NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

04.08.2011.

JUSUF RAMAZAN I MI

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.

 قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u  12. suri Jusuf  u  92. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ

"Ja vas sada neću koriti" – reče – "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!

A zatim, danas je petak, 05. avgust 2011., ili  05. ramazan, 1432. hidžretske godine. Ovo je trideset peta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

Nalazimo se u mubarek mjesecu ramazanu. To je period svakojake dobrote. U njemu je sehur, post, mukabela, lijepi i poučni dersovi, razmišljanje u miru, iftar i teravih namaz. Posebnost ovog mjeseca se ogleda u mirnoj i opuštenoj atmosferi duha i tijela, jer je Uzvišeni Allah šejtane onemogućio da djeluju punim kapacitetom. Ramazansko vrijejem je jedinstveno vrijeme. Vjernike prate i sustižu intervali dobrote, aška, ni'meta, berićeta, rahmeta, magfireta i sabura. Dani polahko klize između sehura i iftara. Pred nama je Dan Bedra koji nosi veliku poruku o muslimanskom oprezu, jedinstvu, slozi i promućurnosti. Opet ćemo tražiti najblagoslovniju i najbogatiju noć. U noći Kadra počelo objavljivanje Kur'ana. S obzirom da je ona bolja od hiljadu mjeseci, onda je mjesec ramazan bolji od svih drugih vremena u kojima se naša duša prazni a srce puni i prazni. Jerbo je čovjek kompozicija duše i tijela. Ostalo nam je polijepo ovog mjeseca. Ramazan je zaista prilika da se posvetimo Kur'anu, da ga učimo, uzimamo pouke i crpimo poruke iz njega. Ovo je prilika da Kur'an shvatimo kao opomenu, jer je mnogo primjera koje Uzvišeni Allah, dž.š., navodi kako bismo uzeli pouku iz događaja koji su se dogodili prije nas. Slušajući mukabele u džamijama vasionske islamske zajednice, počnimo promišljati o onome što smo čuli na mukabeli. Pročitajmo prijevod i tumačenje džuza koji melodično saslušasmo. Jerbo, Kur'an Časni je odista putokaz ljudima. On ukazuje na pravi put, rastavlja istinu od neistine. Puno poređenja treba da izvučemo učeći Kur'an. Mjesec Ramazan je u usporedbi na ostale mjesece kao Jusuf  alejhi selam prema svojoj braći. Baš kao što je Jusuf bio voljeni sin Jakubov tako je i Ramazan kod Allaha s.v.t.a. najomiljeniji mjesec. Jedno lijepo i primjerno ponašanje Jusufa a.s., njegova samilost, sabur, prema braći, kada im je rekao:

  قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ "Ja vas sada neću koriti" – reče – "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!

 Razmišljajući o ovom kur'anskom kazivanju možemo kazati da je i Ramazan mjesec milosti, dobrote, spašavanja od vatre, mogućnosti koje čovjek može postići ibadetom u danima i noćima ramazanskim.

Milostivi Rabb nam pruža mnoge mogućnosti i prilike u životu. Ipak najbolja i najveća prilika je ramazanska. Uzvišeni  ramazan izdvaja od svih ostalih 11 mjeseci. Baš kao i kod Jusufa alejhis-selam, nakon zla koja mu braća uradiše, on im je sa Allahovom voljom oprostio i dao mogućnost da isprave načinjene greške. Na loše postupke i prijetnje po život, on im je uzvratio dobrotom tako što ih je nahranio i dopustio im da se vrate dostojanstveno među poštene ljude.

Poštovana braćo, cijenjene sestre!

Ima mnogo gafleta i lutanja među ljudima. Zaborav je ono što čovjeka prati. Zaboravljamo na druge, zaboravljamo i na sebe. Koliko ljudi od trke za dunjalukom ne stigne na vrijeme jesti, spavati i izvršavati obaveze prema drugima. Ako se to dešava u  svih 11 mjeseci, prilika se pruža u 12-tom mjesecom Ramazanu. To je mogućnost da se popuni praznina, isprave greške, i dohvate se uže spasa koje Allah s.v.t.a. nudi, da Mu se sa dječijom radošću vjernika u ramazanu vrate.

 Jakub a.s. je imao 11 sinova sa kojima je živio, koje je hranio očinskom ljubavlju a njihova sinovska djela kroz žvot nisu bila za pohvaliti. Doista Jakub od plača bijaše oslijepio, onemoćao, snaga ga je bila izdala, ali kada su mu donijeli Jusufovu košulju i on osjetio Jusufov miris, progledao je i ponovo došao do snage. Može se desiti i zalutalom i odlutalom griješniku da ga miris, bereket i Allahov magfiret zapuhne u ramazanu pa da progleda, ojača kao vjernik i vrati se svome islamskom korijenu. Nije šala biti i sjediti u društvusa onima koji ga podsjecaju na Allaha s.v.t.a., koliko je zdravo slušati učenje Kur`ana a.š. prihvati se vjere, čuvati se daljnjeg griješenja.

Poštovane sestre, draga braćo u dini islamu!

Iskoristimo ove blagoslovljene dane i noći ramazanske za razmišljanje, pokajanje, zikr i učenje. Jerbo, ko skonta šta je život, shvati vjeru i svoju insansku misiju, onda će postići deredže neviđene. Započeće svoje napredovanje u vjeri i približavanju  Allahovoj Milosti od koje se bio udaljio. Zaslužiće bezbeli Milost Gospodara, koji će mu svakim ramazanom skidati duhovno slijepilo i smanjivati srčanu dioptriju.

Dova

      Ja Rabbi molimo Te svim Tvojim lijepim imenima pokazi put zalutalima, Svoju milost potrebnima, daj u naša srca milost kao što si Jusufovo alejhis-selam srce milošću napunio.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, nadauboljesutra.blogger.ba

Nijaz SALKIĆ

04.08.2011.

ČAR I BERIĆET SEHURA I IFTARA

 Nijaz SALKIĆ

 Teče i ovaj ramazan. Ljudi se boje svega nepoznatog, pa i ramazana. Cijelu godinu ljudi pričaju i jedni druge straše o težinom posta, dugim toplim danima i kasnim teravijama. Kada jednom krene post i ramazan, sve bude i izađe drugačije. Allah Dragi dade insanu neku moć da sve teškoće prebrodi iskušenja iznese. Istina vjeruje, posti i namaz redovno obavlja samo vjernik. Zato i jest' vjernik u prvoj sofri odabranih i probranih Allahovih robova, a dahabetile postač. Jerbo, postači će ući u Džennet na posebnu kapiju koja se zove Rejjan.

Kada čovjek hoće da jede on sjeda za sofru, za siniju, za obični ili raskošni sto i jede sam ili u društvu. On doručkuje, ruča ili večera. Prije započinjanja posta se 'ruča', jede i zapošćava se u vremenu sehura. Jutarnji ručak sigurno nije obično jelo a sehur svakodnevno vrijeme. U vremenu sehura nalazi bereket i nafaka, a sam čin jela je ibadet jer se čini u ime Uzvišenog. Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed i En-Nesai.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao:" U trima stvarima je bereket ; u džematu, popari i sehuru". Hadis je sahih a prenosi ga Et-Taberani.

Eto već petu večer iščekujemo iftar. To je pobožno čekanja na istek još jednog svojevoljnog uzdržavanja od jela, pića i čuvanja jezika i ostalih tjelesnih organa od činjenja grijeha. Čekajući iftar vjernik bolje upozna sebe, svoju sobu, svoju kuhinju, svoju hanumu, svoje slobodno vrijeme, svoj posao i svoj sahat koji inače tokom godine otkucava vrijeme. Hrana je prijeka potreba čovjekova da preživi. Čovjek i ne zna šta znači biti gladan dok ne osjeti prazan želudac i struganje crijeva. Nije svejedno sam iftariti i to činiti u društvu većeg broja vjernika. Pokušaj da svaki dan nahranis makar jednog postača ili da u svojoj kući prirediš iftar za više njih, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ,,Ko nahrani postača, ima nagradu kao i onaj koga je nahranio (nagradu postača) a da se njemu ništa ne umanji od nagrade." (Bilježe Ahmed i Tirmizi)

Zato i jeste veliko biti vjernik-mu'min i održavati stalan kontakt sa svojim Stvoriteljem kroz ramazanske ibadete, pa i post. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Postaču kod iftara dova se ne odbija." Hadis je sahih, a prenosi ga Ibnu Madže. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslije iftara dovio ovom dovom: "Otišla je žeđ, nahranilo se tijelo i učvrstila se nagrada kod Allaha." Hadis je sahih a prenosi ga Ebu Davud.

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

03.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

4. BOBAK: Vjerovati u Allahove poslanike

Četvrti stub i šart islamskog vjerovanja (imana) jeste ve rusulihi - vjerovanje u Allahove vjerovjesnike ili poslanike. Ko su bili vjerovjesnici? To su bili, izričito po Božijoj volji, odredbi, znanju i moći, odabrani ljudi koji su u svakom vremenu i svakom narodu prenosili jednu i istu Allahovu poruku, objavu ili vahj.

Prvi (pejgamber) Allahov poslanik je Adem a.s. koji je ujedno bio i prvi čovjek na zemlji. ADEMA i njegovu ženu HAVU stvorio je Allah dž.š. i od njih je postao cijeli ljudski rod, a posljednji Božiji poslanik je Muhammed s.a.v.s.
 
وَإِذْ أَخَذْنَا مِنَ النَّبِيِّينَ مِيثَاقَهُمْ وَمِنكَ وَمِن نُّوحٍ وَإِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ ۖ وَأَخَذْنَا مِنْهُم مِّيثَاقًا غَلِيظًا "Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli."
(El-Ahzab, 7.)

Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: «Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: 'Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.' I oni govore: وَقَالُوا سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا ۖ غُفْرَانَكَ رَبَّنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ 'Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.» (El-Bekare, 285.)

Sve objave svim poslanicima u svim vremenima, počevši od Adema, a.s., kao prvog čovjeka i prvog poslanika do Muhammeda, a.s., kao posljednjeg vjerovjesnika i pečata poslanstva, prenosio je melek Džebrail. Samom Muhammedu, a.s., Objava je dolazila na razne načine. Ponekad je melek Džebrail dolazio u liku čovjeka koji mu je govorio kao što čovjek govori, ponekad kao naročito biće, obdareno krilima, i Resul bi upamtio sve što mu se kaže, a ponekad bi se objavljivala kao da zvono zvoni u ušima, i to je bilo za Poslanika najteže iskušenje.

Svi vjerovjesnici, Kuran ih spominje dvadeset osam, a jedan hadis Muhammeda, a.s., 124 hiljade, svaki narod kome su poslani - a Muhammed, a.s., sve narode, sva bića i sve svjetove, kojima je poslan kao dostavitelj i svjedok objave, donosilac radosne vijesti i opominjač do Sudnjeg dana - pozivali su, upućivali i podučavali jednom istom imanu, akidi ili vjerovanju.
كُلٌّ آمَنَ بِاللَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِّن رُّسُلِهِ  "... svaki vjeruje u Allaha, i u meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove..." (El-Bekare, 285.)

Svi su vjerovjesnici čuli, prihvatili i slijedili Allahovu jednu istu poruku, objavu, zavjet i neizmjenjivi testament i pokoravali se.

قُولُوا آمَنَّا بِاللَّهِ وَمَا أُنزِلَ إِلَيْنَا وَمَا أُنزِلَ إِلَىٰ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ وَالْأَسْبَاطِ وَمَا أُوتِيَ مُوسَىٰ وَعِيسَىٰ وَمَا أُوتِيَ النَّبِيُّونَ مِن رَّبِّهِمْ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِّنْهُمْ وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ

"Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ishaku, i Ismailu, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."
(El-Bekare, 136.)

