NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

24.06.2011.

VRIJEME GODIŠNJIH ODMORA

Nijaz SALKIĆ

Ovo ljeto nikako da krene po željama širokih narodnih masa. Evo juni je ostario a serbez nije zagrijao umorne kosti. Radni ljudi maštaju o slobodi bez krutih radnih obaveza i satnice. Mnogi se pitaju kuda ići kada konačno dobiju rješenje za godišnji odmor. Regresi više nisu oni prijašnji ako ih uopće još neki sretnici i dobiju.

Helem, možda će se ove godine pjevati onaj stari šlager sezone. 'Ko ima para kupa se u moru, a ko nema para kuću u lavoru.'

Šta ćemo, stvarnost je takva.

Upamet!

23.06.2011.

MIMBERA-SJEĆANJE

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. 

Allah, dž.š., u  2. suri (El - Bekare / Krava) u  152. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ

'Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! '

       A zatim, danas je petak, 24. juni 2011., ili  22. redžeb, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset deveta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

       Čovjek je biće zaboravno. Stvoren je da neprestano uči, pamti i ponavlja. Ako samo mehanički uči a ne pamti koristi nema, opet ako uči i pamti a ne ponavlja čovjek zaboravlja. Čemu onda učenje i pamćenje bez ponavljanja lekcija. Od rođenja do djetinjstva od mladosti do zrelosti kupe se i gomilaju iskustva i doživljaji. Mozak registruje a moždane ćelije slažu i čuvaju iskustvo i informacije ako se ponavljaju. Zaboravljanje je pojava gubitka sjećanja koja se očituje u nemogućnosti obnavljanja onih sadržaja koji su predhodnim učenjem činili dio čovjekovog iskustva. Većina stručnjaka se slaže da postoje četiri uzroka zaboravljanja: postupno osipanje tragova pamćenja, nemogućnost pronalaženja informacija, interferencija i represija.

         U kontekstu svakodnevnih razgovora zaboravljanje se često označava kao nešto nepoželjno i štetno. Međutim, to nije opravdanje jer da nema zaboravljanja naš život bi bio mnogo težak, jer mi bi se sjećali i potrebnog i svih nepotrebnih događaja, a to bi nas stalno ometalo u našem razmišljanju.

        Zaboravljanje je proces suprotan pamćenju. To je nemogućnost  zadržavanja učenog sadržaja i nemogućnost reproduciranja. Pored normalnog procesa zaboravljanja postoje i bolesti kao i poremećaji pamćenja. Očituju se u vidu amnezija, demencije, pa sve do Altchtajmerove bolesti, koje nastaju usljed oboljenja mozga, njegovih povreda, trovanja ili degeneracije.

Budući da je zaboravljanje u početku brzo, a kasnije sve sporije - potrebno je organizirati ponavljanje u vrijeme kad je zaboravljanje najbrže tj. neposredno nakon učenja. Oni što umiju raditi sa upamćenim, naučenim i doživljenim zovemo učenim i znalcima među ljudima.

         Poštovane sestre, draga braćo!

Uzvišeni Allah u Kur'anu zaborav naziva nisjan. Prvi zaborav je vezan za h. Adema a.s. i njegovo zaboravljanje Allahove s.v.t.a. opomene u vezi šejtanove obmane. Tada su Adem i h. Havva postali žrtvama, tj. lažnih obećanja o promjeni vrste - da će postati meleki, o vječnom životu i drvetu vječnosti i vlasti koja nikako i nikada neće proći i propasti pod uvjetom, ukoliko se približe zabranjenom drvetu Adem i Havva tada omađijani, prevareni, izigrani, slagani i obmanuti i da su umjesto svih šejtanovskih obećanja prvi put ostali i postali goli, ostali bez odjeće i jedne od bitnih odlika i odrednica koja razlikuje insana od hajvana, jer odjeća insana zaogrće, zaštićuje, ukrašava, uljepšava i stidna mjesta, tijela mu pokriva.

         Šejtanove mađije i njegova borba protiv čovjeka traju i dan danas. Naš mozak je takav da je pogođen i uznemiren u momentu nevolja i jakih doživljaja. Odlika  mozga je zaborav i nesjećanje. Zbog neponavljanja lekcija i zaborava desio izgon iz Dženneta, Srebrenica, a može se desiti gubitak časti i ponosa i izguba vječnosti i Dženneta.

Poštovana Sestro! Nikako ne zaboravi da je zaborav životni pratilac a prolaznost tvoja sudbina. Sjeti se onih što živješe pod ovim istim nebom i grijaše se pod istim suncem. Razmisli o pradjedovima, djedovima i roditeljima. Oni su bili bili ono što smo ti i ja danas i što ćemo biti ono što oni jesu sada.

         Dragi brate! Ne zaboravi slučaj Adema i njegove žene h. Have. Bijahoše njih dvoje na ljepšem i uzvišenijem mjestu i duže življaše od nas. Njihov zaborav je nama u nauk da i mi razmislimo o našem zaboravu. Na bilo koji čovjekov zaborav: svjesni-nesvjesni, namjerni-nenamjerni, hotimični-nehotimični, slučajni-sistemski, mahinalni, slučajni-ciljani, praiskonski, primordijalni Ademov ili sadašnji, aktualni njegovih potomaka, ubacuje se šejtan kao Ademu, a.s. Prokleti Iblis hoće da udalji čovjeka od Allaha, od Dženneta, od Istine, od Upute i Pravog Puta i da ga približi sebi, grijehu, propasti i Džehennemu.

          Brate dragi! Ne zaboravi da je zaboravljanje sedžde i namaza cilj i želja Iblisa-šejtana-prokletnika. Ne zaboravi da zaboravljanje na Allaha, našega Gospodara vodi i mene i tebe u propast i u zaborav od našega Stvoritelja. Sjeti se svih onih što su živjeli pod ovim nebom i grijali se na istom suncu. Šta im je ostalo od dunjaluka i bogatstva ako Allah s njima zadovoljan nije. Razmisli o svojim pradjedovima, djedovima i svojim roditeljima. Oni su bili bili ono što si ti danas a ja i ti ćemo biti ono što oni sada jesu. Mi živimo u mjestima gdje se može lijepo obući, obuti i hrane lijepe pojesti. Doista je najveća unutrašnja odlika čovjeka u odnosu na sva druga stvorenja i stvorene svjetove, jeste svjesna vjera u slobodi, a vanjsko oblačenje i odjeća, opet u slobodi. Grijehom i grijesima, te neobavljanjem namaza, zaboravljanjem na dobročinstva šejtan želi da razgoliti, razotkrije, razobliči, oslabi, učini nezaštićenim i golim insana i tako ga (s)ruši, obara i vraća na stadij hajvana, u kojem ga Allah nije stvorio nego šejtan želi da bude, jer unutrašnja razdioba između insana i hajvana, jeste vjera, a vanjska odjeća:

