NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

12.08.2009.

PRIČE SA ODMORA – PRIČA DESETA

 Nijaz SALKIĆ

 

Ode nam i Jusuf

Što ti je život, dok mi otac bolovaše i u vremenu majčine dženaze, često sam viđao starinu Jusufa Muminovića kako se štapom pomažući savlađuje vražićke uzbrdice, od »Doma« do svoje kuće u Muminovićima.

Nejma ko ne zna starog Jusufa, njega su haman svi upamtili po tihoj egleni i raspitivanje o fameliji. Ove godine nisam ni jednom sreo Jusufa, i taman kad sam htio da priupitam gdje je stari Jusuf, iznenadi me salavat sa munare i vijest da je ovaj  tihi insan napustio naše društvo.

Bi dženaza a na dženazi mahšer jedan naroda. Nejma odakle svijet nije pristigao u Vražiće da isprati Jusufa. Sve izgleda oko dženaze šablonizirano i ukalufljeno hiljadugodišnjom nakupljenom tradicijom i praksom.


Jedino čovjeka otrijezni iskopan mezar i svježa mirišljiva zemlja koja nas sve odjednom trgne i podsjeti da i nama  eto biološki sahat nemilosrdno i ubrzano kuca i odbrojava zadnje dane.

 

Nije samo smrt, ima i života

Nije ba sve crno ni u tamnoj noći. U Ševale i Ahmeta Ljaljića iz Čelića se otelila krava, mašala, otelila šarenu kravu, mašala (žensko). Jah ljudi moji, treba reći mašala u svakoj dobroj prilici.


Naš narod je naučio vikati mašala kada mu se rodi muško dijete, a neki za žensko rođeno dijete, mašala jednostavno  preskoče jer im je belćim mrsko otvarati usta da kažu, mašala rodima mi se kćerka. Nije ni čudo da pojedini govore kada ih priupitamo koliko imaju djece, vele dvoje, imam jedno dijete i curicu. Ko biva dijete je muško a curica je ionako samo curica. Gluho bilo i ćoravo, naopaka naroda, gorapadni ne bili, Bog vam dao pameti, razdvajajte djecu i ne pravite među njima razliku.

 

Šetnja čaršijom

U pauzi obavezno moram proći čaršijom, dali idući kući ili polazeći od kuće. Narod sjedi, sijeli do kasnih sati, ima bome naroda vrijednog što radi i zarađuje, dok se djeca biciklima vozaju sokacima našim.

Bio sam i na pijaci u Brčkom i maksuz uslikao »žaku« paprika. Jah, pravu žaku.  Eh otkad nisam čuo taj stari izraz za vreću.

 

Pa dragi moji, čujemo se inšaAllah!

11.08.2009.

PRIJATELJSKA UTAKMICA - SLOVENIJA : BOSNA I HERCEGOVINA

Nijaz SALKIĆ

U utorak 11. avgusta u 19 sati počela je prijateljska nogometna utakmica između reprezenatacija Slovenije i Bosne i Hercegovine u kategoriji »U 21«. Lijepi vremenski ugođaj na prekrasnom stadionu fudbalskog prvoligaša »Rudara« iz Velenja, privukao je veliki broj ljubitelja nogometa obiju reprezentacija.

Posebno je bila bučna malobrojna navijačka grupa BH reprezentacije. Poslije intoniranja himni obiju država, predstavljene su mlade ekipe. Sve je to bilo lijepo, ali BiH reprezentativcima je tokom utakmice izgleda manjkala motivacija, jer su bar se meni činilo igrali sa pola snage i izgubili rezultatom 2:0.

Nadam se da će naši »A« reprezantativci sutra pokazati više energije i motivacije na Koševu u Sarajevu, i popraviti svo bljedilo i nemaštovitu igru mladih BiH reprezentativaca pokazanu večeras u Velenju.


10.08.2009.

PRIČE SA ODMORA – PRIČA DEVETA


Nijaz SALKIĆ


Vrućina ne popušta

Čini mi se da su vremenski statističari zabilježili ove godine najviše temperature u zadnja pola vijeka. Vrelina se svuda zavukla u zemlju, u kuće,  u zrak i sve što je živo i što se kreće.


Pošto nisam čovjek statičan i ne volim da živim u zatvorenom prostoru, nastojao sam da svaki trenutak iskoristim u kretanju i hodanju po okolnim mahalama i mjestima. Svjestan sam da vrijeme prolazi i da nismo svake godine isti, i da nikad neću biti mlađi kao ove godine.

 

Okolina

Vražići su veoma razuđeno mjesto i povezano je na sva okolna sela i gradove.


U obližnje Brčko se može doći sa četiri strane i isto toliko puteva. Preko Šatorovića vode dva puta, preko Zovika se u Brčko može doći preko, Palanke, Begovače i Gornjeg Rahića. U Tuzlu se može doći preko Lopara i Priboja a isto tako i preko susjednog Srebrenika. Bijeljina se može posjetiti najbliže preko Koraja, Zabrđa i Ugljevika a može i preko Brčkog.

 

Najčešće posjetim

Zbog vreline nisam se kastile udaljavao daleko od kuće. Pošto sam rodbinski vezan za okolinu, često sam zijaretio Palanku i Gornji Rahić, koji usput budi rečeno u zadnje vrijeme izrasta u prekrasnu čaršiju.

Imaju veliku i modernu džamiju, dobru pijacu koja se održava petkom. Naselje je smješteno u plodnoj ravnici a gravitiraju mu okolna pitoma sela: Ograđenovac, Ukelji, Čande, Ćoseti, Palanka, Zovik i Maoča.

 

 

Rodbina

U Bosni boraviti ili u gostima biti a sa rodbinom  se ne družiti i komunicirati je prava žalost i prokletstvo. Svako ko je zadnje vrijeme boravio u rodnom kraju osjetio je prolaznost svega dragog i priraslog za srce i osjećaje.


Svake godine nam nedostaje nedostaje dragi krajolik, stari prijatelji. Moram istaći našu posjetu Gornjem Rahiću, Solini kod Tuzle i toplog dočeka u svome domu svojih dragih prijatelja i najbližih.

 

Nastavićemo inšaAllah!


09.08.2009.

PRIČE SA ODMORA - PRIČA OSMA

Nijaz SALKIĆ


Vražićki stanak

 

Dragi moji, ovo mi je prvi puta da od početka prisustvujem na vražićkoj kulturno-sportskoj manifestaciji, te da na neki način kreiram taj događaj.


Prisustvovao sam na sastanku vodećih ljudi i velikih pregalaca  i da  vidim kako funkcionira priprema onoga što se zove »Vražićki stanak« koji eto uspijeva da živi 5 godina.  Sve sa strane gledajući sa rukama u džepovima izgleda drugačije i podložno je kritici, potcjenjivanju i omalovažavanju, treba međutim sjesti i pogurati ovu lijepu manifestaciju i važan događaj za naš kraj. Ovom prilikom ću samo da se zahvalim nekolicini vrijednih žena i ljudi koji su svoja ramena i kičmu dobro podbacili da i ovogodišnji stanak uspije i bude ono što i jeste. Njihova imena neću namjerno kazati  iz samo jednog razloga,  mogu nehotice koga slučajno izostaviti, a to bi bila velika šteta.

 

 

Dan »radio Avaza«

Ove godine je privatni muzički radio gospodina Ramiza Muminovića obilježavao 13 godina postojanja. Gospodin Ramiz je tom prilikom priredio koncert na koji je pozvao više od 20 pjevača folk muzike.

Koncert je bio u četvrtak naveče 30. jula na otvorenom, na sportskom poligonu osnovne škole Vražići. Veliki broj posjetilaca je uživao u muzici svojih pjevača. Masa je uživala sve do trenutka kada je zatajio računar sa kojeg se »puštao« snimljeni material.

Tada je okupljeni svijet  skontao da su platili ulaznicu za lažu od playbacka bez originalnog pjevanja pjevača, zbog kojih su došli na koncert. A pjevali su Kemal Malovčić, Nihad Kantić, Nermina Hodžić, Adela Šečić i drugi, koji su mislili prevariti narod otvarajući lagahno svoja usta bez ikakvog naprezanja.

 

Drugi dan

U petak 31. jula u 19.30 na platou ispred osnovne škole gostujuće pozorište iz Tuzle izvelo je humoristički komad. Humor je uglavnom bio na bazi prerađenih viceva i tretiranja savremene bosanske postdejtoneke stvarnosti.

Program nije pogodan, odmjeren i pažljivo odabran  različitom i miješanom uzrastu publike, koja je pratila u večernjim satima ovaj »humoristički« program. Autori tekstova bi morali voditi više računa o vulgarnosti tekstova,  psovci i prizemnosti svojih skečeva.

Sportsko veče

U nastavku večeri okupljeni narod je uživao u turniru na kojem su svoje snage odmjerile vražićke i gostujuće ekipe iz okolice. Lijepo je bilo vidjeti vražićku djecu i omladinu kako briljira u driblinzima i najnovijim fintama uveseljava prisutne. Posjetioci su  uživali na travi uz kahvu, roštilj i tihu eglenu a omladinu je koristila noćni ugođaj u ašikluku.

Biće još, inšaAllah!

31.07.2009.

PRIČE SA ODMORA-PRIČA SEDMA

Nijaz SALKIĆ

U Koraju na džumi

Kada osvane petak čovjek se počne pripremati za odlazak u džamiju. Meni se pružila prilika da biram kojeg ću hatiba slušati i u koji petak ću zijaretiti koje naše bosansko mjesto.

 

 

U petak 24. Jula sam odabrao korajski džemat Kovačević mahalu. Oko 12, 30 sam krenuo preko ozelenjelih Gajeva punih šljive da osluhnem korajsko bilo i njihovu žilu kucavicu. Vruće je bilo pa se narod zavukao u svoje kuće i svoje njive na Gajevima.

Džamija

Svakog odmora i svake godine obavezno zijeretim mubareć mjesto Koraj. Ovogodišnji susret sa Korajem je išao preko džamije. Prvo što sam primijetio je čistoća mahale oko džamije i sam plato i dvorište džamije. Sve je odisalo nekim mirom, čistoćom i zelenilom koje je posađeno uz džamiju i oko nje.  Vjerovatno zbog velike vrućine prozori su bili odškrinuti a iz unutrašnjosti se čuo mladi i lijepi glas ovdašnjeg imama koji je učio Kur’an, suru Ja’sin.

 

 

 

 

 

 

U hodniku zatekoh dvojicu ljudi kako na veliki spisak zaduženja za članarinu dopisuju i brišu platiše. Ne treba zaboraviti da je ovo period odmora i zijareta ljudi iz dijaspore, pa se koristi svaka prilika da se izmire obaveze prema džamiji.



Ušli smo i pridružili se grupi ovdašnjih džematlija koji su pomno slušali mukabelu. Uslijedila je “predaja” Ja’sina vjerovatno pred dušu nekog ovdašnjeg džematlije. Pred samu džumu imam me počasti učenjem ezana što s veseljem prihvatih jer je učiti ezan velika čast i sevap.

Hutba

Hatib je na hutbi pojašnjavao značenje i poruke jednog hadisa koji odslikava pravog vjernika kroz poštenje, čuvanje jezika, i ustručavanja od zavidnosti, te  uzajamnog poštovanja i ukazivanja časti komšiji, rodbini i očuvanju porodice. Uglavnom lijepa, koncizna i jednostavna hutba koju nije teško slušati i razumjeti.

 

 

Džumu namaz je klanjalo preko 20 klanjača. Poslije namaza se poselamismo sa ovim prijatnim ljudima i njihovim efendijom, pa preko Gajeva odvezosmo se za Vražiće.

Eto, biće njekad još koji post odavle iz našeg Đulistana i Domovine Bosne. Sve vas selamim iz Sjedinjenih Bosanskih Država.

30.07.2009.

MIMBERA - OPOMINJEM VAS MUNJOM

Nijaz SALKIĆ


Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

 

Danas je petak, 31. juli 2009. ili  09. ša’ban, 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

 

 

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

 

Ova sura se naziva  Ha Mim, ali da bi se rastavilo od poglavlja koja počinju sa Ha  Mim, naziva se i Fussilet. Ovo je drugo poglavlje od onih poglavlja što počinju sa Ha Mim. Da bi se shvatio sadržaj, doba ovjave, kao i veze sa prethodnim poglavljima, treba se obratiti na uvod pred poglavljem Mu’min.

