NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

27.01.2009.

TU OKO NAS - ISHRANA STARIH LJUDI


MLADI STARCI I STARI MLADIĆI

 

Pišu : Prim. dr. Smajil Durmišević


dr. Jasminka Durmišević- Serdarević

 

Povećanje indeksa starenja na preko 50 je posljedica bolje i efikasnije zdravstvene zaštite i liječenja, uz opadanje fertiliteta, što prati podizanje životnog standarda i višeg stepena emancipacije. Povećanje indeksa starenja stanovništva nosi sa sobom i rizik povećanog broja gojaznih osoba, što je praćeno povećanjem broja kandidata za oboljenja degenerativne prirode, kardiovaskularnog sistema - koronarne bolesti, srčanog i moždanog infarkta, hipertenzije i dijabetesa. Međutim, ima i onih koji u starosti boluju od posljedica nedovoljne ishrane.

 

 

Bolesti nedovoljne kao i preobilne ishrane starih ljudi, plod su većeg broja činilaca koji se mogu svrstati u sljedeće grupe:

-somatske (tjelesne) promjene koje prate starenje,

-biohemijske promjene,

-psihičke promjene,

-stečene navike u ishrani,

-zablude u odabiranju i načinu pripremanja hrane,

-socio-ekonomski uslovi života i rada,

-stepen emancipacije i mogućnosti korišćenja usluga zdravstvenih i socijalno-humanitarnih institucija.

 

Proces starenja, praćen određenim statusom uhranjenosti, može teći različitom brzinom, nezavisno od genetskih faktora, te se mogu naći "mladi starci" i "stari mladići", ako je suditi po njihovom izgledu, a prije svega po vitalnosti. Stoga je razumljivo što se ne može povući oštra granica između zrelog i staračkog doba, te se arbitražno može prihvatiti sljedeća podjela na 4 faze starosti:

 

1. Zrelo doba: 45 - 64 godine;

2. Poodmaklo doba: 65 - 74 godine;

3. Staračko doba: 75 - 90 godina;

4. Dugovječno doba - preko 90 godina.

 

Ova se podjela uklapa u psiho-somatske (duševno-tjelesne) karakteristike koje su od značaja za ishranu i stanje uhranjenosti starih ljudi. Naime, promjene u organizmu koje se odigravaju u svakoj od ovih faza života, mogu objasniti određene sklonosti prema tipu ishrane. Iako postoje individualne razlike, čovjek se može uvrstiti u stare osobe sa navršenom 65. godinom života. Međutim, kada je riječ o prevenciji od bolesti koje prate starost, neophodno je tu granicu pomjeriti do 45. godine. To su godine koje se poklapaju sa početkom klimakterijuma oba pola i predstavljaju prekretnicu kada se bolesti preobilne ishrane već mogu manifestirati povećanjem sadržaja masti u tijelu, dok se u drugoj grupi - bolesti nedovoljne ishrane javljaju u podmaklim godinama tj. u osoba starijih od 75 godina.

 

Prema statistikama 95% odraslih muškaraca i 100% odraslih žena imaju pokvarene zube, dok odrasli muškarci imaju 35% pokvarenih zuba, a odrasle žene 50% pokvarenih zuba. Gubitak zuba smanjuje sposobnost sitnjenja hrane, te da bi se izbjeglo gutanje većih i tvrdih zalogaja sirove hrane, stare osobe daju prednost termički dugo obrađivanoj tečno-kašastoj hrani bogatoj šećerom, uključujući skrob, i mastima, a siromašnoj vitaminima i mineralnim solima (izuzetak je natrijum-hlorid). Staračke promjene na osjetilnim papilama jezika smanjuju osjećaj za ukus pa stare osobe naginju većoj upotrebi začina, posebno kuhinjske soli.

 

Degenerativne (staračke) promjene u pljuvačnim žlijezdama praćene su smanjenim izlučivanjem enzima pljuvačke, što se odražava na poremećenom varenju skroba, te on u većim količinama dospijeva u crijeva izazivajući poremećaje u varenju.

Slične promjene u želucu otežavaju varenje hrane, naročito životinjskog porijekla, zbog smanjenog lučenja želudčane kiseline i sljedstveno pepsina.

Degenerativne promjene u sluznici crijeva otežavaju proces varenja i iskorišćavanja hrane, naročito bjelančevina i masti, čemu doprinose i degenerativne promjene u gušterači (pankreasu). Sve ove promjene jače dolaze do izražaja u poodmaklom dobu, naročito poslije 75. godine.

 

Pored smanjenja tjelesne mase, ovakvo stanje je praćeno i otežanom sintezom antitijela, odnosno povećanom osjetljivošću prema infektivnim bolestima.

Zbog gubitka kalcijuma iz kostiju javlja se staračka kostobolja, često pogrešno tretirana kao starački reumatizam.

Zbog nepravilnosti u izboru namirnica, grešaka u pripremanju hrane, poremećaja u varenju i slabijeg iskorišćavanja hrane dolazi do smanjenog, i nedostatnog unosa vitamina u organizam, kao i njihovog samog iskorišćavanja u metabolizmu (mjeni) tvari.


 

 

Zbog smanjenih odbrambenih mogućnosti povećava se šansa za obo- ljevanje od infektivnih oboljenja, naročito kod osoba starijih od 75 godina. Preobilna ishrana je češći problem naročito među gradskim stanovništvom, izuzev u vanrednim prilikama. To povlači za sobom češće oboljevanje od povišenog krvnog pritiska (hipertenzije), koronarne bolesti, smanjenjem funkcije jetre i bubrega i skrivenom (latentnom) ili klinički manifestnom šećernom bolešću (dijabetesom). To opet često dovodi do srčanog ili moždanog infarkta i drugih posljedica koje prate suženje krvnih sudova.

 

 

Psihičke promjene

 

 

Mentalne devijacije koje se javljaju češće u staračkom dobu tj. poslije 75. godine, kao što su senilna demencija, praćene su konfuznim stanjem, dezorijentacijom u vremenu i prostoru, depresijom, apatijom, nezainteresiranošću za zbivanja u okolini, a posebno za hranom.

Usljed toga može doći do izostavljanja pojedinih obroka, izbjegavanja komplikovanijeg spremanja hrane (naročito kod samaca) i nekih namirnica koje zahtijevaju veći napor pri žvakanju. Stoga se takve osobe pretežno hrane jelima tečno-kašastim, dugo termički obrađivanim, bogatim vodom, mlijekom, šećerom, mastima i začinima, a naročito kuhinjskom solju. Dakle, u strukturi ishrane ovih ljudi dominiraju jela siromašna u gradivnim materijama životinjskog porijekla, vitaminima i mineralnim solima alkalne reakcije, porijeklom iz voća i povrća.

 

 

Zablude u odabiranju namirnica i načinu pripremanja hrane

 

 

Zablude u ishrani prate čovjeka od njegovog ranog djetinjstva te su od ogromnog značaja za rast i razvoj i funkcionu sposobnost organizma, pa ako ne dođe do blagovremenog uklanjanja tih zabluda, ubrzava se proces starenja. Treba znati sljedeće istine u vezi sa namirnicama:

Meso, riba, jaja, mlijeko, sir

Preporučuje se meso mladih životinja, nemasna riba, kiselomliječni proizvodi od obranog mlijeka, nemasni sirevi, jogurt i bjelance od jajeta.

 

 

Ulje

 

 

Najveću biološkodijetetsku vrijednost imaju ulja dobijena od kukuruznih klica i suncokretovog sjemena. Maslinovo ulje je skupo, loj i tvrdi margarin se isključuju iz upotrebe.

 

 

Maslac

 

 

Treba ga izbjegavati jer ne sadrži esencijalne masne kiseline a sadrži dosta holesterola. Prednost treba dati obogaćenom margarinu.

 

 

Šećer

 

 

Saharozu, bijeli šećer, svesti na najmanju mjeru, ili ga zamijeniti malom količinom starog meda i voćnim šećerima.

 

 

Vještački zaslađivači

 

 

Ova sredstva za zaslađivanje se ne preporučuju, utoliko prije što postoji sumnja da su neki od njih kancerogeni (mogu izazvati rak). Može se izdvojiti sorbitol, mada je 60% manje sladak od običnog šećera. Slatko, džem i marmeladu treba svesti na najmanju mjeru.

 

 

Voće i povrće

 

 

Sirovom povrću, naročito raznim salatama, treba dati prednost a ne povrću u vidu pirea, ne samo zbog veće vitaminske vrijednosti (vitamin A i C) već i zbog bogatstva u celulozi i hemicelulozi koji se nalaze u biljnim vlaknima, a ona normalizuju preistaltiku, rad crijeva.

Zabluda je dati prednost kompotu od voća, jer sadrži dosta doadatog šećera a neznatne količine vitamina. Prednost ima voće koje se može jesti sa korom a ne sadrži dosta šećera.

 

 

Hljeb

 

 

Prednost treba data hljebu od punog zrna, bogatog mekinjama. Ovaj hljeb sadrži pored vitamina B-kompleksa i mnogo celuloze koja normalizira rad crijeva i štiti od raka debelog crijeva.

 

 

Kuhinjska so

 

 

Često starije osobe pretjeruju u upotrebi kuhinjske soli i tzv. "začina" koji često sadrže i više od 60% kuhinjske soli. To su navike štetne po organizam.

 

Kahva, indijski čaj i kakao

 

Ove napitke ne treba isključivati u umjerenim količinama, ako je san dobar i nema povišenog krvnog pritiska.
26.01.2009.

UGURSUZI UHLJUPI I HASUMI

Nijaz SALKIĆ

 

Jedna poznata ilahija od poznatog izvođača a uz to i hafiza počinje ovako: »Kud god da se  okrenem,Tvoj me znak opomene«…., naravno da se ovdje radi o sjećanju na Gospodara i Njegovoj sveprisutnosti. Slušajući  ilahiju, naumpadoše mi neki moji »dostovi« koji me prate, uhode i naslađuju se mojom mukom i nevoljom. Da mi je znati ko danas nema »dostova«, hasuma, ugursuza i uhljupa.  Nije čovjeku krivo kada ga popravi, nasjetuje, uputi, pouči i opomene insan, ulema, vaiz, čestit čovjek, bogobojazan insan i vjernik, ne bi bilo čovjeku krivo, ni po brige od takije ljudi čuti i kakvu kritiku. Na žalost takvi pošteni i čestiti ljudi neće to činiti niti će ikoga bihuzuriti i nasihat činiti. Danas ćeš teške i opake riječi, najveće smradove, gibet, nemimet, trač, ogovaranje i laž čuti samo od najgorih ljudi.

 

Helem, kud god da se okrenem, smrad od uhljupa, hasuma i ugursuza mi želudac okrene. A samo kakvi su to slatkorječivi ljudi, ti uhljupi, ugursuzi i hasumi. Đe si mi ahbabino draga, od kad te nisam vidio, kako žena, djeca, kako jarani, ideš li štagod kući, kako poso, tako oni vezu, riječima zaslađenim šećerom i medom. Samo nije to sve. Oni malo jači i pokvareniji počnu malo »pobožnije«. Alahume Sali ala muhammedin ve ala ali muhamed, jest mi drago što ste došli, hajte vamo, sjedite gore. Mašala, mašala, vidi djece, a jesu lijepi!!. Nejma vas na svijetu dražih i boljih, vela havle vela kubete, ešedu lailahe ilela……, i sve tako redom i kako ide od njih iz dana u dan, sve dok ide, i dok traje. A kad stane, onda se i priča okrene u kontra smjeru, suprotno da suprotnije nemere biti.

 

 Treba biti oprezan i ugursuze, koji ni sebi ne žele dobro, hasume, koji mrze pored drugih sa takvim ponašanjem i same sebe, i uhljupe koji nemaju manira, ponašanja, koji su neotesani, nekulturni i barabe, treba ih sve uhasuliti. Treba ih držati podalje od svog društva, stana, kuće i tablje, fildžana i kahve. Bolje nekada biti i sam, nego imati svakoga za druga i jarana.

 

Upamet!


26.01.2009.

U VESELJU I TEŠKOĆAMA PRI RUCI

 Nijaz SALKIĆ

 

Svaki čovjek je ranjiv i pored maske koju često navlači na svoje lice i tijelo. Gledajući pojedine, pomislimo često da oni nikada neće umrijeti jer su od čelika, jer stvaraju o sebi sliku divova i nadljudi. Ko ima životnog iskustva i koga dunjaluk nije opčinio može odmah ustvrditi da je to lažna slika, da jadnije i lažnije nema, i nemože biti.

 

Svi smo mi od krvi, mesa i duše. Jedan naš dio je materijalni, zemaljski, koji se nakon zakopavanja u zemlju raspane i sjedini s njom, a drugi je duhovni, koji će pričati i kazivati o nama ili protiv nas. Trebamo biti svjesni da niti jednim dijelom od koga smo sazdani nismo mi gospodari niti njihovi vlasnici. Kada se osvijestimo poslije izvjesnog životnog vremena, pa neke stvari skontamo, i to da smo mi ljudi ustvari velika sirotinja, ako mislimo da je svo bogastvo i sav život samo ovaj prolazni Dunjaluk.

 


Zato se prisjetimo izreke naših starih mudraca »Drvo se na drvo naslanja, a čovjeka na čovjeka.« U nevolji i veselju su prijatelji tu da se nađu blizu, da budu pri ruci, da se vesele u nekim trenucima a bome i da pruže utjehu i svoje rame u težim situacijama.

Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Svako dobro djelo je sadaka, a od dobrih djela je i to da sretneš svoga brata nasmijana lica, da naspeš iz svoje čaše u čašu svoga brata!» (Buharija)

 

 

25.01.2009.

PRIJEDLOG ZA HUTBU

Priredio: Nijaz SALKIĆ

<!DOCTYPE HTML PUBLIC »-//W3C//DTD HTML 4.0 Transitional//EN«><!-- saved from url=(0065)http://www.dzemat.dk/hutbe/kako_sacuvati_islamske_vrijednosti.htm --><DIV align=center>

KAKO SACUVATI ISLAMSKE VRIJEDNOSTI

Zahvaljujemo Allahu, s.v.t., na nebrojenim blagodatima koje nam je podario, a posebno na blagodati vjere.Odnosi među muslimanima u svjetlu Kur'ana i Sunneta temelje se na dva principa (načela), a to su:

1. islamsko bratstvo;

2. lijep ahlak (moral).

ISLAMSKO BRATSTVO

Allah, dž.š., u Svojoj plemenitoj knjizi Kur'anu, nazvao je muslimane braćom objavivši:

INNEMEL MU'MINUUNE IHVETUN FE ASLIHU BEJNE EHAVEJKUM VETTEKULLAHE LEALLEKUM TUFLIHUUN.

»Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.« (Prijevod značenja: sura Hudžurat, 10.)

Na taj način je uspostavljen novi vid veza, odnosa, prijateljstava, udruživanja i saradnje među ljudima. Sve veze među ljudima koje su bile zasnovane na krvi, plemenskoj pripadnosti, rasi, klasi itd. Islam naziva lažnim i upropaštavajućim vezama, koje degradiraju čovjeka kao ličnost. Islamsko bratstvo, tj. bratstvo koje se zasniva na osnovama vjere Islama - vjere koju Kur'an naziva Allahovim nebeskim užetom, nije uslovljeno mjestom, vremenom, niti je uslovljeno i ograničeno krvnom vezom, profesijom, klasom, rasom, nacijom itd.

U sahih hadisu Muhammed, a.s., je rekao: »Kod koga se nađe troje, osjetiće slast imana (vjerovanja): da mu Allah, dž. š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., budu važniji od svega ostalog; drugo, da mrzi povratak u nevjerstvo kao što mrzi biti bačen u vatru; treće, da voli brata muslimana samo u ime Allaha.«

To je dakle ono sa čime se postiže slast imana i slast života. Ova imanska veza briše svaku drugu razliku među ljudima. Zato zadivljujuće djeluju riječi Omera ibn Hattaba, r.a., kada je prilikom oslobađanja Bilala, r.a., iz ropstva rekao: »Naš gospodin Ebu Bekr oslobodio je našeg gospodina Bilala.« Dakle, gospodstvo i ugled se sada mjere drugim aršinom. Prihvatanjem Islama Bilal Abesinac, r.a., dojučerašnji rob, postaje gospodin i prvak u islamskoj zajednici.