 يَا بَنِي آدَمَ قَدْ أَنزَلْنَا عَلَيْكُمْ لِبَاسًا يُوَارِي سَوْآتِكُمْ وَرِيشًا ۖ وَلِبَاسُ التَّقْوَىٰ ذَٰلِكَ خَيْرٌ ۚ ذَٰلِكَ مِنْ آيَاتِ اللَّهِ لَعَلَّهُمْ يَذَّكَّرُونَ

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. ”

         Koje je je brate i sestro tvoje drvo zbog kojeg si počinio(la) grijeh i ostao(la) bez odjeće svoje duše, bez haljinke svoga srca, bez oklopa vjere svoje, tevbe i istigfara? Udalji se od tog griješnog drveta dok još vremena imaš.

          Poštovana sestro! Nemoj zaboraviti da je zaborav životni pratilac a prolaznost i odlazak s ovog svijeta zajednička sudbina. Sjeti se svih svojih rođaka i njihovih života i toga da su se oblačili i pokrivali svoja tijela, kako su ih pokrivali. Prisjeti se svojih grijeha koje iz zaborava na proživljenje i ispitivanje na Danu suda trenutno činiš. Razmisli o svojim pradjedovima, djedovima i roditeljima. Oni su bili bili ono što smo ti i ja danas a mi ćemo uskoro biti ono što oni jesu sada.

          Podsjetimo se, da se čovjek vremenom zaljubi u sebe, svoje postupke i djela. Zadivljenost svojim djelima za sobom povlači mnoge negativnosti a neke od njih spomenuo je Ebu Hamid el-Gazali,  Allah mu se smilovao, te kazao: „Znaj da su nedaće koje zadivljenost samim sobom donosi mnogobrojne. Zadivljenost odvodi ka oholosti a oholost sa sobom donosi nebrojeno mnogo nevolja. Zadivljenost sobom čini da zaboraviš grijehe i da im ne pridaješ značaj dok ibadete preuveličavaš i diviš im se. Zaboravljaš na Allahove blagodati i da ti je On omogućio da ibadetiš. Čovjek zadivljen sam sobom osjeća se sigurnim od Allahove kazne i smatra da on kod Allaha ima posebno mjesto. Zadivljenost ga odvodi do toga da sam sebe hvali.“ Huzejfe b. El-Jeman r.a. je rekao: „Shodno znanju čovjek se boji Allaha, a shodno neznanju čovjek biva zadivljen svojim znanjem.“

Mutarrif b. Abdulah b. El-Šehir, Allah mu se smilovao, je rekao: „Da noć prospavam i osvanem kajući se draže mi je nego da noć provedem u namazu pa osvanem zadivljen sobom.“

        Dragi brate i sestro! Često se sjećajmo Allaha. Jerbo, kad god se srce sjeti Allaha, dž.š., šejtan biva pobijeđen i ponižen, a ako se Allah dž.š., ne spomene, šejtan pobijedi i biva veći. Sjeti se u ovom svetom mjesecu i svojih umrlih dragih roditelja koji te očekuju i nadaju se da ih se sjetiš dovom, dobročinstvom, učenjem Kurana i lijepim spomenom.

Dova 

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog  iskušenja našu porodicu,  djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari. Refik Ćatić, Psihologija za 3. razred,   (El-Hudže fi bejani-l-Mehudže od Esfehanija 2/534), (Ez-Zuhd od Ibn Mubareka str. 151. Sijer E'alami-Nubela 4/(El-Ihja 3/370, sažeto) Društvo i razotkrivanje tijela (Mustafa Spahić),

Nijaz SALKIĆ

22.06.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (58)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve an sufjanebni ujejnete redijellahu anhu kale men ehabbellahu ehabbe men ehabbellahu teala ve men ehabbe men ehabbehullahu teala ehabbe fillahi teala ve men ehabbe ma ehabbe fillahi teala ehabbe en la ja'rifehunnasu.

 Sufjan bin Ujejne r.a. je rekao:

·        Ko voli Allaha dž.š., njega zavole oni koje Allah dž.š. voli,

·        Ko zavoli onoga koga Allah d.š. voli, zavolio ga je u ime Allaha dž.š., i

·        Ko zavoli u ime Allaha dž.š., htjet će da to ljudi ne znaju.

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

20.06.2011.

POSTUPANJE PO ZNANJU

Na mnogo mjesta u Kur'anu se uz iman spominje amel – djelo. Neki islamski učenjaci smatraju da su djela dio imana i da nema vjernika bez izvršavanja Allahovih naredbi. Znanje je prvi imperativ, međutim sticanje znanja iza koga ne slijedi postupanje po njemu je opasno i vodi u Džehennem.

Ebu Derda veli.: «Neće čovjek biti alim – učen dok ne bude muteallim – onaj koji uči. Niti će biti alim dok ne bude postupao po onome što zna.»

Zato je neko rekao: Teško onome koji ne zna jednaput, a onome koji zna sedam puta.

Prenosi se od Isa a.s.: «Ko bude bio alim i bude radio po onome što je naučio, a zatim bude druge podučavao za takvog će se meleki nebesa i zemlje moliti i dovu upućivati.» Rekao je i ovo: «Koliko li je stabala bez ploda! Koliko li je uleme bez muršida – vodiča! Koliko li je plodova bez mirisa! Koliko li je nauka koje ne koriste!»

Evzai veli: «Ko bude postupao po onme što zna biće upućen na ono što ne zna.»

Sehl ibn Abdullah je rekao: «Ljudi su mrtvi osim uleme – učenjaka. Učenjaci su pijani ukoliko ne postupaju po svome znanju. I praktičari – alimi su obmanjeni ukoliko ne budu iskreni. A i  iskreni ponekad pogriješe.»

Prenosi se da je neki od Benu Israilaca bio učen tako da je bio poznat po svojoj učenosti i mudrosti. Međutim Allah dž.š. mu je poručio preko jednog od vjerovjesnika: «Kada bi sakupio još toliko znanja neće ti koristiti ukoliko ne budeš postupao po slijedeće tri stvari:

1.      da izbaciš ljubav prema dunjaluku jer on nije kuća za vjernike;

2.      da ne uzimaš za druga i prijatelja šejtana jer on nije prijatelj vjernicima;

3.      da ne uznemiravaš druge vjernike jer to nije zanimanje mu'mina.

