NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

13.01.2009.

BOJKUTUJMO TERORIZAM - SPASIMO NEVINE U PALESTINI

13.01.2009.

OTIMANJE I KOMADANJE PALESTINE-SLOBODA NAPAĆENOM NARODU

pravo na zemlju

 Da li izraelski cionisti imaju pravo na palestinsku teritoriju?
Vrlo jednostavno i jasno cemo odgovoriti na ovo pitanje, NE!
zasto?
Zato sto ako bi svako trazio teritoriju na kojem su zivjeli njegovi pretci onda bi se svaki evropski narod morao protjerati!
Povezanost sa svetim spisima...
Ovo pitanje je jos jasnije sobzirom da vecina danasnjih jevreja potice od plemena Kazara sa teritorije turske koja nema nikakve veze sa palestinskim jevrejima.



Kako to jevreji tumace ne bi me cudilo da sutra crnac iz afrike pređe na judaizam i trazi svoju zemlju izrael!
95% jevreja su askenazi koji također poticu iz istog plemena...
A na kraju krajeva cak i da zasluzuju tu zemlju koja je cijena mira?
Sta danas moze kupiti ljudski zivot? ili sta nemoze?
Cak je i Lord Moyne sekretar Kaira rekao 42 godine da jevreji bas zbog ovog razloga nemaju pravo na svetu zemlju jer i nisu potomci starosjedilaca izraela.
Danas se ovo nigdje ne pominje kako bi se pomutila misao jevreja, i tako je apsurdna da je mozemo porediti sa indijancima kojima ne samo da se laze da su hindusi vec da je i njihova misija da se vrate do rijeke gang i da je osvoje...
slijedeci post je o novom svijetskom poretku-masonima.


Preneseno sa: http://antisrael.blogger.ba

12.01.2009.

GENOCID PRED TV EKRANIMA - SLOBODA PALESTINI

STVARNI BROJ ŽRTAVA - OTVORITE OČI!

broj zrtava od 29.9.2000 do danas u izraelu iznosi:

1279 ubijenih - 825 civila i 454 vojnika izraelske vojske
i 7520 ranjenih, teze ili lakse...

broj palestinskih zrtava je mnogo veci :
od prije 4 godine do danas je ubijeno 53,000 palestinaca od kojih je 82% civila, 36% djece...
naravno o ovome se ne govori, i svaki pokusaj da ove brojke izađu na svojetlo dana se vrlo dobro zataska.
28,000 palestinaca je uhapseno od strane izraela od 2000. godine do danas od kojih je 8000 jos uvjek zatvoreno, ostatak je ili podlegao zbog batinanja, mucenja...i nikada nece ni doziviti suđenje koje je ionako nepravedno!
2,300 od tog broja je osuđeno i trenutno se nalazi u zatvoru.


2,500 palestinske djece je uhapseno od kojih je 80% zlostavljano .
do danas od 2000 godine je 238 atentata izvrseno na palestince + 186 civila koji su ubijeni jer su imali nesrecu da se nađu na tim mjestima atentata.


 

pravo na skolovanje
18 skola je okupirano i pretvoreno u vojne baze ili zatvore!
24 skole su tesko ostecene ili sravljene sa zemljom
u 850 skola je proces edukacije potpuno stao i obustavljen je do daljnjeg!
197 skola je osteceno i napadano.
1,289 skola je zatvoreno zbog stalnih napada izraelskih okupacionih snaga!


pravo na zdravstvenu njegu:
60% djece u gazi pati od respiratornih problema, ili infekcija respiratornog takta
40,000 djece ispod 5 godina starosti pati od dijareje!
palestinska djeca su izlozena extremnom nasilju,ubijanju, pogubljenjima, stalnim hapsenjima, granatiranjem,...
vecina ovih stvari ostavlja psihicke probleme za sobom.
500.000 palestinske djece je sprijeceno da se vakcinisu na vrijeme, sto se ni do danas nije desilo.
u 36 slucajeva trudnicama nije bilo moguce pristupiti ustanovama za pruzanje medicinske pomoci,
vecina novorođenčadi je mrtvo...



75% palestinaca ima prihode manje od 2$ dnevno
364.000 djece su beskucnici!

nakon svega ne mozemo ni izostaviti gadosti koje pricaju o palestincima http://canadiancoalition.com/forum/messages/6023.shtml

kao sto rekoh otvorite oči, jer svakim danom sve vise i vise ljudi u palestini a sada i u libanu biva ubijeno.
Danas imamo veliki broj ljudi koji izrael posmatraju kao zrtvu!
Ljudi koji znaju misliti svojom glavom i koji imaju i iole veci od mentalno retardirane osobe znaju da je izrael agresor koji danas ima toliku moc da ubija neduzne cuvile i da nikome ne odgovara za pocinjena zlodjela. Znamo da izrael danas posjeduje od 130-200 bojevih glava koje su u svakom trenutnu spremne da napadnu bilo koji cilj u okolini i sire.

post bi bio previse dug kada bi naveo sve poslijedice izraelskih napada.
u nekim od slijedecih postova pozabavicemo se problematikom zida dugog 750 km i visokog 7m, napadom na liban, predstavljanjem stvarnog broja zrtava od pocetka izraelskih napada na palestince do danas!
sve sto mislite da bi mi moglo pomoci mozete da ostavite u komentarima.

 

Preneseno sa: http://antisrael.blogger.ba


12.01.2009.

STOP FAŠIZMU SLOBODNA PALESTINA

 JESTE LI OPASNI PO SVJETSKI POREDAK?



Pravila političke korektnosti kad dođe do izraelsko-arapskog konflikta:
1. Na Bliskom istoku Arapi uvijek prvi napadaju, a Izrael se brani. Ta odbrana se zove 'odmazda' (retaliation')

2. Arapima, Palestincima ili Libancima, nije dozvoljeno ubijati Izraelce. To se zove terorizam.

3. Izrael ima pravo ubijati arapske civile – to se zove samodbrana ili ovih dana 'kolateralna šteta'.

4. Kada Izreael ubije previše civila zapadni svijet poziva na smirenje sukoba. To se zove 'reakcija međunarodne zajednice'.

5. Palestinci i Libanonci nemaju pravo zarobiti izraelske vojnike – čak ni ograničeni broj, npr. Jednog ili dvojicu.


 

6. Izrael ima pravo zarobiti koliko hoće Palestinaca(oko 10.000 od čega može biti 300 djece; Libanaca oko 1000… Može ih držati u svojim zatvorima bez suđenja). Nema ograničenja, niti potrebe za dokazivanjem krivnje, suđenjem isl. Sve se opravdava magična riječ 'terorizam'

7. Kada spomeneš Hezbollah, obavezno dodaj 'podržan od Irana ili Sirije'

8. Kada kažeš Izrael, nikad ne reci 'podržan od USA, UK i drugih evropskih zemalja', jer bi ljudi ne daj Bože mogli pomisliti da se radi o neravnopravnom konfliktu.

9: Kada je riječ o Izraelu, ne spominjite riječi 'okupirana teritorija', 'Un rezolucije', Ženevska konvencija'…Mogli bi uznemiriti Fox-ovo gledateljstvo.

10: Izraelci govore bolje engleski od Arapa, pa im je zbog toga dozvoljeno da pričaju koliko hoće, pa mogu stići objasniti sva pravila od 1 do 9. To se zove 'nezavisno novinarstvo'.

11. Ako se ne slažete sa ovim pravilima ili imate veće simpatije prema arapskoj strani umjesto izraelskoj – mora da ste neki opasni anti-semit i trebali bi ste se javno izvinuti zbog javno izraženog iskrenog mišljenja (kako je divna demokratija !).


Preneseno sa: http://antisrael.blogger.ba
12.01.2009.

PODRŠKA NARODU PALESTINE - DALI STE ZNALI?

1. DA, kada je palestinski problem napravljen od strane V. britanije 1917, vise od 90% populacije u palestini su bili arapi, i u to vrijeme nije bilo vise od 56000 jevreja u palestini?

2.Da, vise od polovine jevreja koji zive u palestini u to vrijeme su bili imigranti, koji su dosli u palestinu u zadnjih nekoliko decenija u pokusajima da pobjegnu od progona u evropi?... i da su tek 5% populacije palestine urođeni palestinski jevreji.?

3. Da, su palestinski arapi u to vrijeme posjedovali 97.5% zemlje, dok su židovi (urođeni palestnici sa imigrantima) posjedovali 2.5% zemlje.

4. Da, tokom 30godina britanske okupacije i vladavine, Cionisti su uspjeli da koriste 3.5 % zemlje od palestinaca,kao znak ohrabrenja od strane britanske vlade...Većina ove zemlje je pripala Cionistima, i nije prodata arapskim vlasnicima?

5. Da, kada je palestinski problem dostavljen Ujedinjenim nacijama 1947 godine, Cionisti su posjedovali 6% cijele teritorije palestine?

6. Da, uprkos ovim činjenicama, Generalni odbor ujedinjenih nacija je predlozila da "JEVREJSKA DRZAVA" treba biti osnovana u Palestini?...
i da ce 54% palestine pripasti izraelu.

7.Da, IZRAEL okupira 80,48% cijele teritorije palestine?.

8. Da, je ova teritorijalna expanzija uzela maha  za vecinu dijelova zemlje, prije 15 maja 1948 godinem prije formalnog roka ukidanja britanske vojske u palestini,prije dolaska arapske vojske da zastite palestince, i prije arapsko izraelskog rata?

9.Da, je 1947 preporuka Generalnog Vijeca za stvaranje  "jevrejske drzave" bila izvan nadleznosti i sposobnosti povelje Ujedinjenih Nacija!

