NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

09.05.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 31.

Priredio: Nijaz SALKIĆ



ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

Neka se porodilja nikome ne ruga

Isto tako neka pazi da se kome ne naruga, jer će joj dijete biti šašijasto, heravih očiju. Kada trudna žena jede, neka pazi da su joj ruke sasvim čiste, jer koja bude jela brašnenim rukama, toj će dijete imati prhotine u glavi.

 

Trudna žena zaželi svašta da jede. Ako dakle šta jedeš, podaj trudnoj ženi ako ona to želi, jer je grijehota ne dati joj. Išao nekakav čovjek, pa gonio tovar hašlama, jedna vrsta trešanja. Opazi ga trudna žena, te joj se prohtije da bijela hašlama. On joj teškom mukom dade jednu. Kad žena pojede jednu, opet zamoli da joj da samo još jednu, ali on ne dade nikako. Žena se patila, mučila i u prevrtanju ispusti dušu. Kada su ju rasporili, nadju u njoj dvoje djece, jedno metnulo hašlamu u usta, pa sisa, a drugo umrlo. Onaj čovjek otišao dalje i u gori vrat ulomio.

 

 

Što žena voli jesti i dijete voli

 

Što žena voli jesti, ono će i dijete najvoliti. Ako ne bi trudna žena našla ono što želi, i dijete će to uvijek voliti i uvijek će toga željno biti. Ako žena, kad je trudna, nešto pod sakriveno pojede, pa se za što nikom prihvati, imaće dijete na onom mjestu cni ili crljenkast mladež.

 

Kada se trudna žena zateče u društvu, ne valja pripovijedati šta strašna, jer ako se njoj kosa od straha naježi, biće joj dijete strašljivo, neće smjeti samo u noć izlaziti i uvijek će se bojati prikaza i vukodlaka. I njezinom će se djetetu svašta prikazivati i ono će se od straha damlaisati, ukočiti. Trudna žena ne smije vidjeti ni mrtvaca, niti prolaziti kuda mrtvaca nose, jer će joj dijete biti slabo i žuto.

 

 

Zaštita porodilja

 

Ima žena koje rađaju mrtvu djecu. To bude onda kada se trefi žena slatke krvi, pa je more, vještice i druge aveti i tako u njoj dijete utuše. Da dijete još u utrobi materinoj ne umre, neka ona snimi ploču ili potkovicu s krepaloga konja. Od te ploče ili potkovice neka kovač u po noći skuje obruč i tim obručem neka se ona opaše i to nosi dok se dijete ne rodi, a kad se rodi, neka obruč savije i metne pod glavu djeteta. Isto je tako dobro, da takova žena ode u noći pred džamiju i da iz nosila, u kojima se nose mrtvaci, izvadi ckser. Od toga eksera neka ko usred noći skuje nekoliko halki i te halke neka nosi uza se dok ne rodi, a kad rodi, neka ih prišije djetetu na kapicu, da more i vještice ne utuše djeteta.

 

 

Devet krpica od devet hudovica

 

Ako majci umiru djeca i ona ne može da dijete othrani, neka uzme devet krpica od devet udovica, od toga neka sašije djetetu košuljicu pa neće umrijeti. Isto tako dobro je da takova majka ili ko drugi nađe makar i malo vune od bravčeta, koje je vuk naklao. Tu vunu neka lijepo opere, očešlja i ogrebena, a onda na gargašama (sprava za uređivanje vune) uredi da bude kao svila. Kada je vunu tako uredila, neka splete od nje uzicu poput pasića djetinjeg i neka tim dijete opaše. Ko zakasni nema mu fajde i zato valja tim početi Čim se je dijete rodilo, jer ako propusti i samo jednu dekiku, minutu, neće koristiti. Ako žena nema djece, a rado bi ih imala, neka daje kroz devet mjeseci sadaku, milostinju, siromašnim komšijama. Bog je velik, može joj dati od srca evlada.

 

Kada žena oćuti da joj se primiče vrijeme rodiva, počne ona na dva, tri mjeseca prije tkati čaršafe, jastukbošče, košuljice, pelene i drugo što će za dijete trebati. Koja može, sprema više, a koja ne može, manje. Kada opazi da joj je rodivo blizu, ne izlazi nikud iz kuće, a ni njoj niko u kuću ne ulazi. Ako se trefi da ko dođe u kuću za vrijeme dok žena rađa, ona mučnije rodi i što više svijeta za to znade, ona teže rađa, jer ona mora da otpali za grijehe svakoga onoga koji zna kada ona rađa. Za vrijeme rodiva i kad je žena rodila, neka je uz nju ili barem u onoj sobi maša.

 

 

Porodilja i mašice

 

Kada rodilja treba da izađe iz kuće i u kuću, ili iz jedne sobe u drugu ili u mutvak, kuhinju, neka se mašom podbača jer kad maša zveči, ne smije ništa niti na rodilju, niti na dijete, džinovi, šejtani i vještice boje se od maše. Zato valja skovati i male mašice, te ih djetetu prišiti na kapicu, da mu hale ne naude.

 

Ako žena teško rađa, neka se rastrgne tespih, brojanica ili čislo, i metne u posudu napunjenu vodom. Iza toga neka rodilja ispije vodu iz te posude, pa ako se sretno sa djetetom rastane, neka sveže onim koncem, na kom su zrnca od tespiha bila, pupak djeteta. Vrlo je korisna i hazreti Fatimina ničica. I ona se metne u kakovu posudu napunjenu vodom i pokrije čevrmon." Poslije nekoga vremena pije rodilja vodu iz te posude. Ako se je žilje hazreti Fatimine ničice u vodi raspustilo, to će ona žena sretno roditi i neće umrijeti, a ako se ne raspusti, teško će roditi, a može u porodu i umrijeti. Ako se je žena sa djetetom sretno rastala, treba hazreti-Fatiminu ničicu darovati, a daruje se tako da joj se sve žilje omota svilom, zlatnom ili srebrenom žicom.

 

 Osim toga, vrlo je dobro da se pred ženom koja teško rađa otvori Kur'an, pa da se preko njega vode napije. Najkašnje treba da svaka kuća ima mevludskog šećera. I taj se šećer u vodi topi i daje ženi da lakše rodi. Osim toga, ima i u Kur'anu raznih poglavlja koja valja proučiti da se dijete sretno rodi i da na životu ostane, a dobro je da se rodilja i iz gusta sita vode napije.

 

Nastaviće se!

08.05.2009.

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Nijaz SALKIĆ

 

Najčešće spominjana riječ u ovoj godini je 'kriza'. Kriza u privredi, kriza u snabdijevanju, ekonomska kriza, monetarna, energetska, zdravstvena i da ne nabrajam. Uglavnom, moderno je kukati a kukaju svi. Od radnika, seljaka do direktora. Normalno je da se žale radnici, beskućnici, sirotinja, jetimi, invalidi i socijalno ugroženi sloj društva. Abnormalno je da kukumaču direktori, političari, biznismeni, diplomate i svi oni koji imaju masne zalihe na banci i u slamaricama.

 

Helem nejse, ove rede ću nješto kazati o svijetlim primjerima čojstva i junaštva u ovom našem okruženju. Nije sve crno i mračno kao što bi se pomislilo u ovoj sveopćoj kuknjavi i lelekanju.

 

 

Primjer prvi

 

U jednom gradiću zvanom Velenje, u Šaleškoj dolini i u zemlji Sloveniji, općina je već duže vrijeme uvela besplatan autobus koji kruži gradom, na zadovoljstvo i sreću građana i općinstva. Autobus je prepoznatljiv po svojoj žutoj boji i što se možemo voziti džabe u njemu. Malo je Velenjčana koji se nisu provozali po gradu i skoknuli do obližnjeg gradića Šoštanja.

 

Primjer drugi

 

Vjerovatno ste plaćali račune na banci ili pošti. Za svaki plaćani račun preko uplatnice (položnice) plaćamo banci proviziju skoro 1 euro. Zamislite 20 položnica da čovjek mora ispuniti i na banku odnijeti. A desi se nerijetko i to. Narod se ubrzo dosjetio pa je počeo koristiti banke koje uzimaju manju proviziju.




Danas slušam da je općina Celje uvela šaltere na kojima se može platiti bilo koji račun bez provizije. Kažu da se 'ufatio' red do na cestu od naroda koji i na taj način hoće da uštedi koji eur za hranu i ostalo što mu je potrebno. Vozeći se sa posla, slušam Koroški radio i vijest da i Slovenjgraška općina uvodi istu praksu, plaćanje računa bez provizije. Aferim!

 

Samo da se sjete i naši u Bosni, pa da uvedu besplatne autobuske linije bar jednom mjesečno i da prestanu zaračunavati provizije ionako sirotinjskoj sirotinji.

 

Treba olakšavati a ne otežavati, učiti se od naprednijih, i ljudima ne pristajati na muku.

 

Upamet!

 

08.05.2009.

ADET KULTURA ILI OBAVEZA

Nijaz SALKIĆ

 

Naši bosanski adeti su uvijek bili za primjer. Većina ponašanja, kulture i bontona u Bosni i Hercegovini proizilazio je iz vjere. U našoj domovini  se dobro pazilo, gledalo i osluškivalo, šta će se i kako nešto uraditi, reći, i  u djelo provesti. Zato je i nastala ona poslovica: 'Ako se ne stidiš, radi šta hočeš',  proistekla je upravo iz hadisa našeg Poslanika a.s.

 

Helem, kako god današnji čovjek ne smije puno toga raditi i činiti kako hoće, kada hoće, i gdje hoće, tako isto se moraju poštovati neka pravila ponašanja i na internetu. Internet sokaci su tijesni a pokaktkad bome pravo tuhafli. Ne može se pjevati, galamiti vikati, u svako doba,  a kada se i zbori, mora se paziti i kontati da uvijek ima neko zadužen da prati, sluša i bilježi kako se ponašamo.

 

Autorska prava na  autorske tekstove, na muzičke komade, filmska ostvarenja slike i crteže su zaštićena međunarodnim pravom. Bez znanja autora se ne smije reprodukovati, presnimavati, uzimati, kopirati, ili potpisivati nečije djelo i mukotrpan rad.

 

Znači, ako nam se neki tekst i dopadne, kontaktirajmo njenog autora i zatražimo dozvolu za korištenje. Normalno, ispod teksta, slike ili nekod inserta obavezni smo navesti ime autora i link sa stranice sa koje smo to uzeli. Opreznost je majka mudrosti, a može se insan nekad i prevariti pa posegnuti u tuđe,  ali nikad ne zaboravimo odakle smo i ko smo, jer smo mi ipak kulturan narod.

 

Upamet!

07.05.2009.

HAVADISI - OKOLO NAOKOLO DIO 7.

Nijaz SALKIĆ

POLZELA OAZA MIRA

U Polzelu mi je asli ištah navratiti. Posebnu čar predstavlja zeleni krajolik kroz koji uvijek prolazim vozeći se autom. Sela velenjska i sela polzelska su priča za sebe.

 

 

 

Zelenilo svuda kud god se čovjek okrene, cvrkut ptica i žubor vode čine ove krajeve rajskim perivojima. Sam grad nije veliki a niti bogat nekim veleljepnim i visokim građevinama. Ono što je ovdje dobro i lijepo, to je mir i dobri ljudi. Ove rede smo se družili sa baška finim ljudima sa kojima sijelo uvijek kratko traje.

Kad se ide na put

 

 


Zna se dobro naš vjekovni bosanski i bošnjački adet. Kad se ide na put valja ispratiti prijatelje. Ismet Karupović se spremao u bolnicu u Ljubljanu. Taj put će inšaAllah biti hairli, jer Ismet očekuje hajr i korist od boravka tamo. Sjedili smo, kahvenisali i eglenu radturili o svemu i svačemu a dahabetile i najviše o tome da nam se naš 'putnik' previše ne srkleti i sikira.