Prvi dio poglavlja sadrži poziv da se primi i prihvati istina. Drugi dio opominje one koji su ustrajni u držanju laži i povođenju sa zabludama. (Prijevod Kur’ana od Džemaluddina Čauševića, Sarajevo, 1936.)

 

 

Pozivanje u istinu i na put Istine

 

 

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ


 "U ime Allaha,  Milostivog, Samilosnog!"

 

Uzvišeni kaže: حم [٤١:١] "Ha-mim. تَنْزِيلٌ مِنَ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ [٤١:٢]  Objava je od Milostivog, Samilosnog", znači Kur'an je objavljen od Milostivog, Svemilosnog, kao što su riječi Uzvišenog:

"Reci: 'Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril s istinom.'" /16:102/ I riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog:

كِتَابٌ أُحْكِمَتْ آيَاتُهُ ثُمَّ فُصِّلَتْ  "Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi", tj. objašnjeno njegovo značenje, u njemu su jasne šerijatske odredbe. قُرْآنًا عَرَبِيًّا   "Kur'an na arapskom jeziku", tj. jasno objašnjeni, njegovo je značenje detaljno objašnjeno, a njegovi su izrazi jasni i nisu dvosmisleni.

 

Uzvišeni Allah je Kur’anu jasno  izložio Istinu i suštinska objašnjenja koja su potrebna i dovoljna čovjeku da se snađe za vrijeme svog kratkog bitisanja i življenja na ovom svijetu. Za manje upućene detalji i objašnjenja su u brojnim hadisima i samoj praksi Poslanika s.a.v.s.

 

Kao što su riječi Uzvišenog:

كِتَابٌ أُحْكِمَتْ آيَاتُهُ ثُمَّ فُصِّلَتْ مِنْ لَدُنْ حَكِيمٍ خَبِيرٍ [١١:١]  "Ovo je knjiga čiji su ajeti precizno i jasno izloženi, od Mudrog i Sveznajućeg" /11:1/, tj. on je mu’džiza po izrazu i značenju.

Kur’an a.š.je trajna mu’džiza, čudo, misterija, vječito iščitavanje I čuđenje nadnaravne ljepote, mudrosti I pouka ove knjige sve  do Dana sudnjega.

Riječi Uzvišenog:  لِقَوْمٍ يَعْلَمُونَ "Za ljude koji znaju", tj. ovo objašnjenje i jasnoću mogu prepoznati samo oni koji su u nauku dobro upućeni. بَشِيرًا وَنَذِيرًا "Obveselitelj i Opominjatelj", vjesnik radosnih vijesti za vjernike, a opomena za nevjernike.

 

Naravno da je Kur’an veselje, uživanje, vječito traganje za one koji su znanjem obdareni i onima koji znanje išću i naprekidno za njim tragaju. Zato nikada neće biti isti oni koji znaju i oni koji ne znaju. Kur’an će biti najavljivač, predkazanik, donosioc i najavitelj radosti i radosnih habera i vijesti za vjernike i bome opomena i prijetnja propašću  za ohole, tvrdoglave i nevjernike.

 

فَأَعْرَضَ أَكْثَرُهُمْ فَهُمْ لَا يَسْمَعُونَ  "Pa opet većina njih glavu okreću, neće ni da čuju", tj. većina Kurejšija ne razumiju iz njega ništa i pored te jasnoće i razboritosti. وَقَالُوا قُلُوبُنَا فِي أَكِنَّةٍ مِمَّا تَدْعُونَا إِلَيْهِ "Srca naša su" - govore oni - "pod pokrivačima", tj. prekrivena

وَفِي آذَانِنَا وَقْرٌ وَمِنْ بَيْنِنَا وَبَيْنِكَ حِجَابٌ  "za ono čemu nas ti pozivaš, a u ušima je našim gluhoća", tj. gluhi smo na ono s čim si nam ti došao. وَمِنْ بَيْنِنَا وَبَيْنِكَ حِجَابٌ   "Između nas i tebe je pregrada", do nas ne dopire ništa od onog što kažeš.

 

I pored razvijene prevodilačke aktivnosti, i pored masovnih komunikacija, medijske pokrivenosti i ogromnog broja vaiza, daija i uleme, ima ljudi što ne haju i glavu okreću od Istine. Ima i takvih da se ponašaju upravo onako kako Uzvišeni Allah opisuje tadašnje Kurejšije koji se izruguju onima koji ih opominju kratkoćom i prolaznošću ovog svijeta, te povratkom Stvoritelju. Najbolji odgovor takvima je kazati kur’anske riječi I opomenu:

 

 فَاعْمَلْ إِنَّنَا عَامِلُونَ [٤١:٥]   "Pa ti radi i mi ćemo raditi", tj. radi ti po svojoj uputi i nećemo te slijediti. Prenosi Imam el-Alim Abd ibn-Hamejd, r.a., u svom Musnedu od Džabira ibn Abdulaha, r.a., koji kaže: /68/ "Okupili su se Kurejšije jednog dana i rekli su: 'Potražite onog ko među vama najbolje poznaje sihr, vrač - čarolije i poeziju, pa neka ode ovom čovjeku (Muhammedu, s.a.v.s.), koji nas je podijelio, i razdvojio našu stvar, i obrukao našu vjeru, pa neka sa njim popriča da vidimo što će mu odgovoriti.' I rekli su: 'Ne znamo ko bi bio priličniji za taj razgovor od Utbe ibn Rebi'a ', pa su mu rekli: 'Ti, o Ebu-Velide (Utbe), idi kod njega.' Zatim je došao Utbe i rekao mu: 'O Muhammede, jesi li ti bolji ili Abdullah!' A Allahov Poslanik, s.a.v.s., šutio je. On ga ponovo upita: 'Jesi li bolji ti ili Abdul-Muttalib?' Poslanik je i dalje šutio, a Utbe nastavi: 'Ako smatraš da su ovi bolji od tebe, pa oni su obožavali božanstva kojima ti nalaziš mahanu, a ako smatraš da si bolji od njih, pa progovori, da čujem tvoje mišljenje. Mi, tako mi Boga, nismo vidjeli nesretnike - kobnije, od tebe za tvoj narod. Razdvojio si našu cjelovitost, razjedinio si našu stvar, osramotio si našu vjeru i osramotio si nas   među Arapima, tako da kruži među njima da Kurejšije imaju sihirbaza i da Kurejšije imaju vrača. Tako mi Boga, očekujemo, kao što se očekuje krik trudnice, da jedni na druge pođemo sabljama i da se tako istrijebimo. O čovječe, ako ti imaš kakvu potrebu, mi ćemo ti skupiti imetak, tako da ćeš biti najbogatiji i prvi čovjek Kurejšija; a ako imaš potrebu za ženidbom, pa izaberi koju god ženu Kurejšijku hoćeš, oženićemo te sa deset njih.' 'Jesi li završio?', upitao ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s. 'Da!', odgovorio je, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče:

  'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog. Ha- Mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog' - učio je dok nije došao do ajeta:

فَإِنْ أَعْرَضُوا فَقُلْ أَنْذَرْتُكُمْ صَاعِقَةً مِثْلَ صَاعِقَةِ عَادٍ وَثَمُودَ [٤١:١٣] 'A ako glave okrenu, ti reci: Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda.' Utbe reče: 'Dovoljno ti je ovo, dovoljno ti je ovo. Zar ti nemaš ništa drugo osim ovo?' 'Ne', odgovorio je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Utbe se vrati i došao je Kurejšijima, te su ga upitali: 'S čime si nam došao?' 'Nisam ostavio ništa što sam smatrao da biste mu vi rekli, a da mu to nisam rekao.' 'Je li ti odgovorio?', upitaše. 'Da', rekao je. 'Ne, tako mi onog koji je podigao Kabu, nisam ništa razumio od onog što mi je rekao, osim što vas je upozorio munjom

* Objavljena poslije sure El-Mu′min - Gafir.

Rekoh: "I njegovo pitanje: jesi li završio - dokaz je njegove kulture u raspravi; tj. onaj kome se obratio, stalno je i pomno ga pratio i šutio dok nije sve izložio njegov sagovornik. i " 41 - Fusilet / Objašnjenje 1 2 3 2

 

sličnom onom što je zadesila Ad i Semud.' 'šta je tebi?', rekoše mu. 'Čovjek ti govori arapski, a ti ne znaš šta ti je rekao?' 'Ne, tako mi Allaha, ja nisam razumio ništa od onog što je rekao osim onog kad je spomenuo munju.'"

I ovo prenosi hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsili u svom Musnedu potpuno isto kao i on. El-Begavi u svom tefsiru navodi sa svojim lancem prenosilaca od Džabira ibn Abdullaha isti ovaj hadis, sve dok nije spomenuo riječi Uzvišenog: /69/ "...onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda."

Utbe je stavio ruku na Poslanikova usta i zakleo ga je rodbinskim vezama i vratio se svojoj kući. I nije otišao Kurejšijima i sakrivao se od njih. Ebu-Džehl reče: "O skupino Kurejšija, tako mi Boga, ja smatram da se Utba priklonio Muhammedu i primio njegovu vjeru, svidjela mu se njegova hrana. To je učinio samo iz nužde koja ga je zadesila, pa hajdemo kod njega." Ebu-Džehl reče: "O Utbe, smatramo da se nisi izdvojio od nas, osim što si se priklonio Muhammedu, primio njegovu vjeru i svidjela ti se njegova hrana. Pa ako ti je potrebno, mi ćemo tebi skupiti iz naših imetaka onoliko koliko ti je potrebno da ne tražiš od Muhammeda." I Utbe se naljuti i zakle se da više neće razgovarati sa Muhammedom nikada, pa reče: "Tako mi Boga, vi znate da sam ja jedan od najbogatijih Kurejšija, ali sam mu došao i ispričao sve što sam imao reći, pa mi je odgovorio nečim; tako mi Boga, to nije poezija niti vračanje, niti sihri. I proučio je suru do riječi Uzvišenog:

فَإِنْ أَعْرَضُوا فَقُلْ أَنْذَرْتُكُمْ صَاعِقَةً مِثْلَ صَاعِقَةِ عَادٍ وَثَمُودَ [٤١:١٣]  "A ako glave okrenu, ti reci: 'Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda.'" I začepio sam mu usta i zakleo sam ga rodbinskim vezama da stane. "Vi znate da Muhammed kad kaže nešto ne laže, pa sam se pobojao da vas ne pogodi kazna." U predanju Muhammeda ibn Ishaka stoji: /70/ "S čime si nam došao, o Ebu Velide?", upitali su ga. On reče: "Čuo sam riječi, tako mi Boga, nisam nikad čuo nešto slično. Tako mi Boga, to nije sihr, niti poezija niti vračanje. O skupino Kurejšija, poslušajte me i neka to bude od mene. Ostavite ono što je između čovjeka i ono na čemu je on i pustite ga. Tako mi Allaha, zaista će se saznati za riječi koje sam čuo, pa ako ga Arapi ubiju, riješili ste ga se pomoću drugih, a ako zavlada Arapima,... pa njegovo carstvo je i vaše carstvo. Njegov ponos je i vaš ponos. I bićete najsretniji ljudi s njim." "Tako nam boga, opčarao te je jezikom, o Ebu-Velide!", rekoše. "Ovo je moje mišljenje o njemu, a vi činite što smatrate da je najispravnije."

Iz ovog hadisa možemo se naučiti iz Poslanikovog postupanja u dijalogu sa onima koji imaju suprotna mišljenja i često puta pogrešne stavove. Vidimo da je Poslanik strpljivo saslušao svog sagovornika, nije upadao u riječ, često je prešutio na provokacije a na kraju je davao jasne, koncizne i odgovore koji su ili zadovoljili sagovornika ili ga ostavljali bez riječi kao u navedenom primjeru. Današnej daije moraju biti potkovani znanjem, pobožnošću, čvrstim imanom, islamom i ihsanom da se ravnopravno mogu nositi sa izazovima sirovog džahilijjeta i moderne iskvarenosti.

 

Dova

 

Uzvišeni Allahu, podari nam znanja, volje, snage, osjećaja, ljubavi prema ljudima pa da svoje preostalo vrijeme i svoj život koristimo tako što ćemo upućivati zaspale buditi usnule, pružati ruku posrnulim, bodriti nesigurne, a davati utjehu ucvijeljenim. Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu.

 

Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima.

 

Amin!
29.07.2009.