10.Da, su svi pokusaji da se arapske drzave i ostale azijske drzave imaju svoje vijeće u Ujedinjenim narodima, i sve preporuke od strane Suda pravde za savjetodavna  misljenja bili ignorisani ili odbijeni od strane vijeća? (sto li)

Ovoga ima jos ali cemo o tome pisati kasnije...jer sam trenutno ne raspolozen za pisanje...na slici je testiranje nuk bombe od strane izraela, o tome neki drugi put...

 

Preneseno sa: http://antisrael.blogger.ba/arhiva/
12.01.2009.

GENOCID I HOLOKAUST NAD MUSLIMANIMA U PALESTINI



Prije ne tako davno slicne slike kao ove, pa cak identicne, slali smo sirem svijeta i molili da nam svijet pomogne. Molili smo da svijet otvori oci i vidi sta se desava u Bosni i Hercegovini, molili da svijet zausatvi genocid koji se vrsio u Bosni i Hercegovini, ubijanja, silovanja, protjerivanje ne srpskog stanovnistva, razaranje imovine, bombardovanje historijskih spomenika, unistavanje jednog naroda, jedne zemlje.... U istinu nismo mi morali slati slike emailom, kao ni ove, jer sve vijesti svjeta od CNN-a do BBC-a bili su prisutni u Bosni i Hercegovini i svijet je mogao da vidi da gleda "uzivo" sta se desava i time su bili svjedoci genocida, dok su politicari bili njemi posmatraci.

 
Jucer smo mi bili na ovim slikama, danas su ponovo Palestinci, a sutra ce biti ????
 
Prema tome, saljite vi ove slike sve i jednoj osobi u vasem email adresaru, ali ono sto je najvaznije izadjite na ulice u vasim gradovima (u svim zemljama svijeta) kad se organizuju demonstracije jer politicari u svakoj zemlji (naravno sem Bosne i Hercegovine) znaju da se moraju malo vise potruditi kad gradjani masovno izadju na ulice i vrse protest. JEDINSTVO u stavu je ono sto pomaze. Prema tome, bez obzira da li ce u nedjelju biti super fin dan i ljepa prilika za izlet ili druzenje sa prijateljima, ako se taj dan odrzavaju demonstracije u vasem gradu, pridruzite se - i obavezno bez obira u kojoj ste zemlji ponesite zastavu Bosne i Hercegovine, jer mi najbolje znamo sta znaci biti zrtva brutalnog agresora poput ovih na slikama. Vrsite bojkot SVEGA ONOG sto dolazi iz Izraela i svih onih koji podrzavaju Izrael!
Primjera radi "NE KUPUJTE COCA COLA-u"
 
A ovo je samo jos jedna napomena zasto je Vijece BiH organizacija Australije "protestovalo" na govor i rijeci gosp. Sulejmana Tihica kad je nedavno rekao (sustinski) da trebamo zaboraviti i ici dalje!....... Nije ni cudo da su ga novine iz RS proglasile gradjaninom godine! Mi u Australiji zivimo u nadi da ce se jednog dana politicke stranke u Bosni i Hercegovini konacno "afirmisati, utemeljiti, uozbiljiti" i raditi u interes naroda i nase domovine, a ne u interes svojih sujeta!
 
Danas pomozite Palestincima i izadjite na demonstracije, vrsite bojkote, pruzite ruku prijateljstva i pokazite svoju humanost, a u oktobru 2010. godine izadjite na izbore u BiH i svojim glasom kaznite one koji nisu nista radili, a nagradite one koji rezultatima mogu odbraniti vase ranije povjerenje, a glasajte za one koji ce voditi BiH ka boljem sutra uz pomoc i podrsku svog naroda i koji cijene svoje gradjane (ma gdje bili)!
 
S postovanjem
Senada Softic-Telalovic
Predsjednica Vijeca BiH organizacija Australije
 "Lest we forget" - Ako zaboravimo

......................................................

Primljena poruka:
 
Neka ove snimke vidi cijeli svijet. SALJI DALJE.
Lijep pozdrav/Selam

 
Plzzzzz Keep forwarding this e-mail. Let people know what happens there.
Por favor reenvia ese mail. El mundo debe saber que pasa alla.
أرجوك استمر في تمرير هذه الرسالة، اجعل العالم يعرف ماذا يحدث هناك في فلسطين
 

cid:4A20CAA4-489E-414A-8EBB-4C5ADC6980AE


cid:5265D532-E4E7-4D2E-97CC-454865C77A3B


cid:98164A6C-FD81-45E2-88B9-34D7C01F9810


Making sure they get to school.




Helping Ladies across the street..

cid:1069CF37-5AD6-4D41-976A-F0F333AC4906

cid:A55FEC27-2D65-4C70-BD0B-CB1E35767E63



Providing childcare.

cid:68A07634-7821-4DA7-B108-7919C8E07427




Allowing them a place to rest (permanently)


cid:A9AF29B7-27CF-44C8-B27C-E980DE347235


cid:DA139882-7151-4D23-AF97-173274D8CDB2


Access to Health care.






Construction projects (demolition)


cid:C7678670-1311-4E60-A29A-2B9F10E5CE3A

cid:57CEBA77-E3E5-4501-9FE7-7A8DA9CB3382




Respecting American and British pacifist resisters (such as American Rachel Corrie)

cid:D1F22BD6-5015-43CC-BD99-52918B83DDE6


cid:264BA6AB-8DD8-4118-BD7D-6293C572840F

cid:4F9080E7-511B-44A5-B1B0-FCF529C7E325



And others.


cid:BB99878D-6C7E-44BF-B347-4CACB1548D65
 


And if you are not satisfied, now, with the truth the following pictures are war crimes as defined by the UN, The Hague and the Geneva Convention.



Using images of your enemy dead or alive (violation)


cid:F08E28B4-3CA0-428D-8ECC-4683C85A3F8D



Human shields (violation)


cid:134D38D4-8085-43C6-ABB2-1A367DE377A3



Live Burial Torture (violation)


cid:418B16EF-AFA6-4484-970A-F2084D28F97C


And as a last resort, Execution (violation)




cid:BC489237-762E-4DAB-93AC-D3EDAFD7841D
 

These IDF soldiers have faces... I can clearly see them...Cant you? Why are they not being prosecuted? Because it is systematic process that is driven by the government designed to force the people of Palestine into exile so Israel can claim all the land and resources.


This where my American tax dollars are going, do you know where your tax dollars are at? TAKE THE TIME TO FIND THE TRUTH. So many lives depend on it I, like so many Americans, am Caucasian, non-Arab, and religious. I can no longer sit back with good conscience and do nothing while my government is supporting the types of terrorist actions that we have condemned Muslim Fundamentalist for. Call your Congressman and Senator, send an email to the White House and demand that our government negotiate FAIRLY with both sides and bring a fair and just solution to Palestine and Israel .



cid:827F2105-4BD1-466B-9DDF-436C13BB6BDD
(CRUELTY OF ISRAEL



PLS SEND IT TO YOUR FRIENDS


 

 
*** eSafe scanned this email for malicious content ***
*** IMPORTANT: Do not open attachments from unrecognized senders  ***
11.01.2009.

PRIJAŠNJI MEVLUDI

Nijaz SALKIĆ

Kada bi se ustalo na  noge i zajedno sa svima prisutnim na mevludu počelo horiti »I rodi se car od dina onaj čas….«, srca su brže zakucala kod svih pozvanih; osraslih muških, žena i djece na mevludu. Prvi mevlud se prvo učio u glavnoj gradskoj džamiji (carski mevlud) zatim u džematskoj a poslije bi se po želji domaćina, učio i izvodio  po kućama.

Posebno je bilo veselo i svečano priređivanje mevluda od strane džematskog efendije i polaznika mektebske vjeronauke iz džemata.

 

 

Nekoliko dječaka i curica, fino obučenih bilo bi pozvano od domaćina da svojim umilnim glasićima ukrase i uveličaju mevludski ugođaj kod nekog domaćina iz džemata. Djeca su zajedno sa efendijom učila mevlud, ilahije i pobožne recitale.

 

Nagrade i šerbe

Poslije ustajanja na noge i proučenog I. dijela mevluda na nogama, sjedalo se a onda se osjetio prijatan miris od mirišljavih travki (anduz ili ćabenica), čulo se zveckanje tablji  (tacni) i čaša u kojima je dijeljeno slatko mevludsko šerbe. Ništa nije bilo slađe i ukusnije od maštrafe (čaše) mevludskog slatkog šerbeta. Poslije večere, učači mevluda su bili nagrađivani, dali u poklonima ili simboličnim darovima u novcu.

 

 

Nema toga više

 Sav taj ugođaj, drhat pobožni, zanos i veselje se preselilo u historiju. Neću i ne mogu reći da i danas nema mevluda, da nema onakvih i sličnih svečanosti, ima ih sigurno, možda u većem broju ali…!?  Mislim da današnjim svečanostima mevludskim i drugim vjerskim ugođajima fali duša, fali onaj zanos, ono nešto što samo ljudi zanesenjaci mogu imati i umiju prenijeti na sve oko sebe a ponajprije na svoje ukućane i porodicu.

Neka ovo kratko podsjećanje bude podstrek da svemu što činimo prilazimo sa srcem i ljubavlju, sa zanosom kao da to činimo zadnji put i nikada više.

Upamet!

10.01.2009.

MJESEČEVE MIJENE

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

 Svakog mjeseca se susrećemo sa mjesečevim mijenama. Mjesec je inače zemljin trabant, satelit, pratilac koji se okreće u određenom vremenskom periodu oko Zemlje.