Ljubljana naša cvijetna prijestonica

 


Znamo da je Ljubljana prijestonica države Slovenije. Mnogi manje znaju da je to čist i uređen grad. Kud god se insan okrene i pođe po velikoj ljubljanskoj okolici divi se urednosti, čistoći i redu. Pošto sam bio u bolničkoj posjeti, jedno vrijeme sam proveo u dijelu gradu zvanom 'Moste'.

 

 

 

 

 

Moste su vjerovatno dobile ime po mostovima koji su premostili rijeku Ljubljanicu a koja protiče upravo kroz Moste. Čekajući polazak u Velenje, jedno 2 sahata sam proveo šetajući okolnim ulicama i sokacima, pa bome i besbeli sejrio i fotografisao svojom kamerom.

 Imalo se zbilja šta vidjeti i slikati. Zanimljivo je da naši zemljaci iz Bosne i Albanci najviše rade građevinske poslove. Nije ih teško primijetiti kako zidaju i obrađuju visoke zgrade i grade puteve i putnu infrastrukturu po Ljubljani i Sloveniji.

 

 

 

 

U svom zijaretu vidio sam i pravu trešnju kako raste u jednoj avliji između višespratnica i nebodera. Najviše me se dojmilo cvijeće koje raste haman u svakoj avliji i gradskoj zelenoj zoni i parku.

U Nazarju

 


Nazarje je posebno, posebno lijep kraj. To je dolina u cvijeću i zelenilu trave  smještena u Savinjskoj pokrajini. Nema šta nema od ljepote. Ovdje uši para jedino tišina, koja dušu odmara i um osvježava. Šteta što insan nema više slobodnog vremena da uživa u raskoši Božijeg davanja.

                                                                     Ostajte mi zdravo i rahat do slijedećih havadisa!

07.05.2009.

MIMBERA - SLAVI IME GOSPODARA SVOGA SVEVIŠNJEG

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

 

Danas je petak, 08. maj 2009. ili  13. džumade-l-ula 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

 

 


Allah s.v.t.a. u Kur'ani Kerimu kaže:


Sebbihisme rabbikel ea'la. Ellezi haleka fesevva. Vellezi kaddere fe heda. Vellezi ahredžel mer'a. fe džealehu gusaen ahva. Senukriuke fela tensa. Illa ma šaellahu, innehu jealemul džehre ve ma jahfa. Ve nujessiruke lil jusra. Fe zekkir in nefaeatiz zikra. sejez zekkeru men jahša. Ve jetedžennebuhel eška. Ellezi jaslen narel kubra. Summe la jemutu ve la jahja. Kad efleha men tezekka. Ve zekeresme rabbihi fe salla. Bel tu'sirunel hajated dun ja. Vel ahiretu hajrun ve ebka. Inne haza lefis suhufil ula. Suhufi ibrahime ve musa.

 

"U ime Allaha, Milostivog Samilosnog!"

"Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg" /1/ "Koji sve stvara i čini skladnim", /2/ "i Koji sve s mjerom određuje i upućuje , /3/ "i Koji čini da rastu pašnjaci", /4/ "a potom čini da postanu suhi, potamnjeli", /5/ "Mi ćemo te naučiti da učiš pa ništa nećeš zaboraviti" /6/ "osim onoga što Allah hoće - jer, On zna i ono što na javu iznosite i ono što tajite" /7/ "i sve što je dobro Mi ćemo tebi dostupnim učiniti"; /8/ "pa ti opominji ako opomena bude koristila!", /9/ "dozvaće se onaj koji se Allaha boji", /10/ "a izbjegavaće je onaj najgori" /11/ "koji će u vatri velikoj gorjeti", /12/ pa u njoj neće ni umrijeti ni živjeti." /13/       87 El - A'la / Svevišnji

 

Imam Ahmed od Ali ibn Ebi-Taliba, r.a., navodi da je rekao: /604/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., volio je ovo poglavlje: Sebbihisme rabbikel ea'la 'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg.'" Ovo u ovoj verziji prenosi samo Ahmed. U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Muazu rekao: /605/ "Zašto nisi klanjao sa: Sebbihisme rabbikel ea'la 'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg', 'Tako mi Sunca i svjetla njegova', "Tako mi noći kad tmine razastre."

 

 

Ellezi haleka fesevva... Koji sve stvara i čini skladnim", tj. Koji sva stvorenja stvara u najljepšem obliku. Nema ni jednog zivog bića istog, svako je original i unikat u svemiru.

" Vellezi kaddere fe heda …...i Koji s mjerom sve određuje i upućuje", tj. čovjeku je odredio da bude sretan ili nesretan, a životinje nadahnuo da pasu na pašnjacima. U tom smislu Uzvišeni prenosi Musaove riječi kada je rekao Faraonu: kale rab-bunel-lezi e'ata kulle šej'in halekahu summe haza.   "Gospodar naš je Onaj Koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, uputio." (20:50)

 

 U Muslimovom Sahihu se od Abdullaha ibn Omera prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /611/"Allah je sudbine svih stvorenja odredio napedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju, dok je Njegovo Prijestolje bilo još na vodi."

 

Allah je čovjeka poučio i naučio upotrebnim stvarima

 

"...i Koji čini da rastu pašnjaci", tj. dao je da rastu sve vrste bilja i usjeva. Allah, neka je slavljen, naučio je ljude kako če se koristiti usjevima i vremenu sjetve i žetve. "...

 

a potom čini da postanu suhi", tj. suhi i potamnjeli od suše. Vidimo iz ovog ajeta da je Gospodar poučio insana i o krajnjem ishodištu bilja, o suši i posljedicama suše na biljni svijet.

 

"Mi ćemo te naučiti da učiš pa ništa nećeš zaboraviti", tj. tako ćemo te naučiti da izgovaraš pa ništa nećeš zaboraviti",. On zna sve što Njegovi robovi javno govore i rade, kao i ono što skrivaju. Sve je Njemu potpuno poznato. Znamo da je čovjeku potrebno da mnogo uči da bi mogao nešto malo znanja sebi pribaviti. Čovječiji mozak radi na principu 'piši-briši', tako da ono što se ne ponavlja ono jednostavno ishlapi i nestane iz glave. U našim genima je zapisano da se sve briše i prekriva zaboravom.

 

"...osim onoga što Allah hoće", tj. pa se ne uznemiravaj oko toga. Ako smo Allahu u itaatu, u volji i njegovu zadovoljstvu, On će nam omogućiti da znamo ono što treba da znamo, a da zaboravimo ono što nam neće u životu trebati trebati.

 

 

 

 "On zna i ono što na javu iznosite i ono što tajite", tj.

Potrebno je da smo svjesni činjenice da Uzvišeni Allah zna u svakom momentu šta tajimo a šta u javnosti govorimo, kako se deklarišemo i šta činimo. Neka ovo bude opomena da pazimo na svoje trenutno ponašanje i postupke jer, ' sve se snima i bilježi'. (Munkir i Nekir)

 

 

Uzvišeni Allah je u ljudsku prirodu ugradio dobrotu

 

 Riječi Uzvišenog:

"...i sve što je dobro Mi ćemo tebi dostupnim učiniti", znači: Mi ćemo ti olakšati da činiš dobro i dati ispravne propise u kojima neće biti nikakvih neugodnosti i poteškoća. Dobrota je urođena ljudska osobina, jer ju je Uzvišeni Allah ugradio u naše biće. Allah nam je time sve olakšao i dostupnim učinio, pa i to da smo više skloni dobru nego zlu. Trebamo svi raditi da taj unutrašnji mehanizam razvijemo i osnažimo.

 

 

Svi smo dužni opominjati i prenositi znanje

 

"...pa ti opominji, ako opomena bude koristila", tj. opominji gdje god opomena koristi. Znači, da trebamo koristiti svaku priliku i govoriti ono što je dobro a podizati glas protiv svakojakog zla. Odavde se izvlači zaključak kako treba prenositi znanje i da ga ne treba prenositi onima koji mu nisu dorasli... znači, da svaki daija mora biti čovjek koji umije lijepo, mudro i saburli govoriti o dobru, koji umije uputiti, utješiti i posavjetovati. Normalno da nije svako mjesto i svako društvo prilika za upućivanje. Ondje gdje treba zrnjem hraniti, neka to budu zrna, a bisere prostirati tamo gdje se biseri prosipaju. Ne treba pomiješati to dvoje i napraviti grešku.

U tom smislu se od Alije, r.a., vladara pravovjernih prenosi da je rekao: "Ako ljudima govoriš nešto što oni svojim razumom ne mogu shvatiti, to će još više povećati nered među njima."

 

Odazvaće se bogobojazni

 

"...dozvaće se onaj koji se Allaha boji", tj. iz poslanstva će pouku izvući onaj čije se srce boji Allaha. Bogobojazni su i na samo spominjanje Allahovog imena plakali. Iskrenim vjernicima nije trebalo dva puta govoriti da čine i rade dobra djela. Vjernici vole nauku, rad, čistoću, hajr, namaz i učenje Kur'ana.

 

Neće oni najgori

 

"...a izbjegavaće je onaj najgori." Svjetlo i mrak nisu nikada bili jedno, gdje je bilo svjetla, mrak se povlačio. Ima ljudi kojima čovjek govorio ili ne, oni ostaju na svojoj obali. Dešava se da je vjerniku ponekad i žao svojih najmilijih koji srljaju svojoj propasti i pored poziva da stanu, da se vrate na pravi put. Vjernik zna i posustati govoreći: 'nemoj piti alkohol, ne idi u haram, ne gledaj zabranjeno, počni klanjati, kreni u džamiju, šalji djecu u mekteb…'.  Mnogi neće poslušati a neki će čak iz tih poziva napraviti i lakrdiju.

 

 

Kazna za one koji ustraju na stranputici

 

"...koji će u vatri velikoj gorjeti, pa u njoj neće ni umrijeti ni živjeti", tj. neće moći ni umrijeti pa da se muka kutariše, niti živjeti valjanim životom, jer će biti neprestano mučen bolnom kaznom i najraznovrsnijim patnjama. Imam Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija prenosi da je rekao: /612/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Oni stanovnici Vatre koji je budu zaslužili, u njoj neće moći ni umrijeti ni živjeti. Ali, biće ljudi koje će vatra, zbog njihovih grijeha, ili je rekao greški, spržiti pa će pomrijeti. Kad izgore i postanu crni kao ugalj biće im dozvoljen šefaat (zauzimanje). U gomilama će biti razbacani po obalama dženetskih rijeka, pa će biti rečeno: 'O stanovnici Dženneta, napojite ih!' Tada će početi nicati kao trava od zrna i riječnog nanosa." Ovaj hadis prenosi i Muslim.

 

 

Da bi se postigao dobar cilj, valja se očisititi

 

"Postići će šta želi onaj koji se očisti" /14/

Ebu-Bekr el-Bezzar preko Džabira ibn Abdullaha od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi da je u pogledu ovog ajeta rekao: /613/ "Ko posvjedoči da nema boga osim Allaha, da nema sudruga i da sam ja Allahov Poslanik. To znači, kada se odlučimo vraćanju Allahu i vjeri valja se temejito očistiti od grijeha i svega ostalog i iskreno izgovoriti šehadet.

 

Zatim spominjati ime Gospodara i klanjati

 

"i spomene ime Gospodara svoga pa klanja!" /15/

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je da se pod ovim misli na pet dnevnih namaza i njihovo čuvanje i obavljanje na vrijeme. Katade kaže da se pod ovim misli na čišćenje imetka i zadobijanje Stvoriteljeva zadovoljstva.

