NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

03.06.2009.

NAJLJEPŠE BOSANSKE BALADE

Priredio: Nijaz SALKIĆ




U SRID ŠEHERA, U SRID BAJNE LUKE

 

U srid šehera, u srid Bajne Luke,

bili dvori bega Omer-bega,

u njega je sestra Bisernaza.

Ja kakva je, radosna joj majka,

po šehera Naza primamila,

a najvećma Karaprohić Ibru.

Tome niko mani ne bijaše,

do l' nevista, Omerbegovica,

Ona kuha šekerli baklavu,

na nju meće boščaluk haljina,

pa je šalje Karaprohić Ibri,

po Lejliji, lijepoj robinji.

Ovako je njojzi govorila:

"Nosi ovo Karaprohić Ibri,

pa mu reci da mu Naza šalje.

" Kad Lejlija baklavu donila,

na dućane Karaprohić Ibri,

tude bio beže Omer-beže.

To je njemu vrlo teško bilo,

većma kalpak na oči natišće,

pa on ide svomu bilom dvoru,

pa on pita svoje virne ljube:

"Što će naša kalajli tefsija,

na dućanu Karaprohić Ibre?"

Govorila Omerbegovica:

"Pitaj svoje seke Bisernaze."

Podne biše, salle zaučiše,

side Omer avdest uzimati,

viš' njeg Naza vezen peškir drži,

na nju bratac prstom popričuje:

"Stan' pričekaj, draga sestro moja,

dok ti bratac iz džamije dođe!"

Ode bratac u Novu džamiju,

Naza ode majki u čardake,

pa se valja majci po krilašcu:

"Šta ću sada, mila majko moja,

ne smim sada brata dočekati,

dočekati iz Nove džamije,

na me bratac prstom popričuje!"

Stara majka kazaje klanjala,

stara majka govorit ne može.

Skočila je mlada Bisernaza,

otvorila sepetli sanduke,

uzimala jedan aršin platna.

Ona uze vidre pozlaćene,

ona ode na Vrbas, na vodu.

Vrbas vodu 'vako zaklinjala:

"Vrbas vodo, ime plemenito,

ne nosi me dugo ni široko,

donesi me do Hotića benta!"

Zavi oči pa u vodu skoči.

Ona mlila da niko ne vidi,

al' to vidi Karaprohić Ibro,

sa munare ezan davajući,

pa on skoči sa bile munare,

putem leti, a dolamu skida,

društvo mlide da je poludio.

Pa upliva u Vrbas u vodu,

traži Nazu po Vrbas po vodi,

nigdje Naze ne može pronaći,

nađe Nazu pod Hotića bentom,

iznese je vodi na obalu.

Kad opazi Karaprohić Ibro,

da se Naza dušom rastavila,

ciknu Ibro kao guja ljuta!

Trže nože od mukadem pasa,

pa udari sebe u srdašce!

Kako se je lahko udario,

na nožu je srce izvadio:

"Kada nije moje Bisernaze,

neka nije ni njezinog Ibre!"

02.06.2009.

K R I Z A

Nijaz SALKIĆ

Izraz recesija je novokomponovano ime za ekonomsko lopovsku krizu koja se u Evropi i Americi javlja u cikličnim vremenskim intervalima. Dali je to zbilja i istina ono o čemu se piše, razglaba, govori, kuka i polemiše je pitanje svih trenutnih pitanja. Sirotinja i sitna ekonomska raja je uprla oči u svoje akademske i političke glavešine. A oni pred kamere guraju i šalju umne i osijedjele svjetske glave i stručnjake. Oni zbrda, zdola nešto ko iz rukava istresaju, mucaju pred kamerama i tješe isprepadani narod.

 



Helem ova »kriza« je istjerala stotinu drugih sakrivanih jada i bojazni. U jeku otpuštanja s posla, panike i propasti velikih korporacija i firmi, na vidjelo su izašli svi marifetluci i ujdurme. Pokazalo se i tek će se pokazati ko je šta sakrivao, ko je koga potkradao i gdje se ko s kime sastajao, zašto je ko kome i pošto prodavao. Pored globalnih problema obejanile su se privatne i intimne drame i stečaji. Labavi brakovi su se počeli raspadati. Kućni budžeti i ušteđevine osipati i nestajati, a porodične veze pucati. Nestalo je dugogodišnjih prijateljstava a ljudi se samo o sebi počeli zabavljati.

 

Dakle,  ova »recesija« je pokazala da nije samo nedostatak para i radnih mjesta kriza. Današnji svijet mori još i duhovno i moralno  nazadovanje i propast. Mnogi su uvidjeli pokvarenost pojedinaca i modernih društava. Velike ekonomije i društva samo gledaju sebe i svoj napredak. Njihov moral, dobrota, demokratija i zdrava duhovnost se završavaju ondje dokle seže njihov interes i mogućnost iskorišćavanja tuđih bogatstava. Kako će se sve ovo završiti Jedini Allah s.v.t.a., zna.

 Kao što bi rekli kartaroši i kockari, pokazaće se na sonu kako će se ova partija kockanja sa živcima i životima sirotinje završiti, i ko će pobijediti.

 

Dotle važi ona stara bosanska: »Ne pada snijeg da pomori grad, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag!«.

 

Upamet!
02.06.2009.

HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA DIO 5.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Uvod


Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno interesovanje pokazujem za islamsku povijest od svog početka, pa kroz srednji vijek  i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka uz Allahovu pomoć ću ove rede podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.