PRIČE SA ODMORA-PRIČA ŠESTA

Nijaz SALKIĆ

 

Vrijeme


Neko je rekao, vrijeme je bolje od nas ljudi. Pravo je rekao taj nepoznati mudrac. Dragi Allah nam je svega dao, svime nas snabdio, obdario, sva nam zemaljska zadovoljstva pružio, a mi nevaljamo.




Mi ljudi se listom poasilili, raspojasali, odmetnuli, razrahatili od svega što je dobro.  Ovog ljeta je vrijeme samo tako. Puno sunca, a bome i kiše je bilo pa vrtovi ponijeli, pijačne tezge pune, a zerzevati haman dodžabe. Da se vratim onoj izreci na početku priče, vrijeme je lijepo a brate brzo teče. Evo ovaj mjesec proletje dok dlanom o dlan udariš.

 

Posjeta džamiji


U Vražićima se priča o pobožnosti pojedinih Vražićana. Zna se za Smajil ef. Hadžialića koji je u akšam svake večeri odlazio u džamiju a da nije podizao glave i gledao u prolaznike, pogotovo u ženskinje.



I danas se ide na akšam namaz ali u manjem broju i obimu kao nekada. Nekada se na sabah namazu znao nanizati i saf i po klanjača  čak i Ijacija je bila posjećena,  dok je na dnevne namazie navraćalo pet do šest klanjača. Danas je najposjećeniji akšam namaz na kojem se nađu hadžije i oni koji su naučili ići u džamiju.


 

Dok sjedimo kod Doma


Stalno okupljalište Vražićana je bulevar kod nekadašnje zadružnog doma.





To je najposjećenije mjesto u Vražićima na kome se nađu dokoni ljudi, penzioneri i Vražićani koji nemaju drugog posla pa ovdje trače svoje vrijeme.

 

 

Zdravstvena ambulanta

 

Vražićka ambulanta ima višedecenijsku tradiciju. Lično se sjećam mnogih medicinskih radnika kao bolničara Miće, Meške i drugih čija imena sam zaboravio. O doktorima neću ove rede ni govoriti jer su se često mijenjali a dolazili su iz domova zdravlja Lopara i Tuzle.




Više od 10 godina Vražići imaju svoje doktore i dobro uhodane medicinske ekipe koje redovno dežuraju u našem mjestu.ove hefte sam posjetio našu ambulantu gdje sam zatekao ljubazno osoblje. Dežurna doktorica se fotografisala a sestra nije mogla jer je bila zauzeta oko pacijenata kojima je pružala uobičajenu pomoć.

 

Tevhidi

 

Nejam dana kada ne čujemo salavat (objavu na munari) da je neko preselio sa ovog svijeta. Salavat se presluša do kraja samo zato da bi se na kraju čulo jeli taj neko iz Vražića ili iz okolice.








Dženaze su posjećene i tevhidi na sedmici i četeresnici. Ja sam čuo za jedan tevhid (Salimu Bešiću) i nepozvan sam ušao dok se učio, te napravio nekoliko slika za naše po strani da vide nekoga od svoje dole u Bosni živeće rodbine.

 

Volim obići


Volim svakoga obići. Volim posjetiti i one koji me vole, i one koji me eventualno i belćim  ne begenišu.  Kažem tako jer vjerovatno ima i takvih jer su oni ljudi a i ja sam čovjek, nadam se.







Eto bijah kod nekih čije slike ove rede metnuh na stranicu. Konekcija u Bosni nije za pofaliti i možete misliti koliko se iskrletim mećući ove slike pa ponjekad i ozaifim čekajući kaće se kompjuter povezati ili pregrijati.

 

Eto, biće njekad još koji post odavle iz našeg Đulistana i Domovine Bosne. Sve vas selamim iz Sjedinjenih Bosanskih Država.


28.07.2009.

HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA I ABBASIJA DIO 8.

Priredio: Nijaz SALKIĆ


Uvod

 

Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno interesovanje pokazujem za islamsku povijest od svog početka, pa kroz srednji vijek  i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka, uz Allahovu pomoć ću ove rede podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.


 

ABASOVIĆI - 132-656 (749-1258)

 


Ebul-Abas Es-Seffah

132-136 (749-754)


Kada Ebul Abas Es-Seffah bi priznat halifom prvi mu je posao bio, da iskorijeni sve Umejeviće, bojeći se da oni ne počnu opet dizati svoje pristaše protiv Abasovića. Njih poče nemiosrdno progoniti i ubijati radi čega dobi nadimak Es-Seffah (krvolok). U ovome njegovom pohvatu pomagahu ga svi Abasovići, te se ostatak Umejevića razbježe po islamskom svijetu krijući se od njihova domašaja. Jedan član propale dinastije Umejevića, Abdurrahman ibnu Muavija, pređe čak u Španiju i svojom velikom okretnošću osnova tu 139 (756) novu državu Umejevića. Tada se prvi put islamska država rascijepi na dva dijela: istočni koji je obuhvatao čitavu Arabiju, Irak, Horasan, Siriju, Egipat i sjevernu Afriku, pod upravom Abasovića, i zapadni u Španiji pod upravom Umejevića.

Prenošenje hilafeta sa dinastije Umejevića na dinastiju Abasovića izazva odmah prve godine mnoge pobune, naročito u Siriji, gdje su Umejevići imali dosta pristaša, ali ih Es-Saffah svojom silom uguši. Ove pobune unutar islamske države izazvaše vizantinskog cara Konstantina, te on navali na Malatiju i Kalikulu i osvoji ih.

Sjedište El-hulefaur-rašiduna je bilo u Medini, Umejevića u Damasku, a Es-Seffah osnova sebi novu prijestolnicu blizu Enbara i prozva je Hašimijja.


Nastaviće se, inšaAllah!


27.07.2009.

PRIČE SA ODMORA-PETA PRIČA

Nijaz SALKIĆ

 


Još je vrućo


Zvijezda je upekla a svijet raduka ako ima šta, i ako ne mora  nije mu mrsko peći se na suncu. Vražići su puni automobila. Ovdje nema ko nema auta. Neko ima i po dva, a neko nema ni bicikla.


 

 

 

 

Najviše auta je vidjeti sa stranim tablicama i registracijama. Hodajući našom Bosnom, na mjestima se može vidjeti da neko radi i gradi kuće. Ipak nisu to prošle godine. Iz Amerike su stigli Ćosići, (jedan od braće) i Avdo Šahinov sam. Juče ga vidjeh sa bratom iz Ljubljane. Bio je i Begzudin Bege Zahirovića a juče stiže i Arif, sin hadžije Mustafe Hodžića iz Australije. Vidjeh i efendiju Mustafu Ribića iz Šatorovića, plaho smo se lijepo izeglenisali u njegovim bijelim dvorima u  Šatorovićima.

Veliko je veselje ovih ljudi kada ugledaju rodnu grudu a veseli su i domaćini kada ugledaju svoje prijatelje poslije dužeg vremena.

 

Prodavnice


Neke poratne prodavnice su zatvorene zbog nerentabilnosti ,a drugi su ih zatvorili radi seljaje. Trenutno u Vražićima posluje sedam privatnih prodavnica, jedna trgovina tehničkom robom,  jedna mesnica, te više privatnih tezgi ovdašnjih ljudi na pijacama u Vražićima i okolnim mjestima.



 

 


Sve ove trgovine rade iIi koliko toliko posluju bez gubitaka, mada je ekonomska moć potrošača smanjena krizom koja hara, i ovdašnjom ekonomijom.

 


Džamija

 

Džamija vražićka se gradi i polahko napreduje. Krov se štima i polahko dovodi u funkciju ovi zadnji mjesec dana. Bakar je kupljen a predstoje radovi i u unutrašnjem dijelu džamije.





Džamijski i građevinski odbor naše džamije apeluje na sve naše rasute po svijetu da pomognu da se naša ljepotica stavi u funkciju i da što prije proklanja.

 


Stanak



Tradicionalni kulturni, etno i kulinarski  festival “Vražićki stanak” će biti zvanično otvoren u petak 31. jula u Vražićima na sportskom poligonu ispred vražićke osnovne škole.


Evo programske šeme festivala:

31. juli

           17:30- gostujuće pozorište na otvorenom

           21:00- turnir u malom nogometu

01. august

           11:00- promocija knjige Nijaza Salkića "Bobak po bobak- Bosanski đerdan" 

           12:00- kulturno-umjetnička društva: "Igrom i pjesmom"

           13:00- proglašenje pobjednika najljepših avlija i balkona

           14:00- proglašenje pobjednika ručnih radova

           15:00- degustacija bosanske sofre


 Njekad ćemo još nješto napisati!


26.07.2009.

PRIČE SA ODMORA-PRIČA ČETVRTA

Nijaz SALKIĆ

 

Svijetu je svega dosta

 

Mjesec juli 2009.godine je ušao u svoj zadnji stadij života. Narod iz dijaspore pristiže svakog sahata. Jedni dolaze na odmore a drugi se spremaju za povratak nazad. Zrak je pregrijan a narod baulja, gamiže i ide naprijed.













Radi se u nekim firmama ko ima sreću da je zaposlen. U Brnjiku je otvoren pogon obuće, istina tu se ne proizvodi finalna obuća već veči dio obiuće. Pogon zapošljava nekoliko desetina žena sa našeg područja. Inače u svakoj mjesnoj zajednici općine Čelić ima neka privatna firmica u kojoj svoju pogaču zarađuje neko. Ostali svijet je zaposlen vani u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Švicarskoj i drugim zemljama EU, Australiji i Americi.

 

Brnjička proslava

 

Ova proslava je višedecenia uhodana praksa. Nejma pedesetogodišnjaka koji se živo ne sjeća ovog okupljanja. Ovdje su se mnoge današnje djede i nene upoznali i krenuli u bračnu zajednicu.proslava se održava skoro na istom  mjestu što se tiče igrališta ali one nekadašnje brojne meraje su danas pokrivene kućama muhadžira iz Podrinja, Srebrenice, Vlasenice i drugih krajeva.




















Ove  godine je vrijeme poslužilo, mada je bilo gustih oblaka koji su se u poslijeakšamskom vremenu razbježali a vedrina noći i svježina obradovali su tezgaroše, ugostitelje i omladinu. Sve je u našoj Bosni devalviralo, izgubilo na vrijednosti pa i ovakvi skupovi. Danas su šatre modernije a pjevači su svoj zanat ispekli do savršenstva a u trendu su pjevaljke i čak striptizerke angažovane. To je postalo nešto  sasvim normalno i niko se ne čudi i posmatra to bez nekih emocija i stida. Većina naroda je izašla da vidi koga a nema ni pretjeranog kupovanja i rasipanja jer se nama puno novca za rasuti. Oko 10 sati naveče je svijet počeo lagahno da napušta zelenu brnjičku dolinu. Sjećam se da smo nekada onako umorni od šetanja pješke uz Parloge ili uz Idrizovića šumu išli u Vražiće a sada nejma ko nema kakvog  takvog auta. Vozila jure i promiču na sve strane.


 Čućemo se ponove, inšaAllah!


25.07.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 36.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

 Urečeno dijete


Kada dijete neće da na vrijeme zaspe, a neće ni da sise materine sasne, a najgore, što se rasplače, pa hoće da crkne od plača, zna se daje urečeno. Urečeno dijete plače i vrišti, niti jede niti spava, a ako malo i zaspi, sve se u snu brčka i preda, dok ga najedanput sami vrisak stane. Ako je dijete urečeno, treba mu odmah bojati, jer za tri dana oživi urok u djetetu, pa bi mogo dijete rastrgnuti. Dijete se najlakše ureče kad silne žene dolaze u kuću, pa dijete gledaju i kada mati sa djetetom puno po komšiluku hoda. Osobito je pogibeljno da mlada majka sa djetetom poslije akšama iz kuće izlazi, jer u to vrijeme lijetaju po zraku vještice, zračne vile, aveti i sablasti, pa bi mogle lasno djetetu što naškoditi. Zato, čim se mati sa djetetom kući vrati ili kada se žene od nje raspu, neka počne djetetu bajati i prije plača, a osobito ako se je rasplakalo. Ako uroci nijesu veliki, mogu se razlizati, a to bi svaka mati trebala da zna. Urečeno dijete liže mati uz nos pa preko čela sve do kosa. Dok mati dijete liže, popostaje malko, a onda govori: »Mati rodila, mati liječila. Rashod'te se uroci kao list po gori, kao pjena po vodi, kao zlato po gospodi.« Koja žena ne zna sama bajati, neka zovne drugu, koja zna, da bi uroka sa djeteta nestalo.

