sa onim što nas čeka i dolazi u narednim danima jer je to na stepenu pretpostavki i mašte, kao što su siromaštvo, strah i slične neugodnosti koje bi nam se mogu dogoditi u budućnosti. Neka smo svjesni da su one u ruci Moćnog i Mudrog, a da u ruci Njegovih robova nije ništa do nastojanje da se postigne njihovo dobro, a odbace njihove štetne posljedice.

 Allahov Poslanik je učio dovu: ,,Gospodaru moj, popravi mi vjeru koja je moja zaštita! Popravi mi dunjaluk na kome traje moj život! Popravi mi ahiret koji je mjesto mog povratka! Život mi učini ispunjenim što većim brojem dobrih djela, a smrt smirajem od svakog zla!”

(Allāhumme aslih lī dīnil-lezī huve ismetu emrī, ve aslih lī dunjājel-letī fīhā me’āšī, ve aslih lī āhiretil-letī ilejhā me’ādī, ve-dž’alil-hajāte zijādeten lī fī kulli hajrin, vel-mevte rāhaten lī min kulli šerr! )

 Zato braćo i sestre, na nama je, a posebno na našim prvacima, da jedni prema drugima budemo blagi, da jedni drugima praštamo, da upućujemo dove za oprost grijeha i da se međusobno savjetujemo. Gdje smo mi, a gdje su spomenuta svojstva iskrenih mu’mina?!

 U predaji koju bilježi imam Buharija stoji: Prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ,,Allah se smilovao čovjeku koji je blag kada prodaje, blag kada kupuje i blag kada sudi!”
Imam Hasan El-Basri je kazao: ,,Znanje je bolje od nasljedstva, odgoj je najčistiji obraz, pobožnost je najsigurnija opskrba, ibadet je najbolja zarada, razum je najbolji vodič, lijepo ponašanje je najbolji drug, blagost je najbolji pomoćnik, zadovoljstvo je najveće bogatstvo, Allahova pomoć je najbolja pomoć, a sjećanje na smrt je najbolji govornik.”  

 Jedne noći je Omer ibn Abdulaziz, peti pravedni halifa muslimana obilazio grad da vidi stanje muslimana, a s njim u društvu je bio pratilac. Uđoše u džamiju u kojoj je bilo mračno, pa Omer zape za nogu čovjeka koji je spavao, a ovaj podiže glavu i reče: ,,Jesi li ti lud?” Omer reče: ,,Nisam!” Pratilac pođe da udari čovjeka, a Omer mu reče: ,,Ne diraj ga! Pitao me jesam li lud, pa sam mu odgovorio da nisam!” Blagost halife Omera je pretekla njegovu srdžbu i vlast.

 Poznati ashab El-Ahnef ibn Kajs je bio veoma blag i uziman je kao primjer blagosti tako da bi za nekog posebno blagog kazali: ,,Blaži je od Ahnefa!” Pripovijeda se da ga je neki čovjek verbalno napadao, a Ahnef je šutio i išao putem. Ovaj je nastavio idući za njim napadajući ga, a Ahnef je šutio i išao dok nije došao do kvarta u kojem je živio, gdje zastade i reče: “Ako ima još nešto u tvojoj duši da nisi rekao, kaži prije nego što te čuju moje komšije pa ti uzvrate (napadnu te)!” Jedna grupa ljudi poslala je provokatora kod El-Ahnefa, koji mu je cijelo jutro ružno govorio. Kada se primaklo vrijeme ručka, El-Ahnef reče: ,,Ručak je gotov, pa hajde, ako možeš, da ručamo!” Čovjek se postidi i ode.

Braćo i sestre, zato budimo od onih koji su blagi prema: sebi, roditeljima, suprugama, djeci, braći, sestrama, rodbini, komšijama i općenito ljudima koji zaslužuju našu blagost, budimo blagi i prema biljnom i životinjskom svijetu i onda se nadajmo Allahovoj, subhanehu ve te’ala, milosti na Dan kada će nam ona biti najpotrebnija.

Treba upamtiti ove savjete:

– „Kada musliman susretne muslimana, selam mu nazove i rukuje se s njim, s obojice spadaju mali grijesi kao lišće s grana.“

– „Najveći je škrtac onaj ko je škrt u nazivanju se­lama.“

– „Alah dž. š. je zaista blag pa voli blagost u svemu.“

– „Kada Allah dž. š. voli neku kućnu čeljad on ih nadari blagošću.“

– „Pazite! Kazaću vam ko neće ući u džehennem: niko ko je blag.“

– „Sa blagošću čovjek može zaista postići stepen onoga ko danju posti, a noću klanja.“

– „Ko nema blagosti taj nema ni sreće.“

 Svakom čovjeku treba prilaziti s ljubavlju. U ljudske odnose treba unositi svu  ljepotu plemenitog islamskog srca. Čovjek mu'min treba prilaziti lijepo bez biti grubosti i surovosti.