Izvor poruke i njen osnovni sadržaj za sve poslanike jedan je isti. Allah, dž. š., jest izvor objave; On određuje njen sadržaj i Svojom odredbom bira vjerovjesnika koji će je prenositi i tumačiti ljudima. Svi Allahovi vjerovjesnici, kao izbor Allahove volje, za sve vjernike, muslimane i muslimanke jesu:

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِيهِمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ ۚ وَمَن يَتَوَلَّ فَإِنَّ اللَّهَ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ  "... divan uzor onima koji žele Allaha i onaj svijet. A onaj koji leđa okrene - pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale dostojan!"
(El-Mumtehine, 6.)

Kao Allahov izbor, vjerovjesnici su jedini ljudi iza kojih stoji Allah, dž.š., kao garant da su oni ljudima sigurni i pouzdani uzori u vjeri, religiji, tradiciji, moralu, kulturi, običajima, šerijatu i načinu života.

لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا  "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje." (El-Ahzab, 21.)

Neovisno o vremenu, prilici, društvenim okolnostima i narodu kome su bili upućeni, svi vjerovjesnici imali su isti iman (vjerovanje) i ispovijedali istu religiju - islam.

هُوَ اجْتَبَاكُمْ وَمَا جَعَلَ عَلَيْكُمْ فِي الدِّينِ مِنْ حَرَجٍ ۚ مِّلَّةَ أَبِيكُمْ إِبْرَاهِيمَ ۚ هُوَ سَمَّاكُمُ الْمُسْلِمِينَ مِن قَبْلُ وَفِي هَٰذَا "On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, a i u ovom Kuranu..."  (El-Hadždž, 78.)

Svi su oni isti šerijat (vjerozakon) kao suštinski element religije - dini-islama slijedili: شَرَعَ لَكُم مِّنَ الدِّينِ مَا وَصَّىٰ بِهِ نُوحًا وَالَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَىٰ ۖ أَنْ أَقِيمُوا الدِّينَ وَلَا تَتَفَرَّقُوا فِيهِ "On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!" (Eš-Šura,13.)

Svi vjerovjesnici pozivaju ljude da robuju, klanjaju se i dive samo Allahu, dž.š., da imaju osjećaj potpune ovisnosti samo o Allahu, dž.š., i da nikada jedni druge, niti bilo koje biće, stvorenje, stvar ili predmet ne obožavaju niti mu robuju. Naprotiv, svi (Nuh, Hud, Salih, Ibrahim) u općem manifestu objave govore:

فَقَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُوا اللَّهَ مَا لَكُم مِّنْ إِلَٰهٍ غَيْرُهُ " narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate!" (El-Eraf, 59.)

Svaki poslanik poslan je svome narodu u određenom vremenu i na određenom prostoru izuzev Muhammeda, a.s, kome je objavljeno da kaže:
قُلْ يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik." (El-Eraf, 158.)

Svi su poslanici prije njega njegov dolazak i njegovo univerzalno poslanstvo za sve svjetove i sve ljude do Sudnjeg dana najavljivali. U zajedničke osobine ili svojstva svih vjerovjesnika spada:

1)     SIDK - istinoljubivost, iskrenost, govorenje i zastupanje istine;
2) EMANET - povjerljivost i osvjedočeno poštenje;
3) TEBLIG - dosljednost, tj. tačno i potpuno prenošenje Božije poruke ljudima, neovisno o svim životnim opasnostiina pa čak i smrti;
4) ADALET - pravednost (to su bili pravedni, pošteni i pravi ljudi, pogotovo pravedni i strogi prema sebi, svojoj djeci i rodbini, gdje je to najteže biti; nikada nepravdu i nasilje nad ljudima nisu činili);
5) FETANET - oštroumnost (imali su razvijene unme, moralne, duhovne, intelektualne i spoznajne sposobnosti);
6) ISMET -negriješenje u stvarima vjere i morala (kao Svoje izabranike i uzore ljudima, Allah, dž.š., sačuvao ih je od grijeha);
7) RUDŽULET - muškost (svi su bili muškarci);
8) svi su poslaničku misiju obavljali potpuno besplatno;
9) svi su imali ista obredna mjesta (Kabu kao prvu u ime Allaha sagrađenu kuću);
10) svi su imali iste, od Allaha naređene i u ime Allaha činjene obrede, koje su oni prenosili i kazivali ljudima te ih njima podučavali (najvažniji je obred salat ili namaz, njega su klanjali svi vjerovjesnici);
11) svi su imali isti pozdrav - selam;
12) svi su učili isti ajet -bismillu.

U njihovu zajedničku praksu spada brak, sunećenje (obrezivanje muške djece), upotreba mirisa, čišćenje zuba, podrezivanje brkova, ispiranje usta, grla i nosa, odrezivanje nokata, otklanjanje dlaka ispod pazuha, čišćenje vodom poslije obavljene male i velike nužde, abdest i kupanje. Svi su se po Allahovom dopuštenju služili mudžizama kao natprirodnim, samo njima, u svrhu potvrde poslanstva, darovanim djelima. Prvi je poslanik Adem, a.s., a posljednji Muhammed, a.s. Najpoznatiji, ulu-l-azm poslanici, poslanici odluke ili povijesnih prekretnica, jesu: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s. Kada se izgovori ime kojeg poslanika, treba dodati riječ alejhisselam, što znači: neka je na njega Allahova milost i spas.

Allah, dž.š., odlikovao je ovaj ummet time što Muhammedovi sljedbenici vjeruju u sve ranije poslanike, a.s., a to nije slučaj s ranijim narodima. Židovi, naprimjer, ne vjeruju u Isa'a, a.s., niti u našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao što ni kršćani ne vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s. Za razliku od njih, pripadnici islamskog ummeta vjeruju u sve poslanike i vjerovanje nikog od njih ne bi bilo ispravno sve dok ne bi vjerovao u sve poslanike, a.s., pogotovo u one poslanike čija su imena spomenuta u Kur'anu. Općenito, u sve poslanike koje je Allah, dž.š., poslao ranijim narodima a njihova imena nisu spomenuta u Kur'anu.

02.08.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (60)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-Sulasijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve an vehbibni menebbihil jemani redijellahu anhu mektubun fit-tevratil haridu fekirun ve in kane meliked-dun'ja vel muti'u muta'un ve in kane memluken vel kani'u ganijjun ve in kane džai'an.

Vehb bin Munebbih el-Jemani r.a. je rekao:

,,U Tevratu je zapisano:

·        ko pretjerano žudi za nečim, on je siromašan, pa makar bio vladar cijelog svijeta,

·        onaj ko je pokoran je bogat, makar bio rob, i

·        onaj ko je zadovoljan je bogat, makar bio i gladan.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

01.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

3. BOBAK: Vjerovati u Allahove objave

TREĆI TEMELJ I ISTINA ISLAMSKOG VJEROVANJA (IMANA) JE VE KUTUBIHI - VJEROVANJE U ALLAHOVE KITABE.

Šta su Allahove objave? To je Allahov govor objavljivan preko meleka Džibrila Allahovim poslanicima da ih oni prenose, tumače i dostavljaju ljudima. U Allahovim objavama ili knjigama sadržane su istine, principi, načela, upute i vrijednosti koje ljudi osim preko objave nikada ne bi mogli na drugi način saznati.

وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلًا مِّن قَبْلِكَ وَجَعَلْنَا لَهُمْ أَزْوَاجًا وَذُرِّيَّةً ۚ وَمَا كَانَ لِرَسُولٍ أَن يَأْتِيَ بِآيَةٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ ۗ لِكُلِّ أَجَلٍ كِتَابٌ   "I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom, već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu.   يَمْحُو اللَّهُ مَا يَشَاءُ وَيُثْبِتُ ۖ وَعِندَهُ أُمُّ الْكِتَابِ  Allah je dokidao što je htio, a ostavljao što je htio; u Njega je Glavna knjiga." (Er-Rad, 38. i 39.)

Postoje dva osnovna oblika i načina pomoću kojih se Allah, Stvoritelj svega, obraća i govori o Sebi ljudima. To su: stvaranje svjetova i slanje objava. Svi stvoreni svjetovi jesu znamenje, dokaz i potvrda Allaha kao Stvoritelja, Gospodara i ravnatelja svega.

هَٰذَا خَلْقُ اللَّهِ فَأَرُونِي مَاذَا خَلَقَ الَّذِينَ مِن دُونِهِ ۚ بَلِ الظَّالِمُونَ فِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ  "To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi." (Lukman, 11.)

Odnosi su između Uzvišenog  Boga i svijeta sljedeći: Bog stvara šta hoće i vrši odbir, selekciju, a ljudi nemaju mogućnosti odabira. On je u neprestanom djelovanju. Kada nešto odredi da bude, On kaže: "Budi!" - i ono biva. Ljude stvara u utrobama majki, a da oni o tome ništa ne znaju, a potom im daje sluh, vid i srce. Drugi način Božijeg obraćanja ljudima jesu objave. Sve objave sadrže, prenose i opetuju jednu jedinstvenu i osnovnu istinu vjere:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ مِن رَّسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ  "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"  (El-Enbija, 25.)

U islamskoj tradiciji uvaženo je mišljenje da postoje manje objave - kelime, risale i suhufi i velike objave ili kitabi. Suhufa je bilo stotinu, a velikih objava ili kitaba četiri:

TEVRAT je objavljen Musau alejhis-selam

Musa ibn Imran ibn Kabis ibn Azer ibn Lavi ibn Jakub ibn Ishak ibn Ibrahim a.s. Rođen je u Egiptu 1463. godine prije Isa a.s., umro je u 120-toj godini života. Mezar za koji se vjeruje da je njegov nalazi se 20 kilometara istočno od  Kuddusu šerifa (Jerusalima) u mjestu Nebi Musa. Tevrat je Kitab objavljen Musau a.s., šeste noći Ramazana kao putokaz ljudima, u kome je bila pouka i objašnjenje za sve. U Tevratu je najavljen dolazak Muhammeda, a.s.,:

الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الرَّسُولَ النَّبِيَّ الْأُمِّيَّ الَّذِي يَجِدُونَهُ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِي التَّوْرَاةِ وَالْإِنجِيلِ  «…onima koji će slijediti poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze(El-A'raf, 157.)

Orginalni tekst Tevrata nije sačuvan. Jevreji Tevrat nazivaju Tora. Kur'an kazuje da su Jevreji jedan dio Tevrata vjerovali, jedan dio (za)nijekali, a jedan zaboravili.

ZEBUR je objavljen  Davudu a.s.

Zebur je Kitab koji je objavljen u 12. noći Ramazana 482. godine poslije Tevrata. Objavljen je Davudu a.s., on je rođen u Bejtul-lahmu (Betlehemu), oko 1043. godine, prije Isaa, a.s., a preselio je 973. godine u sedamdesetoj godini života.

Zebur je u sebi sadržavao pouke i mudrosti. Ni Zebur nije sačuvan bez izmjena i preinaka. Njegov izmijenjeni tekst danas je poznat i kao Psalmi Davidovi.

INDŽIL je objavljen Isau a.s.

Indžil, (J)Evandelje, Evangelij, kako ga kršćani nazivaju) je objavljen Isau, a.s., i njegovu narodu. U Indžilu su objavljeni propisi i zakoni prema kojima su se ljudi trebali ponašati i živjeti.

وَلْيَحْكُمْ أَهْلُ الْإِنجِيلِ بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ فِيهِ ۚ وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ  «I sljedbenicima Indžila bili smo naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu.» (El-Ma'ide, 47.)

I u Indžilu je bio nagoviješten dolazak Muhammeda,a.s.,:

وَإِذْ قَالَ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ إِلَيْكُم مُّصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيَّ مِنَ التَّوْرَاةِ وَمُبَشِّرًا بِرَسُولٍ يَأْتِي مِن بَعْدِي اسْمُهُ أَحْمَدُ ۖ فَلَمَّا جَاءَهُم  «A kad Isa, sin Merjemin reče:»O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći.» (Es-Saf, 6.)

 

KUR'AN je objavljen Muhammedu a.s.