 

Sevepli ruke


Žena koja zna dobro bajati i stravu salijevati, a osobito ako je sevepli, sretne ruke, mnogo vrijedi jer ona može mnogoga Božijim emerom od uroka ili strave kurtalisati, a može bogme i djevojku isprositi i momka oženiti. Bajati se može na više načina. Evo:»San Ali (ili kako je već djetetu ime) u glavu, urok plače na stranu. San u bešiku, urok pod bešiku. Što urok urice, uročica odriče. U uroka dva oka; jedno oko ognjeno, drugo oko vodeno, puče ono vodeno, pa zagasi ognjeno.« To se tri puta izgovori i svaki put lizne tri puta djetetu preko očiju. Ili: »Vuk sidi na prtini, hatinom se podbočio, mesom se založio. Nit' vuk sidi na prtini, nit' se je hatinom podbočio, nit' mesom založio, nit' ima uroka na Aliji.« I to se tri puta izgovori i pri tom se tri puta puhne djetetu niz lice. Ili:»Ni na mom mosta, ni u kamenu mozga, ni u tiče mlika, ni u dlaki šupa, ni u gavrana roga, ni naAliji uroka.« Postupak kao gore. Ili: »U mog Alije devet uroka. Od devet osam, od osam sedam, od sedam šest, od šest pet, od pet četiri, od četiri tri, od tri dva, od dva jedan, od jedan nijedan. Onaj jedan ode u visoke visine, u niske nizine, di masa ne zveči, di ovca ne bleči, di koza ne dreči, di koka ne kakoće, di hore ne piva-, di kuja ne laje, sad tamo neka je.«

 


Kada se to radi?

 

Neki rade i ovako: čim se smrkne, upali mati onoga djeteta koje je urečeno prva u komšiluku svijeću. Iza toga povali dijete na leđa i metne ga na desno koljeno. Kraj djetinje glave stavi upaljenu svijeću i svaki put veli: »U ovu sviću huk, u moje dite muk.« Ako djetetu ne bude lakše prve večeri, radi ona to kroz tri večeri uzasepce. Ako dijete i poslije treće večeri ne ozdravi, donese kogod u ustima iz vrela ili potoka, makar i iz bunara, svježe vode, stane djetetu više glave i makne bešiku sa onoga mjesta na komu je bila. Iza toga metne na ono mjesto, nad kojim je bila djetinja glava, tri živa ugljena i ugasi ih vodom iz ustiju. Zatim umoči u onu vodu tri puta po tri prsta desne ruke i svaki put ih turi djetetu u usta, da lizne one vode. Onaj ugljen umota sada u komadić papira i metne ga djetetu pod glavu, da se urok ne povrati. Isto tako kutarisat ćeš dijete od uroka i ovako: Čim se smrkne, gledaj na kojoj ćeš strani najprije svjetlo ugledati. Čim ugledaš svjetlo, uzmi dijete na ruke i malini ga prema onome svjetlu, pa reci: »Mene vila na svadbu zove. Nit' ja idem, niti dite šaljem, neg' joj šaljem moga sina (kćeri) plač Ako to ne pomogne, zovni hodžu da načini zapis ili da prouči iz knjiga pa će uroka nestati. Ovo treba da uradiš osobito onda ako ne znaš ko ti je dijete urekao. Ako znaš ko ga je urekao lako ćeš ga izliječiti ako od onoga koji je dijete urekao zaišteš malo soli. Tu sol baci u vodu i namaži njom dijete po čelu, pa će uroka ko po vodi nestati. Još više mogu djetetu nauditi more i vještice. One imaju nekakvu kuku koju ture djetetu u sisice te iz njega sišu krv i tako ga utuše. Zato namazi djetetu sise bijelim lukom. Isto tako sakuj mašice i priši ih djetetu na kapicu, jer dokle se čuje zveka maše i mašica, dotle se ne mogu prikučiti ni more ni vještice. Najposlije metni pod dijete u bešiku otvoren nož i glavicu bijeloga luka, a pokri ga mutapom (pokrivač za konje od strunjice) pa mu neće ni more ni vještice nauditi.

 

Ako se dijete uplaši u snu?


Ako se dijete uplaši, pa u noći iza sna drekne, ili ako se i u danu plaši, dobio je stravu. Kada dijete dobije stravu, valja mu stravu saliti i pri tome stravensku »bogomolju« proučiti. Stravu znadu salijevati samo rijetke žene, a salijeva se ovako: nena uzme puščano zrno koje je iz puške izletjelo pa onim zrnom dotakne dijete najprije na čelu, onda na tjemenu na vrh glave, zatim na zatiljku menu plećima, iza toga na žličici i napokon na žili kucavici; najprije na desnoj ruci i lijevoj nozi, a onda na desnoj nozi i lijevoj ruci. — Kada je žena, koja zna stravu salijevati, dijete puščanim zrnom na svima tima mjestima dotaknula i stravensku bogomolju proučila, šalje ona stravu na devet mlina, devet polja, devet čobana, devet planina i devet crnih stina, pa onda na more i morske dubine. Iza toga veli ona: »Ni na moni mosta, ni na dlanu zlata, ni na gavranu biljega, ni na dite strave ni uroka.«

 

Srava-straha

 

Sada uzme tavu, odnese je u kuhinju, metne nad vatri i rastopi u njoj ono zrno. Kada se je zrno rastopilo, unese mati bolesno dijete u kuhinju ili mutvak, povali ga na leda i pokrije kakvom crvenom krpom. Ona žena uzme sada tavu sa rastopljenim olovom i lijeva nad djetinjom glavom, žličicom i nad nogama olovnu rastopinu u posudu, napunjenu svježom vodom, koju je kogod ravno s vrela, potoka ili bunara donio. U vodu metnula je već prije nožice, nož i kašiku. Kada rastopljeno olovo kapne u vodu, cvrkne i dobije lik onoga od čega se je dijete uplašilo. Ako strava nije velika, bude taj glas jak, a ako je velika, a osobito ako je već dugo na djetetu, bude slab.



Ako strava nije velika, ne treba više strave salijevati. Ako je velika, treba djetetu još tri puta stravu saliti, a najbolje je da se to učini u tri pazarna dana, kada seje već svijet počeo razilaziti, da se strava po narodu rastepe. Kada je ona nena stravu salila, uzme najprije nožice i reže njima vodu u posudici u raskršće. To isto učini i s nožem i sa kašikom, jer od toga strava bježi. Iza toga skine mati s djeteta onu crvenu krpu, a nena baci u vodu tri živa ugljena. Iza toga unuci u onu vodu nokte desne ruke i umije njima dijete najprije po obrazima, a onda po očima. Isto tako opere mu žilu kucavicu; najprije na desnoj ruci i lijevoj nozi, a onda na lijevoj ruci i desnoj nozi, a napokon žličicu tako da nokte vuče od žličice prema trbuhu i nogama.

 

 

Štoje vode u posudici ostalo, spremi mati na sjegurno mjesto i daje je kroz tri jutra djetetu da je na gladno srce pije. Nožice, nož i kašiku metne ona nena na vrata, da se strava ne povrati. Kada je mati i trećega jutra dala djetetu da ispije i ostatak one vode, uzme nena kakav novac pa ga vuče djetetu tri puta oko glave. Počinje na čelu menu očima, a onda ga vuče na desnu stranu dok ne done do onoga mjesta gdje je i počela. Iza toga uzme onaj novac, posudicu, olovo i ugljenje i sve to baci kudagod na raskršće, kuda najviše svijeta prolazi. Dok ona to radi, neprestano uči stravensku »bogomolju« Vrlo sam želio da saznam i zabilježim i stravensku formulu, ali mi je ona nena, koja mi je ovo kazivala, ne htjede reći, veleć da ne bi više mogla strave salijevati. Ista ova nena rekla mi je još i ovo: »Ako gdje na raspuću nadeš novac, ne uzimaj ga, lako može biti daje sihir ili daje ko njim stravu salijevao, pa možeš ograjisati, pomahnitati. Isto tako ne uzimaj nikakve stvari ako je nadeš na raspuću jer more biti da je sihir pa bi mogao oboljeti, a bogme i umrijeti.«

 

Njekad ćemo nastaviti!


24.07.2009.

PRIČE SA ODMORA-PRIČA TREĆA

Nijaz SALKIĆ


Pasija vrućina


Vrijeme leti, sipi poput pijeska, neuhvatljivo je kano riba, a uočljivo je jedino na izgužvanim licima  ljudi. Sunce sija i sja, topi zadnju nadu ovdašnjih ljudi da će biti ono sunce njihovo, ono koje ih je grijalo u njihovoj mladosti.





Ljudi danas jedino žive od nade, pa su njihove nade ponekad i jalove u pogledu vremena. Danas se malo ko može dogovoriti i kazati šta to zaista hoće od sebe, od života i od vremena.  Sunce, ruku na srce, nikada nije bilo ničije vlasništvo I prćija, i sjalo je po Božijim zakonima i po Njegovom kastu.

 

Politika


Danas svako ima svoju politiku. Imaju je djeca, omladina, porodice, mahale, fudbalski klubovi, mjesne zajednice, općine i države ako su kojim slučajem samostalne.






Politika se uglavnom dijeli na čaršijsku i seosku. Čaršijska je ona uglađena, profinejna, izbalansirana, minderska, diplomatska i kulturna. Seoska politika je uglavnom seoska i šićardžijska, i svodi se na to ko će koga i ko će kome.






Čaršijsku politiku mogu voditi i umni ljudi iz najzabačenijeg sela, a seosku politiku danas vodi većina BiH parlamentaraca, članova vlade i organa od vrha pa do dna piramide BiH vlasti.

 

Obilasci


Dobro je obići što više ljudi koje čovjek poznaje. U tom obilasku se može sresti i sijaset divnih insane koje prvi put u životu susrećemo. Ljudi uglavnom vole eglenu i druženje u granicama svog slobodnog vremena, pozicije, raspoloženja i zdravstvenih prilika.







Narod naš bosanski je zauzet i opterećen trenutnom ekonomskom, vremenskom, i zdravstvenom situacijom. Ko ima šta raditi, vrijedan je osobito ako to donosi bilo kakvu zaradu. Sijeli se po avlijama, raskrsnicama, pred prodavnicama, na pijacama i u prolazu. Nema ga o kome se ne priča, izmišlja. Puno se kudi, samohvali, prećeruje i psuje. Vlast je ta a koju se pljuje a nisu pošteđeni ni drugi vodeći ljudi u drugim sferama života.

 

Promocija


Cijeli odmor sam proveo u pripremi za štampu moje nove knjige. Nisam imao prilike da provirim u druge dijelove naše Domovine baš zbog zauzetosti oko ovog projekata.



Slijedeće hefte bi knjiga trebala da ugleda svjetlo dana a promocija je najavljena za 1. avgust na tradicionalnom godišnjem okupljanju i festivalu “Vražićki stanak”.  Trećeg avgusta će promocija biti na nivou općine, koju organizuje Gradska biblioteka Čelić u općinskoj sali u Čeliću.

 

Program i sa(ha)tnica manifestacije “Vražićki stanak”


30. juli - Koncert Radio Avaza, estradne zvijezde ba poligonu O.Š. Vražići

31. juli

           17:30- gostujuće pozorište na otvorenom

           21:00- turnir u malom nogometu

01. august

           11:00- promocija knjige Nijaza Salkića "Bobak po bobak- Bosanski đerdan" 

           12:00- kulturno-umjetnička društva: "Igrom i pjesmom"

           13:00- proglašenje pobjednika najljepših avlija i balkona

           14:00- proglašenje pobjednika ručnih radova

           15:00- degustacija bosanske sofre


 Čućemo se ponove, inšaAllah!


23.07.2009.

MIMBERA - BOŽIJE ODREĐENJE

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

Danas je petak, 24. juli 2009. ili  02. ša’ban, 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

 

Naziv ove sure je Nahl-Pčela. Zašto je baš  baš za  ime ove sure uzeto ime pčela. To je posigurno Njegova Mudrost. Treba spomenuti da je pčela jako vrijedan i marljiv insekt koji se kreće po urođenom  instinktu koji se naziva “vahjun”-nadahnuće, objava. Baš zbog tog svog nagona ili od Allahovog nadahnuća, pčela skuplja  iz raznovrsnog cvijeća i bilja, najbolji slatki i najzdraviji proizvod, med.

 

 

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

 

U ime Alaha, Svemilosnog, Milostivog!