 

 

Većina ljudi su dunjalučari

 

 "Ali, vi više život na ovom svijetu volite,

tj. ovaj svijet pretpostavljate životu na budućem svijetu gdje ćete biti proživljeni i vječno živjeti. većina današnjeg naroda su dunjalučari i povodljivi materijalisti. Vole prlazno a zapostavljaju vječno. Voli se 'bižuterija' a ne cijeni 'zlato i dijamanti', da se tako izrazim.

 

 

Ahiret, budući svijet je vječan

 

/16/ "a onaj svijet je bolji i vječan je",

Allahova nagrada je veća i trajnija na onom svijetu, nego kratko užvanje na ovom, prolaznom svijetu. Kako pametan može prolazno pretpostavljati nad vječnim? Imam Ahmed od Musaa el-Eš'arija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /614/ "Ko voli ovaj svijet, čini to na štetu budućeg svijeta, a ko voli budući svijet, čini to na štetu ovog svijeta. Zato više cijenite ono što je vječno, a ne ono što je prolazno!" Ovaj hadis navodi jedino Ahmed. Ko hoće da se uzdigne na veći položaj valja potrošiti; vrijeme, novac, odreći se mnogo čega u ovom životu. Ne mogu biti isti oni koji idu redovno na posao u firmu i oni kojima je svejedno za penziju kada onemoćaju i ostare.

 

 

Uzvišeni Allah je opominjao i prijašnje narode

 

/17/ "Ovo, doista, ima u listovima prvim",

tj. sadržaj ove sure je bio zapisan i u Ibrahimovim i Musaovim listovima. Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Ibn-Abbasa prenosi da je rekao: u vezi sa riječima Uzvišenog

 

Ibrahimov i Musaov narod

 

 /18/ "listovima Ibrahimovim i Musaovim."/19/

"Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: /615/ 'Ovo', ili je rekao, 'sve ovo' bilo je zapisano u Ibrahimovim i Musaovim listovima." Znači, sve je ovo Uzvišeni Allah kao opomenu kazao i prijašnjim Ibrahiovim i Musaovim narodima.

 

 

 

Nekoliko riječi o značaju ove sure

 

 

Učio je suru na dva Bajrama

 

Imam Ahmed od En-Nu'mana ibn Bašira prenosi /606/da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dva bajrama učio: Sebbihisme rabbikel ea'la "Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg" i Hel etake hadisul gašijeh.."Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji?", i da je, ako bi na Bajram bio petak, ova poglavlja učio i na džuma - namazu." Muslim i sastavljači Sunena citiraju:/607/ "Na dva bajrama i petak učio je: Sebbihisme rabbikel ea'la  'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg' i

Hel etake hadisul gašijeh  'Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji', a možda su bili u istom danu pa ih je učio i na Bajram i džuma - namazu." Imam Ahmed u svom Musnedu od Ka'ba, Abdullaha ibn Abbasa, Abdurrahmana ibn Ubzija i Aiše, majke pravovjernih, prenosi /608/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na vitrima učio: Al A'la 'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg',

" kul ja ejjuhel kafirun.. Reci: 'O vi, nevjernici'",

i " kul huvallahu ehad… Reci: 'On je Allah - Jedan.'" Aiša dodaje: kul euzu bi rabbil felek"Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'", i  kul euzu birabbin nas"Reci: 'Utječem se Gospodaru ljudi.'"

 

Kada i gdje je najbolje učiti ove ajete?

 

Imam Ahmed od Ukbe ibn Amira el-Džuhenija prenosi da je rekao: /609/ "Kada je objavljeno:

Fe sebbih bismi rabbikel azim… 'Zato slavi ime Gospodara svoga Veličanstvenog!' (56:96) Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je rekao: 'Učite ovaj ajet na rukuu', a kad je objavljeno: Sebbihisme rabbikel ea'la …'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg', rekao je: 'Učite ovaj ajet na sedždi!'" Ovaj hadis navode i Ebu-Davud i Ibn-Madže.

Od Ibn-Abbasa prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., /610/ "...kada bi proučio:Sebbihisme rabbikel ea'la…. 'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg', govorio: 'Neka je slavljen moj Gospodar Svevišnji!'"

Od Abduhajra se prenosi da je rekao: "Čuo sam Aliju da je proučio: Sebbihisme rabbikel ea'la'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg', pa je rekao: 'Neka je slavljen moj Gospodar Svevišnji!'" "

 

 

Uzvišeni Allahu, udruži nas sa čestitim vjernicima  pa da do kraja svoga života tebi istinski robujemo a udalji nas od prelivoda, munafika i lažljivaca. Amin!

 

 

 

Literatura: tefsir Ibni Kesir, Buharijina zbirka hadisa


06.05.2009.

VASIĆ: "AKO SE U BIH OKUPLJAJU PEDERI ZAŠTO NE BI MOGLI I ČETNICI ILI ONI KOJI SEBE ZOVU ČETNICIMA"

S. B.

24SI - Apsurdno je da Republika Srpska (RS) obilježava Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, a da poslanici vladajućeg SNSD u državnom Parlamentu nisu glasali da se donese zakon o zbrani svih neofašističkih organizacija u BiH koji je nedavno predlagao SDP.

Smatra to predlagač ovog zakona, poslanik SDP u Parlamentu BiH Denis Bećirović, koji je razočaran činjenicom da njegove kolege, poslanici stranaka iz RS nisu pordžali jedan takav zakon.

"Mislim da je nemoralno sa jedne strane obilježavati 9. maj, svjetski Dan pobjede nad fašizmom, a sa druge strane ne željeti da se zaustavi fašizam u BiH. Moramo vrlo jasno reći da su četnički, ustaški i drugi kvinslinški pokreti u II svjetskom ratu bili na strani fašističke koalicije i borili su se protiv antifašističke koalicije. Sa druge strane, partizanski pokret je bio na strani svjetske antifašističke koalicije", podsjeća Bećirović.

On je siguran da se između antifašista i fašista ne može stavljati znak jednakosti.

"A u RS dobar dio ljudi koji trenutno predstavljaju vladajuće strukture, na žalost izjednačava fašistički i antifašistički pokret. To je objektivno problem u BiH koja mora napraviti vrlo jasnu razliku između fašizma i antifašizma jer bez toga ovdje nema sigurne budućnosti", kategoričan je Bećirović.

Izvršni sekretar SNSD Rajko Vasić pita, pak, "ako se u BiH okupljaju pederi zašto ne bi mogli i četnici ili oni koji sebe zovu četnicima".

"Sloboda okupljanja je nešto što je naslijeđe demokratskog svijeta ili diktature. Ne vidim tu nikakvu problematiku vezanu za Dan pobjede nad fašizmom. Na ovom prostoru, ne samo u BiH, evidentne su mnoge novoponikle ljubavi prema fašistima ili kolaboracionistima, od Slovenije do Nacionlnog fronta u Srbiji. To što se okupljaju neki ravnogorci, šubaraši, kokardaši, četnici..., ja ne vidim kao ozbiljan politički problem. To je više nešto što je iznuđeno sa sve tri strane. Sistemom spojenih posuda javljaju se nekakvi kvaziradikalni, kvazianarhistički pokreti koji u suštini nisu bitni", nastoji objasniti Vasić.

Za njega su četnici jedna vrsta kolaboracionista sa njemačkim nacizmom ili fašizmom uopšte u II svjetskom ratu.

"Da li su fašisti, o tome ne mogu da sudim. Četnici nisu imali koncentracione logore i treba praviti razliku između četnika i ustaša. Ovdje se kod nas često poistovjećuju ustaše, četnici i balije, odnosno Turci, zavisno kako ko zove muslimane Bošnjake ili Armiju BiH, mudžahedine. Ljudi iz neznanja trpaju sve u isti koš. Ja četnike shvatam samo kao smiješnu parodiju, folklor, i ne vidim da je to nešto što treba zabraniti", kaže Vasić.

Ne treba, pojašnjava on, ponavljati grešku komunizma.

"Ništa ne treba zabranjivati. Ne treba, naravno, dozvoliti agresivno djelovanje prema drugim društvenim grupama ili društvu u cjelini, ali ako će se neko okupiti na nekom brdu i pričati da su četnici ili ustaše... Pa neka pričaju koliko hoće", zaključuje Vasić.

(časopis »san«)

06.05.2009.

DOK ARAPE PROTJERUJU: PENZIJE IZ RS DOBIVA 500 PLAĆENIKA!

Iz Fonda PIO Republike Srpske već trinaestu godinu zaredom isplaćuje se više od 500 penzija stranim plaćenicima dobrovoljcima, uglavnom Rusima i Ukrajincima, koji su se borili u redovima Vojske RS, te porodicama poginulih na teritoriji Bosne i Hercegovine, saznajemo iz izvora bliskih Vladi manjeg bh. entiteta.

 


Status i prava

Za ovu finansijsku transakciju, tešku oko 150.000 KM, Vlada se još davno "pokrila" odredbama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske

Između ostalog, tamo se navodi da "status i prava propisana ovim zakonom mogu ostvariti državljani RS, odnosno BiH, a strani državljani i lica bez državljanstva samo ako ih ne ostvaruju od države čiji su državljani ili od države na čijoj teritoriji imaju prebivalište".

- Status i prava propisana ovim zakonom ne mogu ostvariti ni lica koja su državljani Republike Srpske ako ih ostvaruju u jednoj od država nastalih od prethodne SFRJ - piše u Zakonu, čime je jasno potvrđeno da se prethodni član odnosi upravo na strane plaćenike, a ovaj drugi na one koji žive u najvećem broju u Srbiji. 

 

Uhodana ruta

Također, Zakon je predvidio da pravo na penziju i druge naknade mogu ostvariti svi, bez obzira na to da li je njihovo prebivalište u RS ili nije. Do prije sedam-osam godina, novac za penzije stranim plaćenicima prebacivan je uglavnom putem kurira koji je dolazio u Banju Luku i u koferu ga, uhodanim rutama preko Srbije, nosio do Rusije i Ukrajine.

Danas se to radi potpuno transparentno, jer za sve Vlada ima zakonsko pokriće. Novac se uplaćuje na bankovne račune dobrovoljaca u zemljama gdje žive. Neki od stranih plaćenika i nakon agresije na BiH ostali su živjeti na teritoriji RS, kao i žene s djecom čiji su muževi poginuli na ratištima manjeg bh. entiteta.

O prisustvu stranih plaćenika Rusa i Ukrajinaca u BiH tokom agresije, najbolje svjedoči pravoslavno groblje u Miljevićima, u Istočnom Sarajevu, gdje se nalazi veći broj spomenika poginulima. 

 

Dvostruki aršini

 

Svih ovih godina govori se isključivo o navodnom problemu dobrovoljaca iz arapskih zemalja, koji su se borili u redovima Armije RBiH. Dovode se u vezu s terorističkim ćelijama koje su navodno ostale u našoj zemlji, problematiziraju se čak i oni ljudi koji posjeduju koje su navodno ostale u našoj zemlji, problematiziraju se čak i oni ljudi koji posjeduju legalna bh. državljanstva, a niko ne govori o hiljadama Rusa, Ukrajinaca i Grka koji su se borili u Vojsci RS. Na sceni su, očito, dvostruki aršini.


 

(Dnevni Avaz,  3.maj)


05.05.2009.

SUDIJE I PRAVDA

Nijaz SALKIĆ

 

Da mi je znati !