 


Mjesečeve mijene

Mjesečeve su mijene posljedica okretanja Mjeseca oko planeta Zemlje. Ovo kretanje se može pratiti svakim danom i pri tome se može primjetiti da Mjesec putuje od zapada ka istoku i to u približno istom pojasu kao i Sunce i svakim danom se pojavljuje i nestaje kasnije. Ovo kretanje Mjeseca mijenja i međusobni odnos položaja Sunca, Zemlje i Mjeseca.



Objašnjenje pojave


Kad se Mjesec na svojoj putanji nađe u blizini Sunca, mi ga više ne vidimo i kažemo da je tada mladi Mjesec ili mlađak i moguće ga je vidjeti idućih večeri po zalasku Sunca, kao neki tanki srp na nebu (broj 1 i broj 2 na ilustracijama).

U slijedećih sedam dana Mjesec postupno dolazi u položaj u kojem ga u odnosu na Sunce vidimo pod pravim kutom i tada vidimo osvjetljenu desnu polovicu, jer je tom stranom okrenut prema Suncu i to je tzv. prva četvrt (broj 3 na ilustracijama).


Poslije toga, njegova se osvjetljena strana povećava svakim danom dok se ne nađe na suprotnoj strani Sunca, 14.5 dana od mladog Mjeseca (broj 4 na ilustraciji 1). Tada je potpuno osvijetljenja strana prema nama i tu pojavu zovemo puni Mjesec ili uštap (broj 5 na ilustracijama).



Zatim se osvijetljena strana postupno smanjuje i pri tome se Sunce nalazi s lijeve strane i kad se smanji na točno polovicu onda je to zadnja faza i to nazivamo zadnja četvrt (broj 6 i 7 na ilustracijama).


Mjesec se potom ponovno prividno približava Suncu, sve je manje vidljiv, gubi se u odsjaju Sunca (broj 8 na ilustracijama) te se nakon 29, 5 dana ponovno vraća u položaj gdje započinje novi ciklus kao mladi Mjesec ili mlađak. Ovaj početak se često u književnosti naziva rađanje mjeseca.

 

Značaj u religiji, filozofiji i astrologiji


Takođe za pojavu mladog Mjeseca je obično i vezan mjesec posta, Ramazan, u Islamu gdje se mlađak naziva hilal i kaže se da mjesec Ramazan počinje kad se vidi hilal..... U mnogim životnim filozofijama, kao npr. u nekim indijskim itd. ili u nekim pseudoznanostima kao što je astrologija, utjecaj i promjena položaja Mjeseca se smatra vrlo važnim.



Utjecaj na ljude

 

Ima ljudi koji tvrde da im pun mjesec djeluje na zdravlje, san, raspoloženje. Dali je to zbilja posljedica kretanja mjeseca ne mogu jasno potvrditi niti negirati, mada ljudi govore da postoje osobe koje »mjesečare«, ili se loše osjećaju drugačije.

 

U jednoj knjizi dova sam pronašao dovu koju treba učiti prilikom viđenja mladog mjeseca (Hilala). Uostalom ne treba puno biti pametan da se zaključi da je dova oružje vjernika i da je treba uvijek učiti i pri tome se sjećati Gospodara svih svjetova i moliti ga za pomoć i u Njega se uzdati.

 

 

Dova - uči se prilikom viđenja Hilala ( mladog mjeseca)


"Allahu ekber, Allahumme ehillehu 'alejna bi-l-emni ve-l-imani ve-s-selameti ve-l-islami v-t-teufiki lima tuhibbu ve terda! Rabbuna ve Rabbuke-l-Lahu"
- Allah je najveći, Allahu, učini nam ga dobrodošlim u znaku sigurnosti i imana, mira i islama, te pomoći u onome što Ti voliš i što Te raduje. Naš Gospodar i tvoj Gospodar (mjeseče) jeste Allah. ( T, DR )

 

Poslanik  o mjesecu

 

 Džerib b. Abdullah r.a pripovjedava: Kada smo jedne noći sjedili sa Allahovim Poslanikom a.s on pogleda u pun Mjesec i reče: "Vi ćete vidjeti Vašeg Gospodara jasno kao što vidite ovaj Mjesec, a gledajući u Njega nećete osjetiti tegobu." (Muslim, Buhari)

 

Pjesnici o punom mjesecu


Puno je ilahija i pobožnih pjesama koje govore o mjesecu a najpoznatija je ona koja veliča Poslanikov dolazak i veličanstven  doček od strane stanovnika Medine.

 

Puni mjesec nas obasja
od senijetu'l – wedda'
kevserom pojimo duše
dok čekamo Ahmeda.
09.01.2009.

STARE NANE- NANE NOVE

Nijaz SALKIĆ

 Ja se živo sjećam svoje nane a bome i mnogih drugih iz bližeg i daljeg komšiluka. Brajko moj, komšiluk je nekada bio sve dokle je mujezinov glas u ezanu dopirao. Jaraniko moj, ezan se učio prirodnim glasom, bez ovijeh uštimanih hepeka i tehnike.



Moja nana, baš kano i sve tadašnje, imala je dabil dimije i bluzu iz jenakog beza i materijala. Na nogama je imala pletene čarape i zepe i to samo po zimi a ljeti je bilo drugo ćereste. Glavu je, jarani moji, nane pokrivala maksuz pokrivalom zvanim šamija. Ja kakva su imena imale tadašnje nene, nane, majke, tetke, strine, amidžinice, ujne i dajdžinice. Nane su tada imale u taj vakat moderna imena kao: Zumra, Pemba, Hata, Hanka, Zejna, Zelena, Nura, Sajda, Havka, Zarifa, Džemila, Ajna, Sejdefa i još neka su imale imena, ali se ja ove rede ne mogu nikako sjetiti.


 

Helem, da kažem ono što sam ove rede nakastijo rijet. Mene plaho zanima kako bi ove današnje moderne nane, nene, majke, amidžinice, dajdžinice, ujne, strine i tetke izgledale kada ostare, šta bi nosile i kakvim bi ih imenima zvali njihovi unuci i unuke. Šta mislite o ovome. Nena Arabela, majka Huanita, amidžinica Dženi, strina Hani, tetka Bety i nane Dominga. Ove nane, majke i nene ostarile i nose šešire, šeširiće, haljine ala meksikano a stare amidžinice i ujne pantole kaubojke i iste takve čizme.

 Eto, ja sam samo naglas razmišljao i kontao šta bi bilo kad bi bilo a to ne mere nikako biti kod nas. Hvala Bogu Dragom da mi čuvamo našu kulturu i vjeru i to se nama ne može desiti, jer mi znamo ko smo i šta smo,  jeli tako?

 Upamet!

09.01.2009.

DRAGO I LIJEPO VOĆE- S NJIM SMO RASLI


Uhasulio i pripremio: Nijaz SALKIĆ

 



 

Trešnja – prunus avium   Trešnja je koštunjava voćka, raširena je u Evropi, osim u sjevernim krajevima. Njeno porijeklo je iz Male Azije. Rimski vojskovođa Lucul, borio se  protiv kralja Mitridata, pa je usput i »naletio« na ovo voće. Vidjevši njeno deblo (stablo) onako kitnjasto i rodno a plodove onako crvene i sočne, probavši uvidio je da su lijepi  pa je pošavši na odsustvo u Rim ponio je stotinjak ovih sadnica. Trešnja može i sama niknuti – kao divlja trešnja, ovo je jako zdravo voće. Od trešnje možemo korisiti plod i patlicu (peteljku). Jedno vrijeme koščice od trešnje su upotrebljavane za proizvodnju ulja, a koje je sprečavalo pojavu srčane kapi, a patlicu kao diuretik.


Helem nejse,  trešnja je okrugla i mesnata voćka sa  košpicom u sredini. Može biti crvene, ljubičaste ili crne boje, odvisno o kojoj se sorti trešnje radi.  Ko je probao ovo voće, ostao je zadivljen njenim ukusom a prerađivači raznolikošću načina prerade i upotrebe ovog voća. Jede se svježa, zatim u pripremi džema, kompota i kolača. U plodu ima 10% vode, celuloze, pektina, organskih kiselina (jabučna, limunska, vinska), vitamina C, B i karotina. Bogata je kalijem te stoga povoljno djeluje na izlučivanje vode iz organizma. Energetska vrijednost 100 grama trešnje niska je i iznosi 251,7 kJ (60 kcal), te je pogodna za užinu ili kao odmjena za dodatni obrok kod ljudi s povećanom tjelesnom težinom.

Naročito su trešnje zdrave u svježem stanju a pogodne su za brzo otklanjanje fizičkog i psihičkog umora i iscrpljenosti. Višnje naročito pomažu kod neraspoloženja. Kada se najedemo trešanja, nije dobro piti vodu. U sjemenu trešnje ima glikozida, amigdalina, koji razvija otrovnu cijanovodičnu kiselinu. Patlica (peteljka) je bogata je taninom, gorkim sastojcima, organskim kiselinama, folinom, šećerom i mineralima. Zahvaljujući svome sastavu, Patlice (peteljke) su se u narodnoj medicini koristile za čajeve koji potiču izlučivanje mokraće i izbacivanje kamenaca iz bubrega i mokraćnog mjehura.

                                                                                            
Čaj od patlica trešnje – 1 šaka patlica kuha se s 1 litrom vode 2 minute. Pusti se da odstoji 15 minuta, ocijedi i pije u gutljajima u toku dana.

 

Eto, jedimo što više trešanja!
08.01.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 19.