Neko je rekao: Na Sudnjem danu će trojica najviše biti poniženi:

1.      čovjek – gospodar koji bude imao poslušna roba na ovom svijetu, a on bude bio griješnik i to onda kada ugleda kako njegov rob ulazi u Džennet, a on u Džehennem;

2.      čovjek koji je bio bogat pa svoje bogastvo ne bude trošio na Allahovu putu, pa kad umre i ostavi nasljednike oni ne budu vjernici da potroše svoj imetak na Allahovu putu, pa on uđe u Džehennem, a oni u Džehennem i

3.      učen čovjek – alim koji bude druge podučavao znanju, pa oni budu po tome postupali pa uđu u Džennet, a on u Džehennem.

Prenosi se da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao da je najgori čovjek alim kada se pokvari i fesad čini i kada ne postupa po svome znanju.

Sufjan Es-Sevri je rekao: «Početak znanja je šutnja, zatim slušanje, zatim memorisanje, zatim postupanje po znanju i na kraju širenje znanja drugima.»

Ebu Derda veli: «Budi ili alim ili učenik ili onaj koji sluša, a nemoj biti nešto četvrto pa da u propast odeš.»

Ebu Hafs veli: «Alima krasi deset stvari:

1.      lijepo djelo;

2.      bogobojaznost;

3.      nasihat – savjet;

4.      ljubaznost i sažaljenje;

5.      tolerancija;

6.      strpljivost;

7.      blagost;

8.      skromnost i ustezanje od tuđeg imetka;

9.      trajno nadgledanje kitaba i

10. otvorenost prema svakome.»

Ebu Hafs nastavlja: «Postoji deset ružnih stvari koje se mogu naći kod deset skupina ljudi:

1.      bijes kod vladara;

2.      škrtost kod bogatih;

3.      pohlepa kod uleme;

4.      žudnja za ovim svijetom kod siromašnih;

5.      nedostatak stida kod onih koji vagaju i obračunaju;

6.      oponašanje mladića kod starijih;

7.      oponašanje muškaraca žena;

8.      oponašanje žena muškaraca;

9.      dolazak asketa – zahida na vrata dunjalučara i

10. džehalet – neznanje u ibadetu (kod pobožnjaka).»

Neko je rekao: Govor mudrih je igra za luđake (izbezumljene), a govor izbezumljenih je pouka  mudrima.

Neki islamski učenjaci (sufije) ulemu dijele na tri vrste:

a)     alim billah i alim bi emrillah; to je onaj učenjak koji poznaje Allaha i Njegove propise – farzove te Ga se boji i radi po šeriatu;

b)     alim billah; to je onaj koji zna za Allaha i boji Ga se, ali ne po znaje sve Njegove propise;

c)      alim bi emrillah; to je onaj koji poznaje Allahove granice i čuva se da ih ne pređe, ali s obzirom da ne pozna veličinu Allaha njegova bogobojaznost je slaba.

19.06.2011.

novi post

uskoro,insaAllah

18.06.2011.

novi post

uskoro,insaAllah!

17.06.2011.

novi post

uskoro,insaAllah!

16.06.2011.

MIMBERA-ZANIMANJE MUNAFIK

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِذَا جَاءَكَ الْمُنَافِقُونَ قَالُوا نَشْهَدُ إِنَّكَ لَرَسُولُ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنَّكَ لَرَسُولُهُ وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَكَاذِبُونَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u  63. suri (El - Munafikun / Licemjeri) u  1-4. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِذَا جَاءَكَ الْمُنَافِقُونَ قَالُوا نَشْهَدُ إِنَّكَ لَرَسُولُ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنَّكَ لَرَسُولُهُ وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَكَاذِبُونَ

Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!" – I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci. '

       A zatim, danas je petak, 17. juni 2011., ili  15. redžeb, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset osma džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

Pored mnogih vještina potrebnih za čestit život vjernik se mora izučiti i obvladati još jednu koju neki zovu mearifetluk. To je vještina prepoznavanja pravog lica, iskrenosti i dobročinstva. Vakat je ovo laži, prevara, licemjerstva i podvala.

       Uzvišeni Allah u Kur'anu opisuje prevarante pa veli:

إِذَا جَاءَكَ الْمُنَافِقُونَ قَالُوا نَشْهَدُ إِنَّكَ لَرَسُولُ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنَّكَ لَرَسُولُهُ وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَكَاذِبُونَ

اتَّخَذُوا أَيْمَانَهُمْ جُنَّةً فَصَدُّوا عَن سَبِيلِ اللَّهِ ۚ إِنَّهُمْ سَاءَ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ آمَنُوا ثُمَّ كَفَرُوا فَطُبِعَ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ فَهُمْ لَا يَفْقَهُونَ

وَإِذَا رَأَيْتَهُمْ تُعْجِبُكَ أَجْسَامُهُمْ ۖ وَإِن يَقُولُوا تَسْمَعْ لِقَوْلِهِمْ ۖ كَأَنَّهُمْ خُشُبٌ مُّسَنَّدَةٌ ۖ يَحْسَبُونَ كُلَّ صَيْحَةٍ عَلَيْهِمْ ۚ هُمُ الْعَدُوُّ فَاحْذَرْهُمْ ۚ قَاتَلَهُمُ اللَّهُ ۖ أَنَّىٰ يُؤْفَكُونَ

"Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!', i Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci." /1/"Oni su svoje zakletve štitom uzeli, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju." /2/ "To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju." /3/ " Kad ih pogledaš, njihov te izgled ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove - međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio kuda se odmeću!"

     U ovom časnom ajetu su nabrojane karakteristike licemjera:

·        Vole biti upadljivi

·        Rado se kunu na vjernost i prisegu

·        Od Allahova puta tajno odvraćaju

·        Ružno postupaju jer su bili vjernici pa postali zarečeni nevjernici

·        Zadivljuju okolinu odijevanjem, vole se kinđuriti i šik izgledati

·        Svojim govorom privlače i osvajaju slušaoce

·        U njihovim srcima je velika šupljina i praznina jer jedno govore a drugo rade

·        Boje se javnog mnjenja i reakcijaljudi, imaju osjećaj da da su svi oko njih neprijatelji njihovi.