Kur'an je posljednja Allahova objava. O njegovoj vjerodostojnosti nema dvoma jer je čuva Uzvišeni Allah:

إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ » Mi, uistinu, objavljujemo Kur'an i zaista ćemo Mi nad njime bdjeti» (El-Hidžr,9)

Kur'an je sastavni dio našeg života, veza sa našim Stvoriteljem, kompas i navigacija za ovozemaljski život. Čovjek mora vjerovati i znati, upućuje ga Kuran ali i sve druge objave, da je pojavni svijet stvoren, da on ima svoj početak, rok trajanja i kraj. Čovjek, kao ni druga bića, nema suverenitet (neograničenu vlast) nad stvorenim svjetovima, već su mu od Allaha povjereni na korištenje. Za misiju i povjerenje, kao i za preuzete obaveze i dužnosti, čovjek će pred jedinim Suverenom, Allahom, dž.š., odgovarati.

Da bi čovjek vidio svoje lice, on se mora ogledati u ogledalu Kur'ana. Kuranska sira i kasas, ili povijest, jest to ogledalo, ibret, učiteljica, pouka i poruka života za one koji pameti, srca, duše i razbora imaju. Tri četvrtine Kurana govore o prijašnjim poslanicima i njihovim narodima. U okviru takvih planova Kurana jest i teleolos ili plan Kurana koji kazuje i upućuje da je sve stvoreno unutar određenog reda, poretka i zakona, s unaprijed utvrdenom svrhom, nakanom, smislom i ciljem. Ništa nije stvoreno radi igre, zabave i dokolice, da visi u zraku, da bude samo sebi svrha, cilj i smisao, niti je išta stvoreno uzaludno. U tom je kontekstu i vrednovanje svega i hijerarhija vrijednosti. Ne mogu nikada stvorenja odredivati svoje vrijednosti niti vrijednosti drugih stvorenja, već vrijednost svakog stvorenja i svih stvorenja određuje njihov Stvoritelj, Koji određuje i njihovu svrhu. To je nauk i uputa Kurana.

Slijedeća velika i neizmjerna tema Kurana i svake objave jeste šerijat. Šerijat je, ustvari, neizmjenjiva Allahova volja kazana u formi vjerozakona. Kako je Allahova volja jedna i ista, i svim vjerovjesnicima objavljen je jedan i isti šerijat ili Allahov vjerozakon.

"On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu, i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu, i Musau, i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju tvome se pozivu odazvati. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mit se iskreno obrati." (Eš-Šura, 13.)

Ljudima se u svim vremenima objavljuje isti šerijat zato što mu je izvor isti, dakle Allahova volja, i zato što se šerijat u osnovi objavljuje istoj i nepromjenljivoj ljudskoj naravi, čiji fizički, mentalni, psihički i sveukupni sklop ostaje isti. Jedino je stepen primjenljivosti šerijata, zbog različitih socijalno-

 Šerijat je osnovni izvor zakonodavstva kojim Allah regulira odnose među ljudima. U najkraćem, moral je zakon u pojedincu, šerijat je zakon u zajednici.

Kuran je za ljudstvo i stvorene svjetove: burhan - neoborivi argument, nur - Allahova svjetlost, bejan - manifest ili proglas ljudstvu i svjetovima, huda - uputa u vjeri, etici i životu na zemlji, šifa -lijek, rahmet - milost, mev'iza -knjiga savjeta, mubarek - blagoslovljena knjiga, mubin - jasna knjiga, aziz - moćna knjiga, medžid - slavna knjiga, bušra - knjiga nagovještaja, nezir - Knjiga opomene i upozorenja, bešir - knjiga radosnih obavijesti, tezkireh - knjiga koja stalno podsjeća i budi svijest, kitab - knjiga koja se stalno proučava i studira i koja je zapisana i sabrana, furkan - knjiga koja rastavlja pravi put od zablude, istinu od neistine i dobro od zla, zikr - knjiga koja opominje i budi svijest, kerim -knjiga plemenita.

Kuran i objave prije njega upućuju ljude, pored navedenog, u obrede, dove, ispravan način života i postizanje sreće i spasa na oba svijeta. Allahova objava Kuran jedina je od svih objava autentično, bez izmijenjene riječi sačuvana. Autentičnost Kurana čuva se na tri načina: u Levhi mahfuzu, napamet ga znaju hafizi i sav je zapisan u Mushafu. Kuran uče napamet Ijudi više nego sve druge knjige zajedno, a bez prestanka ga uče i meleki.
Kuran je, kao i sve objave prije njega, objavljivan Muhammedu, a.s., preko meleka Džibrila dvadeset tri godine: trinaest u Meki, a deset u Medini. Kuran sadrži 114 sura (poglavlja) i 6666 rečenica (ajeta). Zbirka u koju je sabran Kuran naziva se Mushaf. Kuran je objavljen na arapskom jeziku.
Na kraju, Kuran je pečat svih objava, kao što je poslanstvo Muhammeda, a.s., pečat svih poslanstava:

أَفَغَيْرَ دِينِ اللَّهِ يَبْغُونَ وَلَهُ أَسْلَمَ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ طَوْعًا وَكَرْهًا وَإِلَيْهِ يُرْجَعُونَ "Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!  قُلْ آمَنَّا بِاللَّهِ وَمَا أُنزِلَ عَلَيْنَا وَمَا أُنزِلَ عَلَىٰ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ وَالْأَسْبَاطِ وَمَا أُوتِيَ مُوسَىٰ وَعِيسَىٰ وَالنَّبِيُّونَ مِن رَّبِّهِمْ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِّنْهُمْ وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ  Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo. وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الْإِسْلَامِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الْآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ  A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama - neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati."
(Ali Imran, 83.- 85.)

Ovim ajetima zaokružuju se tri osnovne istine: Allah je Gospodar svjetova, islam, pokornost i predanost Allahu, islam je vjera svjetova, a Kuran je knjiga svjetova. Kur'an je uvijek savremen i biće izvor za sticanje znanja i otkrivanje novih istina svim generacijama ljudskog roda do Sudnjeg dana.

Bilo je manjih objava poznatijih kao Suhufi.

Objavljeno je 100 suhufa (listova):

Ademu a.s. – 10

Šitu a.s. - 50

Idrisu a.s. - 30

Ibrahimu a.s. 10

Putem objava Uzvišeni Stvoritelj je učio ljude vjeri, davao im upute za život, propisao dužnosti, zabrane…Vjerujemo u sve Allahove objave, a pridržavamo se i živimo prema propisima Časnog Kur'ana.

Onaj ko slijedi Kur'an i Sunnet - on je musliman. Ko slijedi neku drugu ranije objavljenu knjigu on je sljedbenik knjige (Ehlu-l-kitab).

Literatura:Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Vjeronauka za I. razred srednjih škola Tuzla, vjeroucitelji.tk

01.08.2011.

PREDRAMAZANSKI ZIJARETI-SJEĆANJE NA RODITELJE

Nijaz SALKIĆ

Kada čovjek isprati oba roditelja na mezarje onda se kući dolazi samo po potrebi i radi obaveza prema ostaloj rodbini. Ova godina je bila takva kakva je već bila. Kratak odmor smo iskoristili za obilazak još uvijek žive rodbine. Sjetili smo se i onih kojih više nema. To su roditelji koji su nas voljeli iskrenom ljubavlju i bez interesa.

Proučili smo kelimei tevhid i u dovi zamolili Uzvišenog da se smiluje majci i ocu, oprosti im grijehe i uvede ih u Džennet. Poslije smo sjedili i družili se u krugu braće, sestara, snaha i zetova.

Kako je petak odabran dan, imao sam priliku da odaberem džamiju i hatiba. Ove rede sam slušao hutbu u čaršijskoj džamiji u Čeliću.

Upamet!

01.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

2. BOBAK: Vjerovati u Allahove meleke

Drugi temelj islamskog vjerovanje (imana) je ve melaiketihi - vjerovanje u Allahove meleke. Vjerovanje u meleke sastavni i bitni dio svih objava vjerovjesnicima i njihovim ummetima. Meleki, to metafizički svijet stvoren kao i ostala stvorenja. Čine ibadet Uzvišenom Allâhu, Dželle Šanuhu, i nemaju svojstva rububijjeta niti uluhijjeta. Uzvišeni ih je stvorio od svjetlosti, odredio im potpunu pokornost Njegovim naredbama i dao im snagu za njihova izvršenja. On je rekao: و وَمَنْ عِندَهُ لَا يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِهِ وَلَا يَسْتَحْسِرُونَ     يُسَبِّحُونَ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ لَا يَفْتُرُونَ  ”…A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija?:19,20)

Ima ih mnogo, a njihov broj nezna niko osim Allâha, Dželle Šanuhu. U Buharijinom i Muslimovom sahihu je naveden hadis kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, a koji govori o Mi`radžu, gdje se spominje, da je poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokazan ”Bejtul Ma`mur” u kome svaki dan klanja sedamdeset hiljada meleka, koji kad izađu iz njega ne vraćaju se u njega drugi put.. Meleki dakle pripadaju višem, duhovnom redu stvari (gajb) kao i ruh, ahiret, džennet i džehennem. Zato su meleki, kao gajb, a uistinu postojeći svijet i bića, s onu stranu ljudskog znanja, iskustva, razumijevanja i poimanja. Svjedok je i garant njihovog postojanja Allah u Objavi i Poslanik u hadisu.

O postojanju meleka se u trideset i tri sure i na sedamdeset pet mjesta govori o melekima i njihovim različitim funkcijama, koje im je namijenio Allah, dž.š., na nebesima i na Zemlji.

Da su meleki zbilja  stvoreni od nura (svjetlosti), svjedoći hadis koji je zabilježio Muslim: "Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od bezdimne vatre, a čovjek je stvoren od onoga što mu je (od zemlje)." Kao duhovna bića meleki ne jedu, ne piju, ne griješe, ne razmnožavaju se, nisu ni muškog ni ženskog spola, i nikada Allahu dužnosti ne otkazuju. Za razliku od ljudi, njima nije podarena sloboda, već su im odredene jasne i precizne funkcije u univerzumu i na Zemlji, medu ljudima. Tako se mogu, kako Kuran svjedoči, izričito po Allahovoj odredbi pretvarati u ljude. Meleki posjeduju ogromnu snagu i moć, kako bi mogli od Allaha povjerene funkcije izvršavati. Takvih osam meleka drže i čuvaju Arš. Jedan od njih - Israfil puhnut će u sur, prvi put da najavi kraj svijeta i života, a drugi put da najavi proživljenje i Sudnji dan. Sve znanje, moć, snaga i sposobnosti meleka u potpunosti su u funkciji izvršavanja Allahove volje. لَا يَسْبِقُونَهُ بِالْقَوْلِ وَهُم بِأَمْرِهِ يَعْمَلُونَ  "Oni ne govore dok On ne odobri, i postupaju onako kako On naredi." (El-Enbija, 27.)

Jedan hadis kaže: "Nebesa bruje, na što imaju pravo. Na njima nema mjesta, a da na njemu nema meleka na sedždi ili ruku."

Svaka vrsta meleka ima svoja zaduženja. Mada ima više vrsta meleka, četverica su najpoznatiji, i oni se nazivaju veliki meleki ili el-melaiketu-l-mukarrebun. To su Džibril, Mikail, meleku-l-mevt (Azrail) i el-Munadi (Israfil). Džibril je među melekima ono što je Kuran medu objavama i Muhammed, a.s., među vjerovjesnicima. Džibrilova je uloga najveća i najčasnija - spuštanje objava. Melek se Mikail, prema učenju islama, brine o svim prirodnim promjenama, kakve su: strujanje vjetra, kretanje oblaka, padanje kiše i snijega, rast bilja, nafaka stvorenja i sve što je u vezi s tim. Samo jedan kuranski ajet spominje meleka Mikaila.