AHLAK

Druga stvar koja određuje kvalitet odnosa među muslimanima jeste islamski ahlak (moral). Bratstvo, prijateljstvo i bliskost među muslimanima posljedica su lijepog ahlaka ili lijepog ponašanja, a koji je opet posljedica i produkt iskrenog vjerovanja u Allaha, dž.š., i dosljednog slijeđenja Kur'ana i sunneta Resula, a.s. Lijep ahlak obavezuje na ljubav, međusobno prijateljstvo i slaganje, dok loš ahlak prouzrokuje razilaženje, svađu, nesporazum i mnoge druge negativnosti, makar se radilo i o muslimanima.

Imam Tirmizi bilježi hadis Poslanika, a.s., u kome je rekao: »Nema nijedne stvari da će biti teža na vagi na Sudnjem danu od lijepog ahlaka.« U drugom hadisu Muhammed, a.s., kaže: »Najdraži meni, i najbliži na Sudnjem danu biće oni sa najljepšim ahlakom, a najmrži meni i najudaljeniji od mene na Sudnjem danu biće oni najgoreg ahlaka.«

Prenosi se da je Omer, r.a., vidio jednog dana Muaza ibn Džebela, r.a., kako sjedi kod Poslanikove, a.s., džamije i plače. Omer, r.a., ga upita: »Zašto plačeš Muaze? Jesi li se možda sjetio brata koji je poginuo, pa ti se srce zbog toga raznježilo?« Muaz, r.a., mu je odgovorio: »Ne, tako mi Allaha, nego sam se sjetio hadisa u kome je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ’Najbolji među vama su oni koji su neprimjetni, bogobojazni i dobročinitelji. Kada su s vama ne primjećuju se, a kad ih nema ne nedostaju.’ Želim biti jedan od njih.”

Prava i obaveze muslimana prema njegovom bratu:

KADA GA SRETNE TREBA GA POSELAMITI

Kaže Uzvišeni:

VE IZAA HUJJIITUM BI TEHIJJETIN FE HAJJUU BI AHSENE MINHAAA EV RUDDUUHA.INNELLAAHE KAANE ALA KULLI ŠEJ'IN HASIIBA.

»A kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili uzvratite istim.« (Prijevod značenja: sura Nisa, 86.)

Muhammed, a.s., kaže u hadisu: »Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto ako ga budete činili, voljećete se - širite selam.«

Prenosi se da je Ibn Luhabe sreo Mudžahida koji ga je uzeo za ruku i citirao mu hadis: »Kada se sretnu dvojica muslimana koji se vole u ime Allaha, pa se poselame i rukuju, i nasmiju jedan drugome u lice, tada spadaju s njih grijesi poput lišća s drveća pri jakom vjetru i opraštaju im se grijesi, makar ih bilo poput morske pjene.« Na to je Ibn Luhabe rekao: »Kako je to lahko.« Mudžahid mu odgovori: »Ne govori tako! Zar ne znaš za riječi Allaha, dž.š.: »... On je ujedinio srca njihova. Da si ti (Muhammede) potrošio sve što je na Zemlji, ne bi ih ujedinio, ali ih je Allah ujedinio.« (Prijevod značenja: Enfal, 63.)

U drugom hadisu Poslanik, a.s., je rekao: »Meleki se čude onome ko naiđe pored brata muslimana a ne nazove selam.«

DA GA POSAVJETUJE KADA ZATRAŽI SAVJET

To znači da ga pouči onome što ne zna i da mu ukaže na grešku na najljepši način. Nije manja potreba tvog brata za savjetom od potrebe za imetkom. Zato, ako posjeduješ bogatstvo znanja posavjetuj ga i pouči. Savjet podrazumijeva upozoravanje brata na neku grešku u tajnosti, a onaj ko dijeli »savjete« javno, neka zna da to nije savjetovanje nego sramoćenje brata.

DA ŽELI BRATU ŠTO I SAMOM SEBI

Ovo prije svega podrazumijeva da mu želi uputu od Allaha, dž.š., kao i da mu želi iskrenost prema Gospodaru svjetova, razumijevanje vjere, a zatim i svako drugo dobro koje bi želio da i njega snađe.

Kaže Resul, a.s.: »Nećete vjerovati potpunim imanom dok ne budete željeli bratu ono što i sebi.« (Buharija i Muslim) Najmanji stepen bratske ljubavi jeste pomaganje brata u njegovom poslu u kome je potrebna pomoć.

Neki beduin je vrijeđao Abdullaha ibn Abbasa, a on mu je rekao: »Kako možeš da me vrijeđaš, a pri meni su tri osobine.« Prisutni su rekli: »Koje su to osobine, o sine Abbasov?« On je odgovorio: » Tako mi Allaha, nije pala nijedna kap kiše ni na istoku niti na zapadu, a da nisam zahvalio Allahu i da me to nije obradovalo, a nemam ni deva niti ovaca (pa da se zbog toga više obradujem). Nisam nikad čuo za sudiju da je presudio po Allahovoj Knjizi a da nisam uputio dovu za njega, mada me ne interesuje ta presuda. Nisam nikad shvatio ni dokučio značenje nijednog ajeta, a da nisam poželio da ga svi ljudi shvate i razumiju.«

DA GA NE OGOVARA, NE MRZI, DA SE NE IZIGRAVA I DA MU NE IZNOSI MAHANE

Kaže Uzvišeni u Kur'anu: »O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno. Zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i milostiv je!« (Prijevod značenja: Hudžurat, 12)

Muhammed, a.s., je rekao: »Čuvajte se mišljenja, jer je mišljenje najlažniji govor!«

Sve ovo vodi uhođenju i špijuniranju, a prikrivanje mahana i nedostataka je vrlina mu'mina. Što se tiče ogovaranja, dosta nam je da navedemo slučaj Ebu Bekra i Omera, r.a., koji su bili na putovanju zajedno sa još jednim mladićem (slugom). Zatekla ih je noć, pa je jedan od njih rekao slugi da naloži vatru i pripremi večeru dok oni malo odspavaju. Sluga je naložio vatru, ali je zbog velikog umora i on zaspao pored vatre. Ebu Bekr i Omer, r.a., probudili su se prije njega. Kad su vidjeli da spava i da od večere nema ništa, rekli su: »Zaista je ovaj čovjek veliki spavač.« Nakon toga su ga probudili i poslali Poslaniku, a.s., da zatraži mesa da naprave večeru. Ovaj je otišao Poslaniku, a.s., i nakon što mu je ispričao njihov slučaj, rekavši šta traži, Poslanik, a.s., je rekao: »Idi i reci im da su se oni već najeli mesa.«

Od najvećih uzročnika mržnje i razilaženja jesu sumnja, ogovaranje i loše mišljenje o bratu. Kaže Ibn Mubarek: »Vjernik traži opravdanje, a licemjer (munafik) traži greške.« Fudajl ibn Ijad je rekao: »Plemenitost, to je opraštanje grešaka.«

PRELAŽENJE PREKO GREŠAKA I UVREDA

Uvrede se dešavaju najčešće uslijed rasprava kada se čovjek teško kontroliše, te dugih besplodnih sjedenja koja su obilježena prenošenjem tuđih riječi. Čovjek posjeduje želju za isticanjem i dokazivanjem ispravnosti svoga mišljenja, što dovodi do mnogih dunjalučkih sporova i parnica. Međutim, ako i dođe do svega ovoga, vjernici moraju prestati, i tražiti halala jedan od drugog. Poznat je slučaj koji se desio između dvojice ashaba Ebu Zerra i Bilala, r.a. Naime, Ebu Zerr je rekao Bilalu da je crni sin robinje, na što se Bilal požalio Allahovom Poslaniku, a.s., koji je ukorio Ebu Zerra i rekao mu: »Zaista kod tebe postoje tragovi džahilijjeta.« Nakon ukora od strane Allahovog Poslanika, a.s., Ebu Zerr je izašao pred Bilala i stavio lice na zemlju rekavši: »Neću podići glavu dok ne staneš svojom nogom na moje lice Bilale, jer tvoja noga je vrijednija od mog lica.« Na te riječi Bilal je zaplakao i rekao: »Tako mi Allaha, neću to učiniti. Mi smo braća, i ja te volim u ime Allaha i praštam ti nanesenu uvredu.« Pored toga, spomenućemo najljepši primjer islamskog bratstva i praštanja uvreda koji je ikada zabilježen u knjigama rekaika i ahlaka. To je priča o dvojici ashaba Muaviji i Abdullahu ibn Zubejru. Imali su voćnjake jedan do drugog. Jednog dana su Muavijini momci (sluge), navodnjavajući Muavijine voćnjake, ušli u voćnjak Abdullaha ibn Zubejra, polomili ogradu i trgali plodove. To je naljutilo Abdullaha ibn Zubejra, pa je napisao pismo Muaviji koje je počeo sa opasnom uvredom. Sadržaj pisma je bio slijedeći: »O sine žene koja je jela džigericu (misleći na Hind, tj. majku Muavijinu koja je sa Hamzom uradila ono što je uradila)! Tvoji momci su uradili to i to sa mojim voćnjakom i ja želim da mi to nadoknadiš.« Na ovo pismo Muavija je odgovorio: »O sine Zatu-n-nitakajn - Vlasnice dvaju pojasa (tj. Esme, r.a., koju je Resul, a.s., tako nazvao pošto je uzela hranu za Resula, a.s., i Ebu Bekra krajevima svoje haljine i obećao joj dva pojasa u džennetu). Pišeš mi da su moji momci loše postupili i nanijeli ti nepravdu. Što se tiče mojih momaka (sluga) oni su od danas tvoje vlasništvo, a što se tiče voćnjaka i njega ti poklanjam u ime Allaha. Tako mi Allaha, kad bi se između tebe i mene ispriječio sav dunjaluk, ja bih žrtvovao dunjaluk za našu ljubav u ime Allaha.«

DA SE OPHODI SA NJIM NA NAJLJEPŠI NAČIN

Ovo podrazumijeva poniznost, a ne oholost, te oslovljavanje sa njemu najdražim imenom i slušanje dok on priča (govori). Musliman ne smije posjedovati kod sebe ni trunku oholosti ni prema jednom čovjeku, a posebno prema bratu muslimanu. Kaže Uzvišeni: »Ne hodi po Zemlji nadmeno, zaista Allah ne voli nijednog gordog ni hvalisavog.« (Prijevod značenja: Lukman, 18.)

Kaže Omer, r.a.: »U tri stvari su znaci ljubavi prema bratu: a) selam kad ga sretneš, b) pravljenje mjesta u sijelu i c) oslovljavanje sa najdražim imenom”.

Hasan el-Basri je rekao: »Allah je objavio Ademu, a.s., četiri stvari i rekao: »... Ono što je između tebe i ljudi jeste da se ophodiš s ljudima onako kako bi Allah želio da se oni ophode s tobom.«

BRIGA BRATA I UPUĆIVANJE DOVE ZA NJEGA U ODSUTNOSTI

Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: »Dova brata za odsutnog brata se ne odbija. Kod glave onog koji upućuje dovu stoji melek koji kada god zatraži dobro za brata, melek kaže: »Amin i tebi!«

Muhammed, a.s., je jednog dana pitao ashabe: »Ko će od vas podijeliti sadaku poput Damdama?« On je bio siromašan čovjek. Dok su drugi dijelili srebro, zlato, ovce, deve i opremali mudžahide za borbu, on nije imao šta podijeliti. Jedne noći je ustao, uzeo abdest, klanjao dva rekata, a zatim molio Allaha: »Gospodaru moj, primi sadaku. Oprosti onom ko me vrijeđa, ko me psuje, ko mi zulum čini i ko me ogovara.« Poslije toga je došao Džibril, a.s., i obavijestio Poslanika, a.s., da je Allah primio sadaku ashaba Damdama o čemu ga je obavijestio Allahov Poslanik, a.s., nakon što su klanjali sabah-namaz. Uzmimo pouku iz svega ovoga i primijenimo to u našim životima i našim odnosima prema muslimanima.

</O:P></SPAN>

<SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«>Allah dz.š. naredjuje bogobojaznost, koja ce biti uzrokom da ce On poduciti muttekije (one koji se Njega boje):</SPAN><SPAN lang=SL style=«FONT-FAMILY: Verdana; FONT-SIZE: 10pt; mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«><O:P> </O:P></SPAN>

VE JUALLIMUKUMULLAAH . VALLAAHU BI KULLI ŠEJ'IN ALIIM.</=«DIRECTION: rtl; TEXT-ALIGN: right; TEXT-INDENT: 36pt; unicode-bidi: embed«><SPAN lang=AR-SA style=«FONT-FAMILY: Arial; mso-fareast-language: HR; mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«>VE

<SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«><SPAN style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«>»...I bojte se Allaha, - Allah ce vas poduciti, a Allah sve zna!« </SPAN></SPAN><SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«>(Suretu-l-Bekare: 282)<O:P> </O:P></SPAN>

Dakle braco moja u islamu vidimo da je <SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«>Bogobojaznost uzrokom poducavanja vjernika, a Allah sve zna. Mi zivimo u vremenu u kojem je mnogo onih koji su naucili odredjenu stvar ili istrazili odredjenu oblast, ali nemaju tog elementa pravog i suštinskog znanja, koje Allah dz.š. daje kao izraz Svoje Milosti. Da li i mi ponekad nemamo bereketa u našem znanju, pogotovo ako na njega ne dajemo zekat, time što cemo ga prenositi drugima, isto kao što mnogi od nas nemamo bereketa u imetku, koji ne cistimo, bojeci se da ne bi osiromašili!<O:P>

</O:P></SPAN>

<SPAN lang=SL style=«FONT-WEIGHT: normal; mso-bidi-font-size: 11.0pt«>Allah dz.š. zabranjuje da podrzavamo nasilnike, ma ko da su oni, jer oni koji ih budu podrzavali ce u vatri gorjeti, onda kada nece biti zaštitnika mimo Allaha:</SPAN><SPAN dir=rtl lang=AR-SA style=«COLOR: windowtext; FONT-WEIGHT: normal; mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«><O:P> </O:P></SPAN>

FESTEKIM KEMAAA UMIRTE  VE MEN TAABE MEAKE VE LA TETGAV.INNEHU BIMA TEA'LEMUUNE BESIIR.</=«DIRECTION: rtl; TEXT-ALIGN: justify; TEXT-INDENT: 36pt; unicode-bidi: embed«><SPAN lang=AR-SA style=«FONT-FAMILY: Arial; mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«>FESZEKIM

<SPAN lang=EN-US style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial«>«Ti idi pravim putem, kao što ti je naredjeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi što radite!» (112) </SPAN><SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL«>»I ne drzite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra przi; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inace nema vam pomoci!«</SPAN><SPAN lang=SL style=«mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«> </SPAN><SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: HR«>(113)</SPAN><SPAN lang=SL style=«FONT-WEIGHT: normal; mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL«> (Suretu Hud: 112-113)<O:P> </O:P></SPAN>

<SPAN lang=SL style=«FONT-WEIGHT: normal; mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-ansi-language: SL«>Allah dz.š. trazi od Poslanika s.a.v.s. da bude ustrajan, jer mu je tako naredjeno, a i vjernici moraju takvi biti, te im se zabranjuje oholost i uzdizanje. Oni koji podrzavaju nasilnike, za kaznu ce imati patnju u vatri, na Dan kada drugog zaštitnika niti pomagaca mimo Allaha nece biti. Braco, da li i mi vodimo racuna o tome da ne podrzimo nasilnike, koji se mnoze velikom brzinom i koji se mogu naci na svakom koraku? Oni koji ih budu podrzavali, neka imaju na umu da ce i pomagaci nasilnika imati kaznu zajedno sa njima, te da ce izgubiti Allahovu zaštitu i pomoc! A da li je covjeku prece nasilje i pomaganje istog, na racun Allahove zaštite?<O:P> </O:P></SPAN>

<SPAN lang=SL style=«FONT-WEIGHT: normal; mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL«>Allah dz.š. za covjeka kaze, da je covjek onaj koji se trudi, koji cini (dobro ili zlo), te da ce covjek svoja djela naci pred Gospodarom svjetova. U Suri Inšikak stoji: </SPAN><SPAN lang=SL style=«FONT-FAMILY: Verdana; FONT-SIZE: 10pt; FONT-WEIGHT: normal; mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL«><O:P></O:P></SPAN>