·        Vjernicima su neprijatelji  jer se odmeću i grupišu

        Uzvišeni i Sveznajući kazuje da su se licemjeri izjašnjavali kao muslimani kada bi dolazili Vjerovjesniku, s.a.v.s.; međutim, to je bila samo maska. Zbog toga Allah, dž.š., kaže:

إِذَا جَاءَكَ الْمُنَافِقُونَ قَالُوا نَشْهَدُ إِنَّكَ لَرَسُولُ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنَّكَ لَرَسُولُهُ وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَكَاذِبُونَ

 "Kad ti licemjeri dolaze oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik'". Zato im se Allah, dž.š., suprotstavlja rečenicom u kojoj pojašnjava da je Muhammed, a.s., zbilja, Njegov poslanik:

"A Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik", a potom nastavlja:

"i Allah tvrdi da su licemjeri pravi lašci", jer oni istinski ne vjeruju u ono što govore i zbog toga ih Allah, dž.š., proglašava lašcima

       Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Licemjeri imaju prepoznatljive osobine:

- kada pozdravljaju - proklinju,

- otimačinom se hrane,

- od plijena najviše vole ono što su utajili,

- džamije izbjegavaju,

- namaz obavljaju na isteku njegova vremena, oholeći se, nenaviknuti, niti se žele naviknuti na ispravno obavljanje, noću su poput crvotočnih stabala, a danju izuzetno bučni." Jako je rasprostranjen munafikluk u obavljanju namaza.

Poslušajmo hadis, koji bilježi Muslim od Ebu Hurejre r.a., kako je Poslaniku došao jedan slijep čovjek tražeći od njega povlasticu da klanja u svojoj kući, jer nema ko da ga dovodi u džamiju u džemat. Poslanik mu za momenat odobri da klanja u kući, ali ga pozva i upita:“Čuješ li ti ezan“? „Čujem“- odgovori slijepi čovjek. „Onda si dužan da se odazoveš“-reče mu Poslanik.

     Na ahiretu će Allah pitati neklanjače šta ih je odvelo u saqar, oni će odgovoriti:“Nismo obavljali namaz“! Šta su najčešći uzroci neobavljanja namaza? Poslanik, s.a.v. s, kaže:“Kod insana sve stari i jenjava osim pohlepe za imetkom i želje za dužim životom.

      Poznato je da je Allah dž.š. svom Poslaniku objavio spisak munafika koji su bili u njegovom okruženju. Ovaj spisak je ostao tajna koju je jedino ashab Huzejfe ibn El-Jeman znao. Ovdje je jako interesantno kako je čuveni Omer r.a. reagovao kada je čuo za ovaj spisak. On je pitao Huzejfu ibn El-Jemana: "O Huzejfe! Neka Allah razgovara sa tobom, jeli mene uvrstio Poslanik s.a.v.s. među munafike?" Ovaj je odgovorio: "Ne. I nikome o tome ništa neću više reći." Zar je moguće da se jedan Omer uplaši da ga nema slučajno na spisku!? Šta je ostalo nama?

Rekao je Allahov Poslanik, ‘alejhis-selam:

     »Munafik (licemjer) sliči zalutaloj ovci koja se nađe između dva stada: sad se prikloni jednom, sad drugom, a nikako da se odluči za kojim da pođe» (Buhari i Muslim).

     Mu'min (vjernik) sliči zgradi koja je spolja zapuštena, ali kad u nju uđeš, nađeš je čistu i urednu; dok griješnik sliči grobnici koja je spolja uređena i okićena, pa zadivi gledaoca, ali joj je unutrašnjost puna truhleži» (Ibn-Hibban).

     «Tri su svojstva po kojima se raspoznaje munafik: kad govori - laže; kad obeća - ne ispuni i kad mu se nešto povjeri - iznevjeri» (Buhari i Muslim).

Dova     

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog  iskušenja našu porodicu,  djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari.   

Nijaz SALKIĆ

15.06.2011.

novi post

uskoro insaAllah!

14.06.2011.

novi post

uskoro novi post, insaAllah!

13.06.2011.

KAKO SI?

Nijaz SALKIĆ

Mnogo se danas upotrebljava rečenica, kako si? Isto tako najviše očekivani i dobiveni odgovor je, 'dobro'. Pitanje je da li pitac uvijek misli o onome što govori i pita a dahabetile je pitanje svih pitanja odgovor koji daje upitani.

Helem, svi smo danas na neki način roboti. Hodamo, radimo, jedemo, odmaramo, spavamo i učimo na polurobotski način. A da li smo dobro to samo Dragi Bog zna. Najviše nas je strah svojih godina i rođendana što svake godine brže dolaze i prolaze.

Upamet!

12.06.2011.

TREŠNJE

Nijaz SALKIĆ

Trešnja je lijepa miva. Slatka, ukusna, ljekovita, privlačna i draga. Treba uživati u tom voću dok ga ima. Posebna sreća je ubirati ukusne plodove sa grana ove voćke ili na samom stablu uživajući u branju ovih džennetskih plodova. Trešnje su bosansko i bošnjačko drvo i voće. Sadimo i održavajmo u životu plantaže trešanja.

Upamet!

11.06.2011.

novi post

uskoro,insaAllah!

10.06.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (57)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve anin-nebijji alejhis-selamu ennehu kalel mehabbetu esasul mearifeti vel iffetu alametul jekini ve re'sul jekinit-takva ver-rida bi takdirillahi tala.

Prenosi se od Allahovog vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao:

·       Ljubav je temelj svakog znanja,

·       Sačuvanost od zabranjenih poslova je znak istinskog priznavanja Allaha dž.š. a glava i temelj istinskog poznavanja Boga dž.š. je bogobojaznost, i

·       Biti zadovoljan Allahovom odredbom.

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

09.06.2011.

MIMBERA-GRADIMO MOSTOVE

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ  
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, Koji je obznanio Kur'an, pravu Istinu, Koji je učinio različitim pravi put od zablude, te tako obezbijedio spas onima koji budu vjerovali Allaha i Njegovog Odabranika Muhammeda a.s. Onaj koji slijedi Kur'an, Allahovu riječi i potvrđeni Sunnet drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, a djela ovih ljudi neće propasti, pa će dobiti nagradu na ovom i na budućem svijetu. Neka je spas i Božija milost na Muhammeda, Allahova roba i Poslanika, na njegov rod i njegove sljedbenike.

 

Allah, dž.š., u  49. suri (El - Hudžurat /Sobe ) u  13. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَىٰ وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا ۚ إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ   

' O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. '

       A zatim, danas je petak, 10. juni 2011., ili  08. redžeb, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset sedma džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate, braćo i sestre!