 

أَتَىٰ أَمْرُ اللَّهِ فَلَا تَسْتَعْجِلُوهُ ۚ سُبْحَانَهُ وَتَعَالَىٰ عَمَّا يُشْرِكُونَ

"Ono što je Allah odredio - dogodiće se; zato to ne požurujte! Uzvišen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!" /1/ 16 En - Nahl / Pčele

 

Uzvišeni obavještava o približavanju Sudnjeg dana, kao i onog što sa njim neminovno dolazi, i izražava to u formi prošlosti, kao dokaz sigurnog ostvarenja i neminovnog događanja,ovo su riječi sa velikom dozom jačine I snage. Običaj je u arapskom jeziku da se to izrazi i pojača glagolom u prošlom vremenu. Uz sve to se još potencira, opominje da pogani, ne prkose svojim postupcima i riječima i ne požuruju  dolazak kazne.  te Uzvišeni kaže:

 

اقْتَرَبَ لِلنَّاسِ حِسَابُهُمْ وَهُمْ فِي غَفْلَةٍ مُعْرِضُونَ

"Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to", (21:1) te Uzvišeni veli: "zato to ne požurujte", tj. blizu je, nije daleko, pa to ne požurujte. Ljudi po običaju ‘spavaju’ ne mare za vjeru, ne brinu što im vrijeme ‘mota’ i prolazi, ne brine ih događanje oko njih, bezbrižni sun a gaflet, razvrat, činjenje grijeha i bogohuljenje.  Ovdje je upotrijebljena spojena zamjenica (hu) moguće je da se spojena zamjenica (hu) odnosi na Allaha ili na kaznu, a oboje je međusobno povezano, kao što Uzvišeni

Veli

: فَإِذَا مَسَّ الْإِنْسَانَ ضُرٌّ دَعَانَا ثُمَّ إِذَا خَوَّلْنَاهُ نِعْمَةً مِنَّا قَالَ إِنَّمَا أُوتِيتُهُ عَلَىٰ عِلْمٍ ۚ بَلْ هِيَ فِتْنَةٌ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لَا يَعْلَمُونَ [٣٩:٤٩]

"kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori:’Ovo mi je dato što sam to zaslužio.’ A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna.." (39:53)

 

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ukbe bin Amira, pa kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (708) Na Sudnjem će vam se danu pojaviti iznad vas crni oblak sa zapada, poput okrugle površine koja će se izdizati ka nebu - gore, a iz njega će se čuti zov: 'O ljudi', pa će se ljudi međusobno pogledati i upitati: 'Jeste li čuli?' Neki će reći: 'Jesmo', a neki od njih će sumnjati. Zatim će se zov ponovo čuti: 'O ljudi!' Zatim će se ponovo ljudi međusobno upitati: 'Jeste li čuli?' Pa će oni reći: 'Jesmo!' Zatim će se čuti zov treći put: 'O ljudi!' 'Ono što je Allah odredio - dogodiće se, pa to ne požurujte!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, zaista će dvojica ljudi razastirati odjeću pa je nikada neće više smotati, i čovjek će pružiti svoje vedro, a neće se iz njega nikada napiti, i čovjek će musti svoju devu a neće nikada popiti njeno mlijeko, pa reče Poslanik: i ljudi će raditi..." zatim da je On, Uzvišeni Allah, dž.š., očistio Sebe od toga što su Mu oni pridruživali druga i što su obožavali nekog sa Njim, lišen je Uzvišeni Allah, dž.š., od svega toga i čist. A ovi - oni su ti koji negiraju Sudnji dan, pa kaže: "Uzvišen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.

 

 

يُنَزِّلُ الْمَلَائِكَةَ بِالرُّوحِ مِنْ أَمْرِهِ عَلَىٰ مَنْ يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ أَنْ أَنْذِرُوا أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاتَّقُونِ

"On šalje meleke s Objavom po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoće: Opominjite da nema drugog boga osim Mene i bojte Me se!" /2/

 

 

Uzvišeni kaže: "On šalje meleke sa Objavom", tj. riječ "rûh" ovdje znači objava, nadahnuće, ili duša. Uzrok ili razlog što je upotrijebljen izraz ‘ruh’ jeste što srca spašava, srca koja su zamrla u zabludi i gafletu i oživljuje ih , te ih upućuje na pravi put. Zaista je danas hejbe ljudi čija su srca zamrla, duše izgubljene a razum okrenut nečemu drugom osim sjećanju na Allaha s.v.t.a., jedino intervencija Uzvišenog i Milostivog može ljude vratiti pravom putu.pa Uzvišeni veli: "...onim robovima Svojim kojima hoće", a to su poslanici, kao što Uzvišeni kaže:

 

اللَّهُ أَعْلَمُ حَيْثُ يَجْعَلُ رِسَالَتَهُ

"A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje." (6:124)

 

 

Pa Uzvišeni veli: "Opominjite!", tj. neka opominju, أَنْذِرُوا أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاتَّقُونِ "...da nema boga osim osim Mene i bojte Me se!", tj. bojte se Moje kazne - svako onaj ko se suprotstavi Mojoj naredbi i ko obožava nekog drugog osim Mene.

 

Više nego ikada prije, danas je potrebna opomena i upućivanje na put spasa. Možda je apsurdno spomenuti ali čini mi se da je potrebna opomena, savjet, uputa i nekima, i mnogima koji misle da su na pravom putu i koji misle da znaju.

 

خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ بِالْحَقِّ ۚ تَعَالَىٰ عَمَّا يُشْرِكُونَ

"On je mudro nebesa i Zemlju stvorio, neka jeOn vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." /3/

 

Daije moraju u svojoj da’vi stalno isticati istinu da je Allah jedini Tvorac, Uzdržavatelj, Upravitelj, nebesa i zemlje. Mnogi silnici i današnji vlastodršci se igraju božanstva i misle da oni upravljaju svijetom i da su oni gospodari nebesa i zemlje, baš kao što su u zabludi živjeli bivši umišljeni, napuhani i truhli faraoni.

 

خَلَقَ الْإِنْسَانَ مِنْ نُطْفَةٍ فَإِذَا هُوَ خَصِيمٌ مُبِينٌ

 "On stvara čovjeka od kapi sjemena, a on odjednom - otvoreni protivnik!" /4/

Zato nas Uzvišeni i obavještava o Svom stvaranju nebesa i Zemlje i ističe da je to stvoreno istinski i vrlo mudro, ne uzaludno, nego da bi nagradio Svoga roba za sve ono što je uradio, zatim Sebe oslobađa od pridruživanja Sebi druga. On je uistinu samostalan, Jedan, nema druga, zbog toga zahtijeva i ima pravo da se samo On obožava i da nema nikakvog sadruga.

 

I baš zato je On upozorio na stvaranje ljudskog roda od proste, slabe, bezvrijedne i beznačajne kapi sjemena; nakon što se osamostalio, razvio se i uznapredovao, čovjek se prepire sa svojim Gospodarom, negira Ga i bori se protiv Njegovih poslanika!!! A On ga je stvorio da bude rob, a ne protivnik, kao što Uzvišeni kaže:

 

أَوَلَمْ يَرَ الْإِنْسَانُ أَنَّا خَلَقْنَاهُ مِنْ نُطْفَةٍ فَإِذَا هُوَ خَصِيمٌ مُبِينٌ [٣٦:٧٧]

 

"...kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo i opet je otvoreni protivnik." (36:77)

 

U hadisu koji prenosi imam Ahmed i Ibn-Madže od Bišr ibn Džihaša on kaže: (709) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., pljunuo je među svoje dlanove i rekao: Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: 'O čovječe, kako da Me smatraš nemoćnim, a stvorio sam te od sličnog ovome, pa kada sam te oblikovao, pa te prilagodio i uravnotežio da možeš ići kopnom po Zemlji koračajući, pa si skupljao (imetak) i nisi dijelio, sve dok duša nije dospjela u grlo, pa si rekao: Dijeliću!, a vrijeme za dijeljenje (sadaku), činjenja dobra i dobrih djela je prošlo?'"

 

Dova


Uzvišeni Allahu, podari nam znanja, volje, snage, osjećaja, ljubavi prema ljudima pa da svoje preostalo vrijeme i svoj život koristimo tako što ćemo upućivati zaspale buditi usnule, pružati ruku posrnulim, bodriti nesigurne, a davati utjehu ucvijeljenim. Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu.


Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima.


Amin!


21.07.2009.

PRIČE SA ODMORA - PRIČA DRUGA

Bosna je zarudila

Bosna ti je jarani moji, pravo zarudila, zagorila, i dobrano se opekla od ovog jakog sunca. Peče odozgo, peče odozdo, džemre udarilo svuda a najviše u džepove.




Bosanac ,živi između dva svijeta, ovog realnog sa besparicom, nezaposlenošću i ubijajućom skupotinjom, i  onog svijeta iz svakonoćnih snova,  o kome mašta da će mu donijeti blagostanje, para, zaposlenja, odlaska u neku obećanu zemlju. Evo opet smo uronuli u najtopliji julski  vijer, u kome se kupa cijela bosanska nacija, od Neuma do Bosanskog Broda i od  Tuzle pa do Višegrada.

 

Jaranstvo

Jaranstvo se danas mjeri kantarom uspjeha. Ako imaš u džepu i aharu, u avliji, u kući i pred kućom, hejbe jarana i jaranica te selame, pozdravljaju, sijele s tobom, telefoniraju ti, i  hvale te na sva usta.  Još ako si kakva čivija i vlast možda ćeš šta od tog jaranstva i zaraditi.



Svi ti naoko prijatelji  rade to  tako prefinjeno, lukavo, prepredeno, diplomatski, zamotano da čovjeku počne goditi.  Pričaju hvalospjeve tvojim prijateljima kako nejma boljeg insana od tebe, a sve s namjerom  da bi ti to belćim mogao dočuti, jer mu dahabetile nješto treba od tebe. Ondje gdje ti ne čuješ govore jopet da nejma goreg insana na dunjaluku od tebe, jer te ne mogu dostići, sustići i postići ono što ti imaš.



Ma ja, sijeli se danas ahbabine moje samo po potrebi. U Vražićima se ti čini “kod Doma” stojeći ili sjedeći, igrajući šaha ili pijuckajući kahvu ili što drugo.

 

Ko će koga?!

Nema čovjeka koga je majka rodila da ga neko ne trača. Pričaju ljudi po raskršćima i pijacama kako se onaj nakro’ para, kako je onaj propo’, kako onog ne slušaju djeca a onaj drugi svojom ‘politikom’ rašćero djecu.






Što se tiče ogovoranja, butum narod je poživčanijo i izgubio kompas. Malo ko s kime more sjediti i durati nječiju eglenu. Posebno su zanimljivi mali činovničići koji se nisu dobro uspeli na merdevinama dobiti i ljestvama uspjeha. Ako sjede u kakvim odborima za pripremu manifestacija, dočeka, počeka, priredbi, naredbi i ostalog, oni ti ahbabu moj sve znaju. Oni su ti ko ona vegeta, što se u sve miješa a na kraju svako jelo pokvari, jer se previše turi te vegete u jelo, jer se ne zna ni mjera ni vjera.

 

Odlazi stari svijet

Sa ovdašnjih munara se haman svaki dan salavatom (sallom) oglašava nečije preseljenje na drugi svijet. Zvučnici su jaki  a narod samo čeka na kraju čije ime će čuti, i kome je to prestala nafaka na ovom svijetu. Svi osluškuju da saznaju   ko se to kutariso’ skupotinje, čekova, računa, sikiracije, bolešćine,  i tableta. 





Meni je žao svakog starijeg insana  sa kojim nisam bar jedan sahat sijelio, muhabetio, propitivao ga o starom vaktu i zemanu.

 

Život između dvije pijace

Evo pristiglo je butum naroda iz vascijelog dunjaluka. Prolazi raznorazna kolija svih marki iz mnogijeh država. Kako ko dođe tako nama počne kazivati kako živi, kol’ko ima para i kaka’ kola voza. Jenni su bilesim nabavili i one za ovdašnje prilike skupe motore na četiri točka, i sebi  i onoj maloj svojoj đeci pa povazdan praše, dime i buče  jakim matorima i ne daju starom svijetu spavati.











Paradajza ima na sve strane. Spao je na marku po kili, a breskve i kajsije možeš kupiti po po marke, i bostan je jeftin a nimalo sladak. Uzjazile su se pijace svakojakim voćem  i zerzavati. Ovdašnj narod živi u vremenu među dvjema pijacama.  Malo se kupuje, a više gori na suncu hodajući i zagledajući po tezgama i prašnjavim putevima, hoćeli se ugledati kakkvo zanimljivo lice.


