beats by dre cheap

MIRUH RAMAZANA (26)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 26. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
26. džuz
 Ajeti sura El-AHkaf, Muhammed, El-Feth, Al-Hudžurat, Kaf, Az-Zarijat čine 26. džuz. S obzirom na značajan broj ajeta koji se odnosi na ahlak, edeb, lijepo ponašanje i ophođenje u društvu, Kur'an je i kodeks ponašanja vjernika u društvu. U tom kontekstu Sura Al-Hujurat/ El-Hudžurat/ Sobe u današnjem džuzu donosi niz poruka vjernicima.
 Allah nam poručuje da provjeramo vijesti: „O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ Koliko puta smo pročitali i na facebooku šerovali ili u društvu prepričali neku vijest, informaciju ne provjeravajući da li istina ili ne.
 Dalje, jedna od posebno važnih za današnjicu jeste da vjernici mire zavađene vjernike, a ako ih ne mogu izmiriti da zauzmu stranu onoga kome je učinjena nepravda. Stoga, ne može čovjek stati na stranu svog brata, rođaka, supruga/e, „zemljaka“ ako su učinili nepravdu nekome.
„ O vjernici, neka se muškarci jedni rugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi čine nepravdu.“
 Koliko puta smo nazvali nekoga nadimkom smatrajući to smiješnim, a njemu je to bilo podrugljivo? S druge strane kada ljudi trebaju nekoga da zovu nadimkom: hafize, doktore, profesore... onda to ne čine. Zašto se ne dozivamo lijepim nadimcima ili onima koje volimo i zaslužujemo? Allah je objavio ajet o nadimcima, stoga obratimo pažnju na naše međusobno dozivanje.
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“
 Ovaj ajet bismo trebali imati na levhama u kućama, u autu, na poslu, na zaslonu naših telefona, jer vjernika zaista najviše u toku dana griješi zbog svog jezika.  Prvo Allah upozorava na sumnjičenja, što je povezano s ajetom s početka sure da se vijesti provjeravaju. Svakodnevno kroz medije, ali i u razgovorima čujemo niz vijesti koja su uglavnom sumnje, nedokazane tvrdnje i dezinformacije. Dalje, ogovaranje je grijeh koji muškarci pripisuju ženama, a zapravo oni više ogovaraju jer su svakodnevno izloženi češćim kontaktima s ljudima, s većim brojem ljudi kominiciraju, uglavnom imaju više poznanstva i razgovori počinju ili se završe s ogovaranjem. Ponekada vjernici kažu: Ne ogovaramo, to je istina! Poslanik, a.s., je kazao da je ogovaranje govor o nekome čak i ako je istina, ali njemu nije drago, dok je kleveta govor o nekome koji nije istinit.
 Jedne je prilike putovala grupa ashaba i sa njima Selman el-Farisi. Odsjeli su, napravili šatore i spremili hranu, a Selman je od umora zaspao. Neki od njih su između sebe počeli govoriti o Selmanu: ,,Ovaj rob hoće samo da uđe u već postavljene šatore i da jede već spremljenu hranu”. Zatim su Selmana poslali Poslaniku, a.s. da za njih zatraži malo hrane i kad  zatraži hranu, Poslanik, a.s. mu reče: ,,Kaži im da su oni već jeli”!
 Kad im je Selman prenio Poslanikove riječi, oni s nevjericom krenuše da uvjere Poslanika kako stvarno nisu jeli, ali im Poslanik ponovo reče: “Da. Da. Vi ste jeli meso svoga brata kad ste o njemu govorili to što ste govorili dok je spavao”! Zatim je Poslanik proučio ajet: ,,O vjernici, čuvajte se mnogih sumnji, jer su neke od njih grijeh, ne uhodite i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista oprašta i milostiv je”! (el-Hudžurat, 12. ajet).
 Od Ebu Umameta el-Bahilija se prenosi da je objašnjavao: ,,Na Sudnjem danu ce čovjek dobiti svoju knjigu i vidjeti neka dobra djela za koja zna da ih nije radio, pa će upitati Allaha: ,,Gospodaru, odakle mi ova djela”?! Allah će mu odgovoriti: ,,To je ono što su te ljudi ogovarali, a ti nisi znao”!

RODNA GRUDA
http://vrazici.blogger.ba
09/06/2018 20:07