</=«DIRECTION: rtl; TEXT-ALIGN: justify; TEXT-INDENT: 36pt; unicode-bidi: embed«><SPAN lang=AR-SA style=«FONT-FAMILY: Arial; mso-fareast-language: HR; mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«>JJJAAJJJ JAAA  EJJUHEL INSAANU INNEKE KAADIHUN ILA RABBIKE KEDHAN FEMULAKIIH.</O:P></SPAN>

<SPAN style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«><SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«>»Covjece, ti se trudiš i svoj trud ceš pred svojim Gospodarom naci!« </SPAN></SPAN><SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«>(Suretu-l-Inšikak: 6)<O:P> </O:P></SPAN>

<SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«>Prema tome, ono što uradimo od dobra ili zla naci cemo kod svoga Gospodara. Ništa od toga nece biti umanjeno i svi cemo se mi susresti sa svojim djelima, kojih ce se oni koji ne vjeruju i koji su dvolicni stiditi i pozeljeti da tlo ispod njihovih nogu raspukne ili da budu od onih koje ce prašina prekriti. Razmišljamo li mi o tom trenutku kada ce sva naša djela biti izlozena pred nama i kada ce se mnoge tajne objelodaniti?<O:P> </O:P></SPAN>

<SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«>Braćo u islamu, živjeti u vremenu punim iskušenja, može da bude Allahova blagodat, ali i veliki ispit našega imana i svjedočenja islama. Muhammed s.a.v.s. nam naredđuje da požurimo sa činjenjem dobrih djela, prije nego dođu iskušenja u kojima će se iman sa lahkoćom gubiti, a sve će se to dešavati u nepunih 12 sahata. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a., stoji:</SPAN><SPAN lang=HR style=«FONT-FAMILY: Verdana; FONT-SIZE: 10pt; mso-bidi-font-size: 11.0pt«><O:P> </O:P></SPAN>

</=«DIRECTION: rtl; TEXT-ALIGN: justify; TEXT-INDENT: 36pt; unicode-bidi: embed«><SPAN lang=AR-SA style=«FONT-FAMILY: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR; mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«></O:P></SPAN>

<SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«>Prenosi Ebu Hurejre r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao: »Požurite sa činjenjem dobra, prije nego fitneti budu kao mrkla noć; čovjek će osvanuti mu'minom, a omrknuti kafirom, ili omrknuti mu'minom, a osvanuti kafirom, prodavaće svoju vjeru sa onim što mu se ponudi od dunjaluka!« (Muslim)<O:P> </O:P></SPAN>

<SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«>Braćo, da li i mi kao živi svjedoci vremena živimo period u kojem fitneluci liče na mrklu noć? Da li<SPAN style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-spacerun: yes«>    </SPAN>živimo u vremenu u kojem se dobro smatra ružnim, a ružno dobrim? Živimo li u vremenu pomanjkanja moralnih vrijednosti i hiperprodukcije razvrata, koji nam je ušao prvo u naša srca, a potom i u naše<SPAN style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-spacerun: yes«>  </SPAN>kuće, porodice i komšiluk? Zivimo li to vrijeme, u kojem se mnogi hvale onim za što isti nisu zaslužni i u vremenu u kojem se učinjeno dobro<SPAN style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-spacerun: yes«>  </SPAN>djelo hoće predstaviti kao, nešto za što je neko sa strane zaslužan? Allah dž.š. u Suri Ali Imran kaže:</SPAN><SPAN lang=SL style=«FONT-FAMILY: Verdana; FONT-SIZE: 10pt; mso-bidi-font-size: 11.0pt«><O:P> </O:P></SPAN>

LAA TAHSEBENNELLEZIINE JEFREHUUNE BIMAA ETEV VE JUHIBBUUNE EN JUHMEDUU BIMAA LEM JEFA'ALU FELAA TAHSEBENNEHUM BIMEFAAZETIN MINEL AZAB.VE LEHUM AZABUN ELIM.

</=«DIRECTION: rtl; TEXT-ALIGN: justify; unicode-bidi: embed«><SPAN lang=AR-SA style=«FONT-SIZE: 12pt; mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«>L

<SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-ansi-language: HR«>«Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili – nikako ne misli da će<SPAN style=«mso-spacerun: yes«>  </SPAN>se kazne spasiti; njih čeka teška patnja.« (188) »Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve!«</SPAN><SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-ansi-language: HR«> (189) (Suretu<SPAN style=«mso-spacerun: yes«>  </SPAN>Ali Imran: 188-189)<O:P> </O:P></SPAN>

<SPAN lang=SL style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«><SPAN style=«mso-spacerun: yes«> </SPAN>Braćo, mnogo je načina na koje se može učiniti dobro djelo, pa Poslanika s.a.v.s. u hadisu kaze:</SPAN><SPAN lang=SL style=«FONT-FAMILY: Verdana; FONT-SIZE: 10pt; mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR«> </SPAN><SPAN lang=HR style=«FONT-FAMILY: Verdana; FONT-SIZE: 10pt; mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-font-family: Arial; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-language: HR«><O:P></O:P></SPAN>

</=«DIRECTION: rtl; TEXT-ALIGN: justify; TEXT-INDENT: 36pt; unicode-bidi: embed«><SPAN lang=AR-SA style=«FONT-FAMILY: Arial; mso-ansi-language: SL; mso-fareast-language: HR; mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«></SPAN><O:P></O:P></SPAN>

<SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«>Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Svako dobro djelo je sadaka, a od dobrih djela je i to da sretneš svoga brata nasmijana lica, da naspeš iz svoje čaše u čašu svoga brata!» (Buharija) <O:P></O:P></SPAN>

<SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«>Braćo, prema tome, svako dobro djelo koje se učini biće upisano kao sadaka, pa i dvije stvari koje Poslanik s.a.v.s. spominje u prethodnom hadisu, a to je osmijeh (bratski) svome bratu, kao i da se da prednost bratu muslimanu kada je u pitanju pijenje vode.<O:P> </O:P></SPAN>

<SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«>Braćo, da li činimo sadaku i ovim putem, ili smo od onih koji smo zaboravili na bratske osmijehe i ustupanje svoga prava drugome?<O:P> </O:P></SPAN>

<SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«>Gdje smo mi i gdje su naša dobra djela? Da li smo od onih koji smatraju da sve trebaju drugi da urade po nekoj dužnosti, bilo službenoj ili nekoj drugoj, ili smo spremni na samoprijegor i požrtvovanje? Jesmo li spremni za pitanja islama, ummeta i drugih visoko-moralnih principa poturiti svoja vlastita leđa, a da nas ne žulja to što ćemo uraditi? Jesmo li spremni izgarati za islam i pozivanje Allahovu putu?<SPAN style=«mso-spacerun: yes«>  </SPAN><O:P></O:P></SPAN>

<SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«>Allah dž.š. trazi od Poslanika s.a.v.s. da se ne osvrće i da ostavi one koji su vjeru uzeli za igru i zabavu, pa u 70. ajetu Sure En'am, kaže:</SPAN><SPAN lang=HR style=«FONT-FAMILY: Verdana; FONT-SIZE: 10pt; mso-bidi-font-size: 11.0pt«><O:P> </O:P></SPAN>

VE ZERILLEZIINE TTEHAZUU DIINEHUM LEIBEN VE LEHVEN  VE GARRETHUMUL HAJAATUDDUNJA. VE ZEKKIR BIHI EN TUBSELE  NEFSUN  BIMA KESEBET LEJSE LEHA MIN DUUNILLAAHI  VELIJJUN VELAA ŠEFIIUN VE IN TEA'DIL KULLE ADLIN LAA JU'HAZ MINHA. ULAAAIKELLEZIINE UBSILUU BIMAA KESEBU.LEHUM ŠERAABUN  MIN HAMIIMIN VE AZAABUN ELIIMUN BIMAA KAANU JEKFURUUN.</=«DIRECTION: rtl; TEXT-ALIGN: justify; unicode-bidi: embed«><SPAN lang=AR-SA style=«FONT-SIZE: 12pt; mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«>VEV)</SPAN><SPAN dir=ltr lang=AR-SA style=«FONT-FAMILY: Verdana; FONT-SIZE: 10pt; mso-bidi-font-size: 12.0pt«> </SPAN><SPAN lang=AR-SA style=«FONT-SIZE: 12pt; mso-ansi-font-size: 10.0pt; mso-ascii-font-family: Verdana; mso-hansi-font-family: Verdana«><O:P></O:P></SPAN>

<SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«>«Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti. Oni će zbog onoga što su radili, biti u muci zadržani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali.«</SPAN><SPAN lang=HR style=«mso-bidi-font-size: 11.0pt«> (Suretu-l-En'am: 70) Svaki pravi vjernik vidi dunjaluk samo kao stanicu na putu za Ahiret. Kaže Allah, dž.š.:I'LEMUU ENNEMEL HAJAATUDDUNJA LEIBUN VE LEHVUN VE ZIINETUN VE TEFAAHURUN BEJNEKUM VE TEKAASURUN FIL EMVAALI VEL EVLAADI KEMESELI GAJSIN EA'DŽABEL KUFFAARE NEBAATUHU SUMME JEHIIDŽU FETERAAHU MUSFERREN SUMME JEKUUNU HUTAAMA.VE FIL AAHIRETI AZAABUN ŠEDIIDUN VE MAGFIRETUN MINELLAAHI VE RIDVAAN.VE MEL HAAJATUDDUNJA ILLA METAUL GURUUUR.

»Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece. Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo. Život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.«

25.01.2009.

OD TUGE DO ŽALOSTI

Nijaz SALKIĆ

Tamni oblaci koluhaju nebom a mi kolutamo očima osluškujući i iščekujući bijele i crne habere. Insan živi od danas do sutra okružen svojom porodicom, komšijama, priateljima i saradnicima i kolegama sa posla. Kako je nastupio ovaj informatički vakat u kome vijest obiđe cijelu zemaljsku kuglu u nepunoj minuti, čovjek je napet poput strune na nekom od muzičkih instrumenata.

Helem, živimo, bolje reći životarimo, odhukujemo i iščekujemo nešto u većini slučajeva neko bolje sutra. Neki preveliki optimisti se vesele nečemu, neki srebrenoj, zlatnoj godišnjici braka, rođendanu ili 50 godina života. Meraklije i mokra braća s vremena na vrijeme se »odlijepe« i u pjanosti zapjevaju i koju flašu i maštrafu razbiju. Kada se sutradan ili prekosutradan otrijezne, životna zbilja ih dva puta više udari po glavi i leđima.

Teško je živjeti a ostati u pameti sa jasnom vizijom u svojoj glavi. Neprijatelja je svuda oko nas kao pljeve, a najviše u nama samima. Ako insan nema poriktano i poslagano sve kako treba u svojoj glavi onda je veliki belaj. Samo vjernik može nekako shvatiti i osaburiti neke na prvi pogled nedorečenosti i nelogičnosti Dunjaluka.

Juče sjedimo kod prijatelja za večerom i pri kraju same večere, jednoj ženi za sofrom pozli. Džaba je bilo umivanje, tablete pod jezik, masaža vrata i ruku, žena se baildisa. Pozvasmo dežurnu, hitnu službu, ruku na srce, brzo stigoše i odvezoše je doktorima. Pokaza se da se radi o moždanom udaru, kapi, izlivu krvi u mozak. Što ti je insan, ote mi se onako iznenada, progovorismo istu rečenicu svi prisutni. Suze, žalost za prijateljem ali ništa ne pomaže. Insan ti je kao behar, puhne vjetar, ode behar.

Uzvišeni Allah s.v.t.a., kaže: Uzvišeni Allah je rekao: »Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na budućem svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti. Allah radi ono što hoće.« (Ibrahim,27)

Istinu je rekao Uzvišeni Allah. Zbilja, samo Vjernika će teškoće i problemi pratiti na svakom koraku i trajaće sve do zadnjeg ovozemaljskog uzdaha. Smiraj svoga srca on će naći uz Allahovu riječ, uz namaz, zikr i blizinu, uz društvo iskrenih vjernika.

25.01.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 21.


Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

 

Kahve i berbernice-brijačnice….


 

U mnogoj prostijoj bosanskoj kahvi smjestio se je i berberin, pa možeš u njoj ne samo popiti kahvu, nego se možeš ošišati i obrijati. Takove kahve zovu se i berbernice. Berbernice su malene drvene kućice obično u čaršiji; ili same za sebe ili pod jednini krovom sa drugim dućanima. Takav dućan ili berbernicu uzeo je pod kiriju, najam, kaki berberin, pa brije i peče kahvu, ili je dućan iznajmio koji kahvedžija, pa da mu bude lakše plaćati kiriju, zovnuo je k sebi berberina i tako oni zajedno rade i pazare.

 


Kahva iznutra i izvana

 

Zavirimo i u tu kahvu, ili ako ćeš berbernicu, pak ju promotrimo izvana i iznutra. Krov je na takovoj berbernici većinom nizak, a obično se je izbočio daleko na sokak. Vrata su joj rasklimana i niska, a prozori prljavi i maleni, vrlo maleni. Iznutra nabijena je berbernica žutom zemljom, a u nekima je i vrlo primitivan pod od dasaka. »Majstor« je poredao nekoliko debelih dasaka jednu do druge, pribio ih o grede i pod je gotov. Ali kada se daske rasuše, možeš lako vidjeti što se pod njima krije. U nekim berbernicama su okrečiti zidovi, a u nekima su gole daske, koje su često oblijepljene raznim papirima, ponajviše novinama i cijenicima, a u nekima naći ćeš i po koju sliku u okviru ili bez okvira. Na polici skoro svake berbernice poredao je marljivi berberin ibrike i džezvice, a do njih koče se boce sa limunadom ili dulsijom, a kraj boca eno limenih kutijica, punih stucane kafe i šećera — svašta pomalo.

 

 


U svakoj berbernici udariće ti u oči najprije velika zemljana bosanska furuna sa petnjacima, u kojoj gori ljeti i zimi, od rane zore do kasne večeri vatra, a kraj vatre naći ćeš uvijek oveću posudu, obično pola gasne lampe, kante u kojoj se grije voda. Pokraj kante poredani su ibrici različite veličine, u kojima se grije voda za kafu kad se peče. Zaželi li sada koja mušterija časkom kafu, uspe berber ili kahvedžija kašiku-dvije toza, stucane kafe, u onaj ibrik koji mušterija zahtijeva. Kad voda po drugi put zavrije, kata je gotova. Preko svake berbenice skoro od zida do zida pružila se je soha, pojača trklja ili što takova, baš kao u slavonskoj seljačkoj kući, a na njoj visi na lancu ili užetu kotlić s malom pipicom. Kad berberin svrši svoj posao, i ako je mušteriji s voljom, pomaknuće joj onaj kotlić taman nad glavu, otvoriće onaj pipac i začas curi ti topli mlaz vode niz glavu, a ti uživaš onako umotan u bijelo ili šareno, ali sasvijem čisto platno ili bez, pod malini vodopadom. Poslije ti berberin obriše kosu, pak sjedneš gdje hoćeš, zapališ cigaretu, naručiš kafu i čekaš dok se osušiš, a onda ideš poljepšan i pomlađen kući.

 


 

Originalnost događanja u kahvama

 

Originalan je život u tima kahvama. Kako koji Musliman u kahvu uniđe, sjedne na minder; neki se naslonio leđima o duvar, neki se laktom podbočio o jastuk ili se o pendžer odupro. Kako je koji na minder sjeo, izvadio je duhankesu da napuni lulu ili čibuk, a mladi se opet mašio za »kutiju« da savije »cigar« duhana, a onda će tek kafu naručiti. Stalni, osobito odličniji gosti, imaju svoja stalna mjesta na šiljtetu, a stranci i manje odlični ljudi sjednu gdje ko mjesto uhvati. Jesi li došao na kahvu kome starijem kahvedžiji, koji se drži starih adeta, običaja, neće te on nikada upitati što želiš, nego sjedi gdje ti drago, puši i razgovaraj što ti drago, on neće ni prići k tebi a kamoli te upitati što želiš; ako ga ti ne zovneš ili ne nagovoriš, on tebe zaista neće.