Čućemo se ponove!


18.07.2009.

PRIČE SA ODMORA - PRIČA PRVA

Nijaz SALKIĆ

Bosna je kao prvi ašikluk

Što su ljudi udaljeniji od Bosne to više streme, žele i maštaju o trenutku kada će ugledati svoju dragu Bosnu. Bosna je kao prva ljubav, sve ti je u Bosni lijepo, zavodljivo, maštovito i tako drago da očiju ne skidaš sa Bosne. Ta magija traje prva dva, tri dana, dok insan ne počne više istraživati, hodati, zagledati i  komunicirati sa ljudima. Ako je čovjek samo sirovi materijalista brzo će se razočarati i pokajati što je ikako dolazio i silazio dole u Bosnu, među svoje, među preostale poznanike i prijatelje, ako takvih u životu još uopće ima.

Helem nejse, svako nađe ono što traži. Ovo je bio moj prvi dolazak nakon godinu dana apstinencije od Bosne i domaćeg kraja. Bosnu sam prvi ponovnom susretu zagrlio očima i pomno osluškivao svim svojim osjetilima. Bosna je brajko moj, lijepa i čarobna ako hoćeš da je doživiš i osejriš srcem i očima svoga djetinjstva.

 

Džamija napreduje

Vražićka džamija oblači crveni turban na svoju glavu. Radovi su ovih dana nastavljeni na glavnoj kupoli džamije i vrše se pripreme za postavljanje bakra.

Sve je kao u nekom snu i čeka se kada će naša ljepotica zablistati u punom sjaju.


Opet vrućo

Poslije dugotrajnih kiša, polovica mjeseca jula je i sve kazuje da je ovo ipak ljetnji mjesec. Vrućine se penju i preko 35 stepeni celzijusovih. Pšenice se skidaju sa njiva a šljive požegače nazor zriju i opadaju.

One šljive julke su u punom jeku berbe i plaho su ukusne za jesti. Ko ima kome prodati, bere ovo naše bogatstvo i pakuje u drvene gajbe. Na  džuma namazu sam bio u džematu Brdo-Čelić i uživao slušajući hutbu cijenjenog imama.


Pijaca glavni kulturni događaj

Narod iz “Dijaspore” polahko pristiže. Najviše se druženja događaju na ovdašnjim pijacama. Subotom je pijaca u Čeliću, nedjeljom u Vražićima, ponedjeljkom u Brčkom, utorkom u Šibošnici, srijedom u Ratkovićima, četvrtkom u Šatorovićima, a petkom u Gornjem Rahiću i tako redom.

Posjete i zijareti u kućama se uglavnom odvijaju u večernjem terminu radi vrućine. Vrijeme brzo leti i ako se hoće zijaretiti komšiluk, rodbina i prijatelji, treba uzeti vremerna za to i malo manje spavati. pravo govoreći nikome nije do spavanja po ovakvoj vrelini i šiddetu. ako se i legne poslije jacije koja pada oko pola 11, ne može se dugo zaspati.

Ulična rasvjeta

Ulna rasvjeta postoji u svim mjesnim zajednicima čelićke općine a plaća se iz džepova građana. Po Vražićima su kandelabri bandere sa sijalicama lijepo rapoređeni a osvjetljenje radi tačno do pola noći, kada se isključuje.



Zato se  ovo vrijeme serbez koristi za sijela na trgovima i uličnim raskrsnicama i u ugođaju tople i svježe noći.

 

Dženaza

12. jula u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u mahali "Vrela" u Velinu selu, preselio je Salim (Sale) Bešić, sin Sulje i Mejre Bešić iz Vražića.

Dženazu je klanjao veliki broj rodbine, prijatelja i džematlija iz Vražića i okolice.


Voda

Voda je izvor života, zapisali su brojni učenjaci iz davnih vremena. Mi smo se uvjerili po ko zna koji put i ovog ljeta. Vodovod u Vražićima radi bez nekih velikih i čestih prekida. Vodu za kahve ljudi sipaju na brojnim izvorima i udaljenim česmama u Vražićima i okolini. Jedan od mubareć izvora je i čelićki “Kapavac”na samom ulazu u Čelić.

03.07.2009.

NE BOJ SE ČOVJEČE

Nijaz SALKIĆ

 


Kaže Uzvišeni Alah u suri Al-Anbiya - Vjerovjesnici, ajet: 34


وَمَا جَعَلْنَا لِبَشَرٍ مِّن قَبْلِكَ الْخُلْدَ أَفَإِن مِّتَّ فَهُمُ الْخَالِدُونَ

 

Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan, ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?

 

Ko se još nije rodio a suđeno mu je da živi na ovom svijetu, valja mu prebroditi sve što mu je Svemogući odredio.

 

Zato nikome ne zavidi na onim skupim igračkama kojima se hvali da ih ima samo on, i da su to samo njegove džidže, minderi, kolica i haljinka.  Znaj dobro, da su se na sličan način zabavljali i mnogi prije nas, pa odoše ko da nikad nisu bili na Zemlji, odoše da se pridruže onima što su bili prije njih.

 

Zaista je smiješno zavidjeti prahu i zemlji koja hodi, a svakim danom je bliže da se sruši u tu istu zemlju i postane ono što je bila, prah i zemlja.

Zato, ko hoće da živi vječno, ko žudi za imetkom i bogastvom,  i ko se nada pravom i istinskom dobru,  neka se klanja i moli  Vječnom, koji je zbilja Bogat, koji je odista lijep, i koji uistinu  ima najviše.

 

Upamet!


02.07.2009.

MIMBERA - SUNCE, MJESEC I RAČUNANJE VREMENA

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

Danas je petak, 03. juli 2009. ili  10. redžeb, 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

Trenutno imamo razne i različite kalendare za računanje vremena, u svim formama i oblicima. Nama se to čini jednostavno i samo po sebi logično i naše postignuće, i da to što imamo je djelo naših ruku.

 

Uzvišeni ističe stvaranje znakova koji ukazuju na Njegovu savršenu moć i Njegovu veliku vlast, i da je On učinio zrake koje proizlaze iz sunčevog tijela izvorom svjetlosti, a mjesečeve zrake učinio je sjajnim. Ove zrake, sunčeve i mjesečeve, međusobno se razlikuju, da se ne bi pomiješale.

Odredio je položaje mjesecu: prvo se pojavi malehan, zatim se povećava njegov sjaj i tijelo dok ne dobije puni sjaj, zatim se umanjuje, tako da se vrati u prvobitno njegovo stanje kada prođe tačno mjesec dana, kao u riječima Uzvišenog:

 

وَالْقَمَرَ قَدَّرْنَاهُ مَنَازِلَ حَتَّى عَادَ كَالْعُرْجُونِ الْقَدِيمِ

 

I mjesecu smo odredili položaje: i on se uvijek ponovo vraća, kao stari savijeni palmin  (hurmin) prut.

 

 

Mi muslimani sve svoje životne aktivnosti vežemo za dva nebeka tijela, sunce i mjesec. Tačnim i preciznim kretanjem sunca računamo nastupanje 5 dnevnih namaza u kojima se povezujemo, konektujemo sa našim Stvoriteljem, Milostivim Allahom s.v.t.a.

 

 

وَالشَّمْسُ تَجْرِي لِمُسْتَ رٍّ لَّهَا  ذَلِكَ تَقْدِيرُ الْعَزِيزِ الْعَلِيمِ

 

 

Niti Sunce može Mjesec dostići, niti noć dan preteći - svi oni u svemiru plove(36:39,40) i riječima Uzvišenog:

 

وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ حُسْبَاناً


A sunce i mjesec za računanje vremena(6:96), i riječima Uzvišenog u ovom časnom ajetu ″...i odredio mu, tj. mjesecu, ″...položaje, da biste znali broj godina i računanje. Kretanjem sunca i mjeseca poznajemo dane, mjesece i godine.

 

Nebesko tijelo mjesec nama služi da po njemu računamo i određujemo naše godine, dolazak ramazana i naših dvaju blagdana, Bajrama.

 

مَا خَلَقَ اللّهُ

 

Allah je to mudro stvorio, tj. nije ga stvorio da bi se poigravao nego to ima veliku mudrost i u tome je neoboriv dokaz, kao u riječima Uzvišenog:

 

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثاً وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ

 

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete povratiti?(23:115)

 

Ovdje nas Uzvišeni opominje da pazimo šta činimo jer nas On nije uzalud i badava stvorio i poslao na Zemlju. Milostivi nas opominje da na kraju našeg igranja i trčkaranja na Zemlji, slijedi vječni povratak Njemu.

 

ذَلِكَ إِلاَّ بِالْحَقِّ يُفَصِّلُ الآيَاتِ لِقَوْمٍ يَعْلَمُونَ

 

 On potanko izlaže dokaze, tj. objašnjava argumente i dokaze, ″...ljudima koji znaju. A riječi Uzvišenog: U smjeni noći i dana, tj. međusobno se smjenjuju: kada dođe jedno ode drugo i kada ode ovo ne kasni za njim ništa, jesu kao riječi Uzvišenog:

 

يُغْشِي اللَّيْلَ النَّهَارَ يَطْلُبُهُ حَثِيثاً

 

On tamom noći prekriva dan, koja ga ustopu prati(7:54). A riječi Uzvišenog:

 

وَمَا خَلَقَ اللّهُ فِي السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ

 

I u onom što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio, od znakova koji dokazuju Njegovu veličinu, jesu kao riječi:

 

إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَاخْتِلاَفِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لآيَاتٍ لِّأُوْلِي الألْبَابِ

 

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana, zaista su, znamenja za razumom obdarene(3:190), tj. pametne, a ovdje kaže:

 

لآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَّقُونَ

 

Zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje, tj. Allahove kazne, Njegova prijekora i Njegove patnje.

 

Uzvišeni i Milostivi Allah kroz cijeli Kur'an provlači jednu nit i svjetli trak u vidu  ugledanja na one okićene znanje, na one učene, na one koji znaju, i na one koji su razumom obdareni. Znači, ove kategorije ljudi će razumjeti ove niti i trakove Njegovog svjetla, i opomene koje se provlače kroz cijeli Kur'an a.š.

 

وَهُوَ الَّذِي خَلَقَ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ كُلٌّ فِي فَلَكٍ يَسْبَحُونَ

 

'Allah je stvorio noć, dan, Sunce i Mjesec. Svako (od njih) se pomjera po jednoj putanji svojim vlastitim kretanjem.' ('El-Enbija'', 33)


'Nit' Sunce može dostići Mjesec, nit' noć preteći dan. Svako (od njih) se pomjera po jednoj putanji svojim vlastitim kretanjem.' ('Ja-sin', 40)

 

Misterija stvaranja, održavanja i upravljanja  nebeskim tijelima je bila i ostala i pored naučnih dostignuća i napretka znanja i naučnih istraživanja. Živimo u vijeku koji je obilježen guranjem, trenjem, i svim vrstama eliminacija. Razne civilizacije se dokazuju a ima i napada na islam i zadnju Allahovu knjigu i testament ljudima, ima napada na Kur'an. Složićete se da je ovaj vijek, vijek islama i Kur'ana, jer se danas najviše govori o Kur'anu i islamu od onih koji vole islam i Kur'an i od onih koji to žele odgurnuti na marginu ili omalovažiti.

Postavlja se pitanje kako je to mogao znati čovjek u sedmom stoljeću? Čak i nakon objave Kur'ana rani komentatori Objave nisu mogli zamisliti kružni put Mjeseca i Sunca.Veliki mufesir iz desetog stoljeća Taberi ne mogavši zamisliti  i objasniti kružni put Mjeseca i Sunca rekao je: 'Dužnost nam je da šutimo kad ne znamo.' Dr. Bucaille to komentariše govoreći koliko ta činjenica pokazuje nemogućnost ljudi tog doba da shvate pojam putanje za Sunce i Mjesec. Na osnovu toga, jasno je da je kojim slučajem Kur'an u vezi s tim izražavao pojam poznat narodu tog doba, komentatori bi to lahko razumjeli. Ali, to je nešto što je osvijetljeno tek nekoliko stoljeća kasnije. To potvrđuju i riječi Uzvišenog Allaha Poslaniku, s.a.v.s.:

'To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo, ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali.' (Hud, 49)

Zašto se u Kur'anu kaže da se Sunce i Mjesec kreću vlastitim kretanjem? Kako su ljudi u to doba mogli o tome išta znati? Istina je, dakle, da Sunce i Mjesec rotiraju oko svoje ose. Izraz 'kreću se vlastitim kretanjem' u ajetima aludira na prijevod značenja riječi 'jesbehûn'. To bi se takođe moglo prevesti 'oni plove'. Pojam 'ploviti (plivati)' odnosi se na kretanje nečega usljed sile generisane unutar same te materije. Uz to je kretanje plivača (materije koja plovi) elegantno, pravilno i glatko (ravno). To je podešeni opis za kretanje zvijezda i planeta uključujući Sunce i Mjesec.

