beats by dre cheap

MIRUH RAMAZANA (11)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 11. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
11. džuz
 Ponekad u životu mukotrpno radimo, iz dana u dan poslove, koje ne primijete ni članovi porodice akamoli poslodavci. Nije nam potrebno priznanje ili nagrada, ali želimo razumijevanje kada učinimo pogrešku ili ne dovršimo određene privatne ili poslovne obaveze. U tim situacijama kao lijek dolaze riječi Gospodara: „I reci: ,,Radite! Allah će rad vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti."(Et-Tevbe,105)
 Allah će vidjeti naš trud, a ako smo iskreni u poslu i obavljamo ga kako treba učinit će da saznaju i oni koji trebaju znati za naš trud. Allah kaže upravo da će vjernici vidjeti naš trud, znači dobri ljudi koji trebaju vidjeti. Kakva svrha da naš trud vide ljudi kojima je muka što uopće radimo? Međutim, ne zaboravimo, ipak, da ćemo odgovarati za sve što činimo i to nam poručuje kraj ovog ajeta da će nas Allah obavijestiti o onome što smo činili: ako smo govorili da je nešto u ime Boga – je li uistinu bila čista namjera; ako smo radili da zaradimo halal platu – jesmo li radili kako treba; ako smo podučavali, pomagali drugima – jesmo li to radili najbolje što smo znali…
 Poslije ovog ajeta odnosno ove sure dolazi sura Junus, odnosno sjećanje na Junusa, kada ovaj ajet dolazi do posebnog izražaja. Naime, Junus, a.s., je napustio svoj narod, nije polagao nade da će njegovi sugrađani postati vjernici, napustio je svoju misiju misleći da se uzaludno trudi. Allah ga je zbog ovakvog negativnog stava iskušao i uvjerio u suprotno: svi su postali vjernici, cijeli narod je postao vjernički što se nikada nije desilo nekom narodu koji je trebao propasti, odnosno kao da je Allah poručio Junusu, ali i nama, da je naše da se trudimo i iskreno radimo; to je naše, za ostalo se ne brinimo.
 Imajmo na umu da sve što nas loše zadesi, zapravo je trunka spram dobra kojeg dobijemo. Vjernik toga mora biti svjestan svakog trenutka, jer u suri Junus stoji: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro oni bi, uistinu, stradali... “ (11).  Ipak, čovjek kada ga zadesi bilo kakvo zlo zapamti ga, pored svih drugih blagodati. Zaboli ga uho pa ne vidi cijelu zdravu glavu.  Stoga nam u slijedećem ajetu (12) Uzvišeni Allah kaže da čovjek, kada ga zadesi nevolja, dugo se moli, a kada ga nevolja prođe zaboravlja na Allaha. Odnosno  bude zaokupljen nevoljom, što je normalno, ali ne smije zaboraviti na Allaha kada ga prođe nevolja, glavobolja, zubobolja… to nije i ne smije biti normalno kod vjernika, stoga je zlatno pravilo, na osnovu hadisa, da će se onog ko se sjeća Allaha u blagodati, Allah sjetiti kada bude u nevolji.
 Obratimo pažnju da ne budemo smrknuta lica. Čovjek kući može doći umoran, uznemiren, čak i uvrijeđen ali to je njegovo iskušenje i nije od lijepog ahlaka da i drugi moraju osjetiti njegovo iskušenje, koje je možda dobro za njega, a možda kazna Božija. Zašto mora njegova porodica, kolege, komšije ili džemat trpjeti njegovu kaznu?
 Neki ne uznemiruju druge verbalno ili fizički, ali smrknuta lica se pojavljuju u društvu i čine nelagodnim ambijent. Smrknuto lice je osobina onih kojima će takvo lice biti na Sudnjem danu (Junus 27), stoga zašto imati njihov izgled? S druge strane, prema hadisu osmijeh je sadaka, to jest vedro lice koje mijenja ambijent u društvu je dobro djelo i vedra i osmjehnuta lica su lica džennetlija.

RODNA GRUDA
http://vrazici.blogger.ba
25/05/2018 19:34