 

 

U svima kahvama, gdje se naši Muslimani sastaju, obično je vrlo mirno; posjetnici se mirno sastaju, tiho razgovaraju i mirno rastaju. Dok piju kafu i puše duhan, govore o svemu i svačemu, ali najrađe i najviše o politici. Dok se razgovaraju drže se vrlo ozbiljno, a neki upravo dostojanstveno, kao da Bog zna o kako važnoj temi raspravljaju, pak će zato neki te neki, kad je što važna kazao, pogladiti svoju dugu, obično šiljatu bradu u znak da je istinu govorio.

 

 

Kultura razgovora i ponašanja, raboš, krede i zapisi---

 

 Dok se oni tako razgovaraju, pa u kahvu uniđe kakav stranac ili nepoznat čovjek, bio to kršćanin ili muslim, razgovor je tiši ili sasvim prestane. Ako o komu, po njihovom mnijenju važnom predmetu govore, pa ako u kahvu bane kaki stranac, a napose »Švabo« te prisutne pozdravi, obično svi zašute, a samo će mu koji taj i to preko srca odzdraviti. Dok takav čovjek među njima sjedi, promijene oni često temu svoga razgovora i govore o čemu drugomu, pa gladeći pri tome brade, pogledaju jedan na drugoga kao da se pogledom pitaju: Ko je ovo? Odakle je i po kakvom je poslu došao? Svakomu strancu, koji je prvi put u bosansku kahvu unišao, udariće prije svega u oči mnogi potezići krede na zidovima, gredama ili na šišetu, stropu. Odakle su i čemu su ti potezići? Kao što u nas, tako i u naših Muslimana, igra kredit u javnomu životu, dakle i u kahvama, vrlo znatnu ulogu. Stalni gosti, naime oni koji svaki dan u neku kahvu zalaze, rijetko kada plaćaju kahvu odmah, nego tek poslije nekoga vremena, obično o Jurjevu ili pred Bajram.



Da kahvedžija dotle ne zaboravi koliko je koji od njegovih gostiju kahvi ispio, napiše bilo na duvar, bilo na gredi ili na šišetu ime dužnika turskim slovima, ili ako to ne, načini mjesto imena kakav znak, koga samo on i njegova mušterija razumije. Kada je takav gost kahvu ispio, povuče kahvedžija pokraj njegovog imena ili onoga znaka toliko potezića, koliko je on ibrika ili fildžana kahve ispio. Što je ko kod kahvedžije zadužio, savjesno plaća, ja barem nijesam još čuo da je ikada koji kahvedžija tužio svoju mušteriju što mu nije kahve platila. Kada je ko svoj dug platio, izbriše kahvedžija prstima ili mokrom krpom one poteziće, ali ne izbriše onoga imena ili znaka; »raboš« ostaje i dalje, jer se rijetko kada dogodi da stalna mušterija ostavi svoga kahvedžiju i da prene komu drugomu.


24.01.2009.

TAKO SE TO RADI NA ZAPADU

Nijaz SALKIĆ


Godine prolaze a s njima se smjenjuju generacije ljudi, životinja, biljaka i svega ostalog živog i neživog. Sve prolazi samo ostaje On, Allah, Gospodar svih svjetova. Na kraju svake godine se pravi bilans poslovanja, uspjeha, popularnosti a dijele se  nagrade i pokloni. Svako želi da stavi lijepu tačku na kraju još jednog perioda svog i života svojih podređenih radnika, službenika ili građana koje predstavlja u politici.

 

U Velenju postoji lijepa praksa od strane našeg Župana (gradonačelnika) koji u mjesecu januaru (23.1.09.) okupi sve vjerske predstavnike vjerskih zajednica sa svoje općine (fratre, popove i hodže). Župan to priredi u prijemnoj sobi gdje se lijepo, ljubazno i pravo domaćinski obrati ovim ljudima od duha i vjere. Normalno sve to ide uz kahvu, sok, i osoljaj (mali pregrizek) a domaćin Župan nam iznese trenutnu političku, ekonomsku i socijalu sliku općine.

 

Ove godine naš grad Velenje  obilježava 50 godina razvoja i procvata, pa je to bila i prilika da nam Župan iznese podatke o gradu, općini i planovima. Govoreno je i o nadolazećoj ekonomskoj krizi (recesiji) i koracima koje naši općinski ljudi na čelu sa Županom preduzimaju.

 

Ovo je lijepa tradicija, okupljanja i druženja ljudi koji se brinu o političkoj, ekonomskoj i duhovnoj opskrbi stanovništva naše općine. To treba tako ostati, jer samo sa dijalogom i upoznavanjem sa uspjesima kao i problemima možemo ići dalje u bolje sutra.


24.01.2009.

TU OKO NAS - USILJEN IZVJEŠTAČEN GRUB I NERAZUMLJIV GOVOR

Nijaz SALKIĆ

 

Velika je vjerovatnoća da ste bar jednom bili u društvu osoba od kojih niko nije mogao doći do riječi. Ti pojedinci se brzinu upoznavaju sa ljudima, hitro se predstavljaju sa svojim glasnim brbljanjem, drekom, vikom, hvalisanjem, isticanjem. Oni u zvijezde kuju samo sebe i svoje ime, svoju misiju i posao i svoju plemenitu i uglednu rodbinu. Svi drugi oko njega nisu niko i ništa, jedino ta osoba zna najbolje govoriti, raditi, sjediti, jesti, piti, oblačiti se i snalaziti u životu.

 

Ako ta individua pripada menadžmentu ili kakvom direktoru ili šefu, svi njegoci saradnici, pomoćnici ili potčinjeni  su ugroženi, iskomleksirani i u hladu i sjeni ovog  hrasta stogodišnjaka i »velikana«.

 

Ako je kojim slučajem taj insan vjerski čovjek, ne možeš do njega doći ni blizu, nećeš ga moći vidjeti akamoli s njim poeglenisati. Desi li se da je to kakav predavač na katedri ili zvijezda predavanja na tribinama, on će u svom govoru često puta poizdignuti glas, pa malo zašutjeti, pa onda zažmiriti, pogledati u nebo, potom naglo oboriti glavu zemlji i ako zatreba pustiće i koju suzicu radi trenutnog efekta niz svoje debele obraze.

 

Pečat svih Poslanika Muhammed s.a.v.s. je znao da će se pojaviti takve  oratorske »zvijezde«  i veličine, pa nam voljeni Poslanik daje sliku tih ljudi u Hadisu:

 

Džabir ibni Abdullah, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: »Najdraži i najbliži meni na Sudnjem danu biće ljudi najljepšeg morala, a najmrži i najudaljeniji od mene na Sudnjem danu biće brbljivci, hvalisavci i oni koji usiljeno govore. (Tirmizi, hasen)


24.01.2009.

POSUĐENE HUTBE - IZGRADI DŽAMIJU U SVOJOJ KUĆI

Piše: Imam, Izet ef. Čamdžić

„Tri su“, kaze Poslanik Muhamed a.s. „usamljenika, gariba na dunjaluku“. Dobar covjek medu losim ljudima, Kur'an iz kojeg se ne uci i dzamija u kojoj se ne klanja. Usamljeni covjek svjedocit ce da je opominjao a opominjani pred Gospodarom svjetova nece moci reci „nismo znali“. I Kur'an moze biti svjedok za i protiv nas, dzamija takode. Predaja kaze da Uzviseni Bog ima cak sedam svjedoka protiv covjeka. Mjesto „...toga ce dana zemlja vijesti kazivat...“. Vrijeme, „...svaki dan koji osvane kaze svjedocit cu o onome sto si u meni cinio“. Jezik,“...toga dana ce jezici njihovi protiv njih svjedociti...“. Udovi, “....toga dana cemo usta njihova zapecatiti a ruke ce nam govoriti i noge o onome sto su cinili svjedocit...“. Meleki, “a nad njima bdiju meleki kod nas pisari plemeniti koji znaju sta vi radite“. Knjiga, Uzviseni Bog kaze: “Ova Knjiga nasa o vama ce samo istini kazivati“. I konacno svjedok je Gospodar svjetova. Uzviseni kaze:“Gospodaru tvome nista sakriveno nije“. I mjesto i vrijeme, i jezik i udovi, i meleki i knjiga, i svjetova Gospodar svjedocit ce da je ruka agresorska od devedeset druge do devedeset pete u domovini nasoj porusila 614 dzamija, 218 mesdzida, 69 mekteba, 4 tekije, 37 turbeta, i 405 drugih vakufskih objekata.

 Rusenje dzamija i drugih u temelje naseg idenetiteta uzidanih objekata nije bila nije bila posljedica vec cilj rata. Zasto? Jer je dzamija osnovni znak raspoznavanja bosnjackog zivota. Gdje nema dzamija nema ni Bosnjaka. Dzamija je znak politicke i kulturne opstojnosti Bosnjaka. Nema Bosnjaka bez dzamija u njihovom vidokrugu a ni Bosne. Kako bi se sjecanje na porusene dzamije urezalo duboko u nas i kako bi to bilo opomena rusiteljima da nikad vise ne posegnu za tim postoji sedmi maj, dan dzamija. Kao sto postoji dan planete Zemlje da nas posjeti na nase obaveze prema planeti, kao i sto postoji dan bijeloga stapa da nas posjeti na probleme skojima se susrecu slijepi tako, braco, postoji dan dzamija da nas posjeti na nase obaveze prema dzamiji. A nasa obaveza prema dzamiji je da nas dzamija odgaja, da dopustimo dzamiji da nas mijenja. A cujmo sta veli Poslanik Muhamed a.s. a od njega prenosi Ibn Mesud r.a. :“ U ahiri zemanu ili doci ce vrijeme veli Poslanik kada ce ljudi sjediti u dzamijama sve saf do safa, sve halka do halke a imam ce im biti dunjaluk.“ Oni su kod Allaha dz.s. potpuno bezvrijedni.

Kad Uzviseni Bog u Knjizi govori o prirodi rusitelja onda On kaze: “Ko je veci silnik od onog koji sprijecava da se u Allahovim kucama Njegovo ime spominje i koji ka njihovom rusenju tezi, takvi“, Uzviseni Bog kaze, „samo sa strahom u njih bi ulaziti trebali. Njima na ovom svijetu ponizenje predstoji a na svijetu buducem kazna bolna“. Skrecem paznju na dio ajeta u kome Bog kaze: “Oni bi u njih samo sa strahom trebali ulaziti“. Znamo mi da se niko zidova ne boji, i bez obzira kakva je arhitektonske figure ne strase. Sadrzaj dzamije je ovo pred cemu bi svi pa i neprijatelji trebali osjecati strah i strahopostovanje. A kako da se boji oni nisu spremni od svoga sna toliko zrtvovati da sabah klanjaju. A dzamije svakog jutra vicu: “Namaz je bolji od spavanja.“ A kako da se boji oni koji od svoga imetak nisu dali nista ili su spremni gotovo malo, sasvim malo zrtvovati na Bozijem putu.A dzamije zovu i uce :“Onaj svijet je bolji i vjecan je. “A kako da se boje i strahopostovanje osjecaju pred onima koji su zavadeni u stalnom sukobu, koji nisu spremni i ako zajedno u safu sjede u dzamijama sve halka do halke bratu muslimanu ruku pruziti i eventualno mu jucerasnju ili odavno nanesenu uvredu oprostiti.Kako da se boje onih koji prvi maj stuju vise nego prvi seval i deseti zulhidze? Kako da se boje onih kojima ne smetaju silne kladionice po gradovima nasim, kafane i diskoteke ne smeta ima prostitucija i svakovrsni porok u cijem centru nase drustvo? Sutra im nece smetati ni gej parada ali dzamija smeta.Kako da se boje oni gdje mu se odgaja dijete? Ne brinu se ide li dijete u mekteb i ne bore se za vjeronauk u javnim ustanovama.Sve jednom im je sto dijete se odgaja u kafani a prepusteno je ulici.

Dzamije mogu bit svjedok za i protiv nas.Uzviseni Bog protiv ljudi ima cak sedam svjedoka. Zamislite da dzamija bude svjedok kao mjesto,a vrijeme prije izlaska sunca kao vrijeme kad si se na sabah probudio i na taj nacin sebe i umet spasio, na taj nacin unutar ove zajednice snagu gradio kako bi oni koji rusiti zele strahopostovanje pred nama i pred dzamijam osjecali.Zamisli da dzamija svjedoci zato da si je gradio, da si se o njoj brinuo da si dijelio na Bozijem putu zeleci podrzati opce dobro a za interes snage nase zajednice i umeta u cjelini svjestan da tebi pripada ono samo sto podijelis a drugima ono sto iza tebe ostane.Zamisli da dzamiji svjedoci za tebe da si bas u safu spoznao da trebas halaliti bratu muslimanu, jer Allah dz.s. zeli nas vidjeti zbijene cvrsto u svakoj akciji ne samo u namazu.“Bas kao sto su cigle u zidu ove dzamije zbijene i tako grandioznu gradevinu drze“.Tako svi mi moramo zbijeni biti u svakoj akciji a dzamija ce svjedociti da smo takvi bili onog dana kad pred Gospodara dodemo.

Sedmi maj ne postoji samo da bismo oplakivali Ferhadiju i preko hiljadu nasih srusenih objekata.Sedmi maj postoji da se podsjetimo na nase obaveze prema dzamiji a obaveza nasa prema dzamiji je da dopsutimo da nas ona odgaja da dopsutimo da nas ona gradi da dopustimo da sutra budemo bolji nego danas jer smo danas i sutra i svakoga dana u dzamiji.Da dopsutimo da budemo vrijedni a niposto bezvrijedni jer u ahirizemanu kaze Poslanik: “Bit ce mnogo ljudi u dzamiji a imam, opredjeljenje, orjentacije bit ce im dunjaluk.A samo odricanje vodi ka uspjehu.Zamisli te dzamija moze biti svjedok da smo stovali prvi seval kao nas veliki blagdan Ramazanski bajram i jednako tako deseti zulhidze vise nego sto su oni jucer pokraj vatri stovali prvi maj. Nalazise se pokraj vatri i pili su zabranjeno srljajuci u vatru.Uzviseni Bog uci nas preko Poslanika da su dzamije najdraza Allahu dz.s. mjesta.Ako zelis na najdraze mjesto na buducem svijetu put je kroz dzamiju.A dzamija treba biti drug i prijatelj s kojim se stalno druzimo kojeg mi ne ostavimo kad izademo iz dzamije jer mi ne smijemo ne zelimo biti od onih kojima je imam dunjaluk.

Mi hocemo u povodu sedmoga maja u sebi dozivjeti promjenu zato sto hocemo da nas kroz zivot vodi imam. A kad te Uzviseni Bog u kaburu bude pitao ko ti je imam tacan odgovor je Kur'an. Zamislite dzamije ce svjedociti ...ali kako one mogu biti svjedok za one mogu biti svjedok protiv. Svjedocit ce i ko je bio protiv njihove gradnje. Ne smetaju rekoh silne kladionice u kojima kocka nasa mladez, ne smetaju silni kafici u kojima propada nasa buducnost. Ne smeta bezbroj diskoteka po zemlji Bosni u kojima dajemo pare onima koji dolaze iza Drine. Zamisli smeta dzamija. I svi koji idu u dzamiju ne dizu svoj glas protiv takvog koncepta i pogleda na zivot.A Uzviseni Bog od ljudi trazi paznju svakoga dana jer osim sto je mjesto i vrijeme je svjedok. Nema dana koji osvane a da ne kaze svjedocit cu sta si u meni radio. Uzviseni Boze pomozi nam da dzamija ne bude protiv nas vec za nas, Amin.


 02.05.2008. god Gradska dzamija Zavidovici


http://gradskadzamija.blogger.ba/


22.01.2009.

RADOST RADOVANJA

Nijaz SALKIĆ

 

Radost je cijenjena ljudska vrijednost. Ko zna biti veseo i radovati se životu i malim životnim radostima, on je sretan čovjek. Trebali bi svi ljudi zadržati onu djetinju dozu sreće i radovanja svakom trenutku, svakom događaju i svakom preživljenom danu. Znamo da se jedino djeca znaju od srca zasmijati, obradovati se jednoj jedinoj žvakaćoj gumi, bomboni i ispričanom vicu.

Helem, sjećam se ljudi iz svog djetinjstva, njihovog neumornog optimizma, radovanja sijelu, prelu, pohodima, prošnji, svadbi, šerbetu i pilavu, proslavi i teferiču. Ja sam se dragi moji, radovao kao niko polovnim tenama, izlizanim cipelama i vehtom kaputu, baš  kao da su svi ti predmeti kupljeni u najekskluzivnijim buticima i prodavnicama. Bio sam radostan kad me je otac puštao u komšiluk da pogledam na crnobijeloj televiziji kaubojski film.

