NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

11.06.2011.

novi post

uskoro,insaAllah!

10.06.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (57)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve anin-nebijji alejhis-selamu ennehu kalel mehabbetu esasul mearifeti vel iffetu alametul jekini ve re'sul jekinit-takva ver-rida bi takdirillahi tala.

Prenosi se od Allahovog vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao:

·       Ljubav je temelj svakog znanja,

·       Sačuvanost od zabranjenih poslova je znak istinskog priznavanja Allaha dž.š. a glava i temelj istinskog poznavanja Boga dž.š. je bogobojaznost, i

·       Biti zadovoljan Allahovom odredbom.

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

09.06.2011.

MIMBERA-GRADIMO MOSTOVE

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ  
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, Koji je obznanio Kur'an, pravu Istinu, Koji je učinio različitim pravi put od zablude, te tako obezbijedio spas onima koji budu vjerovali Allaha i Njegovog Odabranika Muhammeda a.s. Onaj koji slijedi Kur'an, Allahovu riječi i potvrđeni Sunnet drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, a djela ovih ljudi neće propasti, pa će dobiti nagradu na ovom i na budućem svijetu. Neka je spas i Božija milost na Muhammeda, Allahova roba i Poslanika, na njegov rod i njegove sljedbenike.

 

Allah, dž.š., u  49. suri (El - Hudžurat /Sobe ) u  13. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَىٰ وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا ۚ إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ   

' O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. '

       A zatim, danas je petak, 10. juni 2011., ili  08. redžeb, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset sedma džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate, braćo i sestre!

      Živimo u vremenu u kome se materijalizam uzdiže, novac na prijestolje podiže a bogastvom se vlast postiže. Ovo je vrijeme moći, doba slavnih, bogatih i vladajućih i doba muka slabih, nejakih i siromašnih. Bogatstvo i bijeda se danas često susreće, na malom prostoru prepliće i u sve ljudske pore i trenutke upliće. Bezbeli je sreće i jada bilo u svim generacijama, epohama i civilizacijama ali se informacije nikada nisu brže prenosile svijetom kao danas. 

     Draga moja braćo i sestre!

    Malo je kuća i stanova u današnjem svijetu u kojima nema televizora, računala ili radio aparata. Ljude zanima šta se događa u 'visokoj' politici, u ekonomiji pa pa i to, hoće li sutra biti kiše. Kada sve te vijesti čuju, pročitaju i pogledaju onda posegnu za svojom redovnom dozom tableta za uravnoteženje pritiska, reume, šećera, tromboze, živaca, srčane, bubrežne i druge bolešćinje. Potom ako imaju vremena namještaju se pred televizore gledajući serijske serije ili kroz prozor gledaju šetače i isto drveće. Neki čak izađu šetati po mjestima gdje nema komšija, rođaka i prijatelja. Mi smo danas jako otuđeni i udaljeni jedni od drugih, toliko da radije sjedimo sami u kući iako smo željni društva, priče i utješne riječi.

    Poštovani džemaate!

    Uzvišeni Allah nam daje išarete i poziva nas da putujemo i posmatramo. Eto u Kur'anu je Mudri Allah opisao različita stvorenja i naveo ih kao primjere. Mudrom Allahu s.v.t.a. ništa nije teško i ništa ispod Njegove Uzvišene Časti. On Plemeniti u Kur'anu kao primjer spominje mrava. Zbilja mi ljudi, uspravna Božija stvorenja ako za trenutak čučnemo i počnemo promatrati organizaciju i život u običnom mravinjaku vidjećemo da je mravinjak zajednica složnih bića. Tamo svi rade i svi između sebe komuniciraju. Slično je i sa drugim živim bićima. Uzvišeni Allah u Kur'anu puno spominje i opominje čovjeka pa veli:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَىٰ وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا ۚ إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ  “O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Allaha najplemenitiji onaj koji se Njega najviše boji! Allah sve zna i obaviješten je!” (El-Hudžurat, 13)

     Kada spominje čovjeka Allah navodi da je čovjek živio u Džennetu a onda je Gospodar iz Svoje mudrosti čovjeku naredio da prijeđe jedan most, da evoluira, da se spusti na Zemlju.

    Od najstarijeg vremena naš Gospodar od nas traži da se sastajemo na mostovima i da prelazimo mostove a da rušimo pregrade.

Braćo moja, poštovane sestre, pregrada, taraba i zidova  ima svuda oko nas a i unama samima. Zidova ima između muža i žene, braće i sestara, djece i roditelja, roditelja i djece, komšija, rođaka, naroda, kultura i još mnogo drugih pregrada je u životu.

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ  “Doista su vjernici braća, pa pomirite vaša dva brata i Allaha se bojte, da biste pomilovani bili!” (El-Hudžurat, 10) Zaista su svi zidovi pregrade a mostovi su građevina koje spajaju. Mudri su oni koji (se) povezuju a ne razdvajaju a pametni su oni koji mire (pomiruju), koji ruše zidove a grade mostove.

         Zbilja koliko danas ima podignutih zidova među ljudima, narodima i civilizacijama. Zbog čega neki i dan danas grade pregrade a ruše mostove kao što je srušen nedavno onaj stari mostarski most. Zar nije ponosno biti onaj koji će pomiriti ili bar pokušati srušiti zid između zavađenih muža žene, dvaju komšija, zavađenih prijatelja, ljutih poslovnih takmičara. Zbilja je svaki čovjek dragocjen i vrijedan i svako može biti graditelj mostova i prijelaza. Svi mi možemo iskreno i u dobrom nijetu posjetiti nekoga, pomiriti zavađene i utješiti ucvijeljene.

     Draga moja braćo i poštovane sestre!

Kroz historiju bilo je ljudi koji su podizali remek djela umjetnosti mostove, time spajajući obale kao što je bio čuveni arhiteka Mimar Sinan. Ima i danas umjetnika, inžinjera, pisaca koji grade mostove a ruše pregrade i razdvajanja. Danas je poznat veliki fenomen seobe narode. Ogromne mase ljudi se sele s jednog na drugi kraj zemljine kugle u potrazi za zaradom. Polazeći u daleki svijet sa sobom nose svoju kulturu, običaje i vjeru. Svi su oni pozitivne ličnosti jer su  graditelji mostova i arhitekti zbližavanja ljudi i majstori koji su svojim dolaskom rušili uvriježene predrasude i strah među ljudima.

      Kazuju da su bila dva brata koji su dugo živjeli u slozi i ljubavi. Živjeli su na seoskom imanju, radeći zajedno u savršenoj harmoniji i razumijevanju. Ali, jednoga dana se posvađaju, i bio je to prvi problem među njima nakon punih četrdeset godina zajedničkog rada na poljoprivredi... Imali su zajednički alat i mašine, a urod i plodove su dijelili na jednake dijelove. Konflikt, koji je izbio zbog običnog nesporazuma, se povećao. Razmijenjene su gorke riječi i pale teške optužbe, što je dovelo do višesedmične šutnje i potpunog zahlađenja odnosa. Prebivali su na dva kraja imanja.

     Jednoga jutra neko je pokucao na vrata starijeg brata. Ugledao je nepoznatog čovjeka koji mu je rekao: “Tražim posao na nekoliko dana. Mogu ti biti od koristi u manjim popravkama na imanju.” “Da”, reče stariji brat, “imam posao za tebe. Pogledaj na obalu s onu stranu kanala. Tamo živi moj komšija, koji je moj mlađi brat. Do prošle sedmice je tu bila prekrasna livada, ali je brat preusmjerio tok vode u kanalu da bi nas razdvojio. Učinio je to s namjerom da me razljuti, ali ja ću mu prirediti ono što zaslužuje i što mu dolikuje!    Vidiš li onu gomilu kamenja kod hambara za pšenicu? Molim te da izgradiš zid visine dva metra, kako ne bih više nikada vidio brata.”       Stranac reče: “Razumio sam situaciju.”

     Stariji brat je pribavio radniku sav potrebni materijal i otišao u grad na nekoliko dana, da posvršava neke poslove. Vrativši se na posjed, pimijetio je da je majstor obavio svoj posao. No, bio je iznenađen, onim što je vidio. Umjesto da napravi zid visok dva metra, koji razdvaja, majstor je sagradio prekrasan most.