Priredio: Nijaz SALKIĆ


ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA



O Sinanovoj tekiji u Sarajevu

 

Kada smo već govorili o duhovnom staležu naših Muslimana, da reknemo koju i o dervišima, koji imaju svoju tekiju, samostan, na vrhuncu brežuljka Logavine ulice u Sarajevu. Tu tekiju sagradio je znamenit vojskovođa i namjesnik bosanski Sinan-paša, pak je ona po njemu i ime dobila. Stara je to i davna tekija. Odmah kraj Sinan-tekije je dosta lijepa, bijela džamija sa vitom munarom, a kraj nje uzdiglo se veliko i bogato turbe, mauzolej, u kome počivaju smrtni ostaci utemeljitelja džamije, Sinan-paše. Okolo tekije i džamije je veliko dvorište, zasađeno cvijećem i lozom.

 


Tu je i groblje u kome se kopaju derviši toga samostana. Ti derviši ne samo da tačno i vrlo savjesno vrše sve svoje vjerske dužnosti, nego i kaju svoje grijehe dok ne iznemogmi i dok im se ne zanesvijesti. Kada derviši kaju svoje grijehe, mogu u tekiju i u džamiju doći ne samo muslimani, nego i inovjerci, dapače i njihove žene, ali svako mora da plati ulazninu. Pošto nijesam bio u Sinan-tekiji, niti sam vidio kako derviši hukću, mole i grijehe kaju, navešću što nam o tome

profesor Franić piše: »Derviši klanjaju s početka lijepo i skladno, kao u svakoj drugoj džamiji. Kleknu, dotaknu se čelom zemlje, zatim počnu sve brže i brže klanjati i uhvate se u kolo, pak se previjaju desno i lijevo, skaču i hukću, ture prste u uši, vrte se i ljuljaju sve jače i jače, dok im ne udari pjena na usta, dok ih ne spopadne besvjestica i nemoć

 

 

Muslimani su dobri trgovci

 

Naši Muslimani vrlo rado trguju. Mnogi je trgovac samo zato jer nema stalna zanimanja, a ima nekoliko kuća kmetova. Oni mu daju toliko trećine, da može životariti, pa kako će vrijeme provesti ako ne trgovinom, da bar nešto zaradi, jer kazao ko što mu drago, bez rada se živjeti ne može. Zato ima u Bosni i Hercegovini dosta trgovaca Muslimana, kojima sva roba u dućanu ne vrijedi desetak do dvadeset kruna, ali ima i pravih trgovaca, koji rade na malo i veliko te trguju sa Carigradom, Trstom, Rijekom, Zagrebom, Bečom i Budimpeštom. Oni kupuju razne sirovine i izvoze ih ponajviše u Monarhiju, a odande opet uvoze kolonijalnu robu i razne fabrikate i prodaju ih menu narod.


 

Iz Carigrada dobivaju ponajviše fine bezove protkane žutom svilom, zlatnom i srebrenom žicom, istočne tkanine, gotova odijela i obuću, a osobito fino izvezene ženske papuče, zatim nakite, kolane, merdžane, biser, satove, basmu, atlas, kadifu, zlatnu i srebrnu robu, mirođije, mirisne tekućine, a osobito fino ružično ulje, tamjan i posude od bakra i mjedi. Vrlo fine ćilime dobivaju većinom iz Smirne i Perzije. Sve ostale artikle naručuju iz Monarhije.

 

 

Vrlo originalni trgovci

 

Bosanski Musliman vrlo je originalan trgovac. On sjedi čitav dan od rane zore do kasne večeri na svome dućanu. U dućanu se je sjedeći naslonio, pa uči iz Kur'ana ili o čemu razmišlja, a neki bogme čita i novine ili je sjeo podvivši noge pa puši iz svoje lulice ili se naslađuje crnom kavom i dimom mirisne cigarete, ili se napokon razgovara sa komšijom na lijevo ili desno ili sa onim na drugoj strani sokaka. Dođe li mu na dućan kakva mušterija, on će ju lijepo i mirno podvoriti, ali pri tom ne viče, ne hvali svoje robe, ne hvata kupca za jaku i ne cjenka se, već što je zatražio, plati — pa mirna Bosna, jer će rijetko kada u cijeni popustiti.


 


 On je preračunao svojih deset procenata, što ih po zakonu može i smije zaslužiti, pa sad ako ćeš kupiti, kupi, a ako nećeš, ostavi, pa traži u koga drugoga. Ako slučajno nema koga artikla na dućanu, ne ispričava se i ne nastoji da te obsjeni, da će ga sutra ili prekosutra imati, nego će te drage volje uputiti na koga drugoga, u koga ima što želiš. Uvečer, kada je akšam zaučio, zatvara on svoj dućan i ide u džamiju, a onda tek kući svojoj.

 


Uživo sam proučavao jednog trgovca

 

 

Godine 1879, dakle odmah prve godine iza okupacije, došao sam kao đak u N., varošicu nedaleko hrvatske granice, i tu sam prvi put upoznao i donekle proučio bosanskog trgovca, Muslimana. Oko jednog dućana — bio je to nešto bolji ćefenak — skupilo se više vojnika i nešto drugog svijeta, pa pazaruju.



Znatiželjan, primaknem se dućanu, da vidim šta se tu prodaje. Usred ćefenka sjedio je trgovac podviv noge na ćilimu.-Bio je to čovjek u godinama, ugledne vanjštine. Na glavi mu bijela ahmedija, pa puši na ćihlibar, jantar. Oko njega ležala je roba na zemlji, a druga je bila na rahtama, policama. Premda je robe dosta bilo i premda je ležala u dosta velikom neredu, znao je on dobro gdje je što; upravo sam se divio onoj lakoći kojom je robu dohvaćao.


Nastaviće se!
08.01.2009.

NAŠE DŽEMATLIJE-ISMET KARUPOVIĆ

Nijaz SALKIĆ

 

Džemat je skupina vjernika udruženih u zajednicu. Džematlije održavaju džematsku zajednicu svojim dobrovoljnim prilozima. Plaćanjem članarine vjernici stiču pravo da koriste vjerske usluge koje ima garantuje ovo udruženje i zajednica. Neki vjernici koriste svoje pravo i dolaze u džamiju na vaktove a drugi to ponekad iskoriste ili vole da svojim prilozima pomažu zajednicu da bolje funkcioniše.

 

 

Jedan od onih koji pomažu zajednicu svojom članarinom je i Ismet Karupović, rodom iz Čarakova kod Prijedora. Duži niz godina ga muči šećerna bolest i ovaj divni čovjek saburi i stojički podnosi zdravstvene teškoće. Prije godinu dana počeo je ići na dijalizu a danas je operisao nogu.

 

Molimo Dragoga Boga dž.š. da našem čestitom Ismetu podari strpljenja i da mu ova operacija poboljša zdravlje. Amin!

08.01.2009.

ZAVIČAJU MILI

 Nijaz SALKIĆ

 

 

 

Neko je ispjevo' lijepu pjesmu u stilu kao, Bosno, daleko odosmo, i tako to, sve kako ide i priliči jednoj pjesmi. Pjesma ko pjesma, srcedirljiva i tužna, napisana je da tjera uzdahe i pokoju suzu na oči, naročito insana poznatih u narodu kao »plačonje«.

 

Helem, nije lahko danas nikome, dahabetile onima »dole« što se bore sa siromaštvom i onima »gore«, i onima tamo i ovamo, i ne znam gdje nas sve ima i nejma, što se borimo sa recesijom i prijetećim siromaštvom i nezaposlenošću.

 

Ipak, svi smo mi od krvi i mesa i sve nas zaboli kada ugledamo svoj rodni kraj, svoj zavičaj, svoj vatan, na slici ili video snimku. Zbog toga su pametne glavice izumjele telefone, mobilnike i kompjutere da nam bude lakše eglenisati i komunicirati na daljinu. Zato svaka slika, svaka pjesma i besjeda poslušana iz rodnog kraja budi dert, sjećanja i uzdahe za zavičajem, za najmilijima, za prohujalim vremenom. U tom prohujalom vremenu su i naše najljepše godine za kojima mnogi uzdišemo i tugujemo.

 

Na kraju krajeva sve je to život. Živom insanu se može svašta dogoditi, čak i to oboli i da umre. Gluho bilo!

 

Upamet!

07.01.2009.

NAŠA BASNA-GOLUB I SVRAKA

Nijaz SALKIĆ

 

U jednom golubinjaku koji se prostirao i na obližnji krov jedne stare škole, živjela je  u slozi i rahatluku golubija zajednica. Ovu složnu zajednicu je vodio najstariji i najpametniji golub, koji se pored edukacije, obučavanja u letu mladih i starijih članova zajednice, još brinuo i o predavanjima. Njihova zajednica ovako složna je nadaleko bila poznata i sve im je bilo aman i potaman. O Glavnom Golubu, njegovim sposobnostima i umijećima su pisale i sve golubije novine, a najveće priznanje su dobili od vrhovnog svjetkog Goluba, na svegolubijem kongresu svih golubova, u gradu Bjelogolubu.

 

Helem nejse, mir, rahatluk, napredak i prosperitet je trajao sve dok se nisu u ovu golubiju zajednicu počele miješati svjetske sile. Naime, agenti jedne tajne organizacije su infiltrirali svoje agente u Golubarnik i to baš u liku i prilici jedne crne Svrake, koja se preobukla u Golubicu. Ova rečena Svraka je posao odradila u momentu dok su Golubice bile zabavljene redovnim poslovima. Ova prepredena agentka je iskoristila rupu u bezbjedonosnom sistemu zajednice i zasjela jedno njihovo gnijezdo, te tamo snijela svoje jaje. To će jaje u naučnim krugovima i historijskoj nauci biti nazvano i poznato  kao »trojansko jaje«.