 



Ljudska zajednica je došla u ćorsokak po pitanju količine, mjere i zadovoljstva radovanja, dozi radosti i količini  sreće. Pogledamo li samo TV face i njihova izborana, smežurana, izbrazdana lica, možemo i bez naočala zaključiti da se oni i pored svog bogastva malo raduju još manje smiju i haman nikako nemaju sreće i berećeta u svom životu. Danas bilesim neke »umne« glave pišu bontone u kojima piše koliko i kada se smije smijati i radovati.

 

Jah, umalo da zaboravim onu šalu o punici i njenoj redovnoj posjeti zetu. Goropadnom zetu dosadile puničine učestale posjete pa je jednom održao kućni sastanak i naredio ženi i djeci da prilikom posjete njegove punice moraju biti mrtvo-hladno ozbiljni. Kada je punica najzad došla i raspremila svoje torbe i kovčege očekujući od zeta, kćerke i unuka bujruma i veselja svi su bili hladni i rezervisani, jedino je kućni ćuko veselo mahao repom. To je primijetio zet, te nakon ispraćaja punice naredi psećem doktoru da njegovom ćuki skrati rep ,da se više niko ne raduje njegove punice, dolasku.

 

Upamet!


22.01.2009.

SJEĆANJE NA NAJBOLJE SINOVE BOSNE


SALKO EF. MEMI
Ć

 

Imama, Salku ef. sam imao čast poznavati, s njim se družiti i s njim u eglenu zalaziti. Bio je elokventan, načitan, sposoban i pošten insan. Razgovarali smo o svemu dok smo se družili, jer smo sa istog kraja, na području istog odbora smo radili, pored nas je proticala ista rijeka, a ista nam je bila i općina. Onda je došla agresija na našu zemlju. Danas želim da se sjetim svog dobrog prijatelja Salke ef., jer je Salko bio i ostao čovjek o kome se rado i sa ponosom govori.  

 

Salko-ef. Memić, sin Mehmedov, rođen je 14.5.1971. godine u Humcima kod Čelića. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1991. godine.


Rješenjem Mešihata Islamske zajednice Bosne i Herecegovine br. 2209/91, od 14.11.1991. godine, postavljen je na dužnost imama, hatiba i muallima u džematu Gornji Humci, u Odboru Islamske zajednice Brčko. Prava i dužnosti po ovom rješenju tekla su mu od 1.10.1991. godine.

 

Rješenjem Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini br. 02-MO-1264/96, od 8.4.1996. godine, razriješen je dužnosti.

 

Salko-ef. je u pratnji konvoja koji je prevozio humanitarnu pomoć zarobljenod HVO-a u Busovači i sproveden u zatvor koji se nalazio u tamošnjoj vojnoj kasarni. To je bilo u jesen 1993. godine. Muftiluk tuzlanski 26.9.1994. godine poslao je dopis gospodinu Krešimiru Zubaku, predsjedniku Federacije BiH, tražeći od njega da se obavijesti o sudbini Salko-efendije i da posreduje u vezi s njegovim oslobođenjem iz zatočeništva. Odgovora nije bilo. Nikada se nije saznalo za njegovu sudbinu.

 

Rahmet dobroj i čestitoj duši Salkinoj!

 

El-Fatiha!


22.01.2009.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 11.


Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Podsticanje na povećanje dobrih djela pri kraju života

 

Allah, dž.š., kaže:

 

"A zar vas nismo ostavili da živite dovolino dugo da bi onaj koji je trebao da razmlsli, imao vremena da razmisil, a bio vam je došao i onaj koji opominje. " (Fatir, 37)

 

Muslimanska ulema razišla se o broju godina spomenutih u ovom ajetu; jedni kažu 18, drugi 40, treći 60, a za ovaj posljednji navode jedan hadis koji spominje 60 godina. Kažu da bi Medinelije (stanovnici Medine), kada bi neko od njih napunio 40 godina, potpuno se posvetio ibadetu.

 

Što se tiče hadisa o ovoj temi, evo nekih:

 

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Nikakva opravdanja kod Allaha neće imati onaj kog je Allah, dž.š., poživio 60 godina." (Neće moći kazati: "Da sam još koju godinu živio, ja bih radio bolje", jer je život dug 60 godina dovoljan za svako pokajanje.) (Buhari)

 

Ob Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: "Uvodio me Omer, r.a., u krug odgovornih prvaka Bedra." Kao da se neki nelagodno osjećaše, a jedan reče: 'Zašto ovaj ulazi među nas, mlad je. Mi imamo sinove kao što je on. 'Na to reče Omer, r.a.: 'On je kao što vam je poznato iz kuće poslanstva, izvor je znanja i ispravnog mišljenja. 'Jednog dana me pozvao i uveo kod njih, tako da mi je bilo jasno da me pozvao kako bi im pokazao. Reče: 'Šta vi mislite za Allahove riječi: - Kada Allahova pomoć i pobjeda dođe'. - Rekoše neki: 'Naredeno nam je da slavimo Allaha i tražimo oprost i kada nam da pomoć i pobjedu. 'Ostali su šutjeli ništa ne govoreći. Zatim reče meni: 'Je li i ti tako misliš, Ibn Abbase?' Rekoh: 'Ne.''Nego šta kažeš?' Rekoh: 'To je edžel (vrijeme smrti) Allahova Poslanika, s.a.v.s., o kome ga je Allah obavijestio govoreći: 'Ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti. On je uvijek pokajanje primao. 'Reče Omer, r.a.: 'Ne znam ni ja drugo značenje ove sure, osim koje si rekao."'

(Buhari)

 

Aiša, r.a., pripovijeda: "Poslije objave sure ("Iza džae nasrullahi ve-l-feth") Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, nije klanjao ni jedan namaz, a da u njemu nije rekao je: ‘Slava Tebi, naš Gospodaru, i neka ti je hvala, Allahu dragi, Ti mi oprosti moje grijehe!"' (Muttefekun alejhi)

 

U drugom rivajetu Buharije i Muslima, navodi se da bi Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, te riječi (subhanekellahumme rabbena ve bi hamdik, Allahummagfir li) puno ponavljao na ruku'u i sedždi, postupajući kako mu je Kur'an naredio: "I Gospodara svoga veličaj, Njemu se zahvaljuj i od Njega oprost tražil"

A po jednom od Muslimovih rivajeta, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, često je ove riječi izgovarao u posljednjim danima svoga života, pa ga je Aiša, r.a., upitala zašto ponavlja ove riječi tako često, a prije to nije radio? On joj odgovori: "Allah mi je dao jedan znak u mome Ummetu koji kada dode, trebam što više izgovarati ove riječi, a taj znak sam ja vidio u suri "Iza džae", "Kada Allahova pomoć i pobjeda dodu...", a pobjeda spomenuta u ovoj suri odnosi se na pobjedu muslimana prilikom osvajanja Meke (nakon koje je veliki dio arapskih plemena grupno ušao u islam). "... i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze ti veličaj Gospodara svoga, hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao."

 

Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Svaki će čovjek biti proživljen u stanju u kome je i preselio, umro."   (Muslim)


21.01.2009.

KULTURA VOZAČA

Nijaz SALKIĆ

 

Dugo sam na Google pretraživao pojam »biti kulturan«, i vjerujte nisam našao prihvatljivu definiciju a ja siromah se ponadao da je internet odgovor na sva pitanja. Biti kulturan po meni znači, rasti u zdravoj porodici, podizan i njegovan sa ljubavlju i biti prije svega odgojen na vrijeme. To opet znači da u insanskom odgoju bude ugrađena i kasnije životno primijenjena odgovornost pred Bogom (poštivanje i bogobojaznost), odgovornost do okoline (dužnosti prema drugim ljudima, priroda i ekologija) i odgovornost prema sebi (čuvanje vlastitog života, zdravlja, časti i obraza).

 

Helem, nijet mi je koju progovoriti o vozačima. Vozači su ljudi kojima su neki ljudi (na funkciji) dali, dozvolili, podarili im pravo da voze i upravljaju, i pred sobom ćeraju  veliku kamaru željeza, koju moderno zovemo još i autom. Prije su upravljače zaprege zvali kočijašima, po kočiji koju su vukli konji. Neki kočijaši su bili dobro odgojeni a neki su bome i psovali baš kao kočijaši. Pod tim se podrazumijevalo da su tukli konje i ćerali ih toliko bijesno da su pri tom  lomili i točkove.

 

Dragi moji, nema više kočijaša ali imamo drugi naziv za ljude što upravljaju vozilom, to su vozači. Neki današnji vozači su pravo kulturni ljudi. Voze po propisima saobraćaja, koče na vrijeme, puštaju pješake na obilježenim i neobilježenim prelazima, daju na vrijeme signalizaciju i da ne nabrajam sve što uz to ide i tome priliči. Znači, to su dabil humani i kulturni insani. Ostatak današnjih vozača, više od polovine po ponašanju i kulturi  premašuju gore spomenute kočijaše, dakako u negativnom smislu. Ti nazovi vozači, psuju, vrijeđaju, trube kad treba i ne treba, fali još samo što nisu počeli gaziti pješake.

 

Danas je kiša padala, ona prava heftenjača. Prelazeći na pješačkom prijelazu, zamalo me neki »babin sin« zakači autom, pogledah prema njemu ljutito a on udari po gasu. Hodam dalje noseći kišobran iznad glave, boreći se sa vjetrom i kišom što udara u lice. Iz suprotnog pravcu jureći »prolijeću« vozači, takmičeći se ko će većom brzinom uletjeti u lokvu na putu i poprskati me prljavom vodom. Kontam nješto, kulturan i odgojen čovjek ne smije opsovati a nekulturan smije voziti kolikom hoće brzinom i maltretirati sirote pješake. Ote mi se i nehotice uzdah i progovorih onako za sebe. Bože, ko im dade dozvolu, koja to komisija progleda kroz prste tim modernim kočijašima i drumskim razbojnicima.

 

Upamet!
21.01.2009.

NEKADA A KO' DA JE SADA

Nijaz SALKIĆ

Snijeg je opet zapadao, zabijelio polja i planine, popadao čak i po potocima, rijekama i jezerima. Bilesim neke vode je zima uspjela i zalediti. Sve je bijelo a negdje se čak i  »šmrče bijelo«, gluho bilo. Kažu da za 33 insanske godine, Ramazan i Bajrami »obiđu« sva godišnja doba.

 

Helem nejse, ove rede sam nakastio da malo poeglenišem o ispraćaju hadžija po zimi i snijegu, baš kao što je ovaj kaum (narod, generacija) sada dočekao i upamtio. Sjećam se da sam i ja po zimskom tuhaf vremenu otišao da obavim hadždž. Bože Dragi, puhnula ona puharija od vjetra i susnježice a ja sa jaranima krenuo do aerodroma. Kako je zanimljiv ovaj život i Dunjaluk. Sjedemo mi u avion a na nama ona zimska mundura (odjeća) a za 7 sahata se spustismo u Džidu (pomorska luka u Arabiji) i zapahnu nas pravo ljeto i vrelina tropska.


 


Evo jedne slike za stare sladokusce. Fotografija je u crnobijeloj tehnici, u bijelom zimskom ugođaju, sa bijelim hodžinskim ahmedijama i bijelim nakitom na ramenima hodžinskim i mujezinskim, od hedija hadžijskih, bijelih darovanih košulja.

 

Pa uživajte mi, živi, zdravi i veseli bili!

 

Upamet!
20.01.2009.

OKOVANA BOSNA

Nijaz SALKIĆ

Bosna ti je brajko moj lijepa i kada bijelu bundu obuče. Lijepom sve stoji pa i bijelo. Šetajući bosanskim sokacima, cestama, putićima i livadama, razmišljao sam o svim majkama svijeta pa i o majci Bosni. Okovana je ona ovih dana ledom, snijegom i neimaštinjom. Narod dura, trpi, stenje i snalazi se kako zna i umije. Moja mahana ili vrlina, kako god ko hoće da razumije, neka konta i shvaća, da sa sobom uvijek nosim fotoaparat, kojim bilježim svoje i trenutke oko sebe. Uokvirujem aparatom a zapisujem  perom da makar nešto ostane iza mene za buduće naraštaje o našoj Bosni za našu Bosnu i raseljeništvo Bosansko.


 


 

 

 

 

 


Helem, neki ljudi me nekada čudno pogledaju zbog mog svakodnevnog fotografisanja i zapisivanja svega što se dešava u mom okruženju. Možda se neki brinu  o mom mentalnom zdravlju, možda mi se poneki podsmijava a ja jedno znam i vjerujem. Sve što se ne zapiše i zabilježi kao da se nije ni dogodilo.



Na mom januarskom putešestviju po Bosni posebno me se dojmila jedna zapuštena i ostavljena vodenica. Iako sam bio u hići i brzini, zabilježih za uspomenu ovaj trenutak mog susreta sa vodenicom. Eto uživajte u ovih nekoliko slikica iz naše drage Domovine.


 Upamet

19.01.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 20.

Priredio: Nijaz SALKIĆ


ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

 

O trgovini, dućanima, trgovcima, zanatima….



 

 

Jok, ćus, vrati....

 

Čim bi koji vojnik ili drugi kupac što zatražio, on bi mu odmah dodao. Ako nije mogao da koju stvar onako sjedeć dohvati, rekao bi kupcu: »Dokuči!« i pokazao mu nikom gdje je roba što ju je tražio.

Kada bi kupac dohvatio što je trebao i za cijenu upitao, naš bi mu trgovac rekao koliko traži. Ako je sada mušterija htjela, da samo i heler na cijeni odbije, odgovorio bi trgovac kao preko zuba: »Ćus, jok!« ili »Vrati!« i rukom pokazao da metne robu gdje je i bila. Danas je naravno i u tome sasvim drukčije.

 


 

Drugi zanati





Kraj trgovine, bave se naši Muslimani i zanatima kao maloobrtom premda, kako rekosmo, zanata ne cijene ni izdaleka onoliko kao poljodjelstvo i trgovinu. Od zanatlija ima najviše kundurdžija, postolara, nanuldžija, terzija, krojača, sarača, opančara, samardžija, sedlara, kujundžija, zlatara, nožara, pekara i berbera. Bosanski Muslimani poznati su kao dobri kožari te taj zanat u nekim mjestima, kao u Visokom, a i u Banjaluci, i na veliko tjeraju.

 

 

Dućani i stan i sokaci



Skoro svaki muslimanski trgovac i obrtnik ima u posebnoj kući svoj stan, a u posebnoj dućan ili radionicu. Dućani su se poredali obično u jednom sokaku redom jedan do drugoga, a u svakom sjedi po jedan trgovac ili obrtnik; pa dok jedni prodaju robu, drugi rade svoje zanate. Sokaci, u kojima su se poredali trgovci i obrtnici, obično su nešto širi nego drugi, a zovu se čaršije.



Čaršije u većim mjestima sastoje se od više većih i manjih sokaka i sokačića, obično u sredini grada, a u njima je nanizan dućan do dućana. Svi ti sokaci i sokačići zajedno zovu se čaršija, ali prava čaršija je obično samo onaj centar u kome se svi ti sokaci i sokačići sastaju. U nekim dućanima ima robe velike vrijednosti, a u nekima, kako rekosmo, sva ne vrijedi desetak, dvadeset kruna, nego je gazda dućan iznajmio da bude među svijetom, da se vidi, da se i on nečim zanima.

 

 

 Kanat i ćefenek



Svi dućani, bez razlike da li u njima prodaju gotovu robu, ili se je u njima kakav majstor smjestio, vrlo su jednostavni i skoro uvijek od drveta načinjeni. Nad svakim je dućanom streha, visok drveni krov, koji seje prema sokaku izbacio da štiti kupca od kiše i zla vremena. Na svakom dućanu su sa sokačne strane po dva kanata, ćefenka; jedan se diže uvis, te se prikvači uz krov, a drugi se spušta na drvene stupice zabile u zemlji pred dućanom, ili na dva oveća kamena, pak se onda na njemu prodaje roba.