 

Da mi je znati kako spavaju sudije međunarodnog suda u Hagu kada se umorni vraćaju svake večeri u svoje postelje. Da mi je znati, da li mogu ljudi u crnim odorama pravde, odmah zaspati poslije sramnih i maratonskih suđenja kasapima: Miloševiću, Šešelju i Karadžiću, za zločine i genocid u Zemlji Bosni.

 

Da mi je znati šta jedu te sudije kada dođu kući, da li im zalogaj staje u grlu ili lagahno klizi kao umornom i nevinom težaku i rudaru. Da li se ikada sudije te sjete ispovijedi svjedoka o klanju, ubijanju i silovanju nejači i djece u Zemlji Bosni.

 

Da mi je Bože moj vidjeti odnekud, kako se igraju te sijede i umne sudijske glave  sa svojim unucima.

 

Da mi je otkle izviriti i osejriti kakva su im to lica, dok gledaju svoje sinove i kćeri, diveći im se mjereći ih od glave do pete, koliko su samo od prošle godine porasli. Da li ikada te sudije pomisle, koliko je bilo djece i omladine uzrasta njihovih unuka, sinova i kćeri u Zemlji Bosni,  a oni, te iste sudije cirkusaju sa našom ubijenom djecom i mladošću u gradu Hagu.

 

Da mi je samo znati, Mili Bože moj, kako spavaju Milorad Dodik, Mladen Bosić, Mladen Ivanić, Vasilije Kačavenda i mnogi drugi čelnici, političari, popovi, i visoke crkvene starješine iz okupiranog dijela naše Zemlje Bosne. O čemu li to oni misle, jadna li im majka, kada bezbrižno liježu u mehke, mirisne i udobne postelje u vremenu dok ih uspavljuje TV prijemnik, a sa njega gledaju najnovije vijesti o otkopavaju mezara i grobnica ubijene djece i presječenih života hiljada nevinih ljudi i Bošnjaka iz masovnih grobnica i stratišta.

 

Da mi je znati, Bože moj, na koju stranu liježu i imaju li oni ikako sna, dok majke, hudovice, braća i sestre Srebrenice, Vlasenice, Bratunca, Zvornika, Foče, Rogatice, Rudog, Višegrada, Miljevine, Ustikoline, Brčkog, Bijeljine, Doboja, Dervente, Prijedora, Koraja, Kozarca, Bosanske Kostajnice, Bosanske Dubice, Bosanske Gradiške, Bosanskog Broda, Bosanskog Novog, Bosanskog Šamca, Bosanske Banja Luke, još uvijek plaču za svojojm djecom, braćom, očevima, majkama i sestrama, ubijenom i presjećenom mladošću.

 

Da mi je znati, kako spava armija katila i ubica naše bosanske mladosti u Republici Srpskoj, u Srbiji, u Crnoj Gori, u Ukrajini, u Grčkoj, Bugarskoj, Rumuniji, u Makedoniji i u Rusiji.

 

Da mi je znati!

 

 

05.05.2009.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 18.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Upućivanje na dobro i pozivanje na uputu ili zabludu

 

Ebu-Mes'ud Ukbe ibn'Amr, Ensari i Bedri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko ukaže i povede nekog na dobro djelo, ima nagradu kao i izvršilac." (Muslim)

 

 

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ko poziva na pravi put (ko propagira uputu), ima nagradu za to kolika je nagrada onoga ko ga slijedi, bez smanjenja njihove nagrade, a isto tako, ko god poziva zabludi, krivom putu, griješan je isto onoliko koliko iznose grijesi onih koji ga slijede, a da to neće nimalo umanjiti njihove grijehe." (Muslim)

 

 

Od Ebu-Abbas Sehl b. Sad Sadij, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao na dan Hajbera: "Ovu zastavu ću, svakako, sutra dati čovjeku preko čijih ruku će Allah dati pobjedu. Taj voli Allaha i Njegova Poslanika, a Allah njega voli i Njegov Poslanik." Ljudi su prenoćili razmišljajući kome će dati zastavu. Kad je svanulo, došli su Poslaniku, s.a.v.s., rano, nadajući se da će svaki od njih dobiti zastavu.

Poslanik, s.a.v.s., reče: "Gdje je Alija, sin Ebu-Taliba?" Prisutni rekoše: "Allahov Poslaniče, bole ga oči." Poslanik reče: "Pošaljite po njega nekog." Dovedoše ga, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., potra mu oči pljuvačkom i prouči dovu. On odmah ozdravi kao da ga oči nisu ni boljele. Dade mu zastavu, našto reče Alija, r.a.: "Allahov Poslaniče, hoću li se sa njima boriti dok ne budu kao i mi (muslimani)?" Poslanik, s.a.v.s., reče: "Idi polahko dok ne dodeš do predgrađa njihova, a onda ih pozovi u islam i izvijesti ih šta su dužni od prava Allahovih da izvršavaju; tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga."(Muttefekun alejhi)

 

 


04.05.2009.

IMATE SAMO JEDNU MAHANU

Nijaz SALKIĆ


 


Kažu nam lijepi ste.

Vele da smo stasiti i ponositi.

Govore i da smo hrabri i tvrdoglavi.

 Pričaju o nama da smo dočekni i gostoljubivi i da nam u tome niko ravan, u cijelom svijetu nije.

Vole nam pjesmu našu, sevdalinku.

 Zadivljeni su našim brdima, planinama a naročito rijekama.

Maksuz se zapute iz daleka da probaju i uživaju u našim jelima i kuhinji našoj.

 Dive se našim mostovima, slapovima i gradovima.

Kažu da nam je jedina mahana što smo muslimani.

 Baš zato i nije nikakvo čudo što nam od pamtivijeka pokušavaju oteti svu našu dobrotu.

Vole sve naše,

samo ne žele

 nas.

Ne žele

muslimane

 Bošnjake.

04.05.2009.

HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA DIO 3.

Priredio Nijaz SALKIĆ

 

Uvod

 

Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno interesovanje pokazujem za islamsku povijest od svog početka, pa kroz srednji vijek  i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka uz Allahovu pomoć ću ove rede podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.

 

Jezid I

60-64 (680-683)

 

Kada je Jezid postao halifom svi ga priznaše, osim Husejna sina halife Alije, Abdullaha sina halife Omera i Abdullaha ibni Zubejra. Čim je preuzeo vlast naredi Jezid tadanjem namjesniku u Medini, da svu trojicu prislili, da ga priznaju halifom. Hazreti Husejn i Abdullah ibni Zubejr izbjegnu u Mekku, a Abdullah ibni Omer ga prizna.

Sa izborom Jezida za halifu nijesu bile zadovoljne šiije, jer su smatrale da hilafet treba dati Husejnu sinu halife Alije, a unuku Muhammedovom a.s., i zato odmah počnu pisat iz Kufe u Mekku hazreti Husejnu pozivajući ga da tamo dođe, da ga oni priznaju halifom. Hazreti Husejn prvo pošalje svoga stričevića Muslima ibnu Ukajla, da vidi kako je raspoloženje u Kufi. Kad je Muslim došao u Kufu poče se tajno raspitivati o mišljenju naroda glede izbora Husejnova za halifu, ali tadanji Jezidov namjesnik dozna za svrhu njegova dolaska i odmah ga poče progoniti. Kada Muslim poče svijet dizati na ustanak namjesnik Ibnu Zijad ga uhvati i ubije.

 

 

Pogibija hazreti Husejna

 

 Hazreti Husejn krene iz Mekke sa čitavom svojom porodicom prema Iraku, iako su ga njegovi najbolji prijatelji odgovarali od toga, napominjući mu, da će ga svijet u Kufi iznevjeriti kao i oca mu Aliju r.a. i da njihova pisma i poruke nijesu iskrene. Kad ga u putu sretne jedna četa Jezidove vojske, on htjede da se vrati u Mekku, ali mu oni to zapriječe. U to iz Kufe dođe i druga četa vojske, koja zametnu boj sa hazreti Husejnom i njegovim društvom na Karbeli. U boju padoše gotovo svi muškarci, a među njima i hazreti Husejn 10 muharema 61 (680). Čitav islamski svijet zgranu se kada ču, da su se Umejevići usudili ubiti i samoga Muhammedovog a.s. unuka, koji je bio primjer čitavom islamskom svijetu svojom učenošću i pobožnošću. Jezid se pokaja kada ču za ovo krvavo umorstvo, te njegovu djecu i žene opremi sa najvećim počastima i darovima u Medinu.

Da bi svijet okrenuo od ovog užasnog zločina, koji je izvršen nad potomcima Muhamedovim a.s., opremi Jezid vojsku, koja osvoji Harezm i Buharu, a drugu vojsku posla u sjevernu Afriku, koja osvoji neke predjele, koji nisu bili pod vlašću islamske države.

 

 

Abdullah ibni Zubejr

 

 Poslije umorstva Husejnovog čitav Hidžaz ustade na noge i otkaza poslušnost Jezidu, izabravši Abdullaha ibni Zubejra za halifu. Čim Jezid ču za ovaj ustanak u Hidžazu, pošalje iz Sirije vojsku, koja dođe u Medinu i pozove svijet na pokornost. Medinelije se ne htjednu pokoriti, te vojska Jezidova navali na Medinu i poslije velikog krvoprolića osvoje grad i opljačkaju ga. Ova nesreća dogodila se je 63 (683) u kojoj pogibe više od 10.000 muslimana.

Kad je Jezibova vojska pokorila Medinu krene prema Mekki, gdje se je bio utvrdio Abdullah ibni Zubejr i poče je opsjedati. Za vrijeme opsade dođe vijest da je Jezid umro 64 (683) i opsada prestane, a čitav islamski svijet se obradova, jer je Jezid za tri i po godine svoga vladanja prolio toliko nevine krvi i bacio ljagu na čitavu dinastiju Umejevića, da mu to istorija nije nikada zaboravila.


 Literatura: Istorija Islama, Besim Korkut


Nastaviće se!


03.05.2009.

MALO MOJE POEZIJE

Rame za plakanje

 

Nijaz SALKIĆ

 

U kasne  jesenje dane

Malo prije neg život stane

I  na zemlju  groba svoga pane

Nedostaje i listu sa grane  

U padu da makar grančicu omane

I uspori sa ovog svijeta

svoje nestajanje.

03.05.2009.

HAVADISI - OKOLO NAOKOLO DIO 6.

Nijaz SALKIĆ

MJESEC APRIL I POČETAK MAJA


Proljeće je, behar svukud zamirisao, sokacima i putićima zabijelio, zarumenio mahale i varoši i belni ušarenio okolicu i butum dunjaluk. Kada bahne proljeće, ne može insan sebi naći mećana, niđe serbez da se skrasi, da sjedi na jednom mjestu,  čak ni u  avliji, akamoli u kući i stanu.




Sve nas nješto ćera i vuče izvan našeg domaćeg prošća i tarabe, sokaka i mahale, svako hita društvu ptica, trešanja, šljiva i žubora vode. Proljeće je vakat kada čovjek dobije poseban ištah da ustane i obilazi svoje akrane,  ahbabe i dostove, da sa njima egleniše i kahvu pije.  Kako god je drago nekome ući u dvore, valja i u svojim bejaz odajama,  prijateljima mertebet učiniti i sofru pripraviti.



Helem, da ne duljim, moji ukućani su svi naokupu. Hodali smo svukuderce, po Šaleškoj, Savinjskoj i Koroškoj dolini i regiji. Hajrom smo i Ljubljanu vidjeli i tamo eglenu vodili i ljubljanskim sokacima se "sprehodili". Neka ovih nekoliko taze sličica bude hedija i poklon u kaltuk proljetnih hejbe slika, ovog inšaAllah hairli ljeta.


Pa uživajte mi džumle svi, i da ne ponavljam ono uobičajeno i standardno.


Upamet!