 

I šta će dalje biti. Desilo se što se moralo desiti, baš onako  kako su isplanirali anarhisti i protivnici napretka i sloge među golubovima. Naime, iz ovog jajeta (trojanca) izlegao se ko' đoja Golub, al' to nije bio Golub, već ubačeni agent. Da je ta operacija briljantno izvedena,  niko nije znao iz ove složne i prosperitetne zajednice. Ovaj ubačeni delbeder je rastao uz skute, perje i blagoslov svoje majke Golubice (nije to bila njegova majka) i koristio je sve blagodati zajednice. Poslije je bilesim i jeo hranu koju su mu dobri Golubovi  donosili. Niko nije sumnjao i znao šta je potajno radio ovaj ubačeni elemenat, ovaj trojanac. Radio je dragi moji svašta. Krao je jaja koje su brižne matere golubice nosile, kljuvao ih i pio. Krao je i iz golubijeg magacina hranu kad nije niko gledo'. I nije to sve, potajno je huškao članove ove zajednice protiv njihovog vođe, Glavnog Goluba.  Gdje je sjeo i ustao hljagu je bacao na njihovog i svoga vođu, Glavnog Goluba. Kada je Glavni Golub dočuo o zavjeri bilo je već kasno. Ovaj ubačeni elemenat je preuzeo vodeće mjesto u zajednici i izgradio svoju vrhovnu kancelariju. Morete misliti dragi moji šta se danas događa.

 

Zato mili moji,  čuvajmo se dobro da nam se ne desi kao u golubijoj zajednici, da nam neki delbeder i dušman ne podmetne kukavičije (trojansko) jaje, gluho i ćoravo bilo.

 

Upamet!
06.01.2009.

STARI PAPIR, RECIKLAŽA I NOVAC

Nijaz SALKIĆ


Dragi moji, zadnju heftu dana sam skontao neke stvari, mada kontam cijeli život. Zaključih da se učim cijeli život, a kao da sve manje znam ili ništa ne znam.

Višak drnđela po kući i stanu

Helem, pospravljao sam po stanu i ustanovio da imam ne samo previše stvari nego i čakštoviše i viška. Bio sam pravo ljut na sebe. Skupljajući razne elemente na kamaru, shvatio sam da sam ustvari gori od bilo kakvog miša. Šta će mi sve to, galamio sam sam na sebe i počeo praviti plan kako da smanjim te (ne)potrebne predmete. Po deset puta sam pravio popis i inventuru i 11-ti put uvidio da mi haman sve to što imam ipak treba, što sam ko' miš u svoju rupu vuknjario cijeli svoj život. Jah, sve bih ja to zadržao ali ne mogu, moram se nečega ipak osloboditi. Kontamo odakle početi bacati. Žena neda svojih stvari i džidža, djeca svojih dragih predmeta i drangulija, a ja sa tugom odlučih da se ipak ja moram rastajati sa svojim dragim »igračkama«, tj. knjigama.

Tako sam po ko zna koji put prebjero, razabjero, odabjero, i konačno počeo stavljati na stranu šta ću to morati iznijeti iz kuće. Kada sam to odvojio, počeh pakovati svoje drage knjige u kartonske kutije. Vjerovali ili ne, nabralo se skoro 300 kila raznih knjiga i časopisa. Popakujem to u kutije i unesem u auto, zadnji kraj skoro da je lego'. Polahko krenem i odvučem na sirovinski otpad.

Vaganje i sortiranje

Eh, dragi moji, koliko sam muke samo vidio dok sam sve one silne papire, novine, časopise i knjige sortirao i u kutije poslagao pa na otpad dovukao, lipo me leđa i ruke zaboljele. Izvagasmo se ja, moj auto skupa sa knjigama a onda sve te kutije istresoh na kamaru, baška papir, baška karton. Vratih se ponovo na vagu i onda mi onaj dežurni kod vage dade list na kome je zapisana kilaža, 320 kila papira.  Sam sebi velim,  biće para. Na blagajni mi uzeše podatke ko' da sam dovuko' kola puna šljiva požegača, čak traže i najmanje podatke i porezni broj. Uputih se na kasu da mi plate. Tamo mi  izbrojiše čitavih 10 eura. Dragi Bože, zašta sam se trudio i mučio, koliko sam šeto' za ovo malo parica,  al' hajde, kako reče jedna osoba, barem je spašeno nekoliko stabala drveća, neće se morati šuma sjeći za pravljenje novog papira. Recikliraće se i preraditi ovaj stari papir a neka šuma ili šumica će da živi na našu sreću i veselje.

Nješto kontam

Ljudi moji, vozeći se poslije »naplate« velikih para od prodaje starog papira, svratih u trgovinu. Izlazeći iz auta na svom sjedištu ugledah dva novčića od po 10 centi, sageh se baš kao da sam ugledao dvije mrve nimeta, kruha, poljubih ih i stavih u džep. Narode dragi, čuvajmo i cijenimo novac, baš kao što ga cijene proizvođači kundura, odijela, hljeba, eksera, auto guma, cimenta i ostalog. Svi oni »nabijaju« enormno velike cijene i marže haman do neba, ne gledajući možemo li mi to sitna raja kupiti i imamo  li mi para. Zato kažem, čuvajmo svoj krvlju stečen i zarađen novac i po 5 puta premislimo prije nego što kupimo neku stvar koja nam je potrebna. O nepotrbnim stvarima nemojmo ni razmišljati.


Čuvajmo bijele novce za crne dane.


Upamet!

06.01.2009.

BOJIMO LI SE – PREDZNACI SUDNJEG DANA ??

Priredio: Nijaz SALKIĆ


Tu oko nas se ubija, otima, pali i ruši

 

 

Vjerovanje u Sudnji Dan, njegove predznake i polaganje računa na Sudnjem Danu, je sastavni dio vjerovanja u gajb-neviđeno, bez kojeg nema ispravnog vjerovanja. Međutim, čovjek, svojom zauzetošću ovosvjetskim užicima, često zaboravi na Sudnji dan, pa je Allah, dželle ša'nuhu, odredio da se pojave predznaci Sudnjeg Dana koji ukazuju na njegovu istinitost i sigurni dolazak, pa da kod čovjeka ne ostane ni tračak sumnje u taj dan i da ga u tome ništa ne zavara. Mnogi od malih predznaka Sudnjeg Dana su se već pojavili i ostvarilo se ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio, što ujedno potvrđuje istinitost njegovog poslanstva, jer se ostvarenje, svakog od najavljenih predznaka, smatra jednom od Poslanikovih, salallahu alejhi ve sellem, mudžiza-nadnaravnih djela.

 



KADA ĆE NASTUPITI SUDNJI DAN?

 


Vrijeme kada ce nastupiti Sudnji Dan zna samo Allah, dželle ša'nuhu, i o tome nije obavijestio nikoga, ni od meleka, niti od poslanika, alejhiselam.

Predznaci Sudnjega Dana se dijele u dvije vrste: male i velike.

 



Mali predznaci:

 


To su predznaci koji se pojavljuju prije Sudnjeg Dana na relativno duži vremenski period, i oni su uobičajene prirode, kao što su uklanjanje (nestanak) nauke, pojava neznanja, rasprostranjeno pijenje alkohola, nadmetanje u gradnji visokih kuća... i tome slično.

 

 



Veliki predznaci:



To su veliki događaji koji će se pojaviti pred Kijametski dan, i oni su neuobičajene prirode, kao što su: izlazak Sunca sa zapada, pojavljivanje Dedždžala, dolazak Isa'a, alejhisselam, dolazak Jedžudža i Me'džudža naroda i drugi o kojim ce biti riječi malo kasnije.

 

 

 

Neki učenjaci su ove predznake, obzirom na njihovo pojavljivanje, podijelili na tri grupe:

 


1. grupa koja se pojavila i prošla.
2. grupa koja se pojavila i još traje i povećava se.
3. grupa koja se još nije pojavila.
Inače su, ova prva i druga grupa, mali predznaci Sudnjeg dana, a u treću grupu ulaze veliki predznaci kao i neki od malih predznaka.

 




Mali predznaci:

 


1. POSLANSTVO MUHAMMEDA SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM


2. SMRT ALLAHOVOG POSLANIKA SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM


3. OSVOJENJE JERUSALEMA


4. KUGA U AMEVASU ( selo u Palestini )


5. MNOSTVO POLICIJE (GARDE) I ONIH KOJI POMAŽU NASILNICIMA


6. RAŠIRENOST ZINALUKA (BLUDA)


RAŠIRENOST HOMOSEKSUALNOSTI


7. RAŠIRENOST KAMATE I STICANJE IMETKA NA NEDOZVOLJEN NAČIN


8. POJAVLJIVANJE MUZIČKIH INSTRUMENATA I SMATRANJE TOGA

DOZVOLJENIM


9. PIJENJE ALKOHOLA I UVJERENJE DA JE TO DOZVOLJENO


10. UKRAŠAVANJE DŽAMIJA I NATJECANJE U TOME


11. IZOBILJE IMETKA I NEOVISNOST OD SADAKE (MILOSTINJE)


12. POJAVLJIVANJE ISKUŠENJA I SMUTNJI (FITNETLUKA)


UBISTVO TREĆEG HALIFE OSMANA IBNU AFFANA RADIJALLAHU ANHU


OPONAŠANJE RANIJIH NARODA


SMUTNJA GOVORA (JEZIKA) I OLOVKE (PISANJA,MEDIJI))