 

 

Dobrom kupcu dar kahva ili cigar duhana



 Ako trgovcu dođe prijatelj ili mušterija na dućan, da što kupi ili proda, sjedne na donji ćefenak, popuši »cigar« duhana i popije crnu kafu. Nije moguće ni pomisliti, da bi prijatelj ili bolji kupac došao na ćefenak našemu trgovcu, a da ga on ne bi kafom i duhanom ponudio. Kada će trgovac svoj ćefenak zatvoriti, otkvači gornji kapak od krova i pusti ga da na baglamama visi.




Sada on izađe iz dućana i podigne donji kapak, a preko sredine, naime gdje se gornji i donji sastaje, prevuče drvenu prijevornicu pak ju zamandali i zaključa. Premda je to vrlo primitivan zatvor, rijetko se događa da ko čiji dućan pokrade. U novije doba stali su po većim bosanskim čaršijama, a napose u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci i Donjoj Tuzli graditi moderne dućane i tako stari malo pomalo sa čaršija iščezavaju.

 

 


Jedna ili dvije čaršije


U manjim mjestima ima obično po jedna, a nekada i dvije čaršije, a u većima ima ih više. Osim trgovačke robe i raznih rukotvorina, možeš u čaršiji dobiti i drugo koješta, što ti za život treba kao: prijesna i pečena mesa, živadi„ drva, žita, sijena, jaja, voća i povrća. Prema tome su čaršije stjecišta svega trgovačkoga života bosanskih gradova i kasaba i zato, trebaš li štogod, idi u čaršiju; u drugim sokacima sve je tiho i mimo i teško ćeš što dobiti.

 

 


 

Pazarnim danom živahno


Pazarnim danom osobito je živahno u bosanskoj čaršiji. Pred dućanima načinili su baščovani, obično Bugari, čitava brda od pipunaca, dinja, karpuza, lubenica, paprike, kestenja, krompira, luka, kupusa, voća i povrća. Na klupama, a u nuždi i po zemlji prostrtoj slamom ili zelenom bujadi, sijeku mesari na ražnju pečenu janjetinu i ovčevinu i viču iza svega glasa: »Vruće, ama vruće, sve se puši!« Neki će se i pošaliti pa dovikuje: »Hajte vruća, debela ko ruka.« »Tri majke sisala, sve tri jalove bile.« »Hajte junaci, izjeli vas kurjaci.« »Prodade, nestade.« Odmah kraj njih sjeli su i somundžije sa vrućim somunima i bijelim simitom, pak i oni dovikuju: »vruć, ama vruć!« Na kasapnicama, mesarama, i u pekarama, vise oguljeni janjci i ovnovi; jedni čekaju da ih u velikim zemljanim tepsijama, crepuljama ispeku, a drugi su narezani, da se biva vidi kako su masni i debeli — te će prijesne na oke pa i litre prodavati. Prodavači limunade i šerbeta glasno viču:

 


»Ledeno, ledenoo!«, a njima kao uprkos dere se jaki Arnautin svojim krupnim hrapavim glasom: »Halve, halvee!«, a da nesimetrija bude potpuna a vika zaglušnija, gura se među svjetinom i blijedo odrpano momče koje prodaje kitir, pečeni kukuruz, kokice, pak je zatanjio da te uši bole: »Heee kitirčee, hee kitireee!« Jeftina je to roba pet fildžana za novčić. A inače? — guranje, šum, vreva i vika kao u svima vašarima ovoga svijeta. Kako naši Muslimani imaju svoje kmetove, koji rade umjesto njih, ne trabaju se oni toliko brinuti za svoju egzistenciju kao kršćani i zato imaju dovoljno vremena za sijela i razgovore, a najmilija su im sastajališta dućani muslimanskih trgovaca i kafane ili bolje kahve, jer ih i oni tako zovu.

 

 


Čađave i male kahvane



Nijesu to kafane kao što su na Zapadu, nego male čađave sobice, a u njima eno sjedi kod ognjišta kahvedžija i »peče« kahvu. Kahvi ima u Bosni i Hercegovini vrlo mnogo, i ne bi mnogo pogriješio kada bi rekao da je skoro svaka deseta, dvadeseta muslimanska kuća kahva. Unutrašnjost bosanske kahve vrlo je jednostavna. Uza zidove smjestili su sećije, na koje su metnuli jastuke ispunjene vunom, milavom ili sijenom, a na jastuke su prostrli plavu ili crvenu čohu. Samo u jednom kutu sećije je nešto ljepši i viši jastuk, šiljte. To je mjesto koga odličnijeg age ili bega, koji svaki dan u kahvu kao u svoju dolazi. Cijela kahva prostrta je hasurama, a samo finije i ćilimima.

 


Kahve rado grade uz vodu ili nad vodom, tako da je ili cijela zgrada nad vodom ili da jedan dio počiva na obali, a drugi da leži na jakim direcima, stupovima koji iz vode vire, ili su ih namjestili na kakovom povišeni mjestu ili briježuljku odakle se otvara krasan pogled na sve strane, jer naš Musliman rado snatri, a takova su mjesta za to najzgodnija.


 Nastaviće se!
18.01.2009.

MLADI PJESNICI SA VJERONAUKE



Alen Trumić je vrijedan mladić. Pored pohađanja srednje škole, voli doći u džamiju na vjeronauku. Jako je društven, vrijedan i razgovoran momak. Njegovi roditelji su porijeklom iz Živinica kod Tuzle. Danas ćemo ga predstaviti sa jednom pjesmom bez naslova.



Uživajte!

 



 



 

 

Crvene ruže, crvene krvi
nek' ih spusti ko dođe prvi
na bijelo lice i hladno tijelo
a znam da će srce biti vrelo.


Zlatne strune zasvirajte
bijele ptice poletite
kao da je vjenčanja dan
il' moj prvi rođendan.

Zemljo crna, zemljo teška
uzmi me sebi znam da nisam grešan
na svoga roba pečat stavi
nek' mi dušu uzme, vragu javi.

 

Alen TRUMIĆ

 

18.01.2009.

SJEĆANJE NA NAJDRAŽE OSOBE

Nijaz SALKIĆ

 

Uzvišeni Allah dž.š. u svom zadnjem testamentu (Kur'anu a.š.) na više mjesta potencira vrijednost vremena, čak se u jednoj suri na njenom početku kune vremenom (sura Al-Asr). Zbilja nam vrijeme pokaže naš ispravan životni put ili zabludu, prave odluke ili zabludu stramputice. Međutim, najteže nam pada kada doživimo vrijeme da nas napuste naše drage osobe poput majke, oca, brata, sestre ili djece. To su teška iskušenja i doživljaji u životu na ovom svijetu.

Danas, 18. januara smo učenjem Ja'sina u kući Mehe Sadikovića i njegovih kćerki Eldine i Mirele te njihovog zeta, te dvadesetak dana prije proučene hatme, probudili sjećanje na čestitu domaćicu, majku, suprugu i žiteljku velenjskog stambenog bloka na Jenkovoj 11 u Velenju. Suhada Sadiković je preselila na bolji svijet tačno prije godinu dana.



Ova uzorna porodica je rodom iz Lukavca kod Tuzle. Molimo Uzišenog Gospodara svih svjetova, Allaha dž.š. da rahmetli Suhadi oprosti grijehe i uvede je u džennetsko naselje.


18.01.2009.

DŽENAZA U VELENJU I BOSNI

Nijaz SALKIĆ

 

 


Petak  je 16-ti januar 2009. godine. Danas je tužan dan za mnoge porodice a najviše za Hadžiće iz malog Koroškog gradića Prevalje. Desilo se nešto nepredviđeno (svaka smrt je takva) jedan dječačić, što je tek počeo malo bolje gledati oko sebe, preminuo je pred očima svoje porodice.


 


Gasuljenje

 

Zovu me da pripremimo mališana za zadnji ispraćaj i dženazu. Zovu me i kao prijatelja porodice jer se dugo znamo, posjećujemo, pazimo i obilazimo. Teški su trenuci. Na groblju »Potkraj« u Velenju pripremamo sve  za dženazu a džuma  namaz je pred nama. Ogasulismo mališana, sva trojica, njegova dva dida i ja.


 


Džuma i dženaza

 


U 12 sati poče džuma namaz, hutba i namaz u džematu. Nekako oko 13 sati i 20 minuta okupi se veći broj klanjača na tek dovršenom platou mrtvačnice za ispraćaj umrlih, velenjskog gradskog groblja. Ovo je prva dženaza u novim prostorima groblja u Potkraju. Od dječaka se oprostiše, nastavnici, učitelji iz prevaljske osnovne škole a na dženazi je viđen i gradonačelnik ovog grada. 


 

 

Put u Bosnu


 


Želja roditelja i rodbine rahmetli Naima Hadžića je da se njihov sin ukopa u Crvarevcu-Zborištu kod Velike Kladuše u BiH. Isplanirasmo prevoz i vrijeme polaska i nekako pred ikindiju krenusmo preko Celja, Laškog, Zidanog Mosta, Krškog, Karlovca za Bosnu. Tamo stigosmo oko 19 sati naveče.

 

 


Puno naroda


 

Susret sa starim prijateljima u situacijama kao što je ova, bio je dirljiv i potresan. Nađoh nekoliko rečenica utjehe za rodbinu a oni me uvedoše na gornji sprat njihove velike porodične kuće.



 


U ogromnoj dnevnoj sobi nije bilo mjesta za prolazak akamoli za sjedanje. Ipak mi nađoše mjesto u pročelju i ja se nakon ukazanog mertbeta sa njihove strane i učtivog pozdravaljanja i rukovanja sa moje, primirih na svom mjestu te počeh razgledati prisutne. Naroda je bilo odasvud. Najviše iz Crvarevca, zatim iz Bužima, Kladuše, Vrograča, Bihaća i iz drugih okolnih mjesta. Priča je bila uglavnom o vjeri, zdravlju, trenutnoj zimi, a na trenutke je priču prekidao jecaj i plač Sejada, oca od preminulog Naima. Sijelo koje je uobičajeno u ovakvim prilikama kao utjeha i razgovor sa porodicom domaćina, zavuče se duboko u noć. Nešto iza 1 sahat  poslije  ponoći  se  sijeldžije prorijediše te i ja odoh da se odmorim.

 


 

Dan dženaze

 

U sedam sati ujutro pijemo kahvu a pogrebna služba je iz Slovenije dovezla tijelo mališana. Težak doživljaj i šok za rodbinu. Tijelo se unosi u prizemlje kuće u dnevnu sobu i stavlja na prostrtu deku na parketu. Dolazi komšiluk, rodbina i otkrivaju lice mejita.


 



Suze, plač i riječi utjehe upućuju se neprekidno njihovim roditeljima i bližnjim. Sjedimo na spratu a narod neprekidno pristiže. Napuni se cijela kuća muškog i ženskog svijeta. Među muškim sijelom zapodjenu se priča i  pitanja o hadždži i hadžskim propisima. Zanimljiva pitanja džematlija i odgovori prisutnih imama. Iza 12 sati klanjasmo podne namaz u džematu. Stiže i domaći imam, pa kod mejita proučismo suru Ja'sin. Dajdža Naim ef. Hamzabegović nemožede od jecaja i plača proučiti dio Ja'sina.


 

 

Zadnji oproštaj pred kućom


 

Po ustaljenom adetu ovdašnjem, pred polazak mejita ispred kuće okupi se sva rodbina, komšiluk, muški i ženski a imam išće halal od prisutnih za umrlog.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Ponovno gledasmo dirljiv i tužan oproštaj majke, oca, didova i druge rodbine sa rahmetlijom. Ovdašnji imam prouči nekoliko ajeta iz Kur'ana vezanih za umrle, protumači ih i uputi nekoliko utješnih riječi porodici rahmetlije.

 

 



Po klizavici, velikoj zimi krenu dženaza put džamije u Zborištu. Tabut sa tijelom umrlog bi natovaren u otvoren pogrebni auto i polahko vozeći se uputi se ka džamiji. Duga kolona naroda se otegla od kuće do džamije.


Original Video - More videos at TinyPic

 



Original Video - More videos at TinyPic

 


 

 Pred džamijom

 

 


Približavajući se džamiji ugledasmo veliki skup pridošlog svijeta. Saznadoh da ima još jedna dženaza, ovaog puta ženska u tom istom džematu.

 

 

 

 


Eh, dugo nisam vidio na dženazi toliko prisutnih. Više od 15-20 minuta smo se safali i iščekivali nove pridolazeće klanjače. U prvom safu oko 15 imama sa bijelim ahmedijama je čekalo da počne namaz. Rahmetli Naimu je dženazu klanjao dajdža njegovog babe Sejada, Naim ef. Hamzabegović a žensku dženazu ovdašnji imam ef. Kovačević.

 


 

Na mezarju


 


Po namazu, ogromna masa ljudi krenu uzbrdicom po klizavom puta na ovdašnje mezarje. Trebalo je prijeći pješice više od jednog kilometra uskim zaleđenim, uzbrdatim i klizavim putem. Neko je proprćavao i razbijao zaleđenu koru snijega na samoj parceli mezarja iznad Zborišta.

 



Kada smo se popeli do mezarja pred nama puče pogled na bijelu džamiju i ovaj krajiški džemat,

 
Original Video - More videos at TinyPic

Otac Sejad spusti sina u mezar plačući i jecajući a narod se zdušno i složno prihvati lopata i zagrnu umrlog. Potom uslijedi učenje ovdašnjih hodža i dova, prvo kod jednog a potom kod drugom mezara.


Original Video - More videos at TinyPic

 

 

 

 

 



Ljudi se zatim raspršiše svako na svoju stranu i svako svojoj kući u svoj topli dom. Ovo dvoje novih stanovnika mrtvačkog džemata ostade u svojim vječnim kućama na mezarju u Zborištu.

 


 

Povratak u Sloveniju


 

Vraćajući se nazad u kuću Esada i Fatime Hadžić, riješih da 2 kilometra puta prepješačim razgledajući i fotografišući zaleđenu okolinu, njive, livade, potoke i kuće ovdašnje. Stigavši  pred kuću dobio sam lijepu farbicu na svojim obrazima. Isplati se malo šetati, hodati i razgibavati. Treba koristiti svaku priliku i poboljšavati svoje zdravlje. Posjedismo neko vrijeme kod domaćina i po lokalnom običaju iznese se hrana za prisutne a ja poslije klanjanja jacije namaza sa dvojicom čestitih Krajišnika koji su se vraćali na posao u Austriju, krenuh put Velenja.  Jedan od ove dvojice je bio iz prigradskog bužimskog naselja Lubarda a drugi iz Stijene kod Cazina. Oprostih se od domaćina i zamolih Uzvišenog Boga da rahmetliji podari Džennet a porodici lijepi sabri džemil.


15.01.2009.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 10.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Borba sa samim sobom (svojim strastima) 

 

Allah, dž.š., kaže:

 

"One koji se budu zbog nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti, a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djrla čine!" (Ankebut, 69) I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!" (El-Hidžr, 99)

"I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti. "(El-Muzzemmil, 8)

"Onaj ko bude uradlo koliko trun dobra, vidjet će ga. " (Ez-Zelzela, 7)

"A dobro koje za sebe unaprijed osigurate, naći ćete kod Allaha još većim i dobit ćete još veću nagradu. " (El-Muzzemmil, 20)

"A ono što od imetka drugima date, Allah, sigumo, za to zna. " (El-Bekara, 273)

 

Mnogo je ajeta na ovu temu, a evo i nekoliko hadisa:

 

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Allah, džš., kaže: 'Ko se neprijateljski ponaša prema Mome evliji (pravom robu), Ja ću mu najaviti rat. Najdraže čime Mi se Moj rob približava jeste ono čime sam ga zadužio (farzovi), a zatim Mi se on približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kad ga zavolim, onda Ja budem njegov sluh, kojim on sluša, njegov vid, kojim on gleda, njegove ruke, kojima on radi, njegove noge; kojima on putuje (u svemu tome pazi da se ne ogriješi o Allahov Zakon). Ako šta zatraži, to mu dadnem, a ako zatraži Moju zaštitu, Ja ga odmah zaštitim."

(Buhari)

 

Enes, r.a., pripovijeda da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, kako prenosi od Allaha, dž.š., slijedeće: "Kada se Moj rob Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim zajedan aršin (podlakticu), a ako se on Meni približi zajedan aršin, Ja se njemu približim za jedan ručni hvat (raširenih ruku), a kad on Meni ide hodom, Ja njemu idem trčeći."

(Buhari)

 

lbn-'Abbas, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Dvije blagodati (Allahove) neiskorištene su od većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme."