 





























02.05.2009.

PRIČO JEDAN

Nijaz SALKIĆ

 Skorom pričo jedan kako je opet jedan njemu pričo, da je bio jedan što je plaho volio po oblacima hodat. Onomad je taj bio mlad pa ašikovo đi je stigo i nije biro s kojom bi curom stajo.

Helem on ti zagledo jennu zgodnu i lijepu đevojku, pa je oko nje danima salijeto i vako joj bešjedio. Vidiš li bonićko, ja, a dahabetile moja famelija,  smo jedni po jedni sojkovići. Imadem lijepu kuću, imadem zemlje i bašči imadem svega, hej, hej, stani pa gledaj. Imadem robe, odijela, soba, ahara, konja i živine, da ti oči stanu.

 

Slušala njegova draga te beside i nije treptala onim svojim lijepim djevojačkim, mlađahnim, nevinim i neiskvarenim  okicama. Zaiska ovaj delija njezinu ruku a ona namah pristane. Bune šerbe, piranija, svatovi i uz to sve što iđe, i oni počnu živjeti.

 

Jedne rede dok su bili onako horni i po meramu, pijući kahvu u svojoj sobici, upitaće mlada svog đuvegiju. Dragi, deder mi nješto reci. Sjećaš se kad si mi onomad kazivo dok smo se gledali i ašik bili, pričo si mi vako: 'Imadem čardake, lijepu kuću, ahare, konje, puno zemlje, a ja ništa od togarce još ne viđeh, a prošlo je nekoliko mjeseci kako sam došla zate.''

 

Ljubavi moja, ja jesam to zborio, nije da nijesam. Ali gledaj vamo, to Ima(Adem), moj komšija dušo, a mi imamo to što imamo, završi eglenu za kahvom, njen mladoženja i belegijaš.


01.05.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 30.


Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

Na zijafetu kod Almaz-hanume

 

Koliko je veselje da neko ima djece, neka nam kaže i ovaj razgovor odličnih žena, koje su se sastale na zijafetu, gozbi, kod neke Almaz-kadune. Domaćica veli svojim drugama: »Ta zašto drugo i živimo i veselimo se, nego za evlad, djecu? Zašto li tečemo i mučimo se nego opet za evlad? Samo neka je hairli i na pravom putu!«

 


Paša-hanuma to potvrđuje i dodaje: »Dakako seko. Tako mi svih Božijih ćitaba, kome je Bog tobe džellešanuhu, Bože me ne pokaraj, utajinio, dao, hairli evlad, valjanu djecu, ne treba mu drugog hairluka, radosti, zadovoljstva, a treća nadodaje: Tobejarabi, štoje evlad! Ko ga nema i ne zna štoje veselje. Jadanje i na Bajram ujutro, svaki i svaka, kome ga Bog nije dao.«

 

 

Sinovi jal' šćeri

 

Naš Musliman ljubi jednako svu svoju djecu, premda mu je milije ako ima više sinova. Majka opet voli kćeri, jer su one hairnije i od veće koristi i ocu i majci. Osobito veselje zavlada u kući ako je prvo dijete muško. Onda je sretan i otac i majka. Ako je prvo dijete žensko, ne vesele mu se toliko, ali što će — tako je Bog odredio, pa se tješe onom: »Po groš momče, po dukat djevojče.«

 

 

Gatanje o porodu

 

Sada da progovorimo koju o gatanju i vjerovanju o porodu, o porodu samom, o novorođenčetu i o rodilji, kako sam to iz usta naroda čuo. Kakovo će biti dijete, to jedini Bog znade. Dijete je ponajviše slično ocu ili materi, ili komu iz njihova roda. Kakav je otac ili mati, onakovo će biti i dijete. Ako je otac veseljak, imaće veselu djecu, a pijanica rađa pijanice. Ali i dobar otac može roditi dijete rđavo, a pijanica može roditi dijete pobožno, koje nikad neće piti piva ni rakije. Od vesela oca vesela su i djeca, ali i veseljak može roditi dijete neveselo, nujno, kao da je rod ukopalo. Isto tako ne mora dijete biti ni po obličju slično ocu ili materi. Kakovo će biti dijete po obličju, ovisi o materi, a ne o ocu.

 

 

 

Na koga će se dijete 'baciti'

 

Kada je žena trudna, baca se dijete ponajviše na onoga koji joj je najmiliji. Ako trudna žena pomisli mijenom ili uštapom na koga, i tome može da bude dijete nalik. Kada dijete u materi oživi i kad se u njoj prvi put makne, u koga ona u taj čas pogleda, onomu će dijete biti slično. Kada žena dijete začne i u tom času pomisli ona ili muž joj na koga pametna ili učena čovjeka,

biće dijete učeno, a ako i nehote pomisle na koga lolu ili pijanicu, biće dijete kao što je on.

 

Ako mati, dok nosi dijete, voli jesti turundže, naranče i tunje, biće dijete veoma lijepo. Isto tako biće dijete lijepo ako se mati, kad se dijete prvi put u njoj makne, u onom času pogleda u ogledalo.

 

Kada dijete u materi oživi, pa se po njoj mnogo vrti, biće to nemirnjaković ili kakav veseljaković i

teško čeka, da izane u svijet, da provodi marifcte, kunstove, umjetnosti. Ako je dijete u materi mimo, pa se jedva i miče, biće mimo i zatvoreno, neće se znati ni kruha najesti.

 

Na šta trudnica treba paziti

 

Kada žena zatrudni, pa joj lisica ili zmija prede preko puta, biće dijete sretno i dugo će živjeti. Ako zec prede ispred trudne žene, biće dijete nesrećno, sebično i propalica i neće od njega biti hasne. Ako je zec prešao trudnoj ženi preko puta, neka ne ide dalje, da mu put ne presiječe i odmah neka se kući vrati, da bi joj sretno bilo. Trudna žena neka pazi i na to da ne pije ili ne jede iz krnjata suda, jer koja se iz takvog suda najede ili napije, imaće joj dijete razrezane usnice.

 

Nastaviće se!


30.04.2009.

MIMBERA - IZVEDI NAROD SVOJ IZ TMINA NA SVJETLO

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

 

Danas je petak, 01. maj 2009. ili  06 džumade-l-ula 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

 

 



Allah s.v.t.a. u Kur'ani Kerimu kaže:


 

Ve lekad erselna musa bi ajatina en ahridž kavmeke minez zulumati ilen nuri ve zekkir hum bi ejjamillahi, inne fi zalike le ajatin likulli sabbarin šekur.  

"I Musaa smo poslali s dokazima Našim: 'Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i podsjeti ga na Allahove blagodati.' To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan." (14 Ibrahim / Ibrahim 5)

 

Često ljudi upitaju daije i one koji se aktivno bave upućivanjem i brigom za odgoj mladih naraštaja, kako prići nekome da bi ga poučili, kojoj grupi ljudi pristupiti, šta u tom trenutku kazati, i kakvim riječima se obratiti. Upućivati nimalo nije lahak zadatak. Dakako, oni koji žele nešto kazati, imaju želju pružiti savjet i sami moraju biti posavjetovani, upućeni, educirani i prosvijećeni. Odgovore na ova silna i goruća pitanja nalazimo u zadnjem Allahovom testamentu i poruci čovječanstvu, u Kur'ani Kerimu.

 

            Uzvišeni Halik, s.v.t.a., veli: 'Kao što smo te poslali, o Muhammede, i Knjigu ti objavili da sve ljude pozoveš i iz tmine na svjetlo ih izvedeš, tako smo Musaa sinovima Israilovim s dokazima poslali'. Mudžahid kaže: "Radi se o devet dokaza, znakova."

"Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo", tj. pozovi ih ka dobru kako bi iz mraka, tame i zablude na svjetlo pravog puta i imana izvedeni bili. Ovdje se radi o pozivanju ka dobru, odvraćanju od zla, te pozivanju na put imana (svjetla). Ako ne upućujemo, pa kako se možemo nadati da će se nešto samo od sebe dobro i korisno dogoditi. Ako ne odvraćamo od zla, pa zar će se loše stanje samo od sebe promijeniti na bolje. Pozovimo dakle svoje najdraže, svoju porodicu, svoju djecu, prijatelje i one do  kijim nam je najviše stalo.

 

            "I podsjeti ih na Allahove blagodati", tj. Njegovom pomoću i blagodatima njima upućenim izbavljajući ih iz Faraonovog ropstva i nasilja. I more je za njih rascijepio, oblacima im hladovinu načinio i poslao im manu - prepelice i druge vrste blagodati.  U vremenu kada ljudi kukaju i misle da je nastupila ekonomska kriza, podsjetimo svoje članove porodice i one koji pouku primaju, da su još sretni jer još uvijek imaju punu trpezu, bogatu sofru na kojoj je svakakvih nimeta, od bijelog hljeba pa do raznog voća i povrća. Podsjeti one oko sebe na dane kada nas je Uzvišeni (konkretno u Bosni) izveo i sačuvao Faraonovog ropstva (okupatorstva hegemonije komšija i dušmana) i nasilja nad golorukim i opkoljenim muslimanskim stanovništvom u Bosni.

 

            U merfu' hadisu, koji prenosi imam Ahmed od Ubejj bin K'aba, stoji: (673) "Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o riječima Uzvišenog: I opomeni ih Allahovim danima, (doslovno: dani) kaže: Allahovim blagodatima.′″ Hadis prenose Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim. Podsjećati i nagovarati ljude i svoj evlad i porodicu da stalno budu zahvalni Allahu s.v.t.a. na blagodatima zdravlja, imetka, hrane, vode i ostalih darova Njegovih.

 

             Znači, treba stalno opominjati, opominjati i opominjati, one oko sebe a naročito svoju porodicu. U jednoj predaji navedeno je da se robu razastru svakoga dana i noći dvadeset i četiri razvrstane riznice, sehare dobrih djela. Od njih se otvori jedna riznica pa je rob vidi ispunjenu svjetlošću dobrih djela koja je učinio toga sahata. Obuzme ga radost, veselje i raspoloženje usljed gledanja tih svjetlosti koje su sredstvo njegovog dolaska do Vladara, Svemogućeg. Ako bi dio te radosti dao stanovnicima Vatre u Džehennemu, zapanjila bi ih i zadivila, i pored bola uslijed gorenja i kažnjavanja u vatri.

 

             Potom mu se otvori druga riznica, crna i tamna. Njen zadah ga zapuhne, a tmina i mrak ga prekrije. To je sahat u kojem je bio neposlušan prema Uzvišenom Allahu s.v.t.a. Potrefi i snađe ga takav užas i strah, da kada bi ih podijelio stanovnicima Dženneta, (koji uživaju u najvećim ljepotama i radostima),  zagorčali bi im džennetske blagodati.

 

              Potom mu se otvori naredna riznica, prazna, ništa u njoj nema ni da bi mu olakšalo a ni da bi mu naštetilo. To je sahat u kome je spavao ili u kojemu bijaše nemaran ili u kojemu bijaše zaokupljen nekom od sporednih, ni pohvaljenih ni pokuđenih, dunjalučkih stvari (mubāhātud-dun'jā). Zažali zbog prazne riznice, sehare. Osjeti se zakinutim i prevarenim, kao što se osjeća zakinutim čovjek koji mogaše dobiti dobru zaradu i velik imetak, no, toliko je prema tome nemaran bio i neozbiljno tome pristupio da mu je na kraju zarada izmakla. Dosta mu je samo što (nāhīke bih) je tužan i zakinut.