13. POJAVLJIVANJE LJUDI LAŽLJIVACA KOJI CE ZA SEBE TVRDITI DA SU POSLANICI


14. RAšIRENOST BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI)


15. POJAVLJIVANJE VATRE U HIDŽAZU


16. BORBA PROTIV TURAKA (MONGOLA I TATARA)


17. BORBA PROTIV NEARAPA


18. IŠČEZAVANJE POVJERENJA I PREPUŠTANJE ODGOVORNIH POSLOVA ONIMA KOJI TO NE ZASLUŽUJU


19. NESTANAK ILUMA (ZNANJA) I PROŠlRENOST NEZNANJA


20. NATJECANJE U GRADNJI VISOKIH KUĆA


21. DA ĆE MAJKA RODITI SEBI ZAPOVJEDNIKA


22. MNOŠTVO RATOVA I UBIJANJA


23. KRATKOĆA VREMENA (OSJEĆAJ BRZOG PROLAŽENJA VREMENA)


24. MEĐUSOBNA BLIZINA ČARŠIJA


25. POJAVLJIVANJE ŠIRKA (VIŠEBOŠTVA) U OVOM
UMMETU


26. POJAVLJIVANJE RUŽNIH I NEPRISTOJNIH DJELA,KIDANJE RODBINSKIH VEZA I RUŽAN ODNOS PREMA KOMŠIJAMA


27. PODMLAĐENOST STARACA


28. RAŠIRENOST ŠKRTOSTI, GRAMZIVOSTI I POHLEPE


29.MNOŠTVO TRGOVINE


30. MNOŠTVO ZEMLJOTRESA


31. PROPADANJE U ZEMLJU, PRETVARANJE LJUDSKIH LIKOVA U ŽIVOTINJSKE LIKOVE I PADANJE KAMENJA SA NEBESA


32. ODLAZAK DOBRIH LJUDI


33. UZDIZANJE I POŠTIVANJE GRIJEŠNIKA I POKVARENIH LJUDI
05.01.2009.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 9.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Natjecanje u dobrim djelima, bez oklijevanja

 

 

Allah, dž.š., kaže:

 

"A vi se potrudite da druge, člneči dobra djela, pretečete!" (El-Bekara, 148)

"Požurite prema oproštenju vašeg Gospodara i Džennetu, člja je šlrina kao nebesa i Zemlja, pripremljenom za bogobolazne. " (All-'Imran, 133)


 

 

Požurite!!!

 

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Požurite sa dobrim djelima, jer će se pojavljivati smutnje koje će nastupati kao dijelovi mrkle noći; čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ill će omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik - prodavat će svoju vjeru za dunjalučke stvari."

(Muslim)


 

 

Sjetio sam se da imam nešto zlata kod kuće.....

 

Prenosi se od Ukbet lbn el-Harisa, r.a., da je rekao: "Klanjao sam za Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. ikindiju u Medini pa predade selam, a zatim žurno ustade, pa između svijeta ode u sobu jedne od njegovih žena. Ljudi su se prepali zbog njegove žurbe. Pošto on izade, primijeti da su se ljudi začudili njegovoj žurbi i reče: 'Sjetio sam se da imam nešto zlata kod kuće, pa nisam želio da budem okupiran njime, pa sam požurio da naredim njegovu diobu."'

(Buhari)

 

U drugom rivajetu ovaj hadis citira se ovako: "Ostavio sam u kući nešto zlata od sadake, pa no želim da obnoći kod mene."

 

 

 

Šta misliš ako ja poginem, gdje ću?'.....


Prenosi se od Džabira, r.a., koji kaže: 'Pitao je neki čovjek, na dan Uhuda Allahova Poslanika, s.a.v.s.: 'Šta misliš ako ja poginem, gdje ću?' Reče: 'U Džennet,' pa on baci hurme koje je držao u ruci, a zatim stupi u borbu protiv neprijatelja dok ne poginu."

(Muttefekun alejhi)

 

"Da udijeliš sadaku kada si zdrav i škrt"......


Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku, salallahu 'alejhi ve selleme, i upitao: "O Božiji Poslaniče, za koju sadaku čovjek ima najveću nagradu?" Alejhisselam odgovori: "Da udijeliš sadaku kada si zdrav i škrt, bojeći se siromaštva, a nadajući se bogatstvu. I nemoj odugoviačiti (sa sadakom) dok ti dođi duša u grlo, pa da onda povičeš: 'Podajte tome toliko, a tome toliko, kad je to već postalo njihovo."' 

(Muttefekun alejhi)


 

"Ko će ovo uzeti od mene?".....

 

Od Enesa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan Uhuda, uzeo jednu sablju i upitao: "Ko će ovo uzeti od mene?" Svi su ljudi pružili ruke i svaki je govorio: "Ja, ja." Poslanik, s.a.v.s., upita: "A ko je u stanju da se oduži za nju?" Odustaše ljudi, a Ebu-Dudžanet, r.a., reče: "Ja ću je odužiti." On je uzeo i njome sjekao glave nevjernika.

(Muslim)

 

Prenosi se od Zubejra b. Adijja da je rekao: "Došli smo kod Enesa b. Malika, r.a., i žalili se njemu na ono što nas je snašlo od Hadžadža, pa reče: 'Strpite se, jer, uistinu, neće doći ni jedno vrijeme a da ono poslije njega nije gore od njega. Sve bit će tako dok ne sretnete svoga Gospodara.' To sam čuo od vašeg Poslanika, s.a.v.s."

(Buhari)

 


"Požurite s dobrim djelima da preteknete sedam stvari!....


Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Požurite s dobrim djelima da preteknete sedam stvari! Zar očekujete išta drugo osim: velikog siromaštva, ili zabludujućeg bogatstva, ili smrtne bolesti, ili upropašćujuće starosti, ili iznenadne smrti, ili prokletog Dedžala, a on je najstrašnije što očekujete; ili Kijametski dan, koji je još žešći i gori."

(Tirmizi, hasen)


 

 

"Idi i ne osvrći se, dok ti Allah ne dadne pobjedu.".....

 

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Posianik, s.a.v.s., rekao na dan Hajbera: "Ovu ću zastavu zasigumo predati čovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika. S njegovim rukama će Allah, dž.š., dati pobjedu." Omer, r.a., veli: "Nisam poželio biti predvodnik do tada. Stao sam očekujući da me pozove i da meni preda zastavu. Allahov Poslanik pozva Aliju, sina Ebu-Talibova, pa mu predade zastavu i reče: "Idi i ne osvrći se, dok ti Allah ne dadne pobjedu." Alija je krenuo malo, a zatim ne obazirući se, uzviknu: "Allahov Poslaniče, dokle i zašto ću se boriti protiv neprijatelja." Allahov Poslanik mu tada reče: "Bori se protiv njih sve dotle dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, pa kada to učine, onda ti je zabranjena njihova krv i ( imetak, osim kada to bude obavezno (kisar i zekat), a račun će polagati pred Allahom."

(Muslim)
05.01.2009.

ZABADANJE NOSA…..

Nijaz SALKIĆ

 

Pričaju da je neki džematlija na ulici sreo svog hodžu i onako bez pozdrava i selama, kao iz topa rekao:

»Hodža, eno pronesoše putem cijelu plećku mesa.«

»Šta to mene briga,« odgovori hodža.

»Ma men' se čini da to meso baš odnesoše u tvoju avliju.«

»Šta to tebe briga,« očevrlji  hodža.

 

Zanimljiv je narod, a još  čudniji zeman.

 

Upamet!
04.01.2009.

ONI SU NEKADA BILI PRVI

Nijaz SALKIĆ

 

 

Allah, dž.š., je oduvijek i zauvijek. Uvijek će postojati.
"Sve će, osim Njega, propasti..." (El-Qasas, 88)
"Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje Gospodar tvoj, Veličanstveni i plemeniti." (Er-Rahman, 26-27)

 

Kaže Hasan el-Basri: «Ništavnost ovoga svijeta ništa ne razotkriva toliko kao smrt. Nikome ko ima imalo pameti, ona ne ostavlja nimalo prostora da se ovom svijetu raduje. Kadgod se osoba sjeti smrti, ovaj svijet i sve što je na njemu u njegovim očima postanu bezvrijedni!»

 

 

Dragi moji,

što ti je Dunjaluk, to je najveća ovosvjetska varalica, vara nas svojim blještavilom i primamljivošću, sjajem i bojama, mladošću i ljepotom živog i očaravajućeg života. Dok smo mladi, divimo se cvijetu, ptičijem, mravljem, ribijem, insanskom i svakom drugom svijetu. U tom divnom zavođenju Dunjaluka i dunjalučkom zavođenju nas,  u jednom životnom trenu se trgnemo i shvatimo da smo “prošli”, uvehli, sasušili se i ostarili. Ne da smo ostarili onako kako se nekada, birvaktile  starilo, već  smo ostarili na današnji, moderan, savremeni način.

 

Dragi moji, danas se haman i nemere ostariti od silnih pomada, noćnih, dnevnih, prije i poslije, krema. Danas se lice i mnogo štošta može zategnuti, popraviti, ispraviti i napraviti.

Govorim o tome da se danas i pored sve te estetske  ujdurme, jedino  može ostariti u duši, u glavi, u srcu, a ta starost ponajviše insana zaboli. Osmotrimo oko sebe ljude i žene, gospodu i gospođe, nema tu starca i starice, djeda i nene, to su sami plejboji i plejbojke.

 


A sada se zagledajmo temeljito u ovu sliku naših divnih, starih i  dobrih Bošnjana. Bili su to dabil delije, kršni ljudi za svoje vrijeme.  Obilježili su vakat u kome su živjeli i mjesto gdje su provodili svoj život. Danas su samo ono što ćemo biti i ja i ti za kratko vrijeme.


Moja draga, divna, pametna i najbolja mati mi je često govorila: “Sine, dok si nek si”! Eto, i ja hoću reći prvo sebi pa vama, Dok smo (živi) budimo ono što trebamo biti (nek smo prvo ljudi, insani) a sve ostalo ionako nije naše, sve će ostati i hitro proći.