 

Takođe, začuđujuće je da Kur'an upotrebljava različite izraze za kretanje oblaka i planina.

 

وَتَرَى الْجِبَالَ تَحْسَبُهَا جَامِدَةً وَهِيَ تَمُرُّ مَرَّ السَّحَابِ صُنْعَ اللَّهِ الَّذِي أَتْقَنَ كُلَّ شَيْءٍ إِنَّهُ خَبِيرٌ بِمَا تَفْعَلُونَ

'Ti vidiš planine i misliš nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio. On, doista, zna ono što radite.' ('En-Neml', 88)

Jasno je, dakle, da se oblaci i planine kreću pod uticajem vanjske sile. Oblak je tjeran vjetrom, a planine se kreću usljed kretanja Zemlje.
Kakvog oblika je Zemlja?

Allah, dž.š, kaže:

 

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ أَوَلَمْ يَكْفِ بِرَبِّكَ أَنَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ شَهِيدٌ


'Mi ćemo im pružiti dokaze naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?' ('Fussilet', 53)

 

Dova


Uzvišeni Allahu, podari nam znanja, osjećaja  za svoje preostalo vriejme, pa da svoje život koristimo tako što ćemo raditi za ovaj svijet kao da ćemo na njemu vječno ostati, a spremati se za budući sviejt kao da ćemo sutra umrijeti.. Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu.

 

Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima.

Amin!

 

01.07.2009.

SVAKODNEVNA RADOST

Nijaz SALKIĆ


 Kada se ujutro probudimo živi i pokretni uspravimo u sjedeći položaj, malo ohanimo i otehirimo, pa onda učinimo zahvalu Uzvišenom što nas je i ovog jutra oživio i dušu nam u tijelo vratio. Polahko proučimo euzu i bismillu i lagahno krenimo prema kupatilu. Poslije uobičajenih priprema polahko i po istilahu uzmimo abdest, lijepo se obucimo, te klanjajmo dva rekata nafile namaza. Ako smo u mogućnosti u na vrijeme pođimo u mahalsku džamiju na sabah namaz, a ako ne, onda ovaj namaz obavimo u svojoj kući.

 

Poslije prve kahve s veseljem krenimo na posao rasterećene duše, čistog srca i tijela punog elana za nove radne i životne pobjede. Znajmo da svakome nije Uzvišeni omogućio da ima redovan posao. Sve ružne misli i šejtanske negativne vesvese potisnimo u stranu učeći dove, salavate i tekbire, vozeći ili idući pješke prema radnoj pozornici, na kojoj nam je Uzvišeni odredio da kujemo svoju nafaku.

 

Zato još jednom ponavljam sebi a onda i vama, ne propustimo ni jedno  jutro, a da se u njemu prvo zahvalimo Allahu s.v.t.a, na nimetu života, na zdravlja, na nafaki i berećetu.  Obavezno se konektujmo s Njim putem abdesta i sabahskog namaza, a onda se držimo veselo cijelog dana i zadržimo čvrstu vezu sa Allahom dželle ve ala, putem redovnog namaza.

 

Neka nam je uvijek na pameti ovaj  hadis:

“Čovjeku će zaista biti spriječena opskrba zbog grijeha koje počini”.(5. Ahmed, Nesaija, Ibn Madže)

I ne pustimo se nikome da se raduje našoj nevolji.

Kada god nas ko upita, kako si?

Odgovorimo mu s osmjehom,

Dobro, elhamdulillah!

 Šta ima kod tebe?

Svega, elhamduulillah!

A naši neprijatelji se hrane našim slabostima.

 

30.06.2009.

KO ĆE KOGA

Nijaz SALKIĆ

 

Ne znam da li pratite onaj kviz u kojem se igra ispadanja i po sistemu 'svako protiv svakoga'. Igra se zove 'najslabija karika'. U svakom krugu ispada po jedan igrač. Događa se da iz igre ispada većinom najslabiji, a nekada se napravi dogovor i tiha koalicija između igrača, pa izbace najboljeg i najpametnijeg člana.

 

Ova igra me neodoljivo podsjeća na našu trenutnu muslimansku stvarnost. Danas je to bezmilosti borba i eliminacija među muslimanima za prestiž i vlast, po onoj: »Nije važno koliko košta, samo da ja budem prvi i glavni«. U toj beskompromisnoj borbi koja nas nagriza i rastaka naše muslimansko i nacionalno Bošnjačko biće, odvija se pravi rat između onih koji ne izdrže i popuste, i onih kojima ništa nije sveto i koji na kraju izađu pobjednici i preuzimu kormila vlasti od džemata pa do vrha države.

 

Najupečatljivi priimjer je naša Bosna i Hercegovina koju rastaču po svim šavovima. Kažu da pametniji popušta, ali ne može pametan toliko popustiti, koliko budala može zategnuti. To opet znači da pametniji izgleda popuštaju ali samo  na živcima.

 

Da nam Uzvišeni Allah bude na pomoći!

 

Upamet!

29.06.2009.

SEDAM ČUDA ISLAMA

Priredio: Nijaz SALKIĆ


Islam je vjera najviše duhovnosti iz koje je kasnije proizašla želja za ljepotom, dizajnom, umjetnošću, skladnom  arhitekturom i čistoćom tijela, odjeće i prostora koji muslimana okružuje.

U Muslimovom Sahihu se može pročitati jedna interesantna izjava Božijeg Poslanika: »Bog je lijep i voli ljepotu.« I još jedna: »Ljepota u svemu! Čak i ako morate ubiti, ubijte na lijep način.« Bog često govori u Kur'anu: »Svjetiljkama smo ukrasili nebo ...« (67:5) ili: »Da, mi smo učinili ono što je na zemlji nakitom njenim, da bi zatim vidjeli ko je među njima najbolji na djelu.« (18:7), itd. Kur'an propisuje: »... za vrijeme namaza lijepo se obucite ...« (7:3) Poznat je ovaj događaj iz života Božijeg Poslanika: Jednoga dana on je primijetio da površina jednog groba nije bila dobro 201 poravnana, pa je naredio da se to popravi, dodajući da to neće ni pomoći ni štetiti mrtvome, ali da će izgledati prijatnije - za žive. Smisao za lijepe umjetnosti urođen je kod čovjeka. Kao i za svaki drugi prirodni dar, islam i za umjetnički talenat traži razvoj, ali sa osjećajem mjere. Sjetimo se da je svako pretjerivanje, čak i u mučenju vlastitog tijela kao i u duhovnim vježbama, u islamu zabranjeno. Prvi minber u džamiji napravljen za vrijeme Božijeg Poslanika, imao je kao dekoraciju dvije kugle, slične jabukama, što je male unuke Božijeg Poslanika zabavljalo.


 


To je bio početak skulpture u drvetu kod muslimana. Kasnije primjerci Kur'ana su ukrašavani živim bojama i vođena je velika briga oko njihovog poveza. Ukratko, islam ni u čemu ne sputava umjetnički polet. Jedina prepreka koju islam postavlja je zabrana prikazivanja životinjske figure (uključujući i ljudski lik). Izgleda ipak da ta zabrana nije bila apsolutna, nego da je Božiji Poslanik samo htio da iz određenih metafizičkih, psiholoških, socioloških i bioloških razloga usmjeri maštu umjetnika. Životinjsko carstvo je najviši vidljivi izraz stvaranja, nakon čega dolaze redom biljno i rudno. Trebalo je čast stvaranja ostaviti Bogu a sa svoje strane zadovoljiti se drugim objektima. Takvo je objašnjenje koje su dali izvjesni metafizičari. Jedan psiholog će misliti možda da, budući da prvo mjesto u stvaranju drži životinjsko carstvo (sposobnost kretanja, kod čovjeka sposobnost invencije), predstavljanje životinja za čovjeka predstavlja dvostruko iskušenje, kome se on ne opire mnogo: iskušenje da se smatra stvaraocem, dok je on samo proizvodač (npr. jedan grčki vajar je bio zaljubljen u svoju skulpturu) i iskušenja da pokušava svom djelu dati dušu i osobine kakvog božantva (istorija starog vijeka i moderno oduševljenje za heroje, šampione i zvijezde).

(Muhammed Hamidullah, Uvod u Islam)

-----------------------------------------------------------------------------------

Allah dž.š., kaže: „Ko bude dobra djela činio, bio on muško ili žensko, a vjernik je – daćemo mu da proživi dobar život!“ (el-Nahl, 97.)


Kada se kaže dobar život misli se na srećan život! Veliki broj ljudi je pobrkao lončiće pa su umislili i sebe su ubijedili u to da su fizička zadovoljstva tijela – sreća!? Da je dobro jesti, dobro spavati, dobro se obući, dobru kuću i prevozno sredstvo imati – sreća!?


Istina je suprotna! Osjećaj sreće je vezan za dušu a ne za želudac i naše tijelo! Koliko je onih koji imaju dobro da jedu, koji imaju novca, koji imaju kuća i kola – ali koji su bez sreće, bez rahatluka, bez mira i bez berićeta! Zbog čega? Zbog toga što dušu svoju nisu nahranili njenom hranom, zbog toga što im je duša na izdisaju, jer je izgladnjela i smorena!

Čime se hrani ljudska duša, kako bi ona bila srećna? Ljudska duša se hrani Kur'anom, šehadetom i imanom, abdestom i namazom, zikrom i tesbihom, džamijom i džematom, i ostalim dobrim djelima... Tek na ovaj način duša biva srećnom pa makar i ne imala dobro jesti, dobro se oblačiti, u dobroj kući stanovati itd.!

 (Islam je vjera istine, pravde i mira, Sead Jasavić, prof. fikha)

 

29.06.2009.

SJEĆANJA NA LEGENDE BOSANSKE

Nijaz SALKIĆ


Mehmedalija Muratović-Ćopak


Tačno prije nešto više od godine dana, preselio je na bolji svijet legenda čelićkog kraja i Bosne, naš Mehmedalija Muratović iz Čelića. Bio je poznati pjevač, sportista, humanista, borac za prava radnika, kritičar korumpirane vlasti i jedan od velikih patriota i boraca u odbrani BiH.



O ovom rahmetliji se može govoriti punim ustima, mnogo i samo najbolje. Zato se danas sa ponosom sjećam dragog Bosanca i patriote Mehmedalije Muratovića. Rahmet njegovoj dobroj duši!    

                                                                                               

29.06.2009.

ĐE ĆE SE ? ?

Nijaz SALKIĆ


Kako su predvidjeli astronomi a zapisali statističari, u arhivsku građu bi se trebao preseliti i mjesec juni. Evo cijelih 10 dana se o tome priča u  jet set kuloarima a i narod o tome nješto načuo, pa sve od uha do uha na sijelima šapuće. Da vam pravo kažem, ne vjerujem ja ovim astronomima i meteorolozima. Izađu ti ilumli ljudi s naočarima iza ušiju i nješto pričaju da će sutra biti oblačno, te preksutra kiša, a zaksutra i ukustra će se izvedrit', i biti tako vruće da je potrebno sa sobom ponijeti i onijeh tableta za glavu. Men'sčini da su oni pomiješali prinadležnosti. Hajd' dobro, kontam ja da to oni govore prateći one silne oblake što se nebom kreću, pa onda ko izračunaju kada će i đe će koji stići, i belćim koliko je taj oblak crn i težak, pa to pomlože, oduzmu i saberu i vele  to bi se i to, bi moglo da se desi. Al' jopet ni jedan od njihaka ne veli, to će biti  akobogda.