     U tom trenutku, mlađi brat je žurno došao starijem, rekavši mu ushićeno: “Doista si ti divan čovjek! Nakon svega što sam ti učinio, ti praviš most! Doista se ponosim tobom!” Zagrlio ga je. Dok su se oni međusobno mirili, nepoznati majstor je sabirao svoje stvari i pripremao se za odlazak. Rekli su mu: “Ostani, mi imamo puno posla za tebe.” Odgovorio je: “Želio bih da ostanem, ali mi mnogi mostovi koje trebam da izgradim to onemogućavaju.”

     Draga braćo i sestre, rušimo barijere, zidove, pregrade i nepovjerenje među ljudima. Ako ne možemo odmah napraviti grandiozni most Mehmeda Sokolije makar za početak pružimo obično brvno između dva zavađena čovjeka da se na njemu susretnu i progovore.  

Dova      

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi, Mostovi a ne zidovi, Abdullah ef. Hodzić, Aid el-Karni, Ne tuguj.   

Nijaz SALKIĆ

08.06.2011.

JESI LI KREN'O U MEJTEF?

 Nijaz SALKIĆ

Malo je starijih Bošnjaka i Bošnjakinja koji nisu prošli putem ili putićem koji vodi prema džamiji i mejtefu. Naši stari su bili na pravom putu ili barem pravom putiću. Oni su znali ili su bar dobro poznavali imanske, islamske, abdestske, gusulske, tejemmumske, namaske, i uglavnom sve diniislamske šarte.

Od naših dičnih starih Bošnjaka i Bošnjakinja potekli su sinovi i kćeri koji su se udaljili od džamijskih i mektebskih puteva i putića. Među njima ima onih koji znaju klanjati i koji dolaze u džamije i materijalno pomažu svoju islamsku zajednicu. Ima bome i puno onih čije su staze i putići prema džamiji i islamskoj zajednici zarasli u korov i trnje.

Danas je jako važno da se govori sinovima i unucima onih naših dobrih, dičnih i starih Bošnjana i Bošnjanki, da šalju djecu u mejtef i u džamiju. Mejtef je koda bošnjačka u kojoj se čita tisućljetna opstojnost i postojanost naša bosanska i bošnjačka.

Zato Bošnjače i Bošnjakinjo, jeste li upisali svoje dijete u mejtef?

Upamet!

07.06.2011.

RAZ)(GOVOR

 Nijaz SALKIĆ

Govor, razgovor, pogovor, dogovor, odgovor, nagovor, zagovor, pregovor, izgovor, ugovor…. Svim riječima je zajednička riječ- g o v o r. Govor je operacija koju izvede savršeno stvorenje i stroj kojeg je Bog Uzvišeni čovjekom nazvao. U cijeloj vasioni jedino čovjek može po svojoj volji misliti i govoriti.  

Ako je govor dar i bogastvo čovjekovo, a posigurno jeste, onda treba pametno govoriti. Mudro je prije svakog govora razmišljati pa onda govoriti. Govor sa nekim se zove razgovor a on je sastavljen iz dvije riječi razmišljati i govoriti.

U lijepom i riječima bogatom bosanskom jeziku za razgovor ima još jedna riječ a to je besjeda. To je bezbeli riječ koja je primjerena ahbabima, jaranima i akranima. Besjeda pristaje jaranskom i ahbabskom sijelu, druženju i pomaganju a koristi se kad se sjedi, muhabeti, divani i biranim riječima daje prijateljska riječ utjehe.

Zbilja nam je svima potrebna lijepa riječ da se kao mehlem i flaster stavlja i lijepi na duševne rane kojima smo svakodnevno izloženi. Razgovor, dogovor i muhabet je danas prijeka potreba svakom insanu bio on bogat ili siromah, jak ili slab, a dahabetile je biriladž hastama i usamljenicima.

Upamet!

06.06.2011.

POVRĆE

Nijaz Salkić

Svoja bašča je lijepo mjesto gdje čovjek uvijek može naći svoj mir kroz rad i uzgajanje zdrave hrane. Do skora su energenti kao što je nafta i plin bili bogastvo i strateške sirovine jakih i velikih sila na kome se zasnivala moć. Danas je snažni oni narodi koji imaju dovoljno hrane i vode. Mnoge nacije su ulagale u bioinženjering tako da je nekima pošlo za rukom i pameću proizvesti i višak hrane.

Do skora se nije znalo kako je to 'nekima' uspjelo da ostvare višak i da od proizvodnje hrane naprave posao i zaradu. Sada se pokazalo da su neki 'mozgovi' u inženjeringu pozvali u pomoć i šejtana. Kako drugačije objasniti pojavu trovanja hranom velikog broja ljudi a što je najgore da mnogi nisu i neće preživjeti zarazu tom 'šejtanskom' hranom.

Dragi moji, uzgajajmo sami svoju hranu u svojoj maloj đul baštici. Jerbo, davno su rekli naši stari; 'svoja baštica, svoja slobodica.' U trgovini kada iz drvene gajbice ili papirne kutije 'uberemo' povrće ne znamo ko je i kako je to sadio, zaljevao, prskao i brao. U svojoj baštici možemo do mile volje uzgajati zdravo povrće, uzgajati ga  pjevajući naše sevdalinke.

Upamet!

05.06.2011.

KIŠA

Nijaz SALKIĆ

Jesmo li to zbilja zaslužili?

Kao da živimo u Misiru, dan sunca, dan kiše.

Događa se da do podne ugrije sunce a po podne kiša razgali brda i doline.

Definitivno, kiša razrahati ljude, obraduje biljke i budi životinje.

Vjernik bi gledajući spuštanje rahmet kiše uskliknuo, mašaAllah.

Upamet!

04.06.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (56)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve an bea'dil hukemai semeretul mea'rifeti selasu hisalinil hajau minellahi teala vel hubbu fillahi vel unsu billahi.

Mudraci su rekli: '' Plod znanja su tri svojstva:

·       Stid prema Allahu dž.š.,

·       Ljubav prema nekome radi Allaha dž.š., i

·       Prijateljevanje sa Allahom dž.š.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

03.06.2011.

DJEDO MI BIO HADŽIJA

Nijaz SALKIĆ

 Početak trećeg milenijumu po zapadnom računaju vremena obilježen je sveljudskim razvlačenjem pameti.  U ovom vijeku svako nešto nudi u zamjenu za neki ćar. Sve je na prodaju počev od velikih strojeva pa do šivaćih igala. Ako se tržište ne može osvojiti u fairplay i poštenoj utakmici 'jaki' potežu buzdovane i savremeno oružje.

Ondje gdje oružje miruje jezici su naoštreni. Puno se danas divani po printanim i digitalnim medijima. Svako bi danas nešto kazao, dokazao, pokazao i ukazao. Većina nabrojanih dokazivača i pokazivača obično zakažu kada (za)treba. Obično insan govori o onome što bi volio imati.

Helem, kada se na kakvom sohbetu započne eglena o prakticiranju vjere, čišćenju imetka zekatom, pomaganju sirotinje, upućivanju na dobro i odvraćanju od zla, nađe se insana divanija koji počnu hvaliti svoje pretke. Moj je djedo bio hadžija i redovan u džamiji namaščija. Upravo ovako jedan sebe opradava zašto ne ide u džamiju i ne klanja namaz.

Dobro dragi moj divanijo, ako je tvoj dedo bio redovan džematlija, namaščija i hadžija, gdje si ti u toj priči?!

Upamet!

02.06.2011.

MIMBERA-BEZBRIŽNOST

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَإِذَا انقَلَبُوا إِلَىٰ أَهْلِهِمُ انقَلَبُوا فَكِهِينَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, Koji je obznanio Kur'an, pravu Istinu, Koji je učinio različitim pravi put od zablude, te tako obezbijedio spas onima koji budu vjerovali Allaha i Njegovog Odabranika Muhammeda a.s. Onaj koji slijedi Kur'an, Allahovu riječi i potvrđeni Sunnet drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, a djela ovih ljudi neće propasti, pa će dobiti nagradu na ovom i na budućem svijetu. Neka je spas i Božija milost na Muhammeda, Allahova roba i Poslanika, na njegov rod i njegove sljedbenike.

Allah, dž.š., u  83. suri (El - Mutaffifun/ Oni koji pri mjerenju zakidaju) u  31. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَإِذَا انقَلَبُوا إِلَىٰ أَهْلِهِمُ انقَلَبُوا فَكِهِينَ   

'A kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se;'

       A zatim, danas je petak, 03. juni 2011., ili  01. redžeb, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset šesta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate, braćo i sestre!