      Živimo u vremenu u kome se materijalizam uzdiže, novac na prijestolje podiže a bogastvom se vlast postiže. Ovo je vrijeme moći, doba slavnih, bogatih i vladajućih i doba muka slabih, nejakih i siromašnih. Bogatstvo i bijeda se danas često susreće, na malom prostoru prepliće i u sve ljudske pore i trenutke upliće. Bezbeli je sreće i jada bilo u svim generacijama, epohama i civilizacijama ali se informacije nikada nisu brže prenosile svijetom kao danas. 

     Draga moja braćo i sestre!

    Malo je kuća i stanova u današnjem svijetu u kojima nema televizora, računala ili radio aparata. Ljude zanima šta se događa u 'visokoj' politici, u ekonomiji pa pa i to, hoće li sutra biti kiše. Kada sve te vijesti čuju, pročitaju i pogledaju onda posegnu za svojom redovnom dozom tableta za uravnoteženje pritiska, reume, šećera, tromboze, živaca, srčane, bubrežne i druge bolešćinje. Potom ako imaju vremena namještaju se pred televizore gledajući serijske serije ili kroz prozor gledaju šetače i isto drveće. Neki čak izađu šetati po mjestima gdje nema komšija, rođaka i prijatelja. Mi smo danas jako otuđeni i udaljeni jedni od drugih, toliko da radije sjedimo sami u kući iako smo željni društva, priče i utješne riječi.

    Poštovani džemaate!

    Uzvišeni Allah nam daje išarete i poziva nas da putujemo i posmatramo. Eto u Kur'anu je Mudri Allah opisao različita stvorenja i naveo ih kao primjere. Mudrom Allahu s.v.t.a. ništa nije teško i ništa ispod Njegove Uzvišene Časti. On Plemeniti u Kur'anu kao primjer spominje mrava. Zbilja mi ljudi, uspravna Božija stvorenja ako za trenutak čučnemo i počnemo promatrati organizaciju i život u običnom mravinjaku vidjećemo da je mravinjak zajednica složnih bića. Tamo svi rade i svi između sebe komuniciraju. Slično je i sa drugim živim bićima. Uzvišeni Allah u Kur'anu puno spominje i opominje čovjeka pa veli:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَىٰ وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا ۚ إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ  “O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Allaha najplemenitiji onaj koji se Njega najviše boji! Allah sve zna i obaviješten je!” (El-Hudžurat, 13)

     Kada spominje čovjeka Allah navodi da je čovjek živio u Džennetu a onda je Gospodar iz Svoje mudrosti čovjeku naredio da prijeđe jedan most, da evoluira, da se spusti na Zemlju.

    Od najstarijeg vremena naš Gospodar od nas traži da se sastajemo na mostovima i da prelazimo mostove a da rušimo pregrade.

Braćo moja, poštovane sestre, pregrada, taraba i zidova  ima svuda oko nas a i unama samima. Zidova ima između muža i žene, braće i sestara, djece i roditelja, roditelja i djece, komšija, rođaka, naroda, kultura i još mnogo drugih pregrada je u životu.

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ  “Doista su vjernici braća, pa pomirite vaša dva brata i Allaha se bojte, da biste pomilovani bili!” (El-Hudžurat, 10) Zaista su svi zidovi pregrade a mostovi su građevina koje spajaju. Mudri su oni koji (se) povezuju a ne razdvajaju a pametni su oni koji mire (pomiruju), koji ruše zidove a grade mostove.

         Zbilja koliko danas ima podignutih zidova među ljudima, narodima i civilizacijama. Zbog čega neki i dan danas grade pregrade a ruše mostove kao što je srušen nedavno onaj stari mostarski most. Zar nije ponosno biti onaj koji će pomiriti ili bar pokušati srušiti zid između zavađenih muža žene, dvaju komšija, zavađenih prijatelja, ljutih poslovnih takmičara. Zbilja je svaki čovjek dragocjen i vrijedan i svako može biti graditelj mostova i prijelaza. Svi mi možemo iskreno i u dobrom nijetu posjetiti nekoga, pomiriti zavađene i utješiti ucvijeljene.

     Draga moja braćo i poštovane sestre!

Kroz historiju bilo je ljudi koji su podizali remek djela umjetnosti mostove, time spajajući obale kao što je bio čuveni arhiteka Mimar Sinan. Ima i danas umjetnika, inžinjera, pisaca koji grade mostove a ruše pregrade i razdvajanja. Danas je poznat veliki fenomen seobe narode. Ogromne mase ljudi se sele s jednog na drugi kraj zemljine kugle u potrazi za zaradom. Polazeći u daleki svijet sa sobom nose svoju kulturu, običaje i vjeru. Svi su oni pozitivne ličnosti jer su  graditelji mostova i arhitekti zbližavanja ljudi i majstori koji su svojim dolaskom rušili uvriježene predrasude i strah među ljudima.

      Kazuju da su bila dva brata koji su dugo živjeli u slozi i ljubavi. Živjeli su na seoskom imanju, radeći zajedno u savršenoj harmoniji i razumijevanju. Ali, jednoga dana se posvađaju, i bio je to prvi problem među njima nakon punih četrdeset godina zajedničkog rada na poljoprivredi... Imali su zajednički alat i mašine, a urod i plodove su dijelili na jednake dijelove. Konflikt, koji je izbio zbog običnog nesporazuma, se povećao. Razmijenjene su gorke riječi i pale teške optužbe, što je dovelo do višesedmične šutnje i potpunog zahlađenja odnosa. Prebivali su na dva kraja imanja.

     Jednoga jutra neko je pokucao na vrata starijeg brata. Ugledao je nepoznatog čovjeka koji mu je rekao: “Tražim posao na nekoliko dana. Mogu ti biti od koristi u manjim popravkama na imanju.” “Da”, reče stariji brat, “imam posao za tebe. Pogledaj na obalu s onu stranu kanala. Tamo živi moj komšija, koji je moj mlađi brat. Do prošle sedmice je tu bila prekrasna livada, ali je brat preusmjerio tok vode u kanalu da bi nas razdvojio. Učinio je to s namjerom da me razljuti, ali ja ću mu prirediti ono što zaslužuje i što mu dolikuje!    Vidiš li onu gomilu kamenja kod hambara za pšenicu? Molim te da izgradiš zid visine dva metra, kako ne bih više nikada vidio brata.”       Stranac reče: “Razumio sam situaciju.”