 (Buhari)

 

Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, toliko dugo stajao na noćnom (nafila) namazu, da bi mu noge znale oteći, pa mu je ona rekla: "Zašto to činiš, Božiji Poslaniče, kad ti je Allah oprostio sve prošle, a i buduće grijehe?" On joj na to odgovori: "Zar ne treba da se trudim i budem zahvalan rob?"

(Muttefekun alejhi)

 

Aiša, r.a., veli: "Kada bi nastupilo zadnjih deset dana ramazana, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, te bi noći provodio u ibadetu, čeljad bi svoju budio na namaz, neobično bi se trudio u ibadetu i kionio bi se bračnog odnosa (posvećujući se isključivo ibadetu)." (Muttefekun alejhi)

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Jak vjernik bolji je i Allahu draži od nejaka vjernika, a u obojici je hajr (dokle god su vjernici). Žudi za onim što će ti koristiti, od Allaha pomoć traži i nemoj biti kukavica. Ako te šta neprijatno zadesi, nemoj reći: 'Da sam uradio drugačije, ne bi do ovoga došlo,' nego reci: 'Allah je odredio ono što je htio, i to i uradio, jer riječ "da" (sam) otvara šejtanska vrata." (Muslim)

 

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Džehennem je opkoljen (ograđen) (ovosvjetskim) užicima, a Džennet je opkoljen (ograden) neprijatnostima." (Muttefekun alejhi)

 

Prenosi se od Ebu-Abdi Huzejfe b.el-Jamana, r.a., da je rekao: "Klanjao sam jedne noći sa Poslanikom, s.a.v.s. On otpoče namaz učenjem sure el-Bekare, pa rekoh (pomislih u sebi) učinit će ruku poslije sto ajeta, ali nastavi, pa rekoh, klanjat će prvi rekat sa El-Bekara, ali nastavi, pa rekoh obavit će ruku na kraju, ali zatim započe sa učenjem sure En-Nisa i prouči je, pa započe sa učenjem sure Ali - Imran i prouči je, a učio je razgovjetno. I kada bi učio ajet u kome je tesbih (slavljenje Allaha, dž.š.), slavio bi Ga, govoreći "Subhanellah". Kada bi naišao na ajet u kome se spominje molba Allahu, molio bi, a kada bi naišao na ajet u kome se spominje utjecanje Allaha od nečega, utjecao bi se. Poslije toga je otišao na ruku i govorio "subhane Rabbijel azim".

Tako mu je ruku potrajao koliko i stajanje, potom reče: "semiallahu limen hamideh, Rabbena rekel hamd" i ostade da stoji dugo, približno koliko je bio na rukuu. Zatim je učinio sedždu, govoreći: "subhane Rabbijele ala", pa mu je bila sedžda duga približno stajanju." (Muslim)

 

Od Ibn-Mes'uda, r.a., prenosi se da je rekao: "Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., jedne noći, pa je oduljio kijam, stajanje u namazu, pa sam pomislio nešto loše. Prisutni mu rekoše: "A šta si to pomislio?" "Pomislio sam da sjednem i da ga ostavim sama na Kijamu." (Muttefekun alejhi)

 

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, reka "Mejjita (mrtvaca) prati troje: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraća, a jedno ostaje s njim. Vraćaju se njegova porodica i njegov imetak sa njim ostaju njegova djela." (Muttefekun alejhi)

 

Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellerm rekao: "Zaista je Džennet svakome od vas bliži od (sveze) njegove obuće, a i Džehennem isto tako." (Buhari)                 

 

Prenosi se od Ebu- Firasa Rebia b. Kaba el-Eslemija, r.a., sluge Allahov Poslanika, s.a.v.s., koji je bio pripadao siromašnoj skupini "sufa" Poslanikove džamije, je rekao: "Zanoćio sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Donosio sam mu vodu za abdest i druge usluge mu činio, pa mi reče: 'Traži od mene što hoćeš.' Rekoh: 'Tražim da budem u tvom društvu u Džennetu', reče: 'A osim toga?' Rekoh: 'Samo to.' Reče: 'Pomozi me u tome, čestim padanjem na sedždu pred Allaha."' (Muslim)

 

Sevban, r.a., pripovijeda da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi selleme, kada je rekao: "Preporučujem ti da često sedždu činiš, jer ti Allah za svaku sedždu poveća jednu deredžu i izbriše jedan od tvojih grijeha." (Muslim)

 

Abdullah ibn Busr el-Eslemi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu'ale ve selleme, rekao: "Najbolji čovjekje onaj koji dugo živi i stalno dobra djela radi." (Tirmizi, hasen)

 

Enes, r.a., prenosi: "Moj amidža, Enes, b. Nadr, r.a., nije prisustvovao Bici Bedru, pa je rekao: 'Allahov Poslaniče, izostao sam od prve borbe u kojoj si se borio protiv mušrika.

Ako mi Allah omogući izlazak na bojno polje protiv mušrika, zaista će pokazati Allah ljudima šta mogu učiniti.' Pošto je došao dan Uhuda (Bitka na Uhudu), muslimani su pokolebali, a on reče: 'Allahu moj, izvinjavam Ti se zbog čina ovih (ti. muslimana) perem se i odričem od djela onih (mušrika)', a zatim je krenuo naprijed. Sreo ga je Sad ibn Muaz pa mu on reče: 'O Sad ibn Muaze, Džennet želim. Gospodara mi Kabe, ja osjećam njegov miris mimo Uhuda.' Sad priča: 'O Allahov Poslaniče, ja ne bih mogao učiniti ono što je on učinio.' Enes, r.a., dalje veli: 'Našli smo ga sa osamdeset i nekoliko rana od sablje, proboda kopliem i rana od strijela.

Našli smo ga poginulog, mušrici su ga svega unakazili da ga niko nije mogao poznati osim njegove sestre. Poznala ga je po vrhovima jagodica na prstima."' Enes, r.a., veli: "Mislili smo i pretpostavljali da je o njemu objavljen ajet koji glasi:

'Među mu'minima, ima ljudi koji su iskreni na onom što su Allahu obećali"', pa do kraja ajeta. (Muttefekun alejhi)

 

Ukbe ibn 'Amr el-Ensari, r.a., pripovijeda: "Kada je objavljen ajet kojim se nareduje dijeljenje sadake, mnogi od nas je zaradivao noseći na svojim ledima, da bi udijelio sadaku. Jedan čovjek dode i podijeli dosta imetka kao sadaku, na što neki (munafici) rekoše: 'Hoće samo da se pokaže!' Zatim je došao drugi čovjek i dao za sadaku samo nekoliko pregršta (pšenice), našto opet neki rekoše: 'Zaista je Allah neovisan od ovakve sadake!' To je bio povod objave ajeta: 'On koji viernike ogovaraju, zato što sadaku daju, a rugaju se i onima koji je s mukom daju Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna." (Tevba, 79) (Muttefekun alejhi)

 

Ebu-Zerr Džundub ibn Džunade, r.a., pripovijeda daje čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, slijedeći hadis - kudsi: "O Moji robovi, Ja sam Sebi zabranio nasilje (zulum), a i vama sam ga učinio zabranjenim, pa nemojte jedan drugom nepravdu činiti! O robovi Moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi, pa od Mene uputu tražite, a Ja ću vas uputiti! O robovi Moji, svi ste vi gladni, dok vas Ja ne nahranim, pa tražite od Mene hranu da bih vas nahranio!

O robovi Moji, svi ste vi neodjeveni, dok vas Ja ne obučem, pa tražite od mene odjeću, kako bih vas obukao! O robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, pa tražite od Mene oprost da bih vam Ja oprostio! O robovi Moji, šta god vi uradili, niste u stanju Meni štetu nanijeti, niti mi kakvu korist učiniti! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bill toliko pobožni kao što je najbogobojazniji među vama, sve to nimalo ne bi uveličalo Allahovo carstvo! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bili toliko pokvareni, kao što je najpokvareniji među vama, to ništa ne bi umanjilo Allahovu vlast!

O robovi Moji, kada bi se svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, iskupili na jednom mjestu, i od Mene zatražili sve što žele, zatim Ja svakom od njih dao ono što je tražio, to ne bi umanjilo ono što Ja posjedujem ni onoliko koliko bi umočena igla u more umanjila vodu! O robovi Moji, samo se radi o vašim djelima; Ja ću ih sva zabilježiti, a zatim ću svakom dati ono što je zaslužio, pa ko nađe dobro (hajr), neka bude zahvalan Allahu, dž.š., a ko nađe loše (šerr), neka ne kori nikog drugog, osim sebe." (Muslim)


Nastaviće se!
14.01.2009.

NEKADAŠNJA DONJA PUHARSKA I LJUDI U NJOJ

Nijaz SALKIĆ

 

 

Živo se sjećam Prijedora i Puharske (Gornje i Donje) u godinama od 1982-84. godine. Bile su to godine komunizma na izdihljaju, a znamo da su najopasniji oni koji gube snagu. Islamska zajednica i njezini nosioci imami su se hrabro borili u takvim teškim okolnostima i vremenima da prenesu luč islama na buduća pokoljenja. Helem, Rasim ef. Ćeman je bio moj kolega i komšija, radili smo isti posao u dva komšijska džemata. Kod ovog čovjeka me posebno dojmila energija kojom je isijavao, plijenio i nekako nama mlađim kolegama davao neku energiju, entuzijazam, polet i volju da radimo kao on ili da želju ga po uspjehu sustignemo.

 


Rasim ef. je bio poznat kao veliki i uspješni muallim. Nije haman bilo godine a da nije izveo bar po jedne Hatme u ovom džemaatu. Bio je omiljen u među džematlijama i djecom a ja sam volio prisustvovati izvođenju vjeronauke od ovog zaista vrijednog i sposobnog muallima. Rasim ef. više nema na ovom svijetu, ubili su ga fašisti i zlikovci u džematu Zecovi kod Prijedora a ja želim sa ovim skromnim tekstom da se sjetim kolege i vrijednog insana.

 

Molim Uzvišenog Allah dž.š., da Rasim ef. Oprosti grijehe i uvede ga u džennetske perivoje!

14.01.2009.

DOVA ZA PALESTINU

DOVA ZA PALESTINU

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ


اللَّهُمَّ إنَّا نَسْأَلُكَ بِأَنَّا نَشْهَدُ أَنَّكَ أنْتَ اللهُ، لا إِلهَ إلا أنْتَ الأَحَدُ الصَّمَدُ، الذي لََمْ يَلِدْ ولم يُولَدْ ولم يَكُنْ لَهُ كُفْوًا أَحَد. اللَّهُمَّ لا إلهَ إلا أنْتَ الْمَنَّان بَدِيعُ السَّمَوات والأرْضِ ذُو الْجَلاَلِ وَالإكْرَامِ.

                اللَّهُمَّ صَلِ عَلَىَ سَيْدِنَا مُحَمَّدٍ النَّبِيِّ وَأَزْوَاجِهِ أُمَّهَاتِ الْمُؤْمِنينَ وذُرِّيَتِهِ وَآلِ بَيْتِهِ كَمَا صَلَّيْتَ عَلَىَ آلِ إِبْرَاهِيمَ فِي الْعَالَمِينَ إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ، يَارَبَنَا لَكَ الْحَمْدُ كَمَا يَنْبِغِي لِجَلاَلِ وَجْهِكَ وعَظِيمِ سُلْطَانِكَ.

                اللَّهُمَّ إنَّكَ تَرَىَ مَكَانَنَا وتَسْمَعُ كَلاَمَنَا ولا يَخْفَىَ عَلَيْكَ شَئٌ مِنْ أَمْرِنَا. نَسْأَلُكَ سُؤَالَ مَنْ خَضَعَتْ لَكَ رَقَبَتُهُ، وَفَاضَتْ لَكَ عَبْرَتُهُ وذَلَّتْ لَكَ جَبْهَتُهُ، وسَلَّمَ لَكَ أَمْرَهُ. نَدْعُوكَ دُعَاءَ الْخَائِفِ الضَّرِيرِ. نَسْأَلُكَ يَا رَبَّنَا أَنْ تَنْصُرَ إِخْوَانَنَا في فِلِسْطِينَ عَلَى أَعْدَائِكَ وأَعْدَائِنَا

                اللَّهُمَّ فَرِّجْ كُرُبَاتِهِمْ وءَامِنْ رَوْعَاتِهِمْ وَاسْتُرْ عَوْرَاتِهِمْ وأَهْلِكْ أَعْدَاءَكَ وأَعْدَاءَهُمْ وانْتَقِمِ اللَّهُمَّ مِمَّنْ ظَلَمَهُمْ وآذَاهُمْ

                اللَّهُمَّ مَنْ أَرَادَهُمْ وَأَرَادَنَا وَالإسْلامَ والْمُسْلِمِينَ بِخَيْرٍ فَوَفِّقْهُ لِكُلِّ خَيْرٍ ومَنْ أَرَادَهُمْ وأَرَادَنَا وَالإسْلامَ والْمُسْلِمِينَ بِشَرٍّ فَاجْعَلْ كَيْدَهُ في نَحْرِهِ واجْعَلْ تَدْبِيرَهُ تَدْمِيرَه وأَهْلِكْهُ كَمَا أَهْلَكَتَ عَادًا وَثَمُود.

                اللَّهُمَّ مُنْزِلَ الكِتابِ مُجْرِيَ السَّحَابِ هَازِمَ الأحْزابِ إِهْزِمْ الصَّهايِنَةَ وانُصْرْنَا عَلَيْهِمْ ياألله وَاشْفِ صُدُورَ قَوْمٍ مُؤْمِنِينَ اللَّهُمَّ أَرِنَا فِيهِمْ عَجَائِبَ قُدْرَتِكَ يَامَنْ لا يُعْجِزُكَ شَيْئٌ في الأرْضِ وَلا في السَّمَاءِ.

اللَّهُمَّ إنَّا نَشْكُو إِلَيْكَ ضَعْفَ قُوتِنَا وَقِلّةَ حِيلَتِنَا وهَوَانَنَا عَلَىَ النَّاسِ ياأَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ أنْتَ رَبُّ الْمُسْتَضْعَفِينَ وأنْتَ رَبُّنَا إلَىَ مَنْ تَكِلُنَا؟ إلَىَ بَعِيدٍ يَتَجَهَمُنَا، أَمْ إِلىَ عَدُوٍ مَلَّكْتَهُ أَمْرَنَا؟  إنْ لَمْ يَكُنْ بِكَ عَلَيْنَا غَضَبٌ فَلاَ نُبَالِي  وَلَكِنْ عَافِيَتَكَ هي أَوْسَعُ لَنَا

                اللَّهُمَّ إنَّ إخْوَانَنَا فِي غَزَّةَ يَسْتَجِيرُونَ بِكَ فَأَجِرْهُمْ وَيَسْتَنْصِرُونَكَ فَانْصُرْهُمْ ويَتَوَكَّلُونَ عَلَيْكَ فَلاَ تَكِلْهُمْ إلَىَ مَنْ سِوَاكَ اللَّهُمَّ فَاكْفِهِمْ بِمَا شِئْتَ وَكَيْفَ شِئْتَ إِنِّكَ عَلَىَ مَا تَشَاءُ قَدِيرٌ اللَّهُمَّ إِنَّهُمْ مَغْلُوبُونَ فَانْتَصِرْ

                اللَّهُمَّ إِنَّهُمْ جِيَاعٌ فَأَطْعِمْهُمْ عُرَاةٌ فَاكْسُهُمْ حُفَاةٌ فَاحْمِلْهُمْ مَرْضَى فَاشْفِهِمْ خَائِفُونَ فَأَمِّنْهْم مَطْرُودُونَ فَأْوِهِمْ عَالةٌ فَاغْنِهِمْ اللَّهُمَّ وَكَمَا حَارَبَتْهُمْ الدُّنْيَا في أَرْزَاقِهِمْ وأنْتَ تَمْلِكُ خَزَائِنَ السَّمَواتِ وَالأرْضِ فَامْدُدْهُمْ بَمَدَدٍ مِنْ عِنْدَكَ وَافْتَحْ لَهُمْ بَرَكَاتٍ مِنَ السَّمَواتِ وَالأرْضِ وَاكْفِهِمْ بِفَضْلِكَ عَمَّنْ سِوَاكَ

                اللَّهُمَّ رُحْمَاكَ بِالْمَرْضَي وَالْجَرْحَى الَّذِينَ لاَيَجِدُونَ الدَّوَاءَ، والْجَوْعَىَ وَالْعَطْشَىَ الَّذِينَ لاَيَجِدُونَ حَتَىَ الْمَاءَ وَالْعُرَاةَ الَّذِينَ لاَيَمْلِكُونَ في هَذَا الْبَرْدِ الْكِسَاءَ.