 مَن كَانَ عَدُوًّا لِّلَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَرُسُلِهِ وَجِبْرِيلَ وَمِيكَالَ فَإِنَّ اللَّهَ عَدُوٌّ لِّلْكَافِرِينَ  "Ko je neprijatelj Allahu, i melekima Njegovim, i poslanicima Njegovim, i Džibrilu, i Mikailu - pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju."  (El-Bekare, 98.)

Ne vjerovati u Mikaila znači negirati Allahov red, poredak, sistem, zakonitost, harmoniju i ravnotežu koju Allah preko tog meleka uspostavlja u svjetovima. Meleku-l-mevt, u narodu poznat pod imenom Azrail, jest onaj melek koji, po Allahovoj volji i odredbi, rastavlja duše od tijela.

قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ  "Reci: Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije Ćete se Gospodaru svome vratiti." ( Es-Sedžde,11.)

Meleke koji ljudima uzimaju duše Allah naziva Svojim izaslanicima. Ovisno o tome kako su živjeli na ovom svijetu, ljudima će meleki, prema zasluzi, duše uzimati. Neki će ljudi tada biti udarani po obrazima, leđima; silnici će biti u smrtnim mukama, i njihove će se duše silom uzimati, a vjerničke blago i bezbolno. El-Munadi ili Israfil jest melek koji će po Allahovoj odredbi najaviti Sudnji dan.

وَاسْتَمِعْ يَوْمَ يُنَادِ الْمُنَادِ مِن مَّكَانٍ قَرِيبٍ "I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu...- ذَٰلِكَ يَوْمُ الْخُرُوجِ  to će biti Dan oživljenja." (Kaf, 41. i 42.)

Vezano za čovjeka i njegov život postoje posebni meleki Kiramen-Katibin, čija je osnovna funkcija da prate svakog čovjeka i bilježe sva ljudska djela te da ljudima donose dobre i plemenite misli, kao što mu šejtani donose zle i grešne misli.

O načinu postojanja ovih meleka, i kako oni bilježe ljudska djela te o sredstvima kojima se služe i knjigama u koje sve bilježe mi ništa ne znamo, ali u to, na osnovu Kurana, duboko vjerujemo.

إِذْ يَتَلَقَّى الْمُتَلَقِّيَانِ عَنِ الْيَمِينِ وَعَنِ الشِّمَالِ قَعِيدٌ  "Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, مَّا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije."(Kaf,17. i 18.)

وَإِنَّ عَلَيْكُمْ لَحَافِظِينَ  "... a nad vama bdiju čuvari, كِرَامًا كَاتِبِينَ  kod Nas cijenjeni pisari,  يَعْلَمُونَ مَا تَفْعَلُونَ  koji znaju ono što radite."  (El-Infitar,10.-12.)

Ovi meleki sa desne strane čovjeka upisuju dobra, a sa lijeve loša djela.
Posebnu ulogu imaju meleki sualdžije - Munkir i Nekir, koji čovjeka u kaburu pitaju neka osnovna i bitna pitanja vjere, a to su: ko ti je Bog? ko ti je Poslanik? koja ti je Knjiga? kako ti se zove vjera? šta ti je kibla? i ko su ti po vjeri braća i sestre? Pored ovih pitanja, prenose mnogi hadisi, u mezarima će ljudi biti isljeđivani, pa i mučeni.

"Kada se čovjek položi u kabur i od njega odu njegovi drugovi, on čuje klepet njihove obuće. Tad mu dođu dva meleka, posade ga i ispituju. Ako kafiri i mušrici na sva postavljena pitanja odgovore ne znam i ne shvaćam ništa, bit će udareni željeznim čekićem, pa će tako jako kriknuti da će to svi čuti oko njih, osim ljudi i džina."  (Buharija i Muslim)

Šejtani

Ima teorija, istina ne u islamskoj nauci u kojima se tvrdi da su šejtani ustvari posrnuli, pali anđeli (meleki). To je pogrešna teorija i krivo razmišljanje i poimanje. Šejtan je džin koji je stvoren od bezdimne vatre.Potpuno je suprotan melekima i oličenje je zla jer se kune da će do Sudnjeg dana ljude napadati i zavoditi i sprijeda i straga i s desna i s lijeva. Šejtan ljude zavarava, napada i obmanjuje na sve načine. Prvog čovjeka - Adema, a.s., zavodi na zabranjeno drvo obećavajući mu besmrtnost, promjenu ljudske vrste u meleke i vlast koja nikada ne prolazi. Na stranputicu šejtan ljude primamljuje lažnim nadama, obmanama i obećanjima; kroz njihovu djecu, imovinu te kitnjast, primamljiv i prazan govor. Kao što meleki na ljude spuštaju lijepe i hairli misli, tako šejtan čovjeku došaptava zle i grešne misli preko džina i ljudi. Ljudi se od prokletog šejtana mogu sačuvati iskrenom i čvrstom vjerom, dobrim djelima, poštenjem i učenjem euzubille.

وَإِمَّا يَنزَغَنَّكَ مِنَ الشَّيْطَانِ نَزْغٌ فَاسْتَعِذْ بِاللَّهِ ۚ إِنَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ   "A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočište « Allaha; On uistinu sve Čuje i zna." (EI-Ea'raf, 200.)

فَإِذَا قَرَأْتَ الْقُرْآنَ فَاسْتَعِذْ بِاللَّهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ   "Kada hoćeš učiti Kuran, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog." (En-Nahl, 98.)

Da zaključimo, šejtani su stvoreni od vatre, i oni su društvo nevjernika i pogana u džehennemu.

31.07.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

1. BOBAK: Vjerovati u Allaha Svemogućeg

اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ ۚ لَا تَأْخُذُهُ سِنَةٌ وَلَا نَوْمٌ ۚ لَّهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ ۗ مَن ذَا الَّذِي يَشْفَعُ عِندَهُ إِلَّا بِإِذْنِهِ ۚ يَعْلَمُ مَا بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَمَا خَلْفَهُمْ ۖ وَلَا يُحِيطُونَ بِشَيْءٍ مِّنْ عِلْمِهِ إِلَّا بِمَا شَاءَ ۚ وَسِعَ كُرْسِيُّهُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ ۖ وَلَا يَئُودُهُ حِفْظُهُمَا ۚ وَهُوَ الْعَلِيُّ الْعَظِيمُ

"Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju, i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!" (El-Bekare, 255.)

Istinu i uvjerenje da je Allah jedan jedini Bog, izvor i utočište svemu i svakome (Allahu-s-samed), Onaj Kome se sve i svako obraća, svjedoče Allah, meleki, sve objave, svi vjerovjesnici i istinski mudri i učeni ljudi.

شَهِدَ اللَّهُ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ وَالْمَلَائِكَةُ وَأُولُو الْعِلْمِ قَائِمًا بِالْقِسْطِ ۚ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ 

"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega - a i meleki i učeni - i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" (Ali Imran, 18.)

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ مِن رَّسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (El-Enbija, 25.)

Vjerovanje u jednog jedinog Allaha temelj je svih objava, osnovna poruka svakog vjerovjesnika i bit tradicije svakog naroda u svakom vremenu. Taj osnovni princip vjerovanja (imana) podrazumijeva svjesnu, slobodnu i namjernu pokornost i predanost jedinom Allahu (islam), ovisnost i robovanje samo Njemu (ibadet), bezprizivno pokoravanje Njegovoj volji (šerijat), činjenje dobra u ime Njega, a na korist ljudi, i borba protiv zla (ahlak ili etika), izvršavanje obreda u ime Njega, neprestanu svijest o Allahu (et-takva), stalna misao i sjećanje na Allaha (zikr), bezuvjetnu poslušnost (itaat), neprestano veličanje (tekbir), slavljenje (tesbih), zahvaljivanje Allahu (tahmid i tešekkur).

Sve ovo ljudi trebaju činiti zato što im je Allah podario život, zdravlje, um, razum, dakle pamet, osjetila; darovao nafaku i uvjete života kao što su nebesa, zvijezde, sunce, mjesec, zemlja, rijeke, jezera, izvori, mora, usjevi, plodovi, voće, povrće i razne životinje. Sve što je Allah stvorio besplatno je povjerio, podario i upokorio ljudima pod jednim jedinim uvjetom: da Mu na svemu podarenom budu zahvalni i pokorni, i to samo Njemu i nikome više.

Prema Kuranu - kao rezultat prvog i osnovnog principa vjerovanja (imana) na planu umme ili zajednice muslimana na razini ekonomije, da ne bi ljudi zapali u ovisnost i robovanje državi, partiji, naciji, rasi, klasi ili plemenu, što ih vodi širku (politeizmu), važi osnovno načelo - Allah je jedini posjednik, suveren i stvarni vlasnik svega i svakoga.

لِّلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ

"Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji." (El-Bekare, 284.)

U politici - da ne bi došlo do faraonizacije i despotizacije društvenog života, pogotovo u državi - samo Allah zapovijeda. On je jedini izvor vječnih i neizmjenjivih zakona. U kulturi - da to ne bi pojedinci, određene odabrane rase i narodi sebi umislili - jedino Allah sve zna. To je jedini način i put da se izbjegnu razni etnocentrizmi i poricanje drugih kultura.

Allahovo biće neusporedivo je bilo s kim i bilo s čim. Ljudi nemaju definicije Allahovog bića: لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ  "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (Eš-Šura,11.)

Nedvojbena je istina da se ispravna spoznaja o Allahu, dž. š., može postići isključivo putem Njegovih riječi, imena (el-esmau-l-husna).

 

وَلِلَّهِ الْأَسْمَاءُ الْحُسْنَىٰ فَادْعُوهُ بِهَا ۖ وَذَرُوا الَّذِينَ يُلْحِدُونَ فِي أَسْمَائِهِ "Allah ima najljepša imena, i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena..." (El-Ea'raf,180.)

Osnovna Allahova svojstva, na osnovu kojih vjerujemo u Allaha, jesu: Allah ima i postoji - vudžud; On je jedan - vahdanijjet; nije postao - kidem; neće Ga nestati - beka; nije nikome i ničemu sličan-muhalefetun li-l-havadisi; Bog sam opstoji - kijamun binefisihi; Allah živi Svojim vječnim životom - hajat; sve zna – 'ilm; sve čuje – sem' sve vidi - besar; sve čini Svojom voljom - iradet; On je svemoćan - kudret; sve stvara, održava i rastvara – tekvin; govori Svojim, Božijim govorom - kelam.

 Osnovna Allahova svojstva kazuje sura Ihlas:

قُلْ هُوَ اللَّهُ أَحَدٌ "Reci: On je Allah - jedan! اللَّهُ الصَّمَدُ Allah je Utočište svakom! لَمْ يَلِدْ Nije rodio i  وَلَمْ يُولَدْ rođen nije, وَلَمْ يَكُن لَّهُ كُفُوًا أَحَدٌ i niko Mu ravan nije!" (El-Ihlas,1.-4.)

Vlastito je Božije ime Allah. Iza riječi Allah obavezno treba dodati dželle šanuhu, što znači Uzvišeni.

 Vjerovati u Allaha, dž. š., znači imati red u glavi, u srcu i duši te uvažavati red u svijetu, univerzumu i među ljudima.

Literatura:Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Vjeronauka za I. razred srednjih škola Tuzla

31.07.2011.

SUTRA JE RAMAZAN

Nijaz SALKIĆ

              SJETIMO SE

Svaki ramazan je drag. To je mjesec presabiranja, razmišljanja, poređenja, popravljanja, odbacivaanja lošeg,  pridobivanja dobrog, učenja novog, ponavljanja naučenog i prisjećanja prošlog. Normalno je da svaki čovjek želi prvo sebi dobro i najbolje a onda svojima najdražima i ostalom svijetu. Zato se svaki insan od malih nogu priprema da u životu ostvari i ima visok standard i najkvalitetnije stvari ako je to moguće.