Jeste li se đahkad zapitali o razlogu svog postojanja. Učini li vam se da radeći po prirodi ozbiljan posao zaključite da se ustvari cijelo vrijeme igrate i šalite. Zaista je istina, svi smo mi mala djeca u oklopu odraslih, željna igre, zabave, pažnje i pohvale, bez obzira koliko godina imamo. Razlika između djece i odraslih je momenat otrežnjenja kada se čovjek uozbilji i shvati da je vrijeme igre završeno.

      Poštovane sestre, draga moja braćo!

Život je zaista, zaista kratak. U našem životu ima malo slasti i puno gorčine. Svi živimo na Dunjaluku koji je zasađen halalom i haramom. Halal zalogaj je isprepletan bodljikavom žicom, pa se vjernik mora jako potruditi i izgrebati da sklanjajući bodljikavu žicu uz veliki trud dođe do halal lokme (zalogaja). Opet, haram je za veliku većinu ljudi neograđena njiva po kojoj rastu raznovrsnii plodovi primamljivi oku i dragi srcu. Mnogi svrate u tu njivu i bez razmišljanja i kajanja uberu poneku mivu a ima insana koji cijelog života zalaze u tu njivu i jedu haram lokmu, ne razmišljajući o posljedicama i svom završetku.

     Dragi moj džemaate!

Vidite li koliko naroda svakodnevno odlazi sa Dunjaluka. Ima ljudi koji su na svijetu probali a pojedini i često jeli najskuplju hranu, derali najluksuzniju odjeću, vozili se u najboljim prijevoznim sredstvima a opet su morali sve to ostaviti i crnom se zemljom pokriti. Opet, bilo je insana koji sve to nisu mogli ili u svemu tome nisu htjeli uživati. Eto i jedni i drugi su morali sići jednu stepenicu niže ili više, zavisno od toga kako ko na smrt gleda i kako odlazak sa ovog svijeta (hoće da) razumije.

Uzvišeni Allah s.v.t.a. nas opominje da na ovom svijetu ne budemo bezbrižni jer smo ovdje samo gosti ugošćeni i pozvani samo jedanput.   

Braćo moja, cijenjene sestre, ima poslije smrti proživljenje i vječni život. Zaista će nekima proživljenje biti mora a nekome pak radost i sreća.      

إِلَىٰ رَبِّكَ يَوْمَئِذٍ الْمَسَاقُ "Toga će dana Gospodaru tvome priveden biti." Vratiti se tako što se duša podigne u nebesa, a Allah će, dž.š., reći: "Vratite Mog roba na Zemlju, Ja sam ih od nje stvorio, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih ponovno izvesti", kao što se navodi u podužem hadisu koji prenosi El-Bera.

      Sestre i braćo moja draga, doista nas ima ravnodušnih naspram budućeg svijeta. Bezbrižni smo toliko da nam je baš svejedno što ne klanjamo, što ramazani dolaze i prolaze a mi ne postimo, bilhaber nam je što nam djeca odrastaju i prerastaju a mi ih vjeri ne učimo, uživamo i gledamo a godina za godinom prolazi a mi zekat i sadaku ne dijelimo. Ipak je najžalosnije da mnogi nikad u džamiju svojim nogama ne dođu osim kad ih na tabutu pred džamiju donesu.

     Čovjek i pored puno grijeha nadu u oprost izgubiti ne smije. Znano je da postoje osobe koji su inačije i svjesno Allahu prkose i ne vjeruju. Uzvišeni Allah, koji je svega živog i neživog Gospodar, bezbrižnika je ovako opisao:

فَلَا صَدَّقَ وَلَا صَلَّىٰ "Nije vjerovao i nije klanjao, nego je poricao i okretao se." U njemu nema nikakvog dobra skrivenog ili vidljivog. ثُمَّ ذَهَبَ إِلَىٰ أَهْلِهِ يَتَمَطَّىٰ "A onda je svojim oholo i bahato odlazio." (El-Bejjine, 31) Uobražen, veseo, zao, lijen, koji ni o čemu ne brine niti čini dobra djela.

      Braćo i sestre, sa vjerom i Allahovim propisima nije se igrati akamoli izigravati, jer Uzvišeni Allah  spominje one koji se sa vjerom izigravaju pa veli:

وَإِذَا انقَلَبُوا إِلَىٰ أَهْلِهِمُ انقَلَبُوا فَكِهِينَ "A kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se." (83:31)

Allah, dž.š., veli: أَوْلَىٰ لَكَ فَأَوْلَىٰ "Teško tebi! Teško tebi!" Kao što je spomenuto i u ajeti-kerimu:

كُلُوا وَتَمَتَّعُوا قَلِيلًا إِنَّكُم مُّجْرِمُونَ "Jedite i naslađujte se, ali zakratko! Vi ste, zaista, grješnici!" (77:46)

Ibn Ebi-Hatim prenosi hadis od Musa'a bin Ebi-Aiše, koji je rekao: "Pitao sam Seida bin Džubejra o ajetu: أَوْلَىٰ لَكَ فَأَوْلَىٰ  'Teško tebi! Teško tebi! ثُمَّ أَوْلَىٰ لَكَ فَأَوْلَىٰ  I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!', pa mi je rekao: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je rekao Ebu-Džehlu, a zatim je uslijedila objava od Allaha, dž.š.'" Prenosi ga En-Nesa‘i.

Allah, dž.š., veli: أَيَحْسَبُ الْإِنسَانُ أَن يُتْرَكَ سُدًى   "Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati!?"

     Braćo i sestre, neka niko ne misli da će čovjek kada ga u zemlju komšije i rodbina zagrnu biti ostavljen na ovom svijetu i zanemaren bez naredbi i zabrana. Neće biti ostavljen i zanemaren u mezaru (grobu) a da ne bude proživljen. Svako će biti proživljen i doći pred Allaha, dž.š., na ahiretu.

    Poštovani džemaate!

Nalazimo se u svetom mjesecu Redžebu. Dobro znajmo da je Redžeb jedan od 4 sveta mjeseca, a nazvan je Esamm (Nijemi) jer se u njemu ne poziva: 'O narode moj!' ili zato što se u njemu ne čuje zveket oružja. Nazvan je Svetim zato što su harami u njemu gori i veći nego u drugim mjesecima. Mjesec Redžeb je nazvan Redžebom jer je bio uveličavan. Eto, ukoračismo u mjesec Redžeb iza kojeg slijedi mjesec Ša'ban koji će najaviti dragi Ramazan. Pa dočekajmo najdražeg gosta  kako mu i priliči!

Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi,.

Nijaz SALKIĆ

01.06.2011.

POMETNJA

Nijaz SALKIĆ

Da li vam se čini da nešto nije u redu među ovim današnjim svijetom. Mnogo se priča o čudnim poremećajima u prirodi. Čude se ljudi učestalim kišama, jakim vjetrovima, velikim sušama, čestim erupcijama vulkana, razornim zemljotresima….

Narod je prestrašen kada čuje da se pojavila nova neizlječiva bolest, žali se za preminulom rodbinom, strahuje se od rata i gubljenja posla.

Helem, u narod se uvukao strah, nesigurnost i pometnja. Uzvišeni kaže: Tako mi vremena, čovjek je, doista, na gubitku, samo nisu oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr,1.-3.)

31.05.2011.

MOŽDA NISTE ZNALI ZNAČENJE RIJEČI-TUGRA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Tugra” je sultanski pečat. Ima karakterističnu formu: dvije petlje na lijevoj strani, tri okomite crte u sredini, odozdo ispis u vidu stoga i dva produžetka sa desne strane. Svaki element ima svojstveno značenje, a zajedno čine oblik koji se lako prepoznaje kao tugra.

Sultanovo ime se ispisuje u donjem dijelu, koji se zove sere. U prvom periodu ovo je moglo biti jednostavno kao “Orhan, sin Osmanov” u prvoj tugri iz 1326. U slijedećim periodima imenu nosioca i njegovog oca se dodaju i počasne titule i molitve.

Petlje na lijevoj strani tugre se zovu beyze, od arapske riječi za jaje. Neka tumačenja tvrde da su beyze predstavljale dva mora nad kojima su vladali sultani: spoljna, veća, petlja za Sredozemno more i unutrašnja, manja, za Crno more.

Okomite crte na vrhu tugre se zovu tug, tj. “motka za zastavu”. Tri tu  ga označavaju nezavisnost. Linije S-oblika koje prelaze preko tugova se zovu zülfe i one, uz vrhove tugova koji takođe gledaju udesno, označavaju da vjetrovi duvaju sa istoka na zapad, što je tradicionalan pravac kretanja Osmanlija.