 

             Tako se čovjeku izlažu riznice njegovoga vremena za cijeli život. Stoga neka kaže duši svojoj: Dobro se potrudi danas da što više ispuniš svoje riznice (sehare). Ne ostavljaj ih prazne od tvojih vrijednosti koje su uzroci tvoga imetka. Ne prikloni se ljenosti, udobnosti i opuštanju, mašiće te visoke deredže (stepeni u napredovanju) koje drugi dosežu. Ostaće ti samo tuga koja se od tebe nikada odvojiti neće, makar i ušao u Džennet – osjećaj da si nešto propustio i (ogromna) tuga, zbog toga su nesnosni, makar i ne bilo boli (i štete) od Vatre.“

 

               Neko je rekao: „Samozavaravanje je misliti kako je nekome grješniku oprošteno. Pa zar ga nisu mašili sevapi koje će dobiti dobri ljudi?!“

 

S ovim je aludirao na zakinutost i gubitak. Uzvišeni Allah rekao je:

 

 A onoga Dana kada vas On na onom svijetu sakupi, to će biti dan kad će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. (Kur'an, sura et-Tegābun, ajet 9.)

                                                        (imam Muhammed El Gazali, „Ihjā' 'Ulūmud-dīn“)

 

               A Riječi Uzvišenog: "To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan", tj. u onome što smo učinili za Naše sljedbenike sinova Israilovih u pogledu blagodati, pouka je za svakog onoga ko je u nevolji strpljiv, a u dobru zahvalan, i riječi Uzvišenog: „Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni“ (Ez-Zumer: 10). kako stoji u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: (674) "Svako je stanje vjernika zadivljujuće. Allah mu ništa ne odredi a da to za njega nije dobro. Kada ga zadesi kakvo zlo, strpi se i to po njega bude bolje. A ako ga zadesi dobro, bude zahvalan, Što je opet bolje za njega."

 

'' Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam svoju Milost : Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!'' ( Ali-Imran 8 ). Amin!

 

Literatura: Tefsir Ibni Kesir. „Ihjā' 'Ulūmud-dīn“, Muhammed El Gazali


30.04.2009.

JUBIJEL BLOGA

 

Nijaz SALKIĆ

 

 505

 

Dragi moji(e),  evo dočekasmo i jubilarni vakat ovogarce bloga. Ako se sjećate, ova stranica je počela da fercera 12.12.2006. godine. Od tada je zabilježeno 48781 posjeta, uz prosječnu posjećenost od 56.07.  Potrudio sam se da nakararim i objavim 505 postova, tekstova, hutbi, predavanja, putopisa, historijske građe, crtica i drugih priloga. Od tada pa do danas pišem dnevno najmanje jedan tekst , a dešava se da objavim i tri priloga. Ovom prilikom želim da izjavim, da smo svi (govorim i za sebe) pomalo škrti i lijeni na komentarima. Od 2006. godine, broj komentara na ovoj stranici je samo 255.

Helem nejse, da ne bi čitaoci pomislili da ja pišem samo da bi me neko pohvalio ili dao i ostavio  kakav komentar, asli mi nije to cilj. Ipak, da ne ispa(d)nem napuhan, moram priznati da cijenim svaki komentar i pažljivo ga pročitam, veseo sam i zahvalan svakome ko mi se javi ili ostavi svoje razmišljanje i komentar na stranici.

Evo, danas je moj jubilej, hvala vam što posjećujete moju stranicu.  Bujrum i ubuduće!

 

 Živi zdravi, učeni, pametni, nafakali, parali, pobožni i debeli mi bili.

29.04.2009.

GRIJEŠI AKO SE NE BOJIŠ DA ĆEŠ ODGOVARATI

Nijaz SALKIĆ

 Malo je 'slobodnog' vremena u kome se osjećam spokojno, veselo, razdragano i bezbrižno. Kada god se od srca nasmijem bojim se da ću uskoro morati gorko zaplakati. Kad lijepo pojedem, strah me hoću li sutra imati išta za hranu. Kada čujem da se nekome dogodio belaj, bojim se da se meni i mojima to slično ne desi.

        Najviše me brine spokojstvo i bezbrižnost pojedinaca kojima je svejedno čovjeka potcijeniti, komšijinoj nevolji se obradovati, tuđu mahanu istražiti i čovjeku zlo željeti i pripremati. Ima ih što im je svejedno šta rade, šta govore, šta jedu i kako svakodnevnu nafaku zarađuju.

        Ipak mi žao onih što istražuju tuđe mahane, prenose riječi i zavađaju ljude. Kada bi znali da time sebi džehennemsku jamu kopaju ne bi to ni u snu činili. Samo kad bi bili svjesni da poslom kojim se bave potkopavaju i temelje svoje djece, unuka i budućih generacija. Allah s.v.t.a. u Kurani kerimu kaže: Allah s.v.t.a.

       U Kurani kerimu kaže: Fe men jamel miskale zerretin hajren jereh; vemen jamel miskale zerretin šerren jereh. Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjeće ga, a onaj koji bude uradio trun zla, vidjeće ga. (Al Zilzal, 7,8 ajet)

       Osoba koja prenosi tuđe riječi imaće itekakvih problema u kaburu, putem kaburskog azaba i izvjesnog kažnjavanja. Abdullah b. Abbas, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prošao pored dva kabura i rekao: 'Njihovi vlasnici su izloženi kazni. Ne kažnjavaju se (po vama) zbog nečeg velikog. Jedan od njih je prenosio tuđe riječi, a drugi se nije čuvao mokraće!

    Onaj ko vidi nešto kod drugih ljudi treba da to prešuti, osimako bi svojim kazivanjem pribavio neku korist muslimanima ili time spriječio grijeh.

     Tako, ako bi vidio nekoga da uzima ili krade tuđi imetak, obavezan je da to posvjedoči kako bi se ispunilo pravo oštećenog i ukazalo na taj očiti grijeh.

      Inače, kleveta može biti prakticirana zbog tri razloga: loše namjere onome o kome se priča i od koga se riječi prenose, pokazivanje ljubavi i simpatije prema onome kome se to prenosi ili prazna priča i beskoristan govor.

       Koliko je prenošenje tuđih riječi opasno po ljude, najbolje ilustriraju Poslanikove, s.a.v.s., riječi, koje od njega prenosi Esma bint Jezid r.a. u kojima on tu kategoriju ljudi ubraja u najgore i najštetnije u društvu. On, naime, kaže: 'Hoćete li da vas obavjestim ko su najgori ljudi?! Ashabi su odgovorili: 'Naravno.' On je kazao: 'To su oni koji prave razdor i zavađaju one koji se vole; oni koji prenose tuđe riječi i koji istražuju mahane čestitih!'

       Džubejr b. Mut'im, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zaprijetio: 'U Džennet neće ući onaj koji prekida veze!' Jedni tvrde da je to onaj koji kida rodbinske veze, dok drugi tvrde da je to osoba koja prekida odnose među ljudima, tj. osoba koja prenosi tuđe riječi drugima i tako zavađa ljude.

       Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: Nije vjernik onaj koji drugoga napada i vrijeđa, proklinje, nepristojno se izražava i koji je bestidan. (Tirmizija, Hakim)

      Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Čuvajte Kur'an stalno ga učeći jer u protivnom, tako mi Allaha, on brže iščezava nego deva koju je potrebno stalno držati ukoljančenu iz straha da se ne izgubi. (Buharija i Muslim)

      Enes b. Malik r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Džennet je zaodjenut poteškoćama (mekarih), dok je džehennem zaodjenut slastima i uživanjima (šehevat)!“ (Muslim, br.2822.; Tirmizi, br. 2559.; Musned Ahmed b. Hanbel, br. 8931-12581-13696-14062.; Darimi, br. 2843.)

      Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Islamski učenjaci tvrde da ovaj hadis spada u grupu poslanikovih s.a.w.s., hadisa kratkog sklopa a višestrukog značenja, jer nam je odveć poznato da je Muhammed s.a.w.s., bio obdaren time da je sa malo riječi govorio mnogo, (što treba da je i naša odlika). Značenje hadisa bi bilo: Džennet se neće postići osim putem podnošenja tegoba i poteškoća, a niti će se džehennem postići osim putem uživanja i pohota. Dakle, džennet i džehennem su zaodjenuti poteškoćama i uživanjima, tako da ko strgne zavjesu i čador stići će do onoga što želi.

     Čadori džennetski se skidaju podnošenjem mekariha - teškoća i nemilih stvari, dok se džehennemski čadori skidaju odavanjem šehevatima - uživanjima, strastima i pohotama. U el-mekarih i poteške stvari spada istrajavanje u 'ibadetu, robovanju i pokornosti Allahu dž.š., kao i strpljivost na njihovom sprovođenju i praktikovanju, uz gašenje srdžbe i ljutnje, opraštanje tuđih grešaka, blagosti, udijeljivanja milostinje i sadake, činjenje dobročinstva onome ko ti ga ne čini, čuvanje od odavanja šehevatima, strastima i pohotama itd..

      Što se tiče šehevata, strasti i pohota kojima je džehennem zaodjenut to su prije svega obožavanje i robovanje nekom drugom mimo Allaha dž.š., kao i istrajavanje na tome, uz odavanje opojnim sredstvima, drogi i alkoholu, bludnim radnjama i zinaluku, zabranjenim pogledima uperenim u žene koje nam nisu bliži rod, gibet i ogovaranje, gubljenje vremena itd..

        Što se tiče uživanja koja su halal i dozvoljena ona ne spadaju u značenje ovog hadisa uz naznaku da nije lijepo ni u njima pretjerivati kako nas to kasnije ne bi odvelo u haram ili kako nam srca ne bi postala tvrda i osora ili kako nas to ne bi omelo od 'ibadeta i pokornosti Allahu dž.š., ili kako nas to ne bi još više natjeralo da se prepustimo dunjaluku.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi 'alel-Muslim, 17/168.)


 Upamet!

 

Literatura: Prijevod Kur'ana, Besim Korkut, Šefik Kurdić, Kleveta i prenošenje tuđih riječi Džennet zaodjenut poteškoćama a Džehennem slastima i uzivanjima, Sead ef. Jasavić.



29.04.2009.

ČINJENJE HARAMA = KRIZA, BOLEST, BOL, PATNJA …

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Zabrane su Allahove subhanehu ve te'ala granice. Allah dželle ve te'ala, u suri Bekare u 187. ajetu  kaže: Tilke hududullahi fela takrebuha…“Ovo su Allahove granice, nemojte im se približavati!"


U suri Nisa, u 14 ajetu Allah subhanehu ve te'ala je zaprijetio onom ko prelazi Njegove granice i čini Njegove zabrane rekavši:  Ve men jea'sillahe ve resulehu, ve jeteadde hududehu judhilhu naren haliden fiha ve lehu azabun muhin. “
A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegovog dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati, njega čeka sramna patnja.”


Kao što vidimo u sljedećem hadisu izbjegavanje zabrana je obaveza: “
Ono što sam vam zabranio izbjegavajte, a ono što sam vam naredio radite onoliko koliko ste u mogućnosti.”
Svjedoci smo kako se
neki koji su podložni strastima, slabih ličnosti i malog znanja kada čuju za zabrane koje su neprekidne, uznemire i gunđaju, pa kažu: “Sve je zabranjeno! Niste ostavili ništa, a da ga niste zabranili, izazvali ste nam odvratnost prema životu, otežali življenje, suzili naša prsa, ništa drugo nemate do zabranjeno i zabranjivanje. Vjera je lahkoća i mogućnost je prostrana, a Allah subhanehu ve te'ala oprašta i Milostiv je.”

Kao odgovor skepticima neka posluži ova svakojaka i sveobuhvatna kriza. Svjedoci smo najvećih nevolja koje idu od ekonomije do epidemije. Kriza pogađa čovjeka u svim njegovim segmentima i porama života. Insan je više nego ikada izložen stresu, strahu, boleštinjama, zločinima, kriminalu i suicidu. Pa da vidimo koje su to zabrane koje je lahkouman čovjek sebi ohalalio a zabranjeno dozvolio.