U ramazan vjernik ulazi koliko toliko pripremljen. Namirnice su nabavljene, voće i povrće odabrano i uskladišteno, vaktija je postavljena na zidu u dnevnoj sobi a serdžada oprana i ispeglana čeka da se ponese na prvu teraviju. Domaćice su očistile sobe, oprale kućne skaline i zamele avliju sve do vrata na sokak. Muškarci su pronašli crvene fesove ili bijele ćulahe  da ih večeras stave na glavu na prvoj teraviji.

Uglavnom sve što radimo to činimo za sebe. Uvijek se misli na živog čovjeka u našoj kući, mahali, džamiji, naselju i zajednici. Danas i večeras se prisjetimo onih koji dugo nisu za našom sofrom i onih čije cipele poodavno nisu pred vratima naših kuća i onih dragih kojih više nema. To su naši roditelji, braća i sestre, djedovi, nene-majke, pradjedovi, amidže, dajdže, strine i ujne. Sjetimo se danas i a dahabetile večeras poslije teravije kada se budemo vraćali svojim kućama.

Sjetimo se ubijene braće i sestara izmasakriranih u zadnjem nacionalfašističkom orgijanju koji se desio prilikom okupacije Bosne i Hercegovine 1992-1995. Tada je preko 250.000 muslimana stradalo, mučeno i pobijeno na najbrutalniji način na današnjem prostoru privremeno okupirane Bosne i Hercegovine.  Naša braća i sestre su nevini stradali samo zato što su imali drugačije ime i vjeru različitu od fašista. Dobri Bošnjani-muslimani su živjeli i ubijeni u: Bijeljini, Janji, Zvorniku, Bratuncu, Srebrenici; Milićima, Vlasenici, Rudom, Čajniču, Višegradu, Trebinju, Stocu, Nevesinju, Čapljini, Počitelju, Duvnu, Zapadnom Mostaru, Banjaluci, Prijedoru, Kozarcu, Bosanskom Novom, Bosanskoj Kostajnici, Bosanskoj Gradiški, Bosanskom Kobašu, Prnjavoru, Derventi, Bosanskom Brodu, Bosanskom Šamcu, Doboju, Brčkom, Palama i Sokocu. Svih njih i njihovih dobrih duša se večeras sjetimo Fatihom.

Uputimo dovu Uzvišenom da pomogne našu braću na svim okupiranim dijelovima  Bosne i Hercegovine koji tamo još uvijek žive u velikoj torturi i neslobodi. To su ljudi heroji što uspijevaju preživjeti ostati i opstati na svojim topracima.

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

30.07.2011.

PRVA MUKABELA

 Nijaz SALKIĆ

 

 

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji ili na mjestu gdje se klanja teravija. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda i to iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno učiti i izgovarati Allahovu knjigu. Prva mukabela se počinje učiti dan prije ramazana a završava se Hatma dovom uoči Bajrama ili Hatma dovom u džamiji prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama, mada je malo onih koji hoće doći da slušaju učenje Kur’ana a.š.

Zašto je malo slušalaca učenja Kur’ana na mukabelama?

Da bi mogli odgovoriti na ovo pitanje prvo se moramo nadviriti u svoju dušu i srce, zatim se okrenuti oko sebe i osmotriti svoju najbližu rodbinu, prijatelje i poznanike i skontati na kojem su oni ‘brijegu’. Ako su nam u životu prioriteti gomilanje imetka, puna sofra raznovrsne hrane, ormari koji se prolamaju od viška odjeće i ormarići prepuni obuće a mi i pored toga govorimo da nam je teško uzeti abdest, klanjati 5 namaza, te da je jacija u kasne sate a sabah u ranim jutarnjim časovima, belćim nešto sa nama u redu nije.



Vjerujem da ste se ovog pretoplog ljeta uzimajući abdest osvježili i rashladili. Znano je da abdest ima za cilj da čovjeka očisti pred namaz i vjernika pripremi za učenje Kur’ana. Ako abdest i gusul čisti i osvježava, onda tevba-pokajanje (o)čisti dušu. Važno je prije posta pokajati se i donijeti nijet da ćemo iskreno ibadet činiti i u tome ustrajni biti. Prisjetimo se riječi رمضاء kojom se u arapskom jeziku označava osušeno, zagrijano, ispucalo tlo od žege, ta riječ je sličnog korijena kao riječ رمضان (ramadan), to znači da što je tlo suhlje i više ispucalo od žege to će tlo više upiti kiše za koju se u Kur’anu koristi termin rahmet-milost.

Eto, što je postač više tjelesno isrpljen postom, to je više od sebe otarasio negativne energije  i sputao svoje strasti. To opet znači da će samim tim jače doživjeti ramazanski rahmet-milost iskazanu u Kur’anu. Zabilježeno je da je Poslanik s.a.v.s. prije primitka prve Objave postio i boravio na brdu Hira iznad Mekke. Zato se i Kur’an tako upio u Poslanikovo srce koje je bilo očišćeno i suho od posta.

Bujrum po mogućnosti sutra u nedjelju svi u džamije. Bezbeli neki će početi mukabelu iza sabaha, drugi poslije podne, a ostali iza ikindije namaza, ovisno kako je ko odlučio i kako je gdje oraganizirano učenje Mukabele ovog ramazana.

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

29.07.2011.

PRVA TERAVIJA

Nijaz SALKIĆ

Evo još jednog lijepog vremena. Još dva dana je do prve mukabele (učenje, čitanje prvih 20 stranica Kur'ana) koja se najčešće uči u ikindijskom vremenu.  U nedjelju, u dobri čas ćemo klanjati prvu teraviju, namaz od 20 rekata koji se klanja između jacijskog sunsuneta i vitr namaza.

Ima muslimana što se boje ovogodišnjeg ramazana. Govore da su dani previše dugi i vrući, pa se neće moći izmoći i da će ponestati kuvveta. Drugima je kasna teravija pa traže da se ne klanja 20 već samo 8 rekata. Pošto je ovo vrijeme demokratizacije i protesta svih vrsta koji dolaze iz svih fela života i ovdje se očekuje popuštanje i olakšica.

Treba naglasiti da mi nismo jedina generacija koja je dočekala da se mjesec posta nađe u toplim i dugim danima. Ako pogledamo stare slike i poslušamo kazivanja naših djedova i nena, saznaćemo da su prijašnji ramazani bili jednako topli ili čak još vrući. I ne samo da se postilo po 16 sati u vrelom danu već se još kosilo, kopalo, kupilo, želo, a pri svemu tome se nije znalo za teraviju od 8 rekata.

Helem, ramazan će stići bilo to nama drago ili ne. Pripremimo se onoliko koliko  očekujemo od teravije, posta, mukabele, iftara, sehura, zikra, itikafa, lejletu-l-kadra i zadnjeg dana ramazana, uoči Bajrama. Onoliko koliko se budemo potrudili toliko ćemo imati od predstojeće žetve dobrih djela. Vjerovatno niko od vas dragi moji nema potvrde da će dočekati novu priliku slijedećeg ramazana iduće godine.

Zato s veseljem očistimo sobe svoga stana i kuće, uglancajmo sinije, čaršafe, sahane i ibrike ramazanske, namirišimo svoje haljine da u njima krenemo na prve namaze ramazanske. Ispecimo slasnu halvu da zamirišu naše kuće, avlije i stanovi pa je podijelimo komšiluku i džematlijama poslije prve otklanjane teravije.

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

28.07.2011.

MIMBERA-RAMAZAN I PRVA TERAVIJA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.

 قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَذِكْرَىٰ لِمَن كَانَ لَهُ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى السَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u  50. suri Qaf  u  37. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَذِكْرَىٰ لِمَن كَانَ لَهُ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى السَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ

 U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.

A zatim, danas je petak, 29. juli 2011., ili  28. ša'ban, 1432. hidžretske godine. Ovo je trideset četvrta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

Još jedno svjetlo ramazansko zasjaće na nebu vjernika širom vasione. Poklopiće se ovaj ramazan sa početkom mjeseca avgusta. Tako će dani teći cijelih 29 dana koliko će trajati ovogodišnji ramazan. Znajmo da je Allah izdvojio post mjeseca ramazana maksuzile za naš ummet, zato što je to mjesec u kojem je objavljen Kur'an, najveličanstvenija knjiga, koja je pečat svih nebeskih Kitaba. Mudri i Milostivi kazuje: الم Elif-lam-mim. ذَٰلِكَ الْكِتَابُ لَا رَيْبَ فِيهِ Ova knjiga, u koju nema sumnje, هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ  Uputa je onima koji se boje." (El-Bekare, 1-2.)

شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ "U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je uputa ljudima, jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanje dobra od zla." (El-Bekare, 185.)

   Poštovani džemaate!

Jasno je da je čovjek zaboravan. Uzvišeni nas svakodnevno kroz namaz podstiče da ne zaboravljamo svoju insansku dimenziju kratkotrajnosti bivanja na dunjaluku. Ramazanom pak nam Uzvišeni želi dati mogućnost da popravimo tanki saldo na svojim računima dobrih djela. Stalno i ciklično ponavljanje, pa naš zaborav pa opet ponavljanje je u biću čovjeka. Mudri Allah čovjeka godišnje opominje preko ramazana, dnevno putem namaza, hefteno putem džume namaza. Gospodar naš od nas traži da se misija podsjećanja stalno održava i da je i sam čovjek stalno primjenjuje kroz upućivanje na dobro i u svojoj kući:  وَذَكِّرْ فَإِنَّ الذِّكْرَىٰ تَنفَعُ الْمُؤْمِنِين "I nastavi podsjećati, podsjećanje će, doista, vjernicima koristiti." (Ez-Zarijat: 55). Eto svake godine ramazanom se podsjetimo na prolaznost i svoj zaborav na redovno prakticiranje namaza, na činjenje dobrih djela, na post, na nafile, na dijeljenje potrebnima i na slast iftara. Danas se na ovoj džumi namazu podsjećamo da je institucija i naredba posta propisana druge godine po hidžri kada je sljedbenicima posljednjeg Allahovog poslanika propisan post. Post ramazana je najveći izraz pobožnosti kroz potpuno odricanje od jela, pića, polnih užitaka, te čuvanja i drugih tjelesnih organa od uobičajenih užitaka. To je uostalom izraz pobožnosti koji je bio propisan i prijašnjim poslanicima i njihovim narodima.

 Rekao je Uzvišeni:  

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

"O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni." (El-Bekare: 183)

Poslanik, s.a.v.s., je pohvalio post Davuda, as., koji je postio svaki drugi dan.

Mjesec ramazan je Uzvišeni odlikovao nad drugim mjesecima u mnogim posebnostima:

 -U njemu meleki traže oprosta za vjernike sve dok se ne omrse.

 - U mjesecu Ramazanu šejtani bivaju okovani.

 - U njemu se otvaraju sva vrata Dženneta i zatvaraju sva vrata Džehennema.

 - U njemu je noć " Kadra" ( Lejletu-l- Kadr) koja je bolja od hiljadu mjeseci.

 - Allah dž.š. u svakoj noći Ramazana oslobodi određen broj svojih robova od vatre. - Svakog dana Ramazana Allah dž.š. ukrašava Džennet i govori: "Moji će robovi naići na nedaće i iskušenja pa će se zbog tebe (zbog Dženneta) strpiti".

 Što se tiče posta ili "savma" kod muslimana on podrazumijeva uzdržavanje od svega što ga kvari (jelo, piće, pušenje, spolno općenje i sl.) u vremenu od pojave zore do izlaska sunca. To je stroga obaveza svakog punoljetno i zdravog muslimana i muslimanke. Post mjeseca ramazana je ustanovljen Kur`anom, sunnetom i konsenzusom uleme (ar. Idžm`a)

       Draga moja braćo!