 Jerbo, blagost ruši sve prepreke i uvijek pobjeđuje. Ljudske duše su osjetljive i zato treba prema ljudima biti jako pažljiv. Radije iskrene pohvale, nego ukori, radije pouka i blaga uputa, nego osuda.

 Zato je osmijeh ukras na insanskom licu. Kroz iskren osmijeh dopire i zrači odsjaj čestite plemenite duše. On ništa ne košta, a donosi mnogo radosti i približava ljudska srca. Pregršt najdivnijih poruka on u sebi nosi. I zato pravim mu'min ne štedi na iskrenom osmijehu. To je dar Allaha dž.š.,i velika je šteta ne služiti se njime na putu za dobro u nama, oko nas i u srcima naših bližnjih.

 Kada nas zadesi kakva nedaća i iskušenje, odmah jadamo, kukamo, ne saburamo ili pak, Bože sačuvaj, i gubimo nadu u Boga i Njegovu pomoć. Nije džabe rečeno: „U saburu je selamet – spas, blagostanje“...

 Vjerovatno ste čuli za šejtanov susret s Ejjubom a.s. Prenio je Ibn Ebi Hatim r.a. u svom tefsiru od Ibn Abbasa r.a. da je rekao: Šejtan je rekao: Gospodaru, omogući mi da zavodim Ejjuba?! Allah, dž.š., je rekao: Omogućujem ti pristup njegovom imetku i djeci, ali tijelu ne! Iblis, l.a., se spustio sa cijelom vojskom i obratio im se: Data mi je moć da napadnem Ejjuba, pokažite mi šta ste u stanju učiniti! Krenuli su neki na istok neki na zapad brzo poput vatre i vode. Jednu grupu poslao je da unište usjeve, drugu grupu deve, treću krave a četvrtu sitnu stoku. Rekao im je: Od vas će ga sačuvati samo strpljenje, zato počnite te nesreće jednu za drugom. Šejtan se lično pozabavio njegovim sinovima, sakupio ih je u kući najstarijeg sina i dok su jeli i pili zapuhao je jak vjetar i srušio kuću na njih. Nakon toga šejtan je došao Ejjubu a.s. u liku sluge sa halkama u ušima i rekao mu: Ejjube, vidje li ti šta ti uradi tvoj Gospodar? Sakupio ih je u kući najstarijeg sina i dok su jeli zapuhao je jak vjetar i srušio kuću na njih. Da si samo vidio taj prizor, kada se njihova krv pomiješala sa hranom i pićem. Ejjub a.s. ga upita: A gdje si ti bio? Reče: Bio sam sa njima. Ejjub a.s. ga ponovo upita: Kako si se spasio? Reče: Eto, spasio sam se. Ejub a.s., reče: Ti si šejtan!   

 Potom mu reče: ,,Danas sam kao na dan kad me majka rodila.“ Potom je ustao, obrijao glavu i počeo klanjati. Iblis, l.a., je tada pustio tako snažan glas da su ga čuli svi na nebesima i na Zemlji.

  Pokucao je na nebeska vrata i rekao: Gospodaru, sačuvao se od mene, pa mi ponovo daj moć nad njim jer ja to ne mogu bez Tvoje dozvole. Allah, dž.š., mu reče: „Odobravam ti pristup njegovom tijelu ali ne srcu." Šejtan se spustio, potom puhnuo ispod Ejjubovih, a.s., stopala tako da se sav pretvorio u ranu, od glave do pete. Bacili su ga u pepeo čak mu se vidjela i unutrica. Njegova žena mu je služila i brinula se o njemu, jednom prilikom mu je rekla: Ejjube, zar ne vidiš Allahov kader koji te spopao, siromaštvo i bijeda doveli su nas da sam prodala za komad hljeba svoje pletenice da te nahranim. Moli Allaha da te izliječi! On joj reče: ,,Teško tebi, živjeli smo u izobilju sedamdeset godina, strpi se sedamdeset na muci!“ Njegova nevolja trajala je sedam godina.

  Prenio je Ibn Hatim od Jezida ibn Mejserea, r.a., da je rekao: Ejjub, a.s., je uljepšao svoj zikr kada ga je Allah, dž.š., iskušao gubitkom porodice, imetka i djece. Obratio se Allahu, dž.š., riječima: „Hvalim te Gospodaru svjetova, Tebe koji si mi dobročinstvo učinio. Dao si mi imetak i djecu što je ušlo u svaki dio moga srca. Sve si mi to uzeo i ispraznio srce, sada se između mene i Tebe ništa ne isprečava.“

 Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji su blagi, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti i da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca! Molim Ga da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u Džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!  

Nijaz Salkić - RODNA GRUDA
http://vrazici.blogger.ba
21/08/2018 00:41