Crte na desnoj strani tugre se zovu hancere i označavaju mač (handžar), simbol vlasti, moći i snage.

30.05.2011.

IDU DANI

Nijaz SALKIĆ

 Stiže nam mjesec u kome lipe mirišu. Trešnje su uveliko počele, a jagoda ima na svakom koraku i to za bagatelu. Nekada davno u pekmezovom vaktu, mjeseci juni i juli su bili bogati događanjima za sve uzraste. Mladi su se veselili teferičima i proslavama a stariji konjskim i pješačkim trkama. Stare nane i djedovi su voljeli čuti udaranje u bubanj a draga im je bila piskava svirka zurlaša koji su pratili bubnjare.

Onoga prijašnjeg više nema. Sada je sve drugačije. Zbilja ni sahati današnji nisu k'o prijašnji. Vaktile su u bogatijim kućama na zidovima visili sahati na navijanje sa tokmacima i pticom koja bi 'izlijetala' iz male kućice na vrhu sata na svaki puni sahat. Ako ćemo pravo govoriti ni današnje vrijeme nije kao ono njekad. Ovo vrijeme Evropljani 'pokvare' u martu da bi ga neđe krajem oktobra 'popravili'. Kako se ljudi brinu za vrijeme vidimo svi kako nam je.

Helem, ja jedno znam, dani idu i prolaze ne štedeći nikoga. Prolaznost vremena se ogleda na licima dragih i nedragih osoba koje često i malo rjeđe u svom životu susrećemo.

Upamet!

29.05.2011.

HALABUKA

Nijaz SALKIĆ

Koliko sličnih trenutaka na ovom svijetu ima. Jedna vrana iznenada zagrakće a stotina drugih je podrži, pa nastane hor vrana. Obična seoska koka snese jaje i podigne galamu, na desetke drugih koka koje uopće nisu koke nosilje, podrže je i kokodakajući podignu uzbunu u cijeloj mahali. U mrkloj noći odnekud nekakav cuko počne zavijati, na desetine njegovih pajdaša ga u lajanju i zavijanju podrže, pa nastane uzbuna u selu.

Ni ljudi nisu imuni od galame i halabuke. Neki nepoznati i neprovjereni novinar provali da se nekakav pesin u negdje nekom gradu, nije okupao 20 godina, odjednom zagrakće na hiljade novinara, a 100.000 medijskih kuća to prenese na tv, radiju ili internet portalima širom dunjaluka. Današnji kavm (ljudi) više vole trač, ogovaranje, nered, zbrku, smutnju nego tišinu, mir, spokoj i briganje za se.

Upamet!

28.05.2011.

HRANA

Nijaz SALKIĆ

Naši dobri preci, naši pradjedovi, djedovi i donekle očevi, bili su dobri poljoprivrednici, baščovani, stočari, vodeničari, majstori i trgovci. Većina naših prednika je zdravo živjela, jela zdravu hranu, pila zdravu vodu i udisala zdrav zrak. Mi njihovi nasljednici prihvatismo se plodova industrijske revolucije i počesmo uživati 'blagodati' koje je taj civilizacijski preokret kao nekakav boljitak,donio.

Helem, danas su u većine ljudstva zbog manjeg fizičkog naprezanja zakržljali mišići a proporcionalno manjem naprezanju, povećali stomaci. Zbilja se manje fizički radi a više umno tuguje i devera. Manje se sije na njivama i u baščama a više kupuje tuđi hizmet u trgovinama. Ono malo baščovana što voli ubrati i pojesti sa svog vrta ne pazi kako to sve uzgaja i karari.

Men'ščini da bi bilo dobro poraditi više na zdravom uzgoju povrća. Bilo bi najefdalnije pri uzgoju 'svoje' hrane  paziti da krompir, salatu, luk, papriku, paradajz, grah i ostale zerzevati ne škropimo otrovima da bi tu 'našu' zaštitili od životinja. Bolje je da i životinje nešto ušićare i pojedu te 'naše' hrane, nego da zatrovana hrana na kraju kroz bolešćinje pojede nas.

Upamet!

27.05.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (55)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve an bea'dil hukemai menia'tesame biaklihi dalle ve menistagna bimalihi kalle ve men azze bimahlukin zelle.

Neki mudraci su rekli:

·       Ko god se pouzda samo u svoju pamet, zalutao je,

·       Ko god se pouzda u svoj imetak, on će se umanjiti, i

·       Ko traži veličinu kod Allahovih stvorenja bit će unižen.


 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

26.05.2011.

MIMBERA-PRIPREMA ZA RAMAZAN

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, Koji je obznanio Kur'an, pravu Istinu, Koji je učinio različitim pravi put od zablude, te tako obezbijedio spas onima koji budu vjerovali Allaha i Njegovog Odabranika Muhammeda a.s. Onaj koji slijedi Kur'an, Allahovu riječi i potvrđeni Sunnet drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, a djela ovih ljudi neće propasti, pa će dobiti nagradu na ovom i na budućem svijetu. Neka je spas i Božija milost na Muhammeda, Allahova roba i Poslanika, na njegov rod i njegove sljedbenike.

Allah, dž.š., u  9. suri (Et - Tevba/ Pokajanje) u  36. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِندَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا فِي كِتَابِ اللَّهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ   'Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera!'

       A zatim, danas je petak, 27. maj 2011., ili  24. džumade-l-uhra, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset peta džuma u novoj hidžretskoj godini.

      Cijenjeni džemaate, braćo i sestre!  Znajmo da polahko odlazi i ovaj mjesec Džumade-l-uhra. Slijedećeg četvrtka nam dolazi mubarek noć, lejletu-l-regaib, noć u kojoj je hazreti Amina zanijela Muhammeda s.a.v.s.. To je noć uoči prvog petka u mjesecu redžebu. Eto dragi moji, dođe nam i mjesec Redžeb koji će najaviti mjesec Ša'ban a Ša'ban, blagoslovljeni mjesec Ramazan.To opet znači da smo već ušli u mjesece u kojima činimo završne pripreme za mjesec ramazan-a to su Redžeb i Šaban. U nas se kaže: došli su učajluci, a uč znači tri a riječ ajluk znači-najbolje bogatstvo. U mjesecu ša'banu su dvije mubarek noći, lejletu-l- regaib i noć Poslanikovog putovanja u više sfere, lejletu-l- miradž. Noć Lejletul isra i miradž ima uporište u riječima Uzvišenoga: سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَىٰ بِعَبْدِهِ لَيْلًا مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الْأَقْصَى “Neka je uzvišen Onaj koji je svoga roba prenio noću iz Mesdžidul harama do Mesdžidul aksaa...“ To je noć Poslanikovog, a.s., putovanja Mekke u Jerusalem, a odatle u više nebeske sfere. Tokom te noći Poslanik, a.s., je razgovarao sa Allahom. To je dvadeset sedma noć mjeseca redžeba.

      U mjesecu ša'banu je pak lejletu-l-berat prva od dvije noći odluke. Za nju je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada bude noć polovine Šabana provedite je u ibadetu, a dan koji slijedi postite.“ To je noć u kojoj meleki počinju pisati sudbinu ljudi za iduću godinu. To je petnaesta noć mjeseca Šabana.

      Draga moja braćo i sestre, znajte da je Uzvišeni Allah Rekao: إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِندَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا فِي كِتَابِ اللَّهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ   'Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera!' (Tevba,  36.), a sveti mjeseci su: Muharem, Redžeb, Zul Ka'de i Zul Hidždže. Prenosi se od Bekreta radijellahu anhu  da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem rekao: 'Vrijeme teče (kruži) kao onog dana kada je Allah Uzvišeni stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri zaredom: Zul Ka'de, Zul Hidždže, Muharem i mjesec Redžeb Mudar koji je između Džumade i Ša'bana'.

       Svetost pobrojana četiri mjeseca ogleda se zbog zabrane borbe u njima sve dok neprijatelj ne počne prvi. Zato je mjesec Redžeb nazvan Esamm (Nijemi) jer se u njemu ne poziva: 'O narode moj!' ili zato što se u njemu ne čuje zvuk i zveket oružja.  Ovi mjeseci nazvani su Svetim mjesecima zato što su harami u njemu gori i veći nego u drugim mjesecima. Mjesec Redžeb je nazvan Redžebom jer je bio uveličavan. Dakle, slijedeće džume ulazimo u mjesec Redžeb koji je jedan od četiri sveta mjeseca.