     Mjesec ramazan je u svojim prvim danima rahmet (milost), u svojim srednjim danima afv i magfiret (oprost) a u svojim zadnjim danima oslobođenje od vatre Džehennema. Milostivi Allah će u ovom mjesecu oprostiti, i spasiti od džehennemske vatre, one poslovođe, šefove, komandire, direktore koji podčinjenim radnicima, činovnicima, vojnicima i studentima olakšavaju dužnosti posta i ramazana. Često radite u ovom mjesecu četiri stvari Uzvišeni puno voli dvije od njih. One su izgovaranje Kelime-i šehadet i činjenje tevbe-istigfara. Druge dvije stalno radite. One su, traženje Allahovog subhanehu ve teala Dženneta i traženje zaštite od Njegovo Džehennema. Ko u ovom mjesecu postača napoji vodom, na kijametskom danu neće biti žedan.”

U zbirki hadisa Sahihu-l- Buhari se nalazi hadis a glasi, “Ako neko zna da je u mjesecu ramazanu farz i dužnost postiti, i ako, za svoj post, očekuje od Allaha s.v.t.a. sevab (nagradu), njegovi prošli grijesi će biti oprošteni.” Dakle, mi moramo vjerovati da je post Allahova dž.š. naredba (emr) i moramo za njega očekivati nagradu (sevab). Ali, uslov je (šart), da se ne žalimo da su dani dugi i da je teško postiti. Mi bi trebali smatrati - težak post, među ljudima koji ne poste, najvećom srećom i bogatstvom.

     Poštovana sestre, dragi braćo, vi koji učite i iščitavate Kur'an, prava hasna-korist korist od Kur'ana je usmjeravanje naših srca prilikom njegovog učenja i našeg sluha prilikom slušanja. Učeći Kur'an a.š. budimo duševno prisutni pred Onim kome se obraćamo, jer je to doista Allahov govor namijenjen meni, tebi i svima nama preko jezika Allahovog Poslanika, s. a. v. s.

Kaže Uzvišeni Allah: إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَذِكْرَىٰ لِمَن كَانَ لَهُ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى السَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ "U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima, i ko sluša, a priseban je." (Kaf, 37.) Rekao je Osman ibni Affan, radijellahu 'anhu: "Da su vam srca doista čista ne bi se mogla zasititi od učenja Kur'ana." Kaže Hasan el-Basri, rahimehullah, savjetujući: "O sine Ademov, tako mi Allaha, ako budeš učio Kur'an i vjerovao u njega; tvoja tuga na dunjaluku će se produžiti, tvoj strah povećati, a tvoj plač učestati." A što se tiče licemjera i lijenih njihovo stanje je kao što je opisao Evs ibn Abdullah: "Prenošenje teških stijena im je lakše i draže od učenja Kur'ana." Budimo ustrajni brate i sestro u islamu, u iskorištavanju svog vremena, tog najskupljeg blaga. Probajmo rasporediti i planirati svoje vrijeme da bar dva ili tri džuz'a proučimo nakon svakog namaza postigli bi veliko dobro. Ako bi to uspjeli uraditi u mesdžidu imali bi i udio u hadisu Allahovog Poslanika, s. a. v. s.: "Mesdžid je kuća svakog bogobojaznog, i Allah se obavezao da će onog čija kuća bude mesdžid obasuti svojom milošću i okakšat mu prelazak sirat-ćuprije ka Njegovom zadovoljstvu u Džennetu." (Hadis je zabilježio Et-Taberani i vjerodostojnim ga je ocjenio šejh el-Albani u 'Et-Tergibu vet-terhibu')

U njemu Allah umnogostručuje nagradu za učinjena dobra djela i podiže deredže. U hadisu kojeg bilježi Ibn Huzejme u svome Sahihu ističući vrijednosti ramazana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u njemu učini neki vid dobra kao da je učinio farz mimo ramazana, a ko u njemu učini neki farz kao da je učinio sedamdeset farzova mimo ramazana...“

     U ramazanu se klanja teravih-namaz za koji Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko klanja uz ramazan (teravih-namaz), vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni (mali) grijesi koje je počinio.“ (Muttefekun alejhi)

Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. اللهم قد أظلنا شهر رمضان وحضر، فسلمه لنا وسلمنا له، وارزقنا صيامه وقيامه، وارزقنا فيه الخير والاجتهاد والنشاط وأعدنا فيه من الفتن  "Allahumme kad ezallena šehru ramadan ve hadar. Ve sellimhu lena ve sellimna lehu. Verzukna sijamehu ve kijamehu, verzukna fihil - džedde vel - idžtihade vel - kuvvete ven - nešat. Ve e'idna fihi minel- fiten." –

    "O Allahu, približio nam se mjesec Ramazan i daj da ga dočekamo. Predaj ga nama, a nas predaj njemu. Pokloni nam njegov post i kijam - noćni namaz. U njemu nam podari dobro, ustrajnost, trud i aktivnost. Sačuvaj nas u njemu od fitneluka!" Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Ishak Sedić, Dolazi nam mubarek ramazan. 

Nijaz SALKIĆ

27.07.2011.

RAMAZAN U NAS I MI U RAMAZANU

Nijaz SALKIĆ

U nedjelju će ponovo početi jače otapanje srca mnogih muslimana i muslimanki. Počeće novo okupljanje u džamijama i mesdžidima širom vesoljne islamske zajednice i prebrojavanje novih i žal za onima koji ne dočekaše ovu teraviju. Ponovo će se ispeglati serdžade i obrisati  prašina  sa mushafa, knjiga dova, zbirki hadisa, a takvimi i vaktije će se redovnije svakog jutra i večeri iščitavati.

Nije šala, ramazan je pred vratima svim do vjere ašikli muslimanima i muslimankama. Istina je da svugdje neće biti isti ramazan, bar što se ambijenta i duhovne gotive tiče. Avgust je mjesec masovnih godišnjih odmora pa će mnogi 'naši' iskoristiti priliku da poste negdje 'dole' kod svojih i na svom rodnom topraku i u svojoj domaji.

Ipak ramazan je jedan kao što je jedna istina i kao što je jedno rođenje, kao što je jedan život, i kao što je jedna smrt, i kao što je jedno proživljenje i  kao što je jedan Bog Dragi. Ramazan je za vjernika najveći duhovni doživljaj i istinski duševni i srčani ugođaj.

Po broju doživljenih i pravilno iskorištenih ramazana brojali su se usponi i ljudski padovi. U ramazanu su se dešavali važni datumi i prelomni trenuci za vesoljne muslimane. U ramazanu su počinjale Allahove objave a jedna od njih je i Kur'ani kerim. Ramazan je pred nama, dragi ašici duhovne ljepote i srčane čistoće.

Neka nam duša zamiriše vjerom, neka nam domovi zasijaju čistoćom, neka nam avlije zamirišu svijeća mirisom. Neka nam divanhane, jemekhane i džamije halvom miruhaju  uoči ramazana, u nedjelju naveče poslije prve otklanjane teravije.

Hej mubarek ramazan!

Upamet!

26.07.2011.

KO JE SRETAN?

 Nijaz SALKIĆ

Hodam i povremeno pogledam ispred sebe. Život se prosuo na sve strane. Ljeto se udomaćilo a ptice zasjele sve grančice na drveću pa usamotežile pjevati. Ljudi žure na posao ( ko ga još ima) trče u trgovine, žure na odmore, žure sa odmora, lete nekuda i dolaze odnekud. Hodam, promatram, osluškujem i sortiram informacije, zvukove i slike. Razmišljam o sebi i drugima. proučavam informacije o osvojim i godinama prolaznika, poznanika, prijatelja, rodbine i svoje porodice. Iznenada mi razmišljanje prekide jako glasni i veseli smijeh nekoliko mladića iz gradskog parka. Pogledam u pravcu odakle je stigao taj smijeh. Zagledam se i vidim ozbiljna lica onih maloprije glasnih omladinaca. Gdje im odjednom nestade smijeh. Da li su se oni iskreno i pravo smijali ili je smijeh bio samo zid od nečega ili tek samo jedna od maski današnjih ljudi.

Odista se pitam šta je to sreća i ko je istinski sretan? Tragajući za srećom šetao sam po internet sokacima (guglajući) na(i)đoh na ove odgovore.

Kad si sretan (h)lupi dlanom ti o dlan….Da se zaljubiš, ali sretno, da ti ljubav traje vječno, da zaboraviš sve ono što ti je stvaralo boli želi ti netko tko te iskreno voli. SRETAN ROĐENDAN! Ko je sretan: Dva dobitnika podijelila 355 miliona dolara. ''Onaj ko te ljubi sretan je '' Obuci cu stare cipele one znaju korak do tebe da mi oci vezu s njima naci cu te ja, jedina ... ko je sretan što je završila škola ... "Sretan je onaj ko je živio u tvoje vrijeme" Na hiljade ljudi danas je prošlo kroz Kuću cvijeća. Štovatelji lika i djela najvećeg sina naših naroda i narodnosti, Josipa Broza Tita, ... “Srećan ko svoju pesmu ne plati glavom.” Bio je poželjan u svim salonima, čak i kad je pravio skandale, ... SRETAN JE ONAJ ko sazna i primijeni... KO JE SRECAN A KO TUZAN I CIJE SE OCI KAJU KO JE KOME OSTAO DUZAN SAMO NASA SRCA ZNAJU. Vjera, iman, odagnava sve brige i nemire. ... Oprosti onome ko ti je nepravdu učinio. Pomiri se s onim ko se s tobom posvađao. ...

Sreća je rijetko zadovoljstvo i opuštanje koje kratko traje a skupo je i što je nagore, dugo se okajava. Život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra i zabava koja se smjenjuje u intervalima a zaiskri samo jedan trenutak. Poslije svake zabave boli glava. Obično čovjek ide iz krajnosti u krajnost. Svaka krajnost je pretjerivanje a pretjerivanje vodi u grijeh.

U današnjem svijetu postoji bezbroj pogrešnih staza i putića. Ko nema vodiča ili navigacije brzo će zalutati. Naša navigacija je Časni Kur'an a iskrena vjera je prava mjera. Za danas poslušajmo nekoliko koordinata za pravi put.

Kaže Uzvišeni: مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

"Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da poživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili". (En-Nahl, 97.)

Dragi moji, sreća posigurno nije para puna vreća. To bezbeli nije lutrija, bingo, loto brojevi koje neko ispuni i nada se da ga iznenada sreća usreći. Sreća je posigurno nešto drugo, kao što neko reče, da sreću čine naizgled male stvari.

Jerbo, ako oprostiš onome ko ti je nepravdu učinio, ako daš onome ko tebi nije izašao u susret, ako učiniš dobro onome ko se prema tebi loše ponio, postići ćeš sreću. Opraštanje i saosjećanje čiste srce od zlobe, grubosti, neprijateljstva. Čisto i zdravo srce je sretno i zadovoljno.

Upamet!

25.07.2011.

NESTRPLJIVOST OKO NAS

 Nijaz SALKIĆ

Nestrpljivi su oni što nemaše prilike biti (od)njegovani u krilu roditeljske i čovječanske (humane) ljubavi. To su jadna stvorenja i pojedinci koji nemaše sreće da ih zadoji mati i za ručicu provoda prava majka. Falš u odrastanju bez oplemenjavanja i odgoja nije primijetan samo kod insana. Primijetna je pojava među biljkama i životinjama a najizraženiji primjerci defekta su kod ljudi.

      Uzvišeni Allah, Tvorac svega i najbolji Mudrac veli o strpljivosti i čojstvu:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالْعَصْرِ

إِنَّ الْإِنسَانَ لَفِي خُسْرٍ

إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ

Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr)

Imam Taberani zabilježio je predaju od Abdullaha ibn Abdullaha ibn Husejna el-Ensarija, koji je rekao: ''Praksa ashaba bila je da, prilikom susreta i rastanka, jedan drugom prouče suru El-Asr.'' A o vrijednosti ove sure, imam Šafija je rekao: ‘’Kada bi ljudi istinski razmišljali o ovoj suri bila bi im dosta kao putokaz i uputa.’’ Zapravo, sura El-Asr potvrđuje gorku stvarnost i zbilju ljudskog života koja se ne mijenja bez obzira na protok vremena, smjene generacija i različitost stanja u kojima se ljudi nalaze. Potvrđujući tu stvarnost, Allah, dž.š., kune se vremenom i kaže: ''Čovjek, doista, gubi!'' No, time se sura ne završava i Allah nas ne ostavlja u očaju zbog te stvarnosti, već nas nakon toga podučava da postoji samo jedan put i jedan način da se spasimo tog kobnog i strašnog gubitka, a to je iskreno vjerovanje u Allaha, dž.š., činjenje dobrih djela i preporučivanje Istine i strpljivosti.