 

Kamata

Rekao je Uzvišeni Allah u Svojoj Plemenitoj Knjizi: Ellezine je'kuluner riba la jekumune illa kema jekumul lezi jetehabbetuhuš šejatnu minel mess, zalike bi ennehum kalu innemel bej'u mislur riba… Jemhakul lahur riba ve jurbis sadekat. ''Oni koji se kamatom bave dići će se kao što ce se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: "Kamata je isto što i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu… Allah uništava kamatu a unapređuje milosrđa(El-Bekare, 275)

Rekao da je Allahov Poslanik, savs,: "Dirhem (srebrnjak) od kamate kojim će se čovjek okoristiti znajući da je od kamate, kod Allaha je gori (po veličini grijeha) od trideset i šest činjenja zinaluka (bluda)." (Hadis bilježi Ahmed 5/225 i Taberani a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha br. 1033 i Sahihul-Džami'a br. 3375).

Abdullah Ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, je prenio od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da je rekao: U kojem narodu se prošire blud i kamata navukli su na sebe Allahovu kaznu. Rekao je Munziri, rahimehullah, da ga je prenio Ebu Ja'la, rahimehullah, dobrim lancem prenosilaca.

Zabilježio je imam Ahmed, rahimehullah, s dobrim lancem prenosilaca od Ka'ba el-Ehbara, rahimehullah, da je rekao: "Draže mi je trideset i tri puta počiniti blud nego pojesti jedan dirhem kamate, a Allah, Subhanehu ve Te'ala, zna da kada sam ga pojeo da je od kamate."

 

Citirani ajeti su svakom vjerniku jasno uputstvo a ujedno i upozorenje, da se od kamate drži što dalje, jer u suprotnom ulazi u otvoreni rat sa Allahom i Njegovim Poslanikom: Ja ejjuhellezine amenut tekullahe ve zeru ma bekije miner riba in kuntum mu'minin. ''O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako to ne učinite, eto vam onda nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova…''(El-Bekare, 278)

 

Zašto toliki grijeh?

Eto, sami smo se uvjerili šta je to kamata. Propadaju cijeli financijski sistemi, ruše se državne privrede, propadaju najveće kompanije a milijoni ljudi ostaju bez posla i idu na cestu. Kamata i nije ništa drugo do savršeno lihvarenje, iskorišćavanje sirotinje a lagodan život na račun drugoga. Poznato je iz historije kako su veliki lihvari skončali svoj kamatarski život, poput Karuna.

 Svi oni koji su imali iskustva sa kamatom, nakon što su zanemarili zabranu i upozorenje koje im je došlo od njihovog Gospodara i od Njegovog Poslanika s.a.v.s., u većini slučajeva su prošli kroz velike patnje, sramotu i poniženja, doživjeli duševne, a često i fizičke boli, a dosta je onih koji su nakon svog gorkog iskustva s kamatom došli ''tobe''(pokajanja ), zaklinjući se ''nikad  više''.

Budemo li se Allaha istinski bojali, On će nam rješenje za naše probleme iznaći i opskrbiti nas odande odakle se i ne nadamo.


Svinjetina

Allah s.v.t.a zabranio je muslimanima da jedu svinjsko meso jer svinje su same od sebe nečiste. Svinja kada je gladna, ona će pojesti svoj vlastiti izmet i to je nečista životinja od Boga prokleta i neka je prokleta. Za vrijeme agresije na Hrvatsku, na jednom ratnom tv snimku vidio sam kako lutajuće svinje jedu ubijene, mrtve ljude. Poznato je da Kur'an na više mjesta zabranjuje svinjetinu.

 

Velikoj većini je nepoznato da i Biblija oštro zabranjuje i upozorava na svinjsko meso, Tako se u 'Izam' 65 stih 2,3,4 kaže:'Cijeli dan pružah ruke svoje narodu nepokornom, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar, narodu koji me jednako gnjavi u oči...Koji sjede kod grobova i noćuju u pećinama, jedu meso svinjeće i juha im je nečista u sudovima.'

 

Ovdje vidimo da je osobina nepokornog naroda da jede svinjsko meso.

 

U Bibliji se nigdje ne može pronaci pasus koji govori o tome da je Isus jeo svinjetinu.

 

 

Zato možemo i razumjeti izbezumljenost i paniku kod ljudi koji gledaju munjevito širenje krmeće kuge po svijetu. Posve razumijem odluke mnogih država koje su obustavile uvoz svinjskog mesa i živih svinja u svoje države. Mnogi su se pokajali što su jeli svinjsko meso i mole Boga da epidemija ne preraste u opasni stadij zaraze, pandemiju.

Ne jedite svinjsko meso o čiste duše koje žele Allahovu Milost,  niti pijte alkohol piće otrova.

Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto - osim ako ste ga preklali - i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je porok!

 

Halal je sve ono što je vjerom dozvoljeno činiti, a haram je zabrana koja je utvrđena Kur'anom. i koliko ja znam, ne odnosi se samo na hranu, alkohol i blud i kockanje, a to je uglavnom ono na šta se mi baziramo. međutim, čitav način življenja se bazira na halalu i haramu. Pa i način na koji se odnosimo prema roditeljima, komšijama, drugim muslimanima. Zatim odnosi u braku, i pod kakvim uvjetima je brak dozvoljeno sklopiti. Tu je i odjeća koju smijemo nositi, igre koje smijemo igrati, poslovni odnosi kakvi trebaju biti, i naravno odnos prema nemuslimanima.

 

 

Evo jednog poučnog kazivanja o haramu

 

Harut, Marut i alkohol

Komentatori (mufessiri) i ashabi su prenijeli predaju da su se meleci na nebu čudili nasilju Ademovog potomstva, nedosljednosti, razvratu i prolijevanju krvi. Kazali su: "Bože, odabrao si stanovnike Zemlje, a oni su nepokorni."


Gospodar svjetova je odgovorio: "Da vi posjedujete onu strast koja se u njima nalazi i vi biste postupali poput njih." Svi su odgovoril: "Subhanallah! Ne smijemo mi činiti grijeh prema Tebi, nama ne dolikuje da kršimo Tvoju odredbu."

Gospodar svjetova im je odgovorio: "Između vas odaberite dva meleka da ih učinim sa onim svojstvima kao što je Ademovo potomstvo i stvorim u njima ljudsku strast."
Meleki su odabrali Haruta i Maruta, najpobožnije i najbogobojaznije od svih meleka. Uzvišeni Bog ih je poslao na Zemlju da vladaju i narodu dijele pravdu. Stvorio je u njima strast i svojstva koja imaju Ademovi sinovi i rekao im je: "Ne činite širk, ne činite blud, ne pijte alkohol i ne prolijevajte, bez opravdanja krv, ne jedite svinjsko meso, u odredbu i određenje, nemojte se uplitati i ne podržavajte nasilje."

Oni su na Zemlji u svakodnevnim poslovima presuđivali ljudima i obavljali ostale potrebne poslove, dok bi se noću vraćali na Nebo i mjesto gdje su činili ibadet. Na koncu, jednog dana sa svojim problemom došla im je neka žena da joj presude. Zvala se Zuhra, imala je lijepo lice i savršenu ljepotu. Priča se da je bila princeza iz Perzije.

U njihovim srcima se javila ljubav i strast prema ovoj ženi. Priznali su to jedan drugom, a potom su joj presudu odgodili kako bi je pozvali kući i udovoljili svojim strastima. Žena je prvo odbila, no, poslije, ipak im je rekla ako žele da udovolji njihovoj požudi i strasti pristat će pod uvjetom da oni prihvate idolopoklonstvo, kao što ga je ona prihvatila, ako budu ubijali i alkohol konzumirali. Oni su odgovorili da takvo nešto ne proistječe iz njihove misije i da su im takve stvari zabranjene, naređeno im je da ih se klone.

Prošao je taj dan. Drugog dana postavljen je isti uvjet i uslijedio je istovjetan odgovor. Sljedećeg dana požuda i strast je dosegla svoj vrhunac i nadvladala je njihovu strpljivost. Kazali su: "Od onoga što si nam rekla konzumiranje alkohola je najlakši grijeh." Nisu znali da je alkohol zbir svih zločina i temelj grijeha; Poslanik, a.s., kazao je: "Alkohol je majka zla."

Dakle, pili su alkohol sve dok se nisu opili; sa tom ženom su počinili blud i udovoljili su svojoj strasti; dok su bili u stanju činjenja bluda došla je jedna osoba kod njih, nekim svojim poslom, prepali su se da će ispričati to što je vidjela,te su je ubili. Na taj način počinili su i ubistvo i blud, i odali se alkoholu.

Uzvišeni Bog je potom obavijestio meleke na Nebu o njihovom postupku, dopustio im je da ih takve, i u tom stanju vide. Otada meleci čine istigfar i traže oprost za stanovnike Zemlje.

 

Literatura: džemat oberhauzen-Harut, Marut i alkohol, slike kažu više od riječi, http:slike1.blogger.ba.


28.04.2009.

NEMA VIŠE

Nijaz SALKIĆ


 Sve što prođe povratka mu nejma, kažu stihovi jedne stare narodne pjesme. Nema više mnogo toga što je moj i tvoj život činilo potpunijim, ležernijim, sigurnijim, komotnijim, tanahnijim.

Nema više u varoši Čelić, Abazove a kasnije Ismetove slastičarnice.

Kuda god bih polazio, polazna stanica i svratište bila je ova slastičarnica. Po povratku sa puta bih opet popio bar jednu limunadu i pojeo jednu tulumbu ili baklavu. Ovako, kako Ismet umrije, zatvori se i ovo stjecište i svratište mladeži i stareži. Abaz je bio iz okolice Gostivara a u Čeliću je stekao porodicu i haman ostario u slastičarnici. Rahmet Abazovoj i Ismetovoj dobroj duši.

 

Nema više zaprega

Nejma ili nema više konjskih zaprega kao što su ih imali u Donjoj Slapnici kod Velike Kladuše. Zaprega i gumenjaci ili gumarice su bili zaštitni znak mnogih sela širom naše domovine.

Konji su bili velika pomoć u domaćinstvu a za težaka je konj bio veliki oslonac i sredstvo za lakši i bolji život. Murtići su oduvijek imali dobru zapregu, baš kao na ovoj staroj slici.

 

Svadbe stare naše

Nejma više ni onih svadbi koje samo mi iz generacije 70 i neke. Te stare svadbe, šerbeta, pilavi i piranije  su imali svoju dušu, naročito ako se na piru očula harmonika. Kolo bi se povelo pred kućom, na cesti, a najčešće u avliji pred kućom.

Okupila bi se omladina a dahabetiel cure iz 31 kuće i 12 mahala. Tupkalo se i igralo dok su noge mladalačke držale. Pilo se šerbe sa još jedne ženidbe ili udaje. Nejma više ni dimija niti potkosanih djevojaka kao što ih je bilo u Konjodoru kod Bužima. Bila su to vremena za pamćenje.

 

Kuće čardaklije

Nejma više ni one tanahne arhitekture a nejma ni šadrvana niti česama. Nema više kuća kao ove na slici, iz okoline Gostivara.

Nejma više uskih šefteli sokaka, ni vesele dječije vriske i graje. Utihnule su asfaltirane ulice a djeca su se zabavila knjigom, kompjuterom ili prenosom neke tekme na televiziji. Danas se grade moderne kuće ala Njemačka, Švicarska, Slovenija ili Amerika. Naše čardaklije opjevane u sevdalinkama padaju u zaborav i ruše se da bi se na njihovom mjestu podigla kakva novokomponovana kućerina.