                يَارَبُّ....أنْتَ حَسْبُنَا وَحَسْبُهُمْ وأنْتَ نِعْمَ الْوَكِيلِ اللَّهُمَّ إِنِّا نَسْأَلُكَ أَنْ تُحَرِّرْ الْمَسْجِدَ الأَقْصَىَ مِنْ أَيْدِي الْغَاصِبِينَ

                اللَّهُمَّ اكْسِرْ قَيْدَ مَسْجِدِنَا وَأَعِدْهُ إِلَيْنَا وَإِلَىَ الْمُسْلِمِينَ وَاكْتُبْ لَنَا فِيهِ صَلاةً تَامَّةً وارْزُقْنَا الشَّهَادَةَ عَلىَ أَعْتَابِه يَارَبَّ الْعَالَمِينَ

                اللَّهُمَّ أَصْلِحْ لَنَا دِينَنَا الَّذِي هُو عِصْمَةُ أَمْرِنَا وَأَصْلِحْ لَنَا دُنْيَانَا الَّتِي فِيهَا مَعَاشُنَا وَأَصْلِحْ لَنَا آخِرَتَنَا التي إِلَيْهَا مَعَادُنَا، واجْعَلِ الْحَيَاةَ زِيَادًة لَنَا فِيِ كُلِّ خَيْرٍ وَاجْعَلِ الْمَوتَ رَاحَةً لَنَا مِنْ كُلِّ شَرٍّ. اللَّهُمَّ هَيِئْ لَنَا مِنْ أَمْرِنَا رَشَدًا وَاجْعَلْ لَنَا مِنْ كُلِّ ضِيقٍ مَخْرَجًا وَمَنْ كُلِّ هَمٍّ فَرَجًا، وَمَنْ كُلِّ عُسْرٍ يُسْرًا

                اللَّهُمَّ زِدْنَا وَلاَتُنْقِصْنَا وَأَعْطِنَا وَلاَتَحْرِمْنَا وَأَكْرِمْنَا وَلاتُهِنَّا وآثِرْنَا وَلاَتُؤْثِرْ عَلَيْنَا وَكُنْ مَعَنَا وَلاَتَكُنْ عَلَيْنَا وَانْصُرْنَا وَلاَ تَنْصُرْ عَلَيْنَا.

                 يَارَبُّ ... أَمَرْتَنَا بِالدُّعَاءِ وَوَعَدْتَنَا بِالإِجَابَةِ.

                نَدْعُوكَ كَمَا أَمَرْتَنَا فَاسْتَجِبْ لَنَا كَمَا وَعَدْتَنَا.

Gospodaru, mi Te molimo, svjedočeći da nema drugog boga mimo Tebe, Ti si Jedini i Moćni, Ti nisi rodio niti si rođen i Tebi niko nije ravan! Allahu, nema drugog boga osim Tebe, Ti obilno daruješ, Ti si Stvoritelj nebesa i Zemlje i Tebi pripada sva Uzvišenost i Počast!



Allahu, neka je salavat i selam na našeg prvaka, Muhammeda, s.a.v.s., na njegove časne supruge, majke mu'mina i na njegovu porodicu, kao što si Ti donio salavat na porodicu Ibrahimovu; Tebi pripada zahvala i slava!



Naš Gospodaru, Tebi pripada zahvala, kao što priliči Tvojoj Uzvišenosti i nenadmašnoj Moći!



Allahu, Ti čuješ naše riječi, Ti vidiš naše mjesto i Tebi ništa naše nije skriveno. Upućujemo ti molbu onoga čija pleća su se Tebi ponizila i koji je prepustio sve Tebi. Obraćamo Ti se dovom poniznog i skrušenog roba. Molimo te naš Gospodaru da pomogneš našu braću i sestre u Palestini, od Tvojih i naših neprijatelja!



Allahu, otkloni od njih i od nas nevolje i strah, pokri njihove i naše sramote, uništi njihove i naše neprijatelje i osveti se onima koji njima i nama čine nasilje i koji njih i nas ponižavaju!



Allahu, ko bude želio islamu i muslimanima učiniti dobro, Ti to od njega primi i nagradi ga, a ko bude želio islamu i muslimanima zlo, učini da se njegovo zlo njemu vrati, neka njegove zle slutnje budu uzrokom njegove propasti i uništi ga kao što si uništio Ad i Semud!



O Ti Koji si objavio Knjigu i Koji pokrećeš oblake, uništi skupine neprijatelja, uništi Cioniste i pomozi nam protiv njih! O Allahu, izliječi i očisti srca mu'mina!

Allahu, pokaži nam na neprijateljima islama veličinu Tvoje Moći, o Ti Kojeg ništa na nebesima i Zemlji ne može spriječiti!



Allahu, Ti si Gospodar potlačenih i naš Gospodar; kome nas prepuštaš, strancu koji nas muči i neprijatelju kojem si dopustio da vlada sa nama!

Ako Ti na nas nisi srdit, mi se ne brinemo i nadamo se samo Tvojoj Milosti!



Allahu, naša braća u Gazi, od Tebe traže pomoć, pa im pomozi i oni se na Tebe oslanjaju, pa ih ne prepuštaj nikome mimo Tebe!



Allahu, zaštiti ih kako Ti hoćeš i sa čime hoćeš, jer Ti možeš sve što hoćeš.



Allahu, oni su napadnuti, pa im pomozi, oni su gladni, pa ih nahrani, oni su bez odjeće, pa ih ogrni, oni su bosi, pa ih obuj, oni su bolesni, pa ih ozdravi, oni su preplašeni, pa ih učini sigurnim, oni su protjerani, pa ih zaštiti i oni su siromašni, pa im podari iz Svoje hazne!



Allahu, Tebi pripadaju riznice nebesa i Zemlje, pa im iz njih podari i otvori im bereket nebesa i Zemlje i zaštiti ih Svojom zaštitom!



Allahu, smiluj se bolesnicima i ranjenicima koji se nemaju čime liječiti, smiluj se gladnima i žednima, koji čak ni vode nemaju i smiluj se onima koji nemaju odjeće, u ovim zimski danima!



Allahu! Ti si nama i njima dovoljan i na Tebe se najbolje osloniti.

Allahu, molimo te da nam pomogneš da oslobodimo Mesdžidu-l-Aksa, iz ruku okupatora, uništi okove oko Mesdžida, vrati ga muslimanima i propiši nam da u njemu upotpunimo svoj namaz!



Allahu, uljepšaj nam naše vjerovanje, uljepšaj nam dunjaluk i ahiret i učini nam dunjalučki život ispunjen svakim dobrom, a smrt nam učini rasterećenjem od svih nedaća!



Allahu, učini nas od onih koji čine dobro, podari nam iz svake nedaće izlaz, iz svake brige, rasterećenje i iz svake teškoće olakšanje!



Allahu, povećaj nam, a nemoj nam umanjivati, podari nam, a ne uskrati nam, povećaj naš ugled, a nemoj nas poniziti, budi uz nas, a ne protiv nas i pomozi nas, a nemoj nam odmagati!



Allahu! Naredio si nam dovu i obećao si da ćeš je primiti!



Mi Te molimo, kao što si nam naredio, pa primi naše dove, kao što si obećao!

Uzvišen je naš Gospodar i daleko od onoga kako ga oni predstavljaju. Neka je selam na poslanike i neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

 

Amin ! Amin ! Amin !

 

 

 

Svima onima koji vole ljude i zele ublaziti njihovu nevolju!



Svi koji zele pomoci narodu Gaze, mogu to uraditi donacijom u Uredima Islamic Relief-a WW BiH i to u:

- Sarajevu, Jukiceva br. 75 radnim danima od 08:00 – 16:00 sati. Vise informacija na telefon: 033/ 666 234 , 666 233 , 061/891424, 061/199-519


- Tuzli, Safvet Bega Basagica br. 39. radnim danima od 08:00 – 14:00 sati. Vise informacija na telefon: 035... , 061/720 838


Broj Humanitarnog telefona je:

090 292 005 na ovaj poziv donirate 3,00 KM


Broj racuna Islamic Relief-a WW za gradjane u Bosni i Hercegovini je:

NLB Tuzlanska banka: 1327310010025273

 

 

 

 

 

 

ZA DIJASPORU

Gradjani koji zive van Bosne i Hercegovine ne mogu koristiti humanitarni telefon ili se obratiti na adresu svog džemata kome pripadaju:


Broj racuna ISLAMIC RELIEF-a WW BIH za dijasporu je:

BENEFICIARY: ISLAMIC RELIEF WW

JUKICEVA 75, SARAJEVO 71000, BOSNA I HERCEGOVINA

ACCOUNT NO: 502022000-030000700-2


BENEFICIARY BANK: RAIFFEISEN BANK DD BOSNA I HERCEGOVINA
SWIFT: RZBABA2S
Current accounts with foreign banks:
EUR
Raiffeisen Zentralbank Oesterreich AG Wien RZBAATWW

NG Belgium Brussels BBRUBEBB

Commerzbank AG Frankfurt COBADEFF

Deutsche Bank AG Frankfurt DEUTDEFF

Kereskedelmi Es Hitelbank Budapest OKHBHUHB

Unicredito Italiano SPA Milano UNCRITMM

Bank Vipa Ljubljana ABANSI2X

Raiffeisen Bank Austrija Zagreb RZBHHR2X


13.01.2009.

PODIGNIMO GLAS PROTIV FAŠIZMA I CIONIZMA

Nijaz SALKIĆ

 

Danas je 19. dan otkako zlikovci iz države terora, iz Izraela neprekidno iz sahata u sahat iz minute u minutu ubijaju i razaraju zadnji kutak otete i getoizirane zemlje, Palestine. Ko god malo bolje prouči historiju (nije teško dokučiti podatke, idite na Google i upišite Palestina) vidjeće i saznati da je Izrael nastao na krvi hiljada i miliona ubijenih i istjeranih sa svojih ognjišta, domorodaca, Palestinaca.

Helem, da je svaki dan 19 ljudi nazvalo 19 svjetskih ili evropskih vođa i protestvovalo protiv barbarizma, izraelsko-jevrejskog zločina, možda bi bilo spašeno 19 života djece, žena i nevinih ljudi u Gazi ili 19.000 ranjenih koji svaki dan postaju bogalji i invalidi. U Gazi i Palestini su svi nevini pred fašističkom diktaturom povampirenih cionista koji misle da su Palestinci trava, drveće ili grmlje, pa se može tek tako krčiti, paliti i iskorjenivati. Ipak, svaki iole civiliziran stanovnik planete Zemlje dobro zna da je grehota ubijati i uništavati travu, drveće, busenje i biljke a kamoli ljude, jer je to najveći grijeh kod Dragog Boga.

Jevreji kažu da vjeruju u Boga. Znamo vrlo dobro da jevrejski Bog je i kršćanski Bog, isto kao što je i Bog muslimana. Znači, to je jedan i jedini Bog. Svima nam je poznato da Dragi Bog ne voli silu, prolijevanje krvi i ubijenaje bespomoćnih, nevinih i nejakih stvorenja. Pitam se poslije svega, kojeg to Boga cionisti, Jevreji u fašističkim uniformama, veruju. Kojeg Boga kada nišane u nedužnu djecu i pucaju iz pušaka punjenih fosfornim mecima i vozeći tenkove iz kojih ispaljuju granate napunjene fosforom od čijih šrapnela nastaju velike rane a nakon 6 mjeseci preživjeli ranjenici dobijaju rak.

19 je dana kada više od 27 evropskih (kobojagi) predsjednika »mudro« šute i ne osuđuju zločine nad djecom, ženama, starcima, civilima. Tih 27 kobojagi predsjednika, vladara mirno sjedi u foteljama i iz dnevne, spavaće i svojih udobnih kabineta posmatraju direktne TV »prenose« ubijanja mladosti Palestine. To se nije događalo ni u paganskom Rimu. Za gledanje borbe između lavova i Gladijatora postojalo je vrijeme i mjesto (Arena) da se gleda uživo proljevanje krvi, ovi kobojagi predsjednici su oguglali i gori su od rimskih imperatora.

 


19 dana kako se ubija narod Palestine svaki dan. 19 godina je kako arapski delbeder predsjednici kobojagi traže mir za braću u Palestini, traže mir a opasali se sa sijaset tjelesne garde jer nemaju čistu savjest i čiste poslove. Svaki pošten čovjek ne boji se da će ga ko ubiti a ovi se izgleda boje. 190 godina je kako zapadne »demokracije« krčme muslimanske teritorije i rasprodaju svetu zemlju u Palestini.

 

Da je kakve sreće, razuma  i poštenja, Jevreji bi prvi trebali pomoći braći Arapima jer su od istog praoca Ibrahima a.s., da su pametni, trebali bi se prisjetiti da su upravo muslimani bili ti koji su kroz historiju pomagali Jevreje od istrebljenja. Sjetimo se islamske Španije u kojoj su muslimani dok su vladali na najistaknutija mjesta postavljali upravo Jevreje, poštujući zajedničko porijeklo od Ibrahima a.s. Muslimani Bosne i hercegovine su Jevrejima pružili utočište poslije progona iz Španije, kada ih nijedna tadašnja evropska država nije htjela primiti. Za vrijeme II. svjetskog rata muslimani Bosne i Hercegovine su spašavali Jevreja od nacista a Jevreji od 1948. progone muslimane u Palestini.

 

Zato dignimo glas da čuju gluhi cionisti i barbari, i zaustavimo istrebljenje i holokaust koji se provodi u još preostalom malom komadiću nekada velike države Palestine. Nešto ne čujemo glas iz BiH-a od bosanskog ministra inostranih poslova g. Svena Alkalaja ili predsjednika jevrejske zajednice BiH-a,  g. Jakoba Fincija u osudi terora u Palestini koji se izvodi i sprovodi od stane njihovih rođaka iz Izraela. Zato, Stop fašizmu i cionizmu. Dosta je ubijanja dok svjetski delbederi šute. Svaka ti čast Predsjedniče Venecuele, g. Hugo Chavezu.  Živjela Palestina!

13.01.2009.

BOJKUTUJMO TERORIZAM - SPASIMO NEVINE U PALESTINI

13.01.2009.

OTIMANJE I KOMADANJE PALESTINE-SLOBODA NAPAĆENOM NARODU

pravo na zemlju

 Da li izraelski cionisti imaju pravo na palestinsku teritoriju?
Vrlo jednostavno i jasno cemo odgovoriti na ovo pitanje, NE!
zasto?
Zato sto ako bi svako trazio teritoriju na kojem su zivjeli njegovi pretci onda bi se svaki evropski narod morao protjerati!
Povezanost sa svetim spisima...
Ovo pitanje je jos jasnije sobzirom da vecina danasnjih jevreja potice od plemena Kazara sa teritorije turske koja nema nikakve veze sa palestinskim jevrejima.



Kako to jevreji tumace ne bi me cudilo da sutra crnac iz afrike pređe na judaizam i trazi svoju zemlju izrael!
95% jevreja su askenazi koji također poticu iz istog plemena...
A na kraju krajeva cak i da zasluzuju tu zemlju koja je cijena mira?
Sta danas moze kupiti ljudski zivot? ili sta nemoze?
Cak je i Lord Moyne sekretar Kaira rekao 42 godine da jevreji bas zbog ovog razloga nemaju pravo na svetu zemlju jer i nisu potomci starosjedilaca izraela.
Danas se ovo nigdje ne pominje kako bi se pomutila misao jevreja, i tako je apsurdna da je mozemo porediti sa indijancima kojima ne samo da se laze da su hindusi vec da je i njihova misija da se vrate do rijeke gang i da je osvoje...
slijedeci post je o novom svijetskom poretku-masonima.


Preneseno sa: http://antisrael.blogger.ba


Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


domaća literatura
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..........................
MOJ BABO
Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!
.............
TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je večina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA

postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem
Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

vražićki stanak


odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..............
BOSNOLJUBLJE,
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
665195

Powered by Blogger.ba

site statistics