     Stariji brat je pribavio radniku sav potrebni materijal i otišao u grad na nekoliko dana, da posvršava neke poslove. Vrativši se na posjed, pimijetio je da je majstor obavio svoj posao. No, bio je iznenađen, onim što je vidio. Umjesto da napravi zid visok dva metra, koji razdvaja, majstor je sagradio prekrasan most.

     U tom trenutku, mlađi brat je žurno došao starijem, rekavši mu ushićeno: “Doista si ti divan čovjek! Nakon svega što sam ti učinio, ti praviš most! Doista se ponosim tobom!” Zagrlio ga je. Dok su se oni međusobno mirili, nepoznati majstor je sabirao svoje stvari i pripremao se za odlazak. Rekli su mu: “Ostani, mi imamo puno posla za tebe.” Odgovorio je: “Želio bih da ostanem, ali mi mnogi mostovi koje trebam da izgradim to onemogućavaju.”

     Draga braćo i sestre, rušimo barijere, zidove, pregrade i nepovjerenje među ljudima. Ako ne možemo odmah napraviti grandiozni most Mehmeda Sokolije makar za početak pružimo obično brvno između dva zavađena čovjeka da se na njemu susretnu i progovore.  

Dova      

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi, Mostovi a ne zidovi, Abdullah ef. Hodzić, Aid el-Karni, Ne tuguj.   

Nijaz SALKIĆ

08.06.2011.

JESI LI KREN'O U MEJTEF?

 Nijaz SALKIĆ

Malo je starijih Bošnjaka i Bošnjakinja koji nisu prošli putem ili putićem koji vodi prema džamiji i mejtefu. Naši stari su bili na pravom putu ili barem pravom putiću. Oni su znali ili su bar dobro poznavali imanske, islamske, abdestske, gusulske, tejemmumske, namaske, i uglavnom sve diniislamske šarte.

Od naših dičnih starih Bošnjaka i Bošnjakinja potekli su sinovi i kćeri koji su se udaljili od džamijskih i mektebskih puteva i putića. Među njima ima onih koji znaju klanjati i koji dolaze u džamije i materijalno pomažu svoju islamsku zajednicu. Ima bome i puno onih čije su staze i putići prema džamiji i islamskoj zajednici zarasli u korov i trnje.

Danas je jako važno da se govori sinovima i unucima onih naših dobrih, dičnih i starih Bošnjana i Bošnjanki, da šalju djecu u mejtef i u džamiju. Mejtef je koda bošnjačka u kojoj se čita tisućljetna opstojnost i postojanost naša bosanska i bošnjačka.

Zato Bošnjače i Bošnjakinjo, jeste li upisali svoje dijete u mejtef?

Upamet!

07.06.2011.

RAZ)(GOVOR

 Nijaz SALKIĆ

Govor, razgovor, pogovor, dogovor, odgovor, nagovor, zagovor, pregovor, izgovor, ugovor…. Svim riječima je zajednička riječ- g o v o r. Govor je operacija koju izvede savršeno stvorenje i stroj kojeg je Bog Uzvišeni čovjekom nazvao. U cijeloj vasioni jedino čovjek može po svojoj volji misliti i govoriti.  

Ako je govor dar i bogastvo čovjekovo, a posigurno jeste, onda treba pametno govoriti. Mudro je prije svakog govora razmišljati pa onda govoriti. Govor sa nekim se zove razgovor a on je sastavljen iz dvije riječi razmišljati i govoriti.

U lijepom i riječima bogatom bosanskom jeziku za razgovor ima još jedna riječ a to je besjeda. To je bezbeli riječ koja je primjerena ahbabima, jaranima i akranima. Besjeda pristaje jaranskom i ahbabskom sijelu, druženju i pomaganju a koristi se kad se sjedi, muhabeti, divani i biranim riječima daje prijateljska riječ utjehe.

Zbilja nam je svima potrebna lijepa riječ da se kao mehlem i flaster stavlja i lijepi na duševne rane kojima smo svakodnevno izloženi. Razgovor, dogovor i muhabet je danas prijeka potreba svakom insanu bio on bogat ili siromah, jak ili slab, a dahabetile je biriladž hastama i usamljenicima.

Upamet!

06.06.2011.

POVRĆE

Nijaz Salkić

Svoja bašča je lijepo mjesto gdje čovjek uvijek može naći svoj mir kroz rad i uzgajanje zdrave hrane. Do skora su energenti kao što je nafta i plin bili bogastvo i strateške sirovine jakih i velikih sila na kome se zasnivala moć. Danas je snažni oni narodi koji imaju dovoljno hrane i vode. Mnoge nacije su ulagale u bioinženjering tako da je nekima pošlo za rukom i pameću proizvesti i višak hrane.

Do skora se nije znalo kako je to 'nekima' uspjelo da ostvare višak i da od proizvodnje hrane naprave posao i zaradu. Sada se pokazalo da su neki 'mozgovi' u inženjeringu pozvali u pomoć i šejtana. Kako drugačije objasniti pojavu trovanja hranom velikog broja ljudi a što je najgore da mnogi nisu i neće preživjeti zarazu tom 'šejtanskom' hranom.

Dragi moji, uzgajajmo sami svoju hranu u svojoj maloj đul baštici. Jerbo, davno su rekli naši stari; 'svoja baštica, svoja slobodica.' U trgovini kada iz drvene gajbice ili papirne kutije 'uberemo' povrće ne znamo ko je i kako je to sadio, zaljevao, prskao i brao. U svojoj baštici možemo do mile volje uzgajati zdravo povrće, uzgajati ga  pjevajući naše sevdalinke.

Upamet!

05.06.2011.

KIŠA

Nijaz SALKIĆ

Jesmo li to zbilja zaslužili?

Kao da živimo u Misiru, dan sunca, dan kiše.

Događa se da do podne ugrije sunce a po podne kiša razgali brda i doline.

Definitivno, kiša razrahati ljude, obraduje biljke i budi životinje.

Vjernik bi gledajući spuštanje rahmet kiše uskliknuo, mašaAllah.

Upamet!

04.06.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (56)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve an bea'dil hukemai semeretul mea'rifeti selasu hisalinil hajau minellahi teala vel hubbu fillahi vel unsu billahi.

Mudraci su rekli: '' Plod znanja su tri svojstva:

·       Stid prema Allahu dž.š.,

·       Ljubav prema nekome radi Allaha dž.š., i

·       Prijateljevanje sa Allahom dž.š.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

03.06.2011.