Uzvišeni Allah u 109. ajetu sure El Kehf kaže: قُل لَّوْ كَانَ الْبَحْرُ مِدَادًا لِّكَلِمَاتِ رَبِّي لَنَفِدَ الْبَحْرُ قَبْلَ أَن تَنفَدَ كَلِمَاتُ رَبِّي وَلَوْ جِئْنَا بِمِثْلِهِ مَدَدًا  “Reci: Kada bi more bilo tinta da se ispišu riječi Gospodara moga,more bi presahlo prije nego bi presahle riječi Gospodara moga,pa makar se pomogli sa još jednim sličnim.“

Allahove riječi i Allahovi propisi i odredbe su toliko široki i duboki baš kao more i ne može ih svako obuhvatiti ni tumačiti, mogu samo rijetki pojedinci-mudžtehidi. Jerbo more ne može svako preplivati, u njegove dubine proniknu samo izuzetno sposobni. Ogromna većina ljudi samo može da se brćka u plićaku.Takav je primjer i sa propisima. Mudžtehidi tumače a mi slijedimo. U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: فَاسْأَلُوا أَهْلَ الذِّكْرِ إِن كُنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ “ I pitajte one koji znaju ako vi ne znate. Zbog toga musliman ne posustaje u sezonama pokornosti i dobrih djela, kao što mora da bude od onih koji prednjače u svakom dobru i koji se takmiče na tom polju kao što kaže Allah Uzvišeni: „I u tome neka se takmiče oni koji se takmiče.

     Cijenjeni džemaate, draga braćo, vjerujem da ste počeli sa pripremamo za ramazan još od ramazanskog Bajrama. U ova dva predramazanska mjeseca pojačajmo ibadet kroz čeličenje volje i obavezno učenje Kur'ana a.š. Siguran sam da imate  jaku želju da dočekate još jedan ramazan. Očekivati je od halis vjernika da mnogo uče dove i mole Gospodara da ih poživi u zdravlju i blagostanju do ramazana.  Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada bi nastupio mjesec Redžeb govorio: „Allahu naš, daj nam bereketa u Redžebu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.“ Znano je da su naši dobri prethodnici dovili Allahu da ih poživi do Ramazana a zatim bi dovili da ga primi od njih.

Rekao je En Nevevi, rahimehullah, u svojoj knjizi el Ezkar:“Znaj da je mustehab i lijepo svakom onom kome se ponovila jasna blagodat ili od koga se otklonila jasna nesreća, da učini sedždu Allahu Uzvišenom te da mu zahvali onako kako mu dolikuje“. Zaista je jedna  od najvećih blagodati Allaha prema robu da ga uputi i pomogne na pokornosti i ibadet. Znaj da onaj ko dočeka Ramazan a u zdravlju je, takav je u velikoj blagodati koja zahtijeva specijalnu zahvalu Allahu koji je to sve dao, pa neka je hvala Allahu Uzvišenom kao što to dolikuje Njegova plemenitosti  i veličini Njegove vlasti.

      Draga moja braćo i sestre u islamu, prijašnje generacije od ashaba i tabiina su se radovali dolasku Ramazana, pa ima li veća radost od one kada se čuje o nastupanju mjeseca Ramazana. Odista je Ramazan sezona dobrih djela i spuštanja milosti. Nažalost danas ima veliki broj ljudi pa čak i među onima koji drže do vjere da precizno dunjalučke programe, ali veoma malo je onih koji planiraju budući život i program za njega. Od planiranja za ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Tako ćemo imati jedan radni program za iskorištavanje dana i noći Ramazana u pokornosti Allahu Uzvišenom. Koliko mi budemo iskreni prema Uzvišenom Allahu, toliko će i biti koristi od predstojećeg Ramazana,  jer  onaj ko bude iskren prema Allahu i Allah će biti prema darežljiv njemu i pomoći ga na pokornosti i olakšati  mu puteve hajra.

      Rekao je Allah s.v.t.a.: فَلَوْ صَدَقُوا اللَّهَ لَكَانَ خَيْرًا لَّهُمْ A da su bili iskreni prema Allahu, to bi im bolje bilo...“ zato je već danas potrebno zaviriti u knjige i  ponoviti propise jerbo je obaveza na svakom vjerniku da Allaha obožava sa znanjem, i niko nema opravdanja da nije znao o fardovima koje je Allah propisao svojim robovima. To se dakako odnosi i na propise mjeseca Ramazana i posta u Ramazanu. Zato je veća danas potrebno muslimanima uključivanje u halke u džamijama da se pouče i nauče, pa da znaju mesele posta i propise prije nego što mjesec Ramazan nastupi, kako bi im post bio ispravan i primljen kod Allaha koji kaže: „Pitajte one koji znaju, ako vi sami ne znate.“

     Poštovane džematlije, u cilju priprema za ramazan učinimo tevbu i pokajmo se da ćemo ostaviti grijehe i loša djela, te da ćemo se pokajati iskreno od svih grijeha i đunaha, ostaviti ih i nikada se ne vratiti na njih. Pa zaista je Ramazan mjesec pokajanja, ko se u njemu ne pokaje pa kada će se pokajati?!

Kaže Allah s.v.t.a.: وَتُوبُوا إِلَى اللَّهِ جَمِيعًا أَيُّهَ الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ Poslije pokajanja potrebno je potražiti one sa kojima smo u zavađi i međusobno halala zatražiti, pronaći one kojima smo šta ostali dužni, odužiti dug i po mogućnosti uspostaviti bliske i prijateljske odnose. Sa roditeljima, bližnjima, rodbinom, ženom i djecom održavati veze dobročinstva, uvažavanja i rodbinstva. Biti dobri u zajednici i društvu u kojem živimo kako bi bili korisni Allahovi robovi. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem: „Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste ljudima

     Draga moja braćo i sestre, iskreni vjernici se raduju mjesecu Ramazanu, kao što suha zemlja željno očekuje kišu, kao što hasta iščekuje doktora, baš kao što se pogleda i dočekuje najdraža osoba.

 Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi, Ebu Lejs Es-Semerkandi, poglavlje iz knjige: ''Upozorenje nemarnim', Izdavač: Behram begova medresa u Tuzli, 2006. god.

Nijaz SALKIĆ

25.05.2011.

VREDNOVANJE

 Nijaz SALKIĆ

 U kosmosu postoje sistemi vrijednosti i vrednovanja. Općepoznato je da je Uzvišeni Bog oduvijek i zauvijek, On je EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega), EI-Mubdiu – Koji je početni Stvaralac i Eš-Šahidu – Koji je o svemu svjedok. Bog Dragi je Vrednovatelj jedini, a Njegova stvorenja se vrednovanju podložna i potrebna.

Ipak su ljudi veliki imitatori jer pokušavaju da vrednuju i (o)cijene postupke, djela i motive ljudskog djelovanja. Malo je danas pravednika, poštenjaka, moralnih veličina i bogobojaznika koji mogu iskoračiti iz ljušture znane kao ljudska taština, a zvane umišljenost, oholost, egoizam, lažna skromnost, pa da pravilno ocijene i procijene nečiju požrtvovnost i rad.

Zato je važno spoznati insansku krnjavost u pogledu adla-pravednosti, hukma-mudrosti i takvaluka-bogobojaznosti. Svaki ameli-insan treba raditi svoj posao u ime Boga Uzvišenog a ne radi pohvale ili priznanja čovječijeg. Ko god radi u bilo čije drugo ime osim Njegovo i nada se da će mu njegov mentor, gazda ili šef pravilno ovrednovati, ocijeniti i nagradu dati za njegovu valjanost, taj će se brzo razočarati i na živce oboljeti.

Upamet!

24.05.2011.

ZAGAĐENOST

Nijaz SALKIĆ

Malo je mjesta gdje je voda čista i za piće zdrava. Sve je teže pronaći kutak na kome se može punim plućima disati i zrak čist udisati. Zelenilo meraja, livada i polja će se uskoro preseliti  u malehne rezervate  ograđene žicom. Tamo će se djeca u grupama voditi da im se pokaže kako je nekada bilo zeleno na Zemlji.

Kako je krenulo uskoro će nestati lijepih i čistih međuljudskih odnosa. Zagađenost se širi i na ljude. Nije li riječ zagađen nastalo od imenice GAD. Gad je pak insan negativac. To je osoba što se drugom podsmjehuje, što drugoga omalovažava a sebe u visine uzdiže i podiže.