 

Upamet!

04.01.2009.

BRIGA O STARIJIMA

Nijaz SALKIĆ

 

Bismillahirrahmanirrahim

VE KADA RABBUKE ELLA TEA'BUDUUU ILLAAA IJJAAHU VE BIL VAALIDEJNI IHSAANA, IMMA JEBLUGANNE INDEKEL KIBERE EHADUHUMAAA EV KILAAHUMA FELA TEKULLEHUMAAA UFFIN VELA TENHERHUMAAA VE KUL LEHUMA KAVLEN KERIIMA. VAHFID LEHUMA DŽENAAHAZZULLI MINERRAHMETI VE KUL RABBIRHUMA KEMA RABBEJAANII SAGIIRA.

Gospodar tvoj zapovijeda da samo njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni:"Uh!"-I ne zabranjuj im (ono sto ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima poštovanja punim./23/Budi prema njima pažljiv ponizan i  reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" Al-Isra /24/

Danas smo otuđeniji jedni od drugih više nego ikada. Život nam je postao ubitačno monoton i pun nekog sivila. Malo imamo slobodnog vremena pa smo sve učinili da uštinemo koji sahat od posla, od porodice, od škole a i stanove i kuće so preuredili da nam bude lakše. Kupili smo dobra, skupa i brza auta da stignemo tamo gdje moramo i da nam još ostane vremena za one koje volimo i do kojih nam je stalo.

 

 

Informisanost….

 

Nikada nismo bolje informisaniji o svemu što se događa u svijetu i tu pored i oko nas. Digitalnu televiziju gledamo dok jedemo, za komjuterom sjedimo, šaljemo poruke preko mesendžera pušeći cigarete i srčući kahvu ili čaj.  Možemo nazvati telefonom bilo koga na ovoj planeti Zemlji. Pa kako pored ove i ovakve tehnologije i komunikacije se može desiti da pričamo sa poznanikom na facebooku u Americi ili Australiji, a nemožemo ili nećemo obići komšiju u mahali ili istom stambenom bloku? Kako to da nam je lakše i ljepše popiti kahvu sa komšijom, pričati sa nepoznatim osobama preko elektronskih medija, a ne htjeti govoriti sa roditeljima, braćom sestrom ili rođacima?

 

 

….i  bezosjećajnost

 

Eh, i mene muči to pitanje i dugo sam razmišljao prije nego sam počeo pisati ovaj tekst. Kontam nješto o tome,  da smo postali nijemi, gluhi i bezosjećajni ljudi. Dok gledamo na TV »Hayatu« četvrtkom onu emisiju o ugroženim, siromašnim nezbrinutim insanima, i suza nam ponekad krene iz očiju.



Čim se završi emisija »Ispuni mi želju«  većina nas dograbi onaj daljinski upravljač i nagonski se prebaci na kanal sa nekom muzikom (TV Pink, DM, BN ili na neki slični kanal sa opančarskom i sirovom, da izvinete, prostačkom, prekodrinskom  muzikom). Hajde, vele ljudi, dosta mi je uzdisanja i plakanja, plakaću ima vremena, sada hoću da se proveselim, nije život 1000 godina.

 


 

Koliko se brinemo za svoje?

 

Da se vratim na temu današnjeg posta. Koliko se to mi brinemo o starijim ljudima? Sam sam doskora mislio da je neko drugi star a da ja imam još vremena da o tome glavu razbijam, kad ono i ja obnevidio, moram naočale koristiti dok pišem, noge me ponekad zabole, bubreg mi javi da i on postoji, ponekad se i zadišem idući uz stepenice. Jah, pitam sebe pa i vas, koliko to mi možemo učiniti za svoje najbliže? Kako im najbolje i najbrže pomoći?

 

 

 

Pomozimo na vakat!

 

Predložio bih da odmah kontaktiramo još uvijek živeće roditelje. Upitajmo ih preko telefona ili sjednimo u auto i uživo obavimo razgovor o tome kako im možemo odmah pomoći. Ako nam nisu živi roditelji, pomozimo najugroženiju sestru ili brata.




Ako i oni nisu živi onda izaberimo neku osobu koju ćemo redovno materijalno pomagati. Pomažući nezbrinute, zbrinućemo  i pomoći ćemo sebe i na ovom a najviše na onom, budućem i vječnom svijetu.

 

Upamet!
03.01.2009.

ŠTA SLUŠAMO?

Nijaz SALKIĆ

 

Ako imaš električni brojač potrošnje ili po naški kazano strujomer, nacionalna televizija i radio će te nama ili odmah upisati kao svoga potrošača. Znači, htio ili ne htio, valja plaćati i slušati ono što ti ponude preko ekrana i zvučnika na tvom radio aparatu.

 

Helem nejse, vozeći se na posao po carskim i običnim džadama i cestama, naslušam se brate svakakve eglene i muzike. Kroz Bosnu insan ne može izbjeći dvoje, slabu cestu i još goru radio stanicu, a svoj radio ima haman svako selo mimogrede i poneki zaseok. Šta čovjek neće čuti sa tih »radio stanica«, da Bog sačuva. Crna pjesma, još gora muzika. Pjevača na svakom ćošku, snima CD-e ko god ima para da plati. Rodilo brate  pjevača i pjevaljki, ko gljiva poslije kiše.

 

Jedan u pjesmi kuka kako bi se ženio, a punica ga ne begeniše, jer od sveg pokretnog i stajaćeg kapitala ima samo oči da pušća suze i dreči na sav glas. Bilesim, momak nejma ni kuće ni avlije, a ni placa. Slušajući pjesmu, plaho mi se sažalio momak. Kontam nješto, ako imaš samo oči za plakanje što bolan malo ne zapneš i pljuneš u ruke pa zaradiš makar dnevnicu.

 

Drugi kuka kao u njegovom selu svi šmrču, i to samo bijelo. Ovaj navodi slušaoce i seljake da prodaju i ono malo stočnog fonda »prodaj stoku, da kupimo koku«, sad ne znam dali to navraća seoasku populaciju da prijeđe sa stočnog na peradarski sistem (pilićarstvo) uzgajanja životinja ili nješto drugo pod tim stihom misli.

 

Treći u pjesmi navraća narod da miješa wiski (ljuto i haram piće)  sa coca-colom, sačuvaj Bože šta narodu neće pasti na pamet.

 

Četvrti jopet kaže da nije zdravo kada volim, pa neka život ide u korak ću i ja s njim, hoću bar da proživim. Kontam, šta ćeš bolan (bona) proživit na ovom nesigurnom vaktu. Besparica i recesija, al' hajde neka se pjeva, nekom će pasati makar nekoliko dana.

 

Peti u pjesmi čija muzika  kao da je izašla i 1001 noći, momak najljepšim glasom poče kukati, »Ne daj te da se napijem, mogao bi reći da je volim, neću da tajnu otkrijem, da mi tako fali, srce je još žali, život bez nje tuga je.« Nješto kontam, Bog ti dao momčino, imaš lijep glas, poznat si, popularan, možeš birati kakav hoćeš tekst, šta će ti bolan u tri refrena alkohol i piće, bolan ne bio.

 

I na kraju…

Tamo neki ljudomrsci u svojim usijanim glavama zamislili granice i sa otete zemlje (molim Boga, da im bude prokleta svaka stopa, Dragi Allahu daj im svaki gazap, kako u imetku tako i u porodici pa i u desetom koljenu, rađali se debili) lansiraju pjesme poput »Kad pogledam s Jahorine bjele, Romanija na dohvat mi ruke, Semberiju zagrlila Drina, pukla polja sve do Banja Luke, tu su moji i braća i seje, tamo sunce najtoplije greje, tu je moja familija bliska, to je moja republika srpska«. Čuj, tamo »s Jahorine bjele, tamo sunce najtoplije »greje«.

Haram vam bilo muslimani koji slušate Miloša Bojanića, što u ovoj pjesmi veliča fašizam i etničko čišćenje, haram vam bila svaka minuta potrošena uz muziku Brene, Cece, Dragane i svih onih što su svojim glasom i pojavom štetili i štete muslimanima i Bosni i Hercegovini.

 

Upamet!

02.01.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 18.

Priredio: Nijaz SALKIĆ
 

 

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA


 


Vakufi i džamije

 

Vakufi su hajri ili zadužbine careva, paša i vezira, zatim bogatih aga i begova, koji su sagradili  džamije i za njihovo uzdržavanje ostavili znatne fondove. Mnogi bogati a pobožni ljudi ostavljaju  također znatnije svote za uzdržavanje džamija, da im se poslije smrti »prid dušu hatma uči.« Ko ima nevaljanu i neposlušnu djecu, daje kazni, može po šerijatskom zakonu sav svoj imetak  ostaviti džamiji. Isto tako, ako je ko umro bez djece i drugih zakonitih nasljednika, pripada sav  njegov imetak džamiji, dakle vakufu. Džamiji mogu ostaviti ne samo gotov novac, nego i zemljišta, kuće i kmetove.



Zato nije čudo da su mnogi vakufi po Bosni i Hercegovini vrlo bogati, a neki da i velikim nepokretnim imetkom raspolažu. Najbogatiji vakufi jesu vakufi careve i  Husrebegove džamije u Sarajevu, Ferhadije u Banjaluci i Karađozbegove džamije u Mostaru. Svi  vakufi u zemlji reprezentiraju danas, što u gotovom novcu, što u zemljištima, kućama i kmetskim selištima, vrijednost od preko deset milijuna kruna. Ta se je dakle svota, pod budnim okom vis. zem. vlade u ovo dvadeset i osam godina iza okupacije, upravo podvostručila.