 

Helem nejse, da vas ove rede priupitam, đe ćete ba na odmor? Po ovijem kišama što padaju, gripi i recesiji koje haraju svitom, teško se je odlučiti. Ne znam kako je na moru, imal' tamokarce sunca i kake plaže za sunčanje i mjesta za kupanje!? Vjerujem da je u udaljenijim državama jače sunce i ljepše vrijeme, a treba belćim imati i dublji džep.  Malo me je stid kazati, al' eto moram vam ove rede priznati da se u te morske stvari, plaže, šorceve, sunčanice i hotele, malo razumijem, jer nikada se u slanoj vodi nisam umočio. Ako se bude na onom svitu dževapilo, što se nije na moru koristio godišnji, teško meni. Jeda bude ove godine makar malo lipih dana pa da se koja šljiva ubere i osuši. Mislim da je i to merak i ćeif

 

Jah, zaboravih nješto važno reći. U mjesecu julu je bukadar otvorenja novih i obnovljenih džamija po našoj Bosni, a dahabetile u lijepoj Bosanskoj Krajini, pored bosanskih rijeka,  Une, Sane, Save, i Vrbasa.

 

Vidimo se litos tamo, inšaAllah!

 

Upamet!


28.06.2009.

HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA DIO 7.


Priredio: Nijaz SALKIĆ

Uvod


Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno interesovanje pokazujem za islamsku povijest od svog početka, pa kroz srednji vijek  i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka, uz Allahovu pomoć ću ove rede podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.

 

OSNIVANJE TAJNIH UDRUŽENJA PROTIV DINASTIJE UMEJEVIĆA

 

Kada Muavija ibnu Ebi Sufjan posta halifom, mnogi svijet širom islamske države smatraše, da je on nezakonito prisvojio hilafet. Pri koncu svog života Muavija prisili svijet na zakletvu, da njegov sin Jezid bude halifa poslije njega, i time uspostavi nasljedni hilafet, što je islamskom svijetu bilo vrlo neprijatno. Za čitave svoje vlade Umejevići su imali dva neprijatelja: haridžije, čija je borba bila otvorena i sa kojima su umejevićki namjesnici vodili ogorčene borbe i šiije, čija je borba bila tajna. Šiije su smatrale da hilafet treba da bude u rukama potomaka Alijinih i ovo svoje mišljenje oni su ispoljavali svakom prilikom, sijući mržnju među svijetom protiv dinastije Umejevića.


     U prvom stoljeću ova propaganda šiija ne dođe do velikog izražaja, jer su umejevićke halife nemilosrdno progonili sve one, koji su dizali glas protiv njih. U to se vrijeme podijele šiije u tri grupe. Prvi, zvani Imamije, zastupali su mišljenje da hilafet treba da bude u nekoga od potomaka Alijinih, koji su bili od hazreti Fatime, kćerke Muhammedove a.s. i da halifa treba da bude određen od svoga prethodnika. Drugi, zvani Kejsanije, smatrali su, da hilafet treba da bude u rukama potomaka Alijinih od njegova sina Muhameda, a treći, zvani Zejdije, da hilafet treba da bude u kojeg bilo potomka hazreti Fatiminog, ako je učen, pobožan i hrabar. Imamije ne bijahu aktivne i ne pokušaše da preuzmu hilafet, a Zejdije, za vrijeme pobuna koje oni digoše, rastjeraju Umejevići i ubija njihovog vođu Zejda ibnu Aliju, a poslije i njegova sina Jahja'a.

    Pored potomaka Alijinih koji su uživali simpatije u islamskom svijetu i porodica Abbasa, strica Muhammedovog, a.s. također bijaše obljubljena, jer je poslije smrti Muhammedove, a.s. njegov stric Abbas bio njegov najbliži rođak. Grupa šiija Kejsanija bijaše aktivnija od ostalih i nastojaše da hilafet preuzme, ali kad njihov dođa Ebu Hašim ibnu Muhamed na smrti oporuči, da svoje pravo na hilafet prenosi na Aliju ibnu Abdullaha Abasovića, cijeneći njegovu veliku spremu, poče porodica Abasovića raditi na tome da hilafet pređe na njih.



    Poslije smrti Ali ibnu Abdullaha Abasovića uze vođstvo propagande njegov sin Muhamed, koji uvidje da obaranje dinastije Umejevića nije lahka stvar, nego da treba islamski svijet na to pripremiti i zato u početku drugog stoljeća osnova tajnu organizaciju za propagandu, čija su sjedišta bila u Kufi i Horasanu. Kufanski stanovnici bijahu mahom šiije, a u Horasanu su Umejevići bili omrznuti, jer su oni sa tamošnjim muslimanima, koji su bili Perzijanci, postupali nepravedno ne dajući im da dođu do uticajnih mjesta u držvnoj službi. Stanovnici Horasana su jedva dočekali ovu propagandu, nadajući se da će nova dinastija biti bolja prema njima i da će i oni imati svoj uticaj u upravljanju državnom. U to je vrijeme bio halifa Omer ibnu Abdul-Aziz, koji je bio blag, i ovi tajni agitatori razmiliše se po istočnom dijelu islamske države radeći za novu dinastiju.


     Za vlade ostalih umejevićkih halifa ova propaganda uze maha, jer su halife bile zabavljene sa ustancima koje je narod dizao protiv njih u nekim krajevima islamske države. Kada Jezid III pogubi Velifa II i sam posta halifom, dinastija Umejevića rascijepi se u dva tabora i poče slabiti. Poslije smrti vođe Abasovića Muhameda ibnu Alije posta vođom njegov sin Ibrahim koji se upozna sa Ebu Muslimom Horasanijem, Perzijancem i čovjekom neobično spremnim i popularnim u Horasanu. Sada Abasovići predadoše voćstvo propagande Ebu Muslimu. Ovaj okretni Perzijanac za nekoliko godina organizuje čitav Horasan protiv Umejevića i godine 129 (747) javno pozva svijet da vođu Abasovića Ibrahima ibnu Muhameda priznaju halifom. Čuvši za ovo Mervan II, posljednji umejevićki halifa, uhapsi Ibrahima, a ovaj prije hapšenja oporuči Ebu-Abasa za svoga nasljednika, koji pobjegne u Kufu i tamo se sakrije. Kada Ebu Muslim osvoji glavni grad Horasana, Merv, čitav Horasan bi u njegovoj vlasti, i zato Ebul-Abas 132 (749) izađe javno u Kufi u džamiju i svijet ga tu prizna halifom.

    Čim je čuo Mervan II za ovo okupi veliku vojsku, ali bude razbijen od Abasovića i pobjegne, a Abasovići ga počnu progoniti i napokon ga uhvate u Egiptu i ubiju. Smrću Mervana II presta vladavina Umejevića poslije pošto su upravljali islamskom državom 91 godinu.

 

Literatura: Istorija Islama, Besim Korkut

 

Nastaviće se, inšaAllah!


28.06.2009.

HAVADISI - OKOLO NAOKOLO DIO 11.

Nijaz SALKIĆ

Svakodnevnica

Vjerovatno ste oduševljeni vremenskim (ne)prilikama. Ne znam šta bih mogao kazati, ako je čovjeku uopće do komentara. Uglavnom narod gleda u zemlju, pa onda u nebo i oblake, i svašta govori. Kao, dosta je bilo kiše, sve će potruhnuti i otići u helać. Znam da nikome nije lahko, ne možemo krivdu adresirati na bilo koga drugog, osim nas samih.









Ugostitelji prate vremenske prognoze i nadaju se boljem vremenu. Najzanimljivije u čitavoj ovoj situaciji je činjenica da, ako ovako vrijeme duže potraje, većina ljudi će početi vjerovati i moliti Boga za pomoć. Inače, evo mjesec juli samo što nije otvorio svoje tople odaje a juni se ne da sa kišama i jesenskom svježinom. Što se tiče uobičajenog života, narod radi (ko ima šta i gdje), kuka zbog krize, i priprema se za godišnji.


Posao

Svako radi ono što najbolje zna. Ovaj vakat je pun iznenađenja, crnih habera, svakojake boleštinje, i iznenadnih smrti. a bome i veselja i derneka. Hasumluka je puno, a svako se nada boljem.












Meni se čini da hasumluk ne ide zajedno sa dovama i željama da komšiji crkne krava, a da u isto vrijeme meni i mojoj djeci, Bog Dragi podari svako dobro. Ne znam kako je kod vas za posao, ovdje se puno otpušta i narod ide na čekanje, ili masovno ostaje bez zaposlenja. Počele su i borovnice. To je ljekovita bobica koja ima dobru cijenu. Beru je oni koji su u krizi, kao i oni što hoće da poprave svoje zalihe eurića.


Odmor uz druženje

Ljudi se obilaze ko još koga ima koga, za obići. Živimo cilkično i u intervalima dobrog i slabog raspoloženja. Poslije zasićenja jednih sa drugima, često se  promijene ili zaborave brojevi telefona, imena ulica, ili se telefonske slušalice jednostavno ohlade i utihnu. Mnogo je naroda što voli jedno vrijeme biti sam i živjeti u tišini, miru i rahatluku. Blago onima koji su još uvijek zadržali vedrinu duha, mertebet i gotoprimstvo, i staru dobru Bošnjansku izreku, Bujrum!


 















Nema ga ko ne voli malo izaći izvan svoje učmalosti i svakodnevice svoje mahale, grada, sela i države. Na tim putovanjima se insan malo opusti, odmori, vidi, uporedi, razmisli, zamisli, i zahvali Uzvišenom na onome što ima od zdravlja, pameti, iluma i imetka.


Valja Bosnu zijaretiti

Kada se čovjek zamori, poželi se krajeva i mjesta gdje se lijepo osjeća sa rodbinom i prijateljima. Mnogima je Bosna detinacija i mjesto gdje su prvi puta zadihali svoj zrak, počeli tabanima tabati zemlju i gledati okicama u plavo nebo.



Treba otići na svoje i zijaretiti  dok još imamo nekog od svojih, sa kojima smo odrastali i kahvu ispijali, i vidjeti ljude u čijem društvu se najljepše osjećamo i osjetimo da smo zbilja mi, oni pravi mi.


Nastaviće se!


27.06.2009.

PAKOVANJE

Nijaz SALKIĆ

Svaki proizvod je je nečije djelo, mukotrpan rad, trud i način iskazivanja svoga ja, svoje pameti, znanja i inteligencije. Od završetka i finaliziranja proizvoda do njegove prodaje i korištenja je često dug put.  Jedna od važnih karika u proizvodno-prodajnom lancu je i xafsing. xxxing je ustvari dobra reklama, to je onaj momenat kada se nešto što bi trebalo biti dobro i kvalitetno još amanijarabi nafali, izloži na vidnom mjestu i upakuje u šarene ladže i  krpice, te zamota u sjajni celofan. Proizvodi mogu biti u materiajlnoj i intelektualnoj formi, masi i obimu.

 

Helem nejse, danas se svašta proizvodi, mnogo reklamira, napadalno nudi, i prodaje naveliko. Reklama je postala i previše agresivna, tako da čovjeka često od tog cijelog cirkusa i blještavila i glava zaboli. Znamo dobro, da sve što se puno hvali često puta i nije kvalitetno. Dragi moji, sigurno ste zajedno sa mnom skontali da je ovo vakat velike fale, samoreklamiranja, uzdignutih noseva, lažnog ponosa i života po sistemu, »ja i samo ja«. Ima nas bome svakakvih.

 

Jedni mnogo rade, i dobro rade, ali im je osobni ili lični xafsing i samopromocija, slabija karika (halka),  pa se za njihov angažman i najčešće ne zna i malo govori. Oni koji bi  trebali vrednovati nečiji trud i žrtvovanje, to namjerno ne vide osim Uzvišenog Allaha i vjernika. Na drugoj strani ima radnika, službenika, odgovornih lica, koji zbilja svoj posao slabo rade i svoje greške i mahane pod tepih meću, ali imaju dobru promociju, samoreklamu i daju puno para na merketing. O takvim se puno priča i hvali njiho (ne)rad. 

 

Šta ono ove rede hotijah kazati? Ma nema veze, živi zdravi, berićetli i pošteni mi bili!

 

Upamet!



Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


BOSNA U FILMU I SLICI














DOMAĆA LITERATURA

NE ZASTIDI SE

Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO

Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE

Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...

Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....

»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....

Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,

Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE

Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..

Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka. Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI
GORNJA PUHARSKA
MINUSPLUS
burek
U urbanoj sahari života
Filter
Življenje
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
Hikaje- mudrosti
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
Bosnian nasheeds
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
Bosnjacki front
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
Greška
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
Ti si moj najljepsi san
istinite price o duhovima
Cvjetna bajka
više...

BROJAČ POSJETA
1336555

Powered by Blogger.ba

site statistics