Ako postoje filteri koji se ugrađuju na fabričke dimnjake da ne emituju prevelike količine smrada i otrova, ja se pitam kada će se izmisliti i početi ugrađivati filteri na usta ljudi ekozagađivača.

Upamet!

23.05.2011.

DIJETA-KAKO SMRŠATI

Nijaz SALKIĆ

Neki bogatiji ljudi troše mnogo novca da bi održali vitku liniju. Jedni jedu specijalnu hranu i čuvaju se svakojake masnoće, slatkiša  i kaloričnih obroka. Drugi  jutrom i večerom trče,rekreativno  treniraju fudbal, odbojku, rukomet i borilačke vještine. Treći kupili razne sprave za vježbanje pa čim dođu s posla u sobi 'ganjaju' statično biciklo, valjaju se po strunjačama, udaraju po plastičnim vrećama i podižu teške utege.

     Oni to rade da skinu kilograme koje su ''nabacili'' za sofrom ili onako usput jedući slasno i masno. Men'ščini da je bolje manje jesti nego se umarati i danima znojiti na spravama za par kila koje će se 'vratiti' na prvom teferiču i bogatijoj sofri.

      Ko hoće da bude šlang i da mu svaka odjeća 'pristaje' neka upotrijebi slijedeći recept:

1.   na svakom obroku pojesti po tri kašike supe,  

2.   tri zalogaja pite, ili tri zalogaja krompira ili tri zalogaja sarme, zavisi šta je glavno jelo,

3.   tri kašike kompota ili tri kašike sutlije ili tri kašike hošafa, zavisno šta je desert.

     Ovo je garantovano i isprobano sredstvo za dijetu. Afijetola, dobar tek i prijatno!

     Upamet!

 

22.05.2011.

NEDJELJA

Nijaz SALKIĆ

 

Danas je nedjelja kada radnici odmaraju. Ima ljudi što i ovim danom rade. Dobro je kada se čovjek može od nečega odmoriti. Vrijedan čovjek ne osjeća umor i kada je stvarno umoran. Dođe (doći će) vakat kada insana sve umara.

Upamet!

21.05.2011.

RIZNICE ZNANJA - MULTEQA'L-EBHUR ( 4. nastavak )

Priredio:Nijaz SALKIĆ

Fikhu'l ibadat

Alima i fakiha (islamskog pravnika) Ibrahima ibni Muhammeda Ibni Ibrahima, El Halebija (umro 956.g. po Hidžri)

 

Stjecište mora

I tom

 

Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim!

U ime Allaha Milostivog Samilosnog!

 

MULTEQA'L-EBHUR

 

Ovo je sažeti tekst iz oblasti islamskog prava nazvan Multeqa'l-ebhur. Djelo je sačinio fakih, veliki znalac islamskog prava, bogobojazni, odabrani, veoma stručni Ibrahim ibni Muhammed ibni Ibrahim zvani Halebi (allah mu se smilovao).

Kitabu't-tahare- Propisi o čistoći

POGLAVLJE O VODAMA IZ BUNARA I TEČNOSTI ZA ABDEST I TEJEMMUM

Voda će se iz bunara iscrpati kad upadne neka nečist, ali ne zbog balege deve, fuškije u balege govečeta, ako nije mnogo, a ni zbog izmeta goluba i vrapca. U tom slučaju voda će se smatrati čistom.

Kada se zna kada je upala nečist u bunar, smatrat će se da je voda nečista od tog vremena, a ako se ne zna, onda od prije dan i noć ako se životinja koja je upala nije naduhla ili raspala, a ako se naduhla ili raspala, onda je voda nečista od prije tri dana i tri noći. Imam-i Jusuf i Muhammed kažu: Voda je nečista od časa kada je to primijećeno.

Iscrpat će se iz bunara dvadeset do trideset srednjih kofa ako je uginulo nešto poput miša, vrapca ili otrovnog gušteka, a isrpat će se od četrdeset do šezdeset kofa ako je uginulo nešto poput goluba, kokoši ili mačke, a iscrpat će se sve ako je upalo nešto poput psa, ovce ili čovjeka, ili se životinja naduhla ili raspala u bunaru.

Ako nije moguće iscrpati toliko vode iz bunara, iscrpat će se ono što ima u njemu. Fetva je donijeta da se iscrpa 200-300 kofa i što bude više od srednje kofe, obračunat će se. A drugi kažu da se uzima u obzir kofa svakog bunara koja se koristi.

Ostatak vode iza čovjeka kada se napije i ostatak iza konja kada se konj napije i svega onoga čije se meso jede, smatrat će se čistom vodom. Ostatak nalokane vode od strane psa ili svinje i ostatak nalokane vode od strane krvoločnih životinja je nečist.

Ostatak nalokane vode iza mačke i kokoši koja je slobodna i luta, ptice grabljivice i drugih životinja koje stanuju po kućama, poput zmije i miša, smatra se odvratnim (mekruh).

Ostatak nalokane vode od strne mazge i magareta je također sumnjiv. Njime će se uzeti abdest ako nema druge vode, a uzet će se i tejemum. Bilo šta da se uradi prvo od ovog dvoga, dopušteno je.

Znoj svake životinje tretira se kao  i ostatak nalokane vode iza nje.

Ako čovjek ne nađe ništa drugo do sok od datule, on će uzeti tejemum, a neće uzeti time abdest, prema mišljenju Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao), i na tome je i donijeta fetva. Prema mišljenju Imama, čovjek može uzeti abdest i sokom od datule, a kod Muhammeda koristit će oboje (i abdest i tejemum).

PROPISI O TEJEMUMU (TEJEMMUMU)

Tejemum će uzeti musafir i svaki onaj koji je izvan naselja zbog udaljenosti od vode jednu milju do koje bi mogao doći ili zbog bolesti pa se boji da se bolest neće pogoršati ili usporiti ozdravljenje, ili zbog straha od neprijatelja i krvoločne životinje, žeđi ili nedostatka opreme. Tejemum se uzima na tvarima zemljanog porijekla kao što je prašina, pijesak i krečnjak, zatim kreč, surma, fosfor ili kamen makar bio bez prašine, nasuprot mišljenju Muhammeda (Allah mu se smilovao).

Ebu Jusuf insistira da se tejemum uzima na zemlji, tj. prašini ili pijesku, a dozvoljeno je i na predmetima od gline po izboru, što je suprotno Ebu Jusufom mišljenju.

Uvjet za tejemum je i nemogućnost da se upotrijebi voda stvarno ili da se tako tretira, zatim čista površina zemlje, da sve predviđeno kod tejemuma bude obuhvaćeno kao i nijet.

Nijet je potreban radi namjere činjenja kakva ibadeta koji ne bi bio valjan bez ove čistoće. Kada bi nevjernik uzeo tejemum radi islama, njemu ne bi bio dozvoljen namaz, za razliku Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao). Za tejemum nije uvjet definirati da li se uzima radi abdesta ili potrebnog kupanja.

Način uzimanja tejemuma je da se čovjek dotakne rukama zemlju pa ih otrese, a onda potare svakim dlanom spoljašnji dio druge podlaktice i njezin unutarnji dio sa laktom. Ovako se tejemum uzima i u slučaju potrebe kupanja i uzimanja abdesta, i kad žena ima menstruaciju i poslije porođaja.

Tejemum se može uzeti i prije namaskog vremena. Njime se može klanjati sve što se želi, i farz i nafila, isto kao sa abdestom.

Tejemum je dozvoljeno uzeti kada se čovjek boji da mu neće proći dženaza namaz ili bajram na samom početku. Tako isto će se primijeniti kada je neko uzeo abdest i izgubio ga u času kada je počeo klanjati. Ovo se protivi mišljenju njih dvojice, imama Ebu Jusufa i Muhammeda, a nije dozvoljeno zbog straha da će proći džuma namaz ili dnevni namazi.

Tejemum će pokvariti sve ono što kvari abdest. Tejemum će pokvariti i to kada čovjek bude sposoban da upotrijebi vodu koliko je potrebno za čišćenje. Ako bi on pronašao vodu dok je u namazu, namaz bi mu bio pokvaren, međutim, ako bi pronašao vodu poslije klanjanja, namaz će biti uredu.

Ako bi putnik zaboravo vodu u svome prtljagu i klanjao sa tejemumom, on neće ponoviti namaz. Međutim, Ebu Jusuf kaže da će on ponoviti namaz ako vrijeme nije isteklo.