'Zeman gradi po Kotaru kule, zeman gradi, zeman razgrađuje.'

28.04.2009.

HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA DIO 2.

Priredio Nijaz SALKIĆ

 

Uvod

 

Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno interesovanje pokazujem za islamsku povijest od svog početka, pa kroz srednji vijek  i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka uz Allahovu pomoć ću ove rede podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.

 

Stanje poslije hazreti Alijine smrti

 

Saznanje o iznenadnoj pogibiji halife hazreti Alije, koji pade od zločinačke ruke, pogodi njegove pristalice u Iraku kao najveća moguća nesreća. Njih oko 40 hiljada su planuli od žestine, za pravičnim izravnanjem općih političkih računa, tim više što je Iraku prijetila Muavijina vojska koja je dolazila iz Sirije. Smrću hazreti Alije oni su izgubili svoj najveći vjerski i politički autoritet. Zbog svega toga oni su proglasili za halifu njegovog sina Hasana ali prije nego je preuzeo bilo kakve mjere, Muavijina vojska  je prodrla u Irak, a on se sa glavninom svojih askera morao povući, preko Tigrisa, u Medain, uputivši 12 hiljada vojnika sa Kajs ibni Sa'dom na čelu prema nadirujućoj vojnoj sili. Kajsova vojska je bila brzo razbijena, i on se brzo povrati u Medain.

 

Tako se Muavija kroz vrlo kratko vrijeme i bez velikih vojnih angažovanja domogao cijelog Iraka.

 

Porodično stablo Emevija i Abbasija

 

 

 

 

Emevijske halife i vladari



 

 

 

Literatura: Istorija Islama, Besim Korkut,

Povijest islama, Enver Alić

 

Nastaviće se!

 

27.04.2009.

CRVENI KARTON

Nijaz Salkić

Ovo je vakat Čira i Spira, Sulji i Muji
. Taman pomislimo evo ga ovaj 'naš' osvjetlo obraz, svaka mu čast kako je načitan i pametan, baš mi je drago da i mi konja za trku imamo, a ono od 'našeg'na sva usta hvaljenog ispane mućak. Neki dan čuh aforizam da i od slabog jajeta bude dobar mućak.


Helem, jedino nam zasad od Ćire ima fajde, makar one fudbalske. Ćiro ne dijeli žute ni crvene kartone a dobro mu ide. Ovaj dobroćudni gospodin svojom jednostavnošću osvaja sve oko sebe i vodi srcem reprezentaciju BiH-e na radost i zadovoljstvo napaćenog naroda bosanskog.


Onaj Spira iz Bijeljine malo, malo pa zaprijeti nani Fati iz Konjević Polja da ne dira onu crkvu pod svojim pendžerima i u svojoj avliji, jerbo bi mogla u aps. Ma on priprijeti i Bošnjacima u Bijeljini i Tuzli. Hajd pustimo to, ama ima onaj traktorista iz Banja Luke, haman isti ili još gori od ovogarce. Nejma dana a da ovaj gegajući političar nešto ne (za)kuha. Jednom veli da je Sarajevo za njega Teheran, drugi put da je Bosna samo geografski pojam a treći put da je njegova i njegovog plemena domovina Srbija, a da je država Bosna i Hercegovina samo mrtvo slovo na papiru i nešto što je tamo neko nekada potpisao.

 

Đe su kartoni?

 

Ako je 'Visoki' (predstavnik) izašta drugo osim sudija, to bi trebao biti. Trebao bi svaki dan vaditi (mora) crvene kartone pa iz 'utakmice' odstraniti poneku zvjerku. Nije važno čiju. Neka danas išćera 'našu', sutra 'njihovu' a prekosutra neku preko Drine, Save i Une. Jerbo kako je krenulo, svaka mraka smije govoriti šta god mu naumpadne o našoj državi BiH-i. Eno onaj mrki ministar preko Drine, onomad bubnu, kako Bosni i ne treba članstvo u Vijeću sigurnosti zato što Bosna i nije nikakva država. Jopet onaj iz Zagreba se plaho sikira što 'njihove' (njegove u BiH) stranke nisu ujedinjene i što njegov narod treba imati svoj entitet, i što njegova nacija nije dobro zastupljena u BiH vlasti i  državi.


Svašta i upamet!


27.04.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 29.

Priredio: Nijaz SALKIĆ


ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

OBIČAJI  I - POROD


 

Kao kod svih Jugoslavena uopće, tako ima i u naših Muslimana napose sva sila narodnih običaja.

 

Da počnemo sa porodom

 

Ženidba je vez između muža i žene da iza sebe ostave što više potomaka. Ali ako se iko ženi zato da iza sebe ostavi što više potomaka, to su naši Muslimani. Ženidba je za Muslimana samo onda sretna ako mu je brak blagosloven, to jest ako ima dosta djece:

 

 

“Beg Mustaj-beg sretno se oženi,

Lip je porod beže izrodio,

Troje žensko,

a četvero muško,

Nek' ne želi ni sina,

ni šćera,

Ni nevista,

ni mladih zetova. “

 

Čim žena ima više djece, tim je vrijednija, uglednija i svomu i mužu milija. I najsiromašniji Musliman iskreno se veseli porodu svakog svoga djeteta, jer je dijete zamjena ocu i materi u starosti i jer svako donosi sa sobom svoju nafaku, sreću. »On ga hrani, da zaminu steče.« Žena koja ne rađa, mužu je mrska, ako mu je prije i vrlo draga bila. On je smatra voćkom bez ploda, ružicom bez cvijeta, valja je dakle sasjeći. Djever govori svojoj nevjesti:

 

 

» Vid' nevista te žute naranče.

Da naranča svake godine ne rađa, Davno bi je bratac posikao.

Vid' nevista tog žutog limuna. I Da limun svake godine ne rađa, Davno bi ga bratac posikao. Vid' nevista rumene ružice. Da ruža svake godine ne cvate, Davno bije bratac posikao.«

 

 

Beg Ali-beg ima prekrasnu ženu koju veoma ljubi. Već je više godina prošlo, a ona nema djeteta. To ga ljuti i žalosti. Jednoga dana odlazi on u selo na begluk i zapovijeda svomu bratu, a ženinu djeveru, da je posiječe:

 

 

»O Boga ti, brate Muhamede! I ja odoh u nove Timare. Kad ti dođe mlada nevistica, Ti je vodi mladu u haz-bašču, Pa je ondi mladu ti posici. Kad ja nemam od srca evlada, Nek mi nije ni nje mlade.«

 

 

Mlada se Mustajbegovica hvali na sijelu svojim drugama, kako je muž voli, pa veli:

 

 

»Da vi znate drage druge moje, Kako li me Mustaj-begu drži?! Kad ja spavam, biser granom maše, Budi me od jorgovana granom: Ustan dušo, granulo je sunce. Kad ustanem na meke dušeke, Svojim će me ćurkom ogrnuti. Dvore mene do dvije robinje; Jedna drži kalajli legena, U maštrafi bijele đulsije, Druga drži šerbe medovinu, Na tabaku rumenu ružicu, Da utiram to rumeno lice.«

 

 

Ali joj jedna prigovara:

 

 

»Zaludu ti fala i imanje,

Kad ti nejmaš od srca evlada.«

 

 

Kada mlada žena zatrudni, nastaje u kući veliko veselje, neka vesela uzrujanost. Oko buduće majke sve tetoši, kao oko maloga djeteta, sve je pazi i miluje, ljubi i poštuje. Još veće veselje nastaje kada je žena sretno rodila, a osobito ako je rodila sina.

 

 

I muž i ukućani, rodbina i komšije dolaze u kuću, i daruju rodilju i dijete joj:

 

 

»Daj muštuluk mladi gospodine, Rodi mlada Mustaj-begovica; Rodila je do dva sina mlada, Zlatne ruke i zlatna perčina.« Kad to čuo diver Muhamede, Trkom trči mladoj nevistici, Posipa je žutim dukatima. Doletila mlada zaovica, Zaovica Mahmud-pašinica, Paunica čedo povijala; Jedno ona, drugo Muhamede.

 

A muž, kad to čuje?!

 

“On leti uz visoku kulu, U čizmama i u kalčinama, Te on ode ljubi u odaju, Posipa je sa sitnim biserom.”

 

Koliko je veselje na taj glas nastalo u srcu muževom, vidi se najbolje po toni, što je poletio u odaju svoje žene »u čizmama i u kalčinama«, jer je odlični je Musliman naspram svoje žene tako učtiv, da k njoj nikada u putnom odijelu ne dolazi.

26.04.2009.

EVO NAŠIH

Nijaz SALKIĆ

Slijedeće sedmice ili hefte, kako god hoćete, krenuće kolone vozila iz vascijele Evrope putem najdražim, cestom koja vodi zavičaju. Zavičaj je ono mjesto gdje smo udarili glavom o zemlju kad smo se rodili. Bosna će i ovog 1. maja udomiti svoju raseljenu djecu.

 

 

Ljubav

 

Ove rede smo se zaista uželjeli jedni drugih. Oni dole jedva čekaju da im se pojave oni 'odozgo', a oni 'odozgo' su se uželjeli svojih najmilijih 'odozdo'. Kriza je nastupila i nije lahko onima 'gore' a dahabetile onima 'odozdole'. Nješto kontam onako za sebe da se nikad više neće rodbina i prijatelji obradovati pri susretu i druženju kao ovog 1.maja.  Oživjeće naša Bosna, zabijeliće se meraje okolo naših rijeka od teferiča, ražnjeva i pjesme. Trgovci naši bosanski će bar nakratko veselo protrljati ruke, iako je recesijska groznica počela sve tresti. Ma koliko 'kanulo' u džep, marka je ipak marka.

 

 

Lanjski 1. maj

 

Evo kako se rodbina družila u Čeliću ispred svoje kuće, na svojoj avliji i u svojoj zemlji Bosni.


24.04.2009.

ISELJENO BOŠNJAŠTVO

Nijaz SALKIĆ

Naši u Argentini



 

Ova priča nastala je u mjesecu junu 2008. godine u jednom restoranu u Ljubljani. Slučajno sam sa kolegama poslije sastanka upoznao jednog našeg »Argentinca« koji se u Ljubljani psihološki spremao da prvi put posjeti domovinu svoga oca, koji je otišao trbuhom za kruhom iz Bosne u ranim 50-tim, (1947) godinama prošlog vijeka u Argentinu. Pošto BiH ima vizni režim, Ramos je u bosanskoj ambasadi morao »izvaditi« vizu za domovinu svoga oca.

 

 

Ramon Hošić


Hamid Hošić je davne 1947., u Buenos Airesu zasnovao porodicu. Rodila su mu se dva sina i dvije kćeri a oženjen je bio doseljenicom iz Poljske.




Hamidov život nije bio nimalo lahak. Hamid je radio teške fizičke poslove da bi prehranio svoju porodicu. Njegov sin Ramon je jedini od cijele porodice koji je prošle godine posjetio Bosnu.




Otac Hamid nikada više nije vidio rodne grude. Zanimljiva je slika u ovoj priči kako sjede zajedno jedan Ramo Bošnjak i jedan Ramon Argentinac, za stolom u Ljubljani.




 Zajedničko im je obojici da su im očevi Bošnjaci. Pogledajte video zapis i čujte Ramonovu priču o ocu, braći i sestrama, i životu u Argentini.



Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


domaća literatura
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..........................
MOJ BABO
Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!
.............
TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je večina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA

postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem
Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

vražićki stanak


odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..............
BOSNOLJUBLJE,
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1010796

Powered by Blogger.ba

site statistics