Čitajući i pručavajući historiju vidjećemo da svako vrijeme ima nestrpljive, netolerantne i one koji prkose Gospodaru svjetova. Ti nestrpljivi i asije su poznati kao zločinci, ubice, rušitelji i mrzitelji dobrote i vjernika. I ovo vrijeme je opoganjeno a zemlja nasijana zločincima, nestrpljivima i dušmanima napretka, dobra i vjernika. Danas je sistem vrijednosti poremećen. Mase se dive i podupiru zločine, nepravednike i siledžije a zatiru pravdu, istinu i vjernike. Ima ljudi kojima nije jasno današnje stanje i odnosi u svijetu u kome vladaju pravila džungle. Vjernicima Uzvišeni poručuje da se u Njega pouzdaju i jedni na druge oslone pa veli:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالْمُؤْمِنُونَ وَالْمُؤْمِنَاتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاء بَعْضٍ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُقِيمُونَ الصَّلاَةَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَيُطِيعُونَ اللّهَ وَرَسُولَهُ أُوْلَئِكَ سَيَرْحَمُهُمُ اللّهُ إِنَّ اللّهَ عَزِيزٌ

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar.

Kao što u sređenoj zajednici biljaka u šumi, drvo na drvo oslanja, tako isto u sređenoj zajednici vjernika, vjernik se na vjernika oslanja. (trebalo bi biti)

Slijedeća priča govori o privrženosti, osjećajnosti u prijateljstvu. Došao jedan čovjek svome prijatelju i pokucao na vrata. Kada se domaćin pojavio i pitao ga šta treba, on reče kako je zapao u veliki dug i sada traži od njega da mu pomogne. Domaćin se odmah vrati u kuću,nađe para koliko je trebao, iznese ih svome prijatelju i dade, a kada je on otišao kući vrati se plačući. Žena mu reče: ''zašto se nisi nekako opravdao kada ti je žao tih para?'' On joj odgovori: ''Ne plačem zbog para,nego plačem zbog toga što ranije nisam provjerio njegovo stanje, pa je on sam bio prinuđen da od mene traži pomoć''.

Helem, dušmana i neljudi je bilo od pamtivijeka a biće ih bezbeli dok je svijeta i vijeka. Vjernik milosrdan i čovjek iz koga isijava ljubav i dobročinstvo. Zbog slabog iskustva sa nestrpljivima je oprezan. Vjernik se nikog osim Uzvišenog Allaha ne boji samo zato što nije nestrpljiv, što nije mrzitelj, što nije zloduh, što nije nepošten i što nije netolerantan.

Hej mubarek ramazan!

Upamet!

24.07.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (59)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve anin-nebijji alejhis-salatu ves-selamu ennehu kale sidkul mehabbeti fi selasin hisalin en jahtare kelame habibihi ala kelami gajrihi ve jahtare mudžalesete habibihi ala medžaleseti gajrihi ve jahtare rida habibihi ala rida gajrihi.

Prenosi se od Allahovog vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao:

,,Tri su svojstva iskrene ljubavi vjernikove:

·        Da odabere govor svog prijatelja nad govorom drugih,

·        Da izabere sijelo s prijateljem, nad sijelom s nekim drugim, i

·        Da dadne prednost zadovoljstvu svoga prijatelja nad zadovoljstvom drugih.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

23.07.2011.

PADA KIŠA

 Nijaz SALKIĆ

 Kiša pada ili ako hoćete, pada kiša. U Časnom Kur'anu stoji da se kiša spušta na Zemlju a da ona ne pada. Jerbo, da pada sve bi živo pobila na zemlji. Meni je najdraža ona kiša natapuša, poznatija kao rahmet kiša. Ta kiša je mila i draga vjernicima i svijem mahluku na dunjaluku.

Ova kiša sada što se lagahno spušta na žednu zemlju je rahmet kiša u mubareć mjesecu Ša'banu. Bezbeli da ova mubareć kiša baš kao i ovaj hairli mjesec muštuluk čine i muštuluk išću od svih čestitih i hairli insana.

Muštuluk mu'mini i dobričine insanske i duhovne, ramazan samo što nije čatis'o. ljudi moji, uskoro će sokaci odjekivati od topota kundura i užurbanih koraka musallija, saima, mu'minki i sabija.

Hej mubarek ramazan!

22.07.2011.

URADI SAM

 Nijaz SALKIĆ

 Čovjek mora imati samopogon. To je sinteza duha, razuma i tijela. Može pojedinac biti okružen timom stručnjaka, psihologa, psihoterapeuta, umjetnika, stručnjaka raznih profila. Ipak  početak aktivnosti mora doći iznutra. Čovjek prvo mora ujutro ustati, podignuti i pokrenuti svoju mašinu od mesa i kostiju. Da bi uspjeh postigao čovjek mora razmišljati svakodnevno.

Sve ono što stručnjaci nazivaju pozitivnom energijom nju čovjek traži unutra, u sebi, skrivenu u srcu, mozgu i svom doživljaju kojeg zovemo iskustvo. Zbog toga čovjek svakodnevno želi više vremena za sebe. Potrebno je napraviti sastanak sa svojim egom, sa svojom mašinerijom od organa vida, sluha, ukusa, dodira, svojom motoristikom i svojim unutrašnjim organima.

Kada se čovjek uvjeri gdje je, koliko još funkcioniše onda može serbez odahnuti i krenuti u nove projekte i pobjede. Čovjek je ipak samo jedna samostalna jedinka u svemiru koja funkcioniše odvojeno i samostalno. Može mu biti od koristi okolina ali mašinu zvanu čovjek svakodnevno pokreće on sam dok je živ. Zato treba raditi na sebi, brinuti se o sebi i stalno kontrolisati svoj stroj zvani tijelo.

Upamet!

21.07.2011.

MIMBERA-SLAST POSTA I STRAH OD RAMAZANA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u  2. suri (El -Bekare / Krava) u  185. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ  U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.    

      A zatim, danas je petak, 22. juli 2011., ili  21. ša'ban, 1432. hidžretske godine. Ovo je trideset treća džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

Nema iskrenog vjernika čije srce ne zadrhti kada se prikuči ramazan. Ma nije svejedno ni onima koji nemaju namjeru postiti i ramazanu se predati. Ipak su vjernici iskreni ibadetski ašici. Oni srčano zahvaljuju Allahu, dž.š., što su dočekali još jedan post pa srčano Uzvišenom šukur čine i mole Ga da ih fizički i duhovno ojača. Mnogo se govori, puno piše i medijski istražuje tajnovitost posta i i mističnost ibadeta u ramazanu. Prave se ciljane ankete o tome šta je to nama vjernicima ramazan, koliko muslimanima znači post i 'gladovanje'?! Vjerniku je lahko dati dževab na ta pitanja i a posigurno odgovorom neće otkloniti dileme onih u čija srca nije ušao nur vjere. Jerbo, nama je mubarek Ramazan najodabraniji mjesec, ako ćemo pravo govoriti, on je najdraži dio godine, Allah nam ga je podario i u njemu objavio Nur – Svjetlost, Uputu ljudima – Uzvišeni Kur’an. Bezbeli zato što je istina da je Kur’an svijetu cijelom opomena do Dana sudnjega. U Kur’anu se kaže: شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ  „U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla...“ (El–Bekare, 185.) poznato je da su i ranije objave došle u mjesecu Ramazanu, samo što nije bio propisan post.

       Poštovane sestre, draga braćo!

      Ahmed ibn Hanbel prenosi hadis: „Suhufi Ibrahimovi objavljeni su prve noći mjeseca Ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći Ramazana, Indžil trinaeste noći Ramazana, a Kur’an dvadeset i četvrte noći Ramazana.“

Oni što ne poste puno ispituju a belćim se i poneki postač zapita, zašto Ramazan nije uvijek u istom periodu i što se uvijek „pomjera“ a sa njim i Bajrami. Allah najbolje zna odgovor. U tome 'kruženju' ramazana je asli velika mudrost i Allahova milost da su post Ramazana, Bajrami, hadždž i drugi ibadeti određeni po kretanju Mjeseca, po Mjesečevoj, odnosno Hidžretskoj godini koja je nešto kraća od Sunčeve godine (deset dana). U ciklusu od 33 godine Ramazan bude u svakom godišnjem dobu tako da muslimani na svim prostorima poste i ljeti i zimi. Kako bi bilo da jedni poste stalno ljeti a jedni zimi, kada su dani kraći i kada je znatno lakše postiti. Eto, nama ramazan ponovo stiže u najtoplijim i najdužim danima u godini.

      Što se vrijednosti i hasne od posta i drugih ibadeta tiče, treba i ovo kazati. Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan!

     Draga braćo i sestre!

Mi pripadamo generaciji ljudi tankih i slabih živaca. Mi svoje tijelo i um stavljamo na nebrojene potrebne i nepotrebne testove. Zato nas ima nestrpljivih, zavidnih, nezahvalnih, pohlepnih, slatkorječivih, zlobnih, onih što su lahki na hvaljenju a brzi na kuđenju. Za te i slične bolesti, lijek se postiže redovnim izvršavanjem ibadeta, obreda i propisa vjere. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „Iskušenje (smutnja) čovjeku može biti u porodici, u imovini i u susjedu. Pokriva ih (neutrališe) njegov namaz, post i davanje zekata.“(Buharija). Pošto post nije puko gladovanje Poslanik s.a.v.s., nas upozorava: „Kada postiš, neka poste i uši tvoje, i oči tvoje, i jezik tvoj, neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I učini da ti dan posta ne bude kao dan kada ne postiš!“  Zato je post veliki dobtak za vjernike a dolazi nam samo jednom godišnje. Nema tog pera koje može natanko opisati ljepote ramazana, posta, sehura, iftara, mukabela, teravija, darežljivosti, sloge, mira i solidarnosti među muslimanima. Sve se to jedinom i praktično može doživjeti.

Nedavno je jedan teški bolesnik kojeg su na samrti pitali šta mu je najžalije od dunjaluka? Najžalije mi je što nikad nisam ni jedan namaz klanjao i ni jedan dan postio. Čuvajmo se tokom posta dugih i beskorisnih sijela i dugog dnevnog spavanja i ljenčarenja.

      Poštovane džematlije!

 I pored toga što nekima ramazan dolazi u vrijeme godišnjih odmora nemojmo pobrkati lončiće. Istina je da radni čovjek treba jednom godišnje odmoriti tijelo ali je istina i da 'radni' organi za varenje i probavu trebaju godišnji odmor i remont. Njihov odmor je upravo 30 dana posta u mjesecu ramazanu. 

Neka je nebrojena hvala Allahu koji nam nije kazao čas preseljenja sa ovog svijeta! Mi ne znamo kada nam je zadnji Ramazan,ali zamislimo kao da je zadnji, pa njegove dane i noći provedimo u zikru, učenju, dovama, darežljivosti i drugim dobrim poslovima. Oni koji su uvijek postili Ramazan, postiće, ako Bog da, i ovaj. Pridružiće im se dio naše omladine koji stasavaju u svojoj vjeri i kojima će ovo biti prvi Ramazan da ga poste.

Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. اللهم قد أظلنا شهر رمضان وحضر، فسلمه لنا وسلمنا له، وارزقنا صيامه وقيامه، وارزقنا فيه الخير والاجتهاد والنشاط وأعدنا فيه من الفتن". "Allahumme kad ezallena šehru ramadan ve hadar. Ve sellimhu lena ve sellimna lehu. Verzukna sijamehu ve kijamehu, verzukna fihil - džedde vel - idžtihade vel - kuvvete ven - nešat. Ve e'idna fihi minel- fiten." –

    "O Allahu, približio nam se mjesec Ramazan i daj da ga dočekamo. Predaj ga nama, a nas predaj njemu. Pokloni nam njegov post i kijam - noćni namaz. U njemu nam podari dobro, ustrajnost, trud i aktivnost. Sačuvaj nas u njemu od fitneluka!" Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Ishak Sedić, Dolazi nam mubarek ramazan. 

Nijaz SALKIĆ

20.07.2011.

SVJETLO

 Nijaz SALKIĆ

Mnogo se priča o svjetlu na kraju tunela. Rodilo vračeva i astrologa kao gljiva poslije černobilske kiše. Čeprkaju jasnovidci i proricatelji po prošlosti i budućnosti a malo je pravih znalaca i učenih glava. Narod kupuje jeftine priče o boljem sutra a prava štiva su negdje na rafama ili u seharama na koje je pala debela prašina.

Evo nam i ramazana. To je mjesec istinskog svjetla koje Uzvišeni spušta na Zemlju. Berećet je u njemu. U prvih deset dana ramazana je rahmet (milost) za vjernike, druga je magfiret (oprost), a posljednja trećina je sâmi spas (selamet). Prihvatimo se istinskih vrijednosti a ostavimo se gafleta i mraka. Islam je svjetlo u tunelu životu. Okrenimo prekidač i upalimo svjetlo vjere u svojoj kući i u svom životu!

Upamet!

19.07.2011.

BOSNA U JULU MI U BOSNI 2001

Nejma Bosanca koji ne voli u Bosnu svratiti. Ko je blizu nekoliko puta, oni iz daljine žude da zavčaj vide makar jednom u godini dana. Istini za volju iz godine u godinu zagublja se razlog za zijaret rodnom topraku.

 

 

Ko nema roditelja i bližnjih svojih da ga raširenih ruku priželjkuju i iščekuju, haman i nema potrebe da silazi ili dolazi u rodni zavičaj. Nažalost i dole u Bosni i Hercegovini i vamo ljudi su se otuđili pa im je svejedno za drugog i drugačijeg. Sve je manje ahbabske i bratske eglene a sve više navratnanos priče i sikterisanja. Čemu to sve vodi Dragi Bog najbolje zna. Jedino mogu kazati da nije dobro.

 

 

 

 

Ove godine sam samo kratko bio u domaji. Da vam pričam zašto i kako možda i nije potrebe ove rede. Ako insan malo osluhne i razabjere, samo ćemu se kazati. Uhavizati nije teško samo treba gledati, čitati i osluškivati.

 

 

Da je lahak ovaj vakat, nije brate. Evo ramazan se prikučio pa sam svoju fameliju i akrane zijaret činio. Svratismo i do bijele kule u Gradačcu a ne mašismo i kraljevski grad u Srebreniku.

 

Domaja Bosna i Hercegovina je lijepa samo da nam se narave i raspoloženja poprave i da se privreda otkorepi konačno.

Upamet!

18.07.2011.

PIJACA U BOSANSKIM PALANKAMA

 Nijaz SALKIĆ

 Mjesec juli 2011. godine u našoj domaji Bosani. Nesnosna vrućina s jedne strane te nestašica vode, nezaposlenost, nesigurnost, bolešćinje i skupoća s druge strane su bile odlika ovog toplog ljeta. Ako nema posla i para rodile su pijace po selima i gradovima naše zemlje ponosne. Svakog dana se negdje trguje, prodaje, nudi i patrga. Na pijacama se može doći do svega jedino je manjak novca.

Ako se ne može kupovati makar se može izaći na mjesta gdje se pijaca odvija. Na pijaci svi uzrasti. Mala djeca hodaju, bebe se u naručju nosaju ili u kolicima vozaju ne gledajući na vrelinu i žegu. Na pijaci se nudi med, mirisi, povrće iz plastenika i povrće ispod otvorenog neba. Ko ima kupuje što treba i ne treba. Uglavnom nešto treba kupiti pa makar i metlu svake hefte.

Ima na pijacama i dokonog svijeta. Pijaca nije šala. Neko tamo prodaje robu a neko zjale. Čuje se neka pametna a najviše se trača i ogovara. Najteže je onima kojima nije do pijace a obavili bi neki posao u čaršiji. Dežurni 'novinari' svakodnevno sjede na raskršćima naselja naših i bilježe promet ljudi i roba. Šteta za nekadašnje pijace koje su bile pune života i berećeta.

Upamet!

17.07.2011.

BOSNA IMA

 Nijaz SALKIĆ

 Bosna ima veliki cvijetnjak. Ustvari, Bosana je jedna velika avlija. U toj avliji od kalu bela se rašehatilo veliko bosansko srce. U bosanskom srcu skoro tri miliona dobroćudnih ljudi što su poput djece. Doista su dobri Bošnjani djeca? To su velika djeca što zlo ne umiju ni zamisliti a dahabetile ga nekome učiniti. To su dobri ljudi jer im je dobrota od naivnosti udarila u glavu pa ne razlikuju prijatelja od dušmana. Bošnjani vole svakoga i svemu živom dobro čine. Gosta vole kao svoje čeljade. Potrošiće zadnju kap ulja i zadnju kilu brašna prosijaće dobra Bošnjanka da skuha maslenicu i na maslenici posluži koku živičarku.

 Bosna ima ljude koji je vole. Dobri Bošnjani sa srcem djeteta vole svoju domaju jer rezervne nemaju. Bošnjani i Bošnjanke znaju da je njima domaja Bosna i Hercegovina jedna i jedina. Jerbo, dobri Bošnjani kada prijeđu granične rijeke Savu, Drinu i Unu uvide da nigdje nije lijepo kao u Bosani. To je belćim zaradi zraka, vode, bilja i hajvana u Bosni nam. Ta ljubav stasitih, ponosnih, lijepih, čestitih i stamenih Bošnjana i Bošnjanki  nije uzalud.

     Dobri Bošnjani i ponosne lijepe i pametne Bošnjakinje rasuti su diljem svijeta. Dušmani naše domaje i nas dobrih Bošnjana smišljeno rade da nas što manje ima u Bosni i Hercegovini i među živima. Dušmani, inspektori zla i projektanti genocidne politike svaki dan prave projekte da Bosne nema i nas Bošnjana u njoj. Znaju iblisovi sinovi da je Bosana lijepa, bogata, privlačna i mubarek zemlja. Znamo to i mi. Ako mi ne vjerujete provjerite prvom prilikom kada svoju glavu uveče spustite na mubarek zemlju bosansku. Vjerujem da vam neće trebati tablete za uspavljivanje i dugo vremena da se naspavate.

      Bosna dragi moji ima bir iladž lijek za svaku boljku. Bosna ima najljepši zrak, vodu jer je zemlja bosanska mubareć zemlja.

      Upamet!

16.07.2011.

VELIKI LJUDI-POBOŽNJACI - IBRAHIM EDHEM El-BASRI O DOVI

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

 Ibrahim Edhem el-Basri je kazao kad asu ga ljudi upitali o ajetu »Zovite me, odazvaću se…«, pa mu vele: Edheme, mi svaki dan molimo Allaha, dž.š., ali On nam ništa ne daje, on odgovori: Ne može mrtav dozvati živog, a vaša srca su mrtva u deset stvari i morate ih oživiti: - vjerujete i tvrdite da vjerujete u Allaha, dž.š., a ne pokoravate Mu se; vidite da je Kur'an istina, ali ne slušate njegove riječi; vjerujete da je Poslanik, a.s., istina, ali ne slijedite njegov sunnet; tvrdite da hoćete u Džennet, a vi sjeli u voz za Džehennem, i uporno vičete hoću u Džennet – iskači iz voza; kažete da je smrt istina, a ne pripremate se za tu istinu; bavite se tuđim mahanama, a svoje ste zaboravili; ispraćate svoje umrle svaki dan, a nikakvu pouku ne crpite, mislite oni odoše, a ja neću, a isto to mjesto vas čeka; jedete Božije nimete, a ne zahvaljujete Mu; kad to popravite, kad oživite, kaže el-Basri, onda će vaša dova biti primljena.

Upamet!

15.07.2011.

EVO GA SAMO ŠTO NIJE ČATIS’O – DOLAZI NAM RAMAZAN

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

 Muhjiddin Ibn Arebi -  O TAJNAMA POSTA  (1. tekst)

Znaj, Allah ti podršku dao, da riječ „savm" (post, apstinencija) podrazumijeva suzdržavanje (apstinenciju) i uzdizanje. Kaže se: ,,Same-n-neharu": „Dan je poodmakao" (doslovno: uzdigao se, odskočio). Imruu-l-Kajs veli: „Iza same-n-neharu ve hedždžera": „Kada dan poodmakne i u podne zađe".

Post kao ibadet (vjerski obred, izraz robovanja Allahu) nazvan je „savmom" zato što on na ljestvici ibadeta zauzima najuzvišenije mjesto. Uzvišeni Allah ga je uzdigao time što ostalim ibadetima odriče sličnost sa postom, o čemu čemo naknadno govoriti. Uz to, Allah ga odriče Svojim robovima, i pored toga što ga oni praktikuju, i pripisuje ga Sebi, a onoga ko se postom opiše nagrađuje tako što ga vraća Sebi, uzima pod Svoju vlast i pridružuje uza Se po pitanju negiranja sličnosti.

U suštini, post je ostavljanje a ne prihvatanje nekog posla. Negiranje sličnosti (primjerenosti) je odrično svojstvo. Na taj način se ojačava odgovarajuća veza (munasebet) između posta i Allaha. Uzvišeni Allah za Sebe kaže: „Nijedna stvar Mu nije slična (primjerena)", čime odriče (negira) da ima ne što što bi Mu bilo slično (primjereno), tako da po razumskoj i vjerozakonskoj argumentaciji nema nijedne stvari koja bi Njemu bila slična (primjerena).

Nesaija navodi predaju od Ebu Umameta koji je rekao: „Došao sam kod Allahovog Poslanika s.a.v.s, i rekao mu: - Naredi mi nešto što bih od tebe prihvatio. - Allahov Poslanik, s.a.v.s, mu je rekao: - Prihvati se posta! On je takav da mu nema slična (primjerena)". Time je Allahov Poslanik, s.a.v.s, odrekao daje ijedan od Allahovim robovima propisanih ibadeta sličan (primjeren) postu. Onaj ko spozna da je to odrican opis, obzirom da je post ostavljanje onoga što mrsi (prekida post), zasigurno zna da mu nema slična (primjerena ibadeta). Suština posta se ne može opisati sa razumom pojmljivim postojanjem. Stoga je Uzvišeni i rekao: „Post je Moj". Jer on, u suštini, i nije ibadet, niti djelo (amel). Ipak, dopušteno je nazvati ga djelom (amelom), kao što je i Hakka dopušteno imenovati Postojećim, što se kod nas smatra razumski dopuštenim, mada odnos postojanja spram Onoga čije postojanje je samo Njegovo Biće (Zat) nije istovjetan odnosu postojanja spram nas, jer, „Njemu nema slične (primjerene) stvari".

Uskoro novi tekst o ramazanu, inšaAllah!


Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 05/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


BOSNA U FILMU I SLICI













DOMAĆA LITERATURA
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO
Moj babo... Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









BOSNA JE DZENNET NA DUNJALUKU
LJUŠTILJE
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI KAPUT I BAJRAM
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJI FAVORITI
Filter
GORNJA PUHARSKA
MINUSPLUS
burek
Bloger gloger
Story of my life
U urbanoj sahari života
Življenje
Bosnjacki front
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
Hikaje- mudrosti
Bosnian nasheeds
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
Ti si moj najljepsi san
istinite price o duhovima
više...

BROJAČ POSJETA
1541585

Powered by Blogger.ba

site statistics