Lijepo je za onoga ko se nada da će naći ili doći do vode da odgodi namaz do pred istek vremena toga namaza. On je obavezan da traži vodu ako misli da je ona blizu, odn. da je udaljena do jedne galve (oko 185m), a u protivnom, nije.

Čovjek je dužan i da kupi vodu ako ima sredstava za to i ako se prodaje primjerenom cijenom; u protivnom, on nije obavezan. Ako njegov prijatelj putnik ima vode, on će zamoliti za vodu, a ako ga ovaj odbije, on će uzeti tejemum. Ako uzme tejemum prije traženja ili ako je nekome potrebno kupanje dok je u gradu, ili strahuje od hladnoće, njemu je dozvoljen tejemum, suprotno mišljenju imama Ebu Jusufa i Muhammeda.

Ne mogu se istovremeno spajati abdest i tejemum. Ako je veći dio organa sa ranama, uzet će se tejemum; u protivnom, oprat će se zdravi, a potrati ranjeni dio.

InšaAllah, nastavak slijedi!

20.05.2011.

MAJ MJESEC

Nijaz SALKIĆ

Nekada je mjesec maj bio dan mladosti. U maju je cvjetalo najljepše cvijeće. Livade su u maju imale najbolju zelenu boju.

U mjesecu maju su kušane najranije i najslađe trešnje Mostarke. U mjesecu maju su počinjali najzanimljiviji teferiči. U mjesecu maju su otpočinjani prvi ašikluci.

 U maju mjesecu su momci avazile pjevali pjesme derta i meraka i još neke svoje izmišljene pjesmice. U mjesecu maju je zemlja najbolje mirisala dok bi mi na njoj odmarali svoj nagomilani umor.

 Mjesec maj je zbilja silan i mlad mjesec, samo je šteta što smo mi ostarili.

Upamet!

19.05.2011.

MIMBERA- OBAVEZA DRUŽENJA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, Koji je obznanio Kur'an, pravu Istinu, Koji je učinio različitim pravi put od zablude, te tako obezbijedio spas onima koji budu vjerovali Allaha i Njegovog Odabranika Muhammeda a.s. Onaj koji slijedi Kur'an, Allahovu riječi i potvrđeni Sunnet drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, a djela ovih ljudi neće propasti, pa će dobiti nagradu na ovom i na budućem svijetu. Neka je spas i Božija milost na Muhammeda, Allahova roba i Poslanika, na njegov rod i njegove sljedbenike.

Allah, dž.š., u  9. suri (Et - Tur/ Gora) u  21. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالَّذِينَ آمَنُوا وَاتَّبَعَتْهُمْ ذُرِّيَّتُهُم بِإِيمَانٍ أَلْحَقْنَا بِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَمَا أَلَتْنَاهُم مِّنْ عَمَلِهِم مِّن شَيْءٍ ۚ كُلُّ امْرِئٍ بِمَا كَسَبَ رَهِينٌ

I onima koji su vjerovali i koje su potomci u vjeri slijedili - njima ćemo potomstvo njihovo priključiti i za djelo njihovo nećemo ništa zakinuti: svaki čovjek je zalog za ono što zaradi.

       A zatim, danas je petak, 20. maj 2011., ili  17. džumade-l-uhra, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset četvrta džuma u novoj hidžretskoj godini.

      Cijenjeni džemaate, braćo i sestre! Znajmo da je Allah svoga miljenika Muhammeda a.s. poslao iz milosti prema svjetovima, a Poslanik s.a.v.s. je kazao, ''Poslan sam da usavršim ahlak, moralne osobine kod ljudi.'' Zbilja je islam vjera ima cilj odgojiti i moralnu izgraditi čovjeka. Prvo se gradi iskreni odnos roba prema svome Gospodaru onda se nadgrađuju drugi odnosi; čovjeka prema čovjeku, djece prema roditeljima i obrnuto, potom idu rodbinski, komšijski, poslovni, odnosi prema pretpostavljenom i potčinjenom, prema prijatelju, prema muslimanu i nemuslimanu. 

      Draga moja braćo i sestre! Živimo u vaktu otuđenosti duša a raširenosti medija i telekomunikacija. Znano je da se u najzabačenijim mjestima zemaljske kugle svake minute mogu pratiti taze vijesti a razgovor telefonom obaviti svakog trenutka, dok u isto vrijeme ljudi često ne poznaju najbližeg komšiju u zgradi gdje stanuju. Odnosi među ljudima unutar porodice su osnova za opstanak svake zajednice a dahabetile uokvirene zajednice vjernika poznate kao džemat. Zbog povećanja ili održavanja životnog standarda današnji insan mnogo više radi i odsustvuje od kuće. Ima porodica  u kojima je i žena na poslu veći dio sedmice. U cilju spašavanja džemata potrebno je obnoviti Poslanikov sunnet i džamijama povratiti ponos i ljepotu  obavljanja zajedničkih namaza. Džamija bez džemata je kao tijelo bez duše ili novčanik bez para. Posebno je žalosna sudbina mekteba i vjerskog poučavanja.

    Zbilja je muslimane je zahvatila moda upisivanja djece na neobavezne kurseve i tečaje sportskih vještina, te sate pjevanja i plesa. Možda u slanju djece na te tečajeve i kurseve nema ništa sporno da roditelji imaju sluha za slanje djece na vjeronauku. Međutim, kada vjeroučitelj počne razgovor sa roditeljem u pogledu vjeronauke, oni se pobune da su im djeca preopterećena školom i vannastavnim aktivnostima.

Slobodnog vremena za odgoj naše djece je sve manje. Postoje ljudi koji nude alternative brzog učenja i nude programe za bolji život, te nas hrabre kako hitro postati lijep, mišićav, dopadljiv, načitan i uspješan. Normalno da za svoje programe ti stručnjaci brze zarade traže naš novac i slobodno vrijeme naše djece.

     Baš zbog standarda, svojih i snova svoje djece ljudi puno vremena provedu na poslu želeći ostvariti lakši život. Praksa  je pokazala da pojedinci i nakon ostvarenog bogatstva nisu sretni i nisu riješili pitanje završetka života a isto tako nisu postigli sreću i mir u svojoj duši. Oni osjećaju prazninu.

Slično osjećaju i oni koji traže smisao u  ljubavi, zabavi i uživanju.

 Neko je rekao:

-Ako želiš biti sretan jedan sat naspavaj se.

-Ako želiš biti sretan jedan dan otiđi na pecanje.

-Ako želiš biti sretan jedan mjesec oženi se ili udaj se.

-Ako želiš biti sretan jednu godinu naslijedi bogatstvo.

-Ako želiš biti sretan cijeloga života, pomaži drugima.

 A pomaganje drugima ulazi u kategoriju trajno dobrog djela. To je ono što ćemo naći na drugom svijetu. Pomaganje drugima ogleda se baš u skidanju zastora sa očiju i u pozivanju na putu istine.

     Draga moja braćo i poštovane sestre! Danas je više nego ikad potrebno obilaziti džemat i one do kojih nam je stalo, družiti se, saslušati ih, upućivati na dobro i odvraćati od zla i saučestvovati u njihovim teškoćama, te dijeliti s njima boli. Svako sijelo i druženje potrebno je začiniti savjetom a naročitu pažnju posvetiti djeci i mladom naraštaju. Djecu ne treba isključivati iz druženja i sijela odraslih već ih tretirati kao punopravne i sebi vrijedne članove sijela.  Poslanik, s.a.v.s, podsticao je na druženje djece sa starijima, kako bi saznavali novo i sticali dragocjena iskustva.     

     Prva generacija muslimana to je ozbiljno shvatila. Slikovit je primjer Omerovog, r.a, sina Abdullaha, koji je redovno posjećivao džamiju i skupove starijih, iako je tada imao samo pet godina. Jednom prilikom, kako bilježe Buhari i Muslim, prisustvovao je Vjerovjesnikovom, s.a.v.s, predavanju u kojem je on upitao ashabe: «Ima jedno stablo čiji listovi ne opadaju, a slično je muslimanu: koje je to stablo?» Ljudi su pomišljali na pustinjska stabla, a Abdullah kaže: «Palo mi je napamet da je to palma. Htio sam to spomenuti, međutim, vidio sam tu starije ashabe, pa sam se ustegnuo od odgovora. Nakon njihove šutnje, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: «To je palma.» Spomenuo sam to svome ocu, veli dalje Abdullah, na što mi je on rekao: «Da si rekao: Palma, volio sam nego to i to!» Pogledajte pronicljivost Omerovog sina 'Abdullaha, r.a, koji sa pet godina dobro razlučuje kada i gdje treba šta reći. Uočavate li njegove intelektualne kvalitete već u toj dobi, ali i vanredni osjećaj za kulturu ponašanja u društvu?! To je, između ostalog, posljedica uključivanja djeteta u život zajednice, nakon prethodne pripreme u roditeljskom domu.