DJEDO MI BIO HADŽIJA

Nijaz SALKIĆ

 Početak trećeg milenijumu po zapadnom računaju vremena obilježen je sveljudskim razvlačenjem pameti.  U ovom vijeku svako nešto nudi u zamjenu za neki ćar. Sve je na prodaju počev od velikih strojeva pa do šivaćih igala. Ako se tržište ne može osvojiti u fairplay i poštenoj utakmici 'jaki' potežu buzdovane i savremeno oružje.

Ondje gdje oružje miruje jezici su naoštreni. Puno se danas divani po printanim i digitalnim medijima. Svako bi danas nešto kazao, dokazao, pokazao i ukazao. Većina nabrojanih dokazivača i pokazivača obično zakažu kada (za)treba. Obično insan govori o onome što bi volio imati.

Helem, kada se na kakvom sohbetu započne eglena o prakticiranju vjere, čišćenju imetka zekatom, pomaganju sirotinje, upućivanju na dobro i odvraćanju od zla, nađe se insana divanija koji počnu hvaliti svoje pretke. Moj je djedo bio hadžija i redovan u džamiji namaščija. Upravo ovako jedan sebe opradava zašto ne ide u džamiju i ne klanja namaz.

Dobro dragi moj divanijo, ako je tvoj dedo bio redovan džematlija, namaščija i hadžija, gdje si ti u toj priči?!

Upamet!

02.06.2011.

MIMBERA-BEZBRIŽNOST

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَإِذَا انقَلَبُوا إِلَىٰ أَهْلِهِمُ انقَلَبُوا فَكِهِينَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, Koji je obznanio Kur'an, pravu Istinu, Koji je učinio različitim pravi put od zablude, te tako obezbijedio spas onima koji budu vjerovali Allaha i Njegovog Odabranika Muhammeda a.s. Onaj koji slijedi Kur'an, Allahovu riječi i potvrđeni Sunnet drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, a djela ovih ljudi neće propasti, pa će dobiti nagradu na ovom i na budućem svijetu. Neka je spas i Božija milost na Muhammeda, Allahova roba i Poslanika, na njegov rod i njegove sljedbenike.

Allah, dž.š., u  83. suri (El - Mutaffifun/ Oni koji pri mjerenju zakidaju) u  31. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَإِذَا انقَلَبُوا إِلَىٰ أَهْلِهِمُ انقَلَبُوا فَكِهِينَ   

'A kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se;'

       A zatim, danas je petak, 03. juni 2011., ili  01. redžeb, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset šesta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate, braćo i sestre!

Jeste li se đahkad zapitali o razlogu svog postojanja. Učini li vam se da radeći po prirodi ozbiljan posao zaključite da se ustvari cijelo vrijeme igrate i šalite. Zaista je istina, svi smo mi mala djeca u oklopu odraslih, željna igre, zabave, pažnje i pohvale, bez obzira koliko godina imamo. Razlika između djece i odraslih je momenat otrežnjenja kada se čovjek uozbilji i shvati da je vrijeme igre završeno.

      Poštovane sestre, draga moja braćo!

Život je zaista, zaista kratak. U našem životu ima malo slasti i puno gorčine. Svi živimo na Dunjaluku koji je zasađen halalom i haramom. Halal zalogaj je isprepletan bodljikavom žicom, pa se vjernik mora jako potruditi i izgrebati da sklanjajući bodljikavu žicu uz veliki trud dođe do halal lokme (zalogaja). Opet, haram je za veliku većinu ljudi neograđena njiva po kojoj rastu raznovrsnii plodovi primamljivi oku i dragi srcu. Mnogi svrate u tu njivu i bez razmišljanja i kajanja uberu poneku mivu a ima insana koji cijelog života zalaze u tu njivu i jedu haram lokmu, ne razmišljajući o posljedicama i svom završetku.

     Dragi moj džemaate!

Vidite li koliko naroda svakodnevno odlazi sa Dunjaluka. Ima ljudi koji su na svijetu probali a pojedini i često jeli najskuplju hranu, derali najluksuzniju odjeću, vozili se u najboljim prijevoznim sredstvima a opet su morali sve to ostaviti i crnom se zemljom pokriti. Opet, bilo je insana koji sve to nisu mogli ili u svemu tome nisu htjeli uživati. Eto i jedni i drugi su morali sići jednu stepenicu niže ili više, zavisno od toga kako ko na smrt gleda i kako odlazak sa ovog svijeta (hoće da) razumije.

Uzvišeni Allah s.v.t.a. nas opominje da na ovom svijetu ne budemo bezbrižni jer smo ovdje samo gosti ugošćeni i pozvani samo jedanput.   

Braćo moja, cijenjene sestre, ima poslije smrti proživljenje i vječni život. Zaista će nekima proživljenje biti mora a nekome pak radost i sreća.      

إِلَىٰ رَبِّكَ يَوْمَئِذٍ الْمَسَاقُ "Toga će dana Gospodaru tvome priveden biti." Vratiti se tako što se duša podigne u nebesa, a Allah će, dž.š., reći: "Vratite Mog roba na Zemlju, Ja sam ih od nje stvorio, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih ponovno izvesti", kao što se navodi u podužem hadisu koji prenosi El-Bera.

      Sestre i braćo moja draga, doista nas ima ravnodušnih naspram budućeg svijeta. Bezbrižni smo toliko da nam je baš svejedno što ne klanjamo, što ramazani dolaze i prolaze a mi ne postimo, bilhaber nam je što nam djeca odrastaju i prerastaju a mi ih vjeri ne učimo, uživamo i gledamo a godina za godinom prolazi a mi zekat i sadaku ne dijelimo. Ipak je najžalosnije da mnogi nikad u džamiju svojim nogama ne dođu osim kad ih na tabutu pred džamiju donesu.

     Čovjek i pored puno grijeha nadu u oprost izgubiti ne smije. Znano je da postoje osobe koji su inačije i svjesno Allahu prkose i ne vjeruju. Uzvišeni Allah, koji je svega živog i neživog Gospodar, bezbrižnika je ovako opisao:

فَلَا صَدَّقَ وَلَا صَلَّىٰ "Nije vjerovao i nije klanjao, nego je poricao i okretao se." U njemu nema nikakvog dobra skrivenog ili vidljivog. ثُمَّ ذَهَبَ إِلَىٰ أَهْلِهِ يَتَمَطَّىٰ "A onda je svojim oholo i bahato odlazio." (El-Bejjine, 31) Uobražen, veseo, zao, lijen, koji ni o čemu ne brine niti čini dobra djela.