 

 


Po vakufima mnoga su mjesta dobila ime

 

Po vakufima dobila su mnoga mjesta u ovim zemljama svoja imena kao: Kulen-Vakuf, Varcar-Vakuf, Skender-Vakuf, Gornji Vakuf, Donji Vakuf i mnogi drugi. Varcar-Vakuf zvao se je prije Varcarevo, ali otkako je ondje neki Kolaraga sagradio džamiju i osnovao vakuf, dobilo je to mjesto ime Varcar-Vakuf.





Skender-Vakuf dobio je svoje ime od Skenderbega, a Kulen-Vakuf od begova Kulenovića itd. Vakufskim novcem uzdržavaju, grade i popravljaju džamije, plaćaju mujezine i džamijske podvornike, a negdje i hodže. Ako vakuf ima zemalja, iznajmljuje ili na neko vrijeme, jer se vakufske zemlje i dobra ne smiju prodati. Osim toga, grade oni vakufske kuće, te ih onda iznajmljuju. Osim toga, daju oni novac i u dobrotvorne svrhe; oni podupiru sirotinju i daju stipendije siromašnim učenicima srednjih i viših zavoda.

 

 

Ko upravlja vakufskim dobrom?

 

Vakufskim dobrom upravlja mutevelija i dva medžlisa ili zastupnika, koje narod između sebe bira. Muteveliju i medžlise nadzire kadija, pak se bez znanja kadijina ne snuje u džamiji niti što popravljati, niti šta nova načinivati. Na koncu svake godine dužni su kadija i mutevelija da vakufske račune predaju poreznomu uredu, da ih ondje pregledaju i ispitaju.

 


Nad svima je vakufima vakufsko povjerenstvo u Sarajevu, koje se sastoji od samih Muslimana, a stanuje i ureduje u vakufskoj kući u Franje Josipa ulici. Vrhovni nadzor nad svima vakufima, kao i nad vakufskim povjerenstvom, vrši zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu kroz svoje posebne organe.

 

 

Staleška hijerarhija kod musluimana

 

Nad hodžama su kadije, koji su sve do okupacije bili suci u vjerskim i građanskim raspravama, a sudili su po šerijatu, muslimanskom vjerskom zakoniku svemu narodu; i muslimanima i kršćanima. Ko ne bi bio zadovoljan sa presudom kadije, išao je na fetvu muftiji, pa kako je muftija presudio, onako je ostalo. Dalje apelacije nije bilo. Kadije su i danas namješteni kod kotarskih ureda, ali sude samo u vjerskim stvarima i raspravama svojih istovjernika. Oni vjenčaju i razvjenčavaju, sude u ostavinskim raspravama itd. Muftije su duhovni starješine svaki u svome okružju te im je dužnost da nadziru muslimanske vjerske zavode. Oni nadgledaju mektebi iptidaije i ruždije, a isto tako i medrese, muslimanske bogoslovije, u kojima su ujedno i muderisi, profesori. U svakom okružju ima po jedan muftija, dakle šest u zemlji. Muftije i kadije plaća zemlja, a ne narod. Nad muftijama i kadijama je reis-ul-ulema, vrhovna duhovna glava svih muslimana u Bosni i Hercegovini.

 

 

Po čemu ćemo prepoznati hodže, kadije, muftije….?

 

Hodže, kadije i muftije, zatim mujezine i softe, slušatelje medresa, lako ćeš kao i naše svećenike i po odijelu među ostalim narodom raspoznati, jer dok svjetovnjaci Muslimani nose čakšire, obično plave boje, koje se u listovima kopčama kopče, nose njihovi duhovnici šalvare, crne čakšire od čohe ili polusvile, koje su sve do peta vrlo široke. Preko ramena prebacili su dug crn kaput, džube, koje im skoro do zemlje seže, a oko fesova imaju kao snijeg bijele saruke ili ahmedije, koje vrlo često mijenjaju.



Svi muslimanski duhovnici nose bradu, a moraju da budu oženjeni. Vjera toga doduše izrično ne zahtijeva, ali neoženjen hodža, kadija ili muftija ne bi u svome narodu mogao steći ugleda i povjerenja, niti bi ga narod u svojoj sredini rado gledao. Kao hodže i drugi duhovnici, isto se tako odijevaju i hadžije, a razlikuju se od njih samo po tomu, što oni nose ahmedije od vrlo fine i tanke žućkaste svile koja je zlatnom i srebrnom žicom izvezena. Te ahmedije kupuju oni u Meki ili u Carigradu.

 

Nastaviće se!
01.01.2009.

VOLIM TE BOSNO

Nijaz SALKIĆ

 

Bosno moja, divna mila, lijepa, gizdava, ponosita, uznosita, umiljata, puna dolina, visokih planina, bistrih potoka, zelenih rijeka, uvala i gudura, volim te. Volim te takvu kakva jesi. Volim te u pjesmi Safetovoj, Zaimovoj, Himzinoj, Nedžadovoj, Halidovoj, Zehrinoj, Hankinoj i pjesmi mlađahne Alme Subašić… Volim te Bosno i Hercegovino i više nego što to osjećam i čutim  u trenucima dok slušam sevdalinku.

 

Bosno maja, volim te  zbog Bana Kulina, kralja Tvrtka, Stjepana, Katarine, Mehmed Paše Sokolije, Gazije Husrefbega, Aleta Đerzeleza, Muse kesedžije, Kapetana Husejina našega Zmaja,  Muje i Halila, Alije Izetbega, Dudaka generala, Izeta Nanića, Hujdura, Zaima, Mehmeda Alage, Hajre kapetana, Nasera Orića i nane Fate,  volim te.  Ma volim te i više nego što to osjećam dok slušam o herojima i gazijama, sinovima i kćerima Bosne.

 

Bosno moja, volim te i dok gledam našu televiziju i mlađahne naše novinare što sa puno treme izvještavaju naš narod rasuti po Dunjaluku. Volim te zbog tog našeg naroda što je, iako rasut po svijetu, srcem i dušom voli svoju Bosnu i narod u njoj pa čim čuje za nevolje jetima i siromaha, kapom i šakom pomažu naše hrabre ljude u Bosni. Ma volim te i više od osjećaja i puštene suze kada vidim suze na licu nemoćnih, potrebnih naših ljudi i sirotinje dok primaju sadaku poslanu od dobrih ljudi.

 

Bosno moja, volim te i zbog naših uspješnih sinova i kćeri živećih u Bosni ili rasutih po Dijaspori. Volim te zbog mlađahnog fudbalera i Bosanca Ibiševića, Džeke, Armine Odžaković, Lusije Kimani, Memnuna Džafića… Volim te zbog onog malađahnog zanosa ovih sportista što sa suzama u očima ponosno stoje i pričaju šta su uradili i šta će učiniti za svoju Domovinu Bosnu i Hercegovinu. Ma volim te i više nego što ćutim i osjećam milinu i ponos što je Bošnjo uspješan i parira najboljim svjetskim majstorima.

 

Bosno i Hercegovino moja, volim te najviše onda kada te dušmani napadaju, dali iz Beograda, Zagreba, Mostara, Banja Luke ili Bijeljine. Volim te i nedam te nikome jer ja nisam ništa drugo nego zaljubljenik u tebe. Volim te i činim za tebe ovo, što radim, pišem srcem  i čuvam te. Ma volim te i više nego što mrzim tvoje i naše  dušmane u času dok slušam i gledam kako te napadaju, čereče i rasturaju.

 

Moja Bosno!
31.12.2008.

ŠAHINE PRIČE - PRVE LAŽE

Nijaz SALKIĆ

Šaha Murtić voli pričati o sebi i svom djetinjstvu. Nije to žena koja voli druge tračati i ogovarati, ona priča o sebi. Druženje sa njenim mužem Fadilom i Šahom je veselo i zanimljivo. Njih dvoje žive u Velenju a razlikuju se od drugih samo u tome  što vole druženje i nisu nikome zavidni.

31.12.2008.

LAKRDIJA OD »HAYATOVE ZVIJEZDE«

Nijaz SALKIĆ

 

Slučajno sam gledao završnicu i finalnu emisiju na TV »Hayat«, ko đoja »Hayat« traži zvijezdu. Ne bi insan Bogzna šta dodao ili oduzeo od viđenog (golotinja, dosta kiča, prosječne i polugole voditeljice, previše reklama) itd. Po svemu viđenom, Hayat je televizija kao i svaka druga. Čašu su prelili kobajagi članovi žirija, sabrani na brzinu, zbrda, zdola i onako ofrlje, što bi rekao naš dobri stari narod.

 

Ibretio sam se bome više puta (čudio) da se naibretiti nisam mogao, đe ih take članove »žirija« nađoše. Hem što su njaki puhenderi, hem što imaju čudne kriterije, hem što haman pojma nemaju. Desetke daju u situacijama kada i mi laici vidimo da 10-etke nije bilo. Jedinice daju isto tako po samo njima  poznatoj shemi (šemi) i logici.

 

Helem da ne duljim, TV Hayat je sam sebi dao autogol (zabio, kako vole kazati sportski komentatori iz Cro.) izborom ovakvih ljudi u svoj kobajagi žiri. Sramota bi bilo i za neku amatersku televiziju iz entiteta tzv. Republike srpske, akamoli za renomiranu TV kuću »Hayat«.

 

Upamet!


Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 09/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


domaća literatura
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..........................
MOJ BABO
Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!
.............
TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je večina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA

postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem
Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

vražićki stanak


odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..............
BOSNOLJUBLJE,
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
664505

Powered by Blogger.ba

site statistics