    Draga moja braćo i sestre u islamu! Postavlja se pitanje kako današnje zauzete i od džamije odaljene muslimane i muslimanke zainteresovati za vjeru, vjersku edukaciju, za brigu o moralnom i duhovnom napretku porodice. Poznato je da pozivači na putu Istine koriste različite metode 'buđenja' i animiranja muslimana počevši od pisanih obavijesti i pisama, slanjem sms poruka i živom riječju prilikom posjeta kućama i stanovima. Normalno da je najbolja i najdjelotvornija živa i neposredna riječ. Isto tako znano je da je svaki imam pastir brižan za svakog čovjeka u džematu. Zato što je svaki ljudski život sam po sebi vrijedan, jer svakom čovjeku treba dati priliku i ponuditi mogućnost da nađe put do Uzvišenog Boga. Zaista ljudima treba objasniti da je u Allaha ljubav i samilost i da islamski  shvaćena ljubav ima svoju konačnu definiciju u Kur’anu: إِنَّ رَبِّي رَحِيمٌ وَدُودٌ  ... Moj Gospodar je zaista Milostivan i ljubav dariva. (Hud, 90)

    Dešava se da pastiri izgube početnu volju i 'zagrijanost' za obilazak džematlija.  Pastiri se često zapitamo kako ostvariti živi kontakt kada je džematlija po cijele dane zauzet poslom. Mislim da Imam ne treba izgubiti volju ako svoga džematliju pri prvom pokušaju ne nađe u stanu ili kući, ili ako ga njegov džematlija ne mogne primiti u momentu kada mu se najavio ili došao pred kuću.

     Poštovani džemaate! Ovo je vrijeme svakojakih teškoća i nevolja. Kao ljudi i Allahovi robovi nemojmo zatvarati oči ni pred čijom nevoljom. Budimo od onih koji hoće priskočiti upomoć čovjeku. Neka za početak makar lijepa riječ bude, neka bude samo topli stisak ruke za utjehu i razumijevanje. Ljubav u ime Allaha, bez obzira o kome ili čemu se radi, neka je uvijek otvorena za druge. Budimo obzirni i brižni prema svojima bližnjima, prema onima koji traže pomoć, koji su u nuždi i koji traže našu podršku i ljubav. Naravno, oni kojima je povjeren emanet džemata su najpozvaniji da neumorno obilaze svoj džemat i brigu brinu o svim članovima. Daija treba naći načina da dođe do roditelja i staratelja djece da ih i pouči i poduči važnosti odgoja, jer je  temeljni zadatak roditelja da upute svoju djecu u islam i da ih iza sebe ostave kao dobre muslimane. Značaj te roditeljske misije vidi se u časnom kur’anskom ajetu:

وَالَّذِينَ آمَنُوا وَاتَّبَعَتْهُمْ ذُرِّيَّتُهُم بِإِيمَانٍ أَلْحَقْنَا بِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَمَا أَلَتْنَاهُم مِّنْ عَمَلِهِم مِّن شَيْءٍ ۚ كُلُّ امْرِئٍ بِمَا كَسَبَ رَهِينٌ

I onima koji su vjerovali i koje su potomci u vjeri slijedili - njima ćemo potomstvo njihovo priključiti i za djelo njihovo nećemo ništa zakinuti: svaki čovjek je zalog za ono što zaradi. (Et-Tur, 21

     Da bi neka porodica mogla reći da je uistinu islamska i muslimanska, ona mora svoje životno zajedništvo oblikovati po uzoru na porodični život Muhammeda, s.a.v.s. Kultura ponašanja ili lijep ahlak jedan je od najbitnijih elemenata u slučaju djeteta.  Vjerovjesnik, s.a.v.s, koristio je svaku priliku da pouči djecu pravilnom ponašanju i lijepom odnosu naspram roditelja, što i mi trebamo itekako koristiti. Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, vidio jednog čovjeka sa dječakom, pa je pitao dječaka, ko je taj čovjek, na što mu je dječak odgovorio da je to njegov otac. Onda ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s, posavjetovao: «Ne idi ispred njega, ne izlaži ga pogrdama, ne sjedaj prije njega i ne zovi ga imenom!» Imam Nevevi, na temelju te predaje smatra da je oca, učitelja i šejha (imama) zabranjeno nazivati njihovim imenima.

     Analizirajući kur'anske ajete i hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji tretiraju ovu oblast, dolazimo do nepobitnih dokaza da islam posebnu pažnju pridaje ovom segmentu, pa, otuda, roditelji moraju naći načina da od najranijih trenutaka dječijeg života uliju u njihovu svijest želju za znanjem, istraživanjem, razmišljanjem i meditiranjem. Roditelji moraju svoje dijete navikavati da pripada jednoj od tri grupe ljude, kako se ne bi uvrstilo u četvrtu grupu, koja će nastradati i na ovom i na onom svijetu, upravo onako kako navodi Halil b. Ahmed. On kaže: «Četiri su vrste ljudi: čovjek koji zna i zna da zna, on je učen, pa ga slijedite; čovjek koji zna a ne zna da zna, on je u nemaru (snu), probudite ga; čovjek koji ne zna a zna da ne zna, on je taj koji traži uputu i znanje, uputite ga i čovjek koji ne zna a ne zna da ne zna, taj je luđak, klonite ga se!»

 وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَىٰ  "A onaj ko okrene glavu od knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.   

  قَالَ رَبِّ لِمَ حَشَرْتَنِي أَعْمَىٰ وَقَدْ كُنتُ بَصِيرًا   Gospodaru moj, reći će, zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao? قَالَ كَذَٰلِكَ أَتَتْكَ آيَاتُنَا فَنَسِيتَهَا ۖ وَكَذَٰلِكَ الْيَوْمَ تُنسَىٰ Evo zašto, reći će On, dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas tako biti zaboravljen. وَكَذَٰلِكَ نَجْزِي مَنْ أَسْرَفَ وَلَمْ يُؤْمِن بِآيَاتِ رَبِّهِ ۚ وَلَعَذَابُ الْآخِرَةِ أَشَدُّ وَأَبْقَىٰ  I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju...." (Ta-ha 125-127.)

 Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi, Kultura ponašanja prema djeci,Enes ef Rizvic.

Nijaz SALKIĆ

18.05.2011.

SRIJEDA

Nijaz SALKIĆ

Srijeda je središnji dan u hefti. Prije srijede je šervanio utorak a po srijedi kapu kroji četvrtak. Bilo kako bilo, valja nam biti dobar sa srijedom isto kao sa četvrtkom, petkom, subotom, nedjeljom i ponedjeljkom.  Svi dani su Allahovi i u svima njima ljudi od stila se pokazuju i dokazuju, strahuju i srijedi se raduju čineći dobra djela i čuvaju se od grijeha. Bezbrižnicima je svaki dan Bajram. Oni u svakom danu planduju i od Dana suda ne strahuju.

Kaže Ibnul-Kajjim, r.a: „Čovjekovo vrijeme, u biti, to je njegov život." Hasan el-Basri je rekao: „O čovječe, ti si samo određeni broj dana, kad god prođe jedan dan prošao je i dio tebe, a kada ode dio gotovo da ode sve." Dalje, Hasan el-Basri kaže: "Nema tog dana koji obasja zoru a da se u njemu doziva: o čovječe! Ja sam novo stvorenje, svjedok tvog djela; pa opskrbi se od mene, jer ja se do Kijametskog dana više ne vraćam."

Radujmo se svim svojim preostalim srijedama i strahujmo od kaljave subote!

Upamet!


Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


BOSNA U FILMU I SLICI














DOMAĆA LITERATURA

NE ZASTIDI SE

Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO

Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE

Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...

Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....

»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....

Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,

Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE

Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..

Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka. Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI
GORNJA PUHARSKA
burek
Življenje
MINUSPLUS
Filter
U urbanoj sahari života
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
Hikaje- mudrosti
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
Bosnian nasheeds
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
Bosnjacki front
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
Greška
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
Ti si moj najljepsi san
istinite price o duhovima
Cvjetna bajka
više...

BROJAČ POSJETA
1356940

Powered by Blogger.ba

site statistics