      Braćo i sestre, sa vjerom i Allahovim propisima nije se igrati akamoli izigravati, jer Uzvišeni Allah  spominje one koji se sa vjerom izigravaju pa veli:

وَإِذَا انقَلَبُوا إِلَىٰ أَهْلِهِمُ انقَلَبُوا فَكِهِينَ "A kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se." (83:31)

Allah, dž.š., veli: أَوْلَىٰ لَكَ فَأَوْلَىٰ "Teško tebi! Teško tebi!" Kao što je spomenuto i u ajeti-kerimu:

كُلُوا وَتَمَتَّعُوا قَلِيلًا إِنَّكُم مُّجْرِمُونَ "Jedite i naslađujte se, ali zakratko! Vi ste, zaista, grješnici!" (77:46)

Ibn Ebi-Hatim prenosi hadis od Musa'a bin Ebi-Aiše, koji je rekao: "Pitao sam Seida bin Džubejra o ajetu: أَوْلَىٰ لَكَ فَأَوْلَىٰ  'Teško tebi! Teško tebi! ثُمَّ أَوْلَىٰ لَكَ فَأَوْلَىٰ  I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!', pa mi je rekao: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je rekao Ebu-Džehlu, a zatim je uslijedila objava od Allaha, dž.š.'" Prenosi ga En-Nesa‘i.

Allah, dž.š., veli: أَيَحْسَبُ الْإِنسَانُ أَن يُتْرَكَ سُدًى   "Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati!?"

     Braćo i sestre, neka niko ne misli da će čovjek kada ga u zemlju komšije i rodbina zagrnu biti ostavljen na ovom svijetu i zanemaren bez naredbi i zabrana. Neće biti ostavljen i zanemaren u mezaru (grobu) a da ne bude proživljen. Svako će biti proživljen i doći pred Allaha, dž.š., na ahiretu.

    Poštovani džemaate!

Nalazimo se u svetom mjesecu Redžebu. Dobro znajmo da je Redžeb jedan od 4 sveta mjeseca, a nazvan je Esamm (Nijemi) jer se u njemu ne poziva: 'O narode moj!' ili zato što se u njemu ne čuje zveket oružja. Nazvan je Svetim zato što su harami u njemu gori i veći nego u drugim mjesecima. Mjesec Redžeb je nazvan Redžebom jer je bio uveličavan. Eto, ukoračismo u mjesec Redžeb iza kojeg slijedi mjesec Ša'ban koji će najaviti dragi Ramazan. Pa dočekajmo najdražeg gosta  kako mu i priliči!

Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi,.

Nijaz SALKIĆ

01.06.2011.

POMETNJA

Nijaz SALKIĆ

Da li vam se čini da nešto nije u redu među ovim današnjim svijetom. Mnogo se priča o čudnim poremećajima u prirodi. Čude se ljudi učestalim kišama, jakim vjetrovima, velikim sušama, čestim erupcijama vulkana, razornim zemljotresima….

Narod je prestrašen kada čuje da se pojavila nova neizlječiva bolest, žali se za preminulom rodbinom, strahuje se od rata i gubljenja posla.

Helem, u narod se uvukao strah, nesigurnost i pometnja. Uzvišeni kaže: Tako mi vremena, čovjek je, doista, na gubitku, samo nisu oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr,1.-3.)

31.05.2011.

MOŽDA NISTE ZNALI ZNAČENJE RIJEČI-TUGRA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Tugra” je sultanski pečat. Ima karakterističnu formu: dvije petlje na lijevoj strani, tri okomite crte u sredini, odozdo ispis u vidu stoga i dva produžetka sa desne strane. Svaki element ima svojstveno značenje, a zajedno čine oblik koji se lako prepoznaje kao tugra.

Sultanovo ime se ispisuje u donjem dijelu, koji se zove sere. U prvom periodu ovo je moglo biti jednostavno kao “Orhan, sin Osmanov” u prvoj tugri iz 1326. U slijedećim periodima imenu nosioca i njegovog oca se dodaju i počasne titule i molitve.

Petlje na lijevoj strani tugre se zovu beyze, od arapske riječi za jaje. Neka tumačenja tvrde da su beyze predstavljale dva mora nad kojima su vladali sultani: spoljna, veća, petlja za Sredozemno more i unutrašnja, manja, za Crno more.

Okomite crte na vrhu tugre se zovu tug, tj. “motka za zastavu”. Tri tu  ga označavaju nezavisnost. Linije S-oblika koje prelaze preko tugova se zovu zülfe i one, uz vrhove tugova koji takođe gledaju udesno, označavaju da vjetrovi duvaju sa istoka na zapad, što je tradicionalan pravac kretanja Osmanlija.

Crte na desnoj strani tugre se zovu hancere i označavaju mač (handžar), simbol vlasti, moći i snage.

30.05.2011.

IDU DANI

Nijaz SALKIĆ

 Stiže nam mjesec u kome lipe mirišu. Trešnje su uveliko počele, a jagoda ima na svakom koraku i to za bagatelu. Nekada davno u pekmezovom vaktu, mjeseci juni i juli su bili bogati događanjima za sve uzraste. Mladi su se veselili teferičima i proslavama a stariji konjskim i pješačkim trkama. Stare nane i djedovi su voljeli čuti udaranje u bubanj a draga im je bila piskava svirka zurlaša koji su pratili bubnjare.

Onoga prijašnjeg više nema. Sada je sve drugačije. Zbilja ni sahati današnji nisu k'o prijašnji. Vaktile su u bogatijim kućama na zidovima visili sahati na navijanje sa tokmacima i pticom koja bi 'izlijetala' iz male kućice na vrhu sata na svaki puni sahat. Ako ćemo pravo govoriti ni današnje vrijeme nije kao ono njekad. Ovo vrijeme Evropljani 'pokvare' u martu da bi ga neđe krajem oktobra 'popravili'. Kako se ljudi brinu za vrijeme vidimo svi kako nam je.

Helem, ja jedno znam, dani idu i prolaze ne štedeći nikoga. Prolaznost vremena se ogleda na licima dragih i nedragih osoba koje često i malo rjeđe u svom životu susrećemo.

Upamet!


Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


BOSNA U FILMU I SLICI














DOMAĆA LITERATURA

NE ZASTIDI SE

Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO

Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE

Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...

Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....

»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....

Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,

Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE

Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..

Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka. Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI
MINUSPLUS
Filter
GORNJA PUHARSKA
Življenje
burek
U urbanoj sahari života
Story of my life
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
Hikaje- mudrosti
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
Bosnian nasheeds
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
Bosnjacki front
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
Greška
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
Ti si moj najljepsi san
istinite price o duhovima
više...

BROJAČ POSJETA
1403942

Powered by Blogger.ba

site statistics