 

Velid ibni  Abdul Melik

86 – 96 (705 – 715)

Kad je novi halifa Velid uzeo vlast, bila je islamska država uređena i mirna, te je on mogao odmah posvetiti brigu oko unutarnjeg unapređenja zemlje i širiti joj granice. Odmah poče po čitavoj državi uređivati i popravbjati puteve i dovoditi vode u vodom oskudne krajeve. Svome namjesniku u Medini naredi, da proširi i na novo napravi džamiju Muhammedovu a.s. na državni trošak i posla mu graditelje iz Sirije i Carigrada. Godine 87 (706) poče praviti znamenitu džamiju u Damasku na koju utroši milione. Ova je džamija remek djelo arapske arhitekture, a postoji i danas. Da bi pomogao bolesne i nevoljne osnova u raznim krajevima bolnice i ludnice u kojima je liječenje bilo besplatno, odvojivši zarazno bolesne u posebna mjesta. Nesposobnim za rad zabrani prošnju, odredi im stalnu pomoć iz državne kase, i svakom slijepcu nađe vodiča, a nemoćnim slugu. U raznim krajevima osnovao je hotele, gdje su prenoćišta bila besplatna. Do njegova vremena svi registri o plaćanju haradža i džizje bili su na stranim jezicima: u Egiptu na koptskom, u Siriji na grčkom, a u Iraku na persijskom. Činovnici su bili mahom nemuslimani, jer Arapi nijesu poznavali stranih jezika. Velid naredi, da se svi ovi registri imaju ubuduće voditi na arapskom jeziku, a taj posao povjeri Arapima, te tako u svim krajevima prostrane islamske države zavlada službeno arapski jezik.

 

Osvajanja

Velid ostavi Hadžadža namjesnikom u Iraku pridodavši mu još i Horasan. Hadžadž pošalje znamenitog vojskovođu Kutejbu ibni Muslima, koji se dobro opremi i poče ratovati sa Turcima i Tatarima, od kojih osvoji konačno Buharu i Samerkand 93 (711). Ovaj vojskovođa osvoji Kašgar,  pređe u Kinu i prisili Kineze da islamskoj državi plate danak. Drugi vojskovođa osvoji Sind u Aziji. Velidov brat Mesleme osvoji u Maloj Aziji od Vizantinaca mnoge gradove i dopre čak do Konje 94 (713).

 

Osvojenej Španije

Godine 89 (707) imenuje halifa Velid namjesnikom u sjevernoj Africi Musa ibni Nusajra, koji učvrsti upravu nad Berberima. Kad je nastao spor u Španiji između kralja Filipa i kordovskog duke, u kome je kralj pobijedio duku, onda Rodrik, dukin sin sakupi vojsku i pobijedi kralja Filipa. Tada dođoše sinovi pobijeđenog kralja u sjevernu Afriku moleći Musa'a da zaratuje na Španiju i da ih osveti. Kad dođe dozvola od halife Velida za navalu Musa opremi vojsku od 12 000 ratnika pod vođstvom Tarika ibni Zijada, koji s lađama pređe Sredozemno more i iskrca se na španjolskoj obali kraj tjesnaca koji dijeli Afriku od Evrope, na brdu koje se kasnije prozva Džebelut-Tarik (Gibraltar). Poslije stupanja na španjolsko tlo, Tarik spali lađe kojima je iz Afrike prešao u Evropu, da bi spriječio uzmak svoje vojske ispred brojno nadmoćnijeg  neprijatelja. Tom prilikom on im reče: »Nepriajtelj je pred vama, a more za vama, pa odaberite koje hoćete!« nakon nekoliko okršaja  u kojima muslimani ostanu pobjednici saberu Španjolci svu svoju silu, ali ih Tarik razbije iako je imao nekoliko puta manju vojsku od neprijatelja. Poslije ovog strašnog poraza, u kojem zaglavi i njihov kralj Rodrik, muslimani zauzeše većinu gradova španjolskih 93 (712). Kad je afrički namjesnik Musa ibni Nusajr čuo za ove pobjede Tarikove opremi novu vojsku, te sam krenu put Španije i osvoji prijestolnicu Toledo, a zatim ostale gradove. Godine 95 (714) bijaše čitava Španija, osim Asturije, u muslimanskim rukama. Poslije osvojenja Španije Musa ibni Nusajr pošalje vojsku u Sardiniju. Ova vojska prisili stanovništvo Sardinije na plaćanje danka.


 Literatura: Istorija Islama, Besim Korkut


U slijedećem nastavku Omer ibni Abdul Aziz


02.06.2009.

POVRATAK NAŠ NASUŠNI

Nijaz SALKIĆ

 

Ko me nauči samo jedno slovo, učinio me je svojim robom! Hazreti Alija r.a. Učitelji su sijači znanja, to su duše pune ideala, volje, truda. Učitelji, to su sjajne zvijezde što su nama u našem djetinjstvu osvjetljavale put od slova do riječi i rečenice i od broja do jednačine.

Učitelji su korisna stvorenja koji su svojim dolaskom u naše krajeve unosili svjetlo u naša sela i zaseoke. Oni su bili
živi fenjeri, koji su nam osvjetljavali put u svjetliju budućnost. Učitelji su bili lokalnog, svjetskog i kozmičkog značaja i misije. Svako od nas je imao svoga učitelja što ga je naučio prva slova i čitanju knjiga. Sva naša sadašnja pismenost i rad na kompjuteru proizilazi upravo od truda našeg učitelja.

 

 

Mnogo se pametuje

 

Nema ga ko je sjeo za kompjuter i nešto napisao a da nije nekoga »zakačio« u svojoj kritici postojećeg stanja. Ništa lakše nego udarati po tastaturi baš kao što to ja sada činim. Nama ništa nije ispravno. Političari nama ne valjaju, gradonačelnici, stručnjaci,  predsjednici, ministri, učitelji, hodže, šoferi, trgovci i da ne nabrajam. Istini za volju, kritika je odgojno sredstvo i služi za popravljanje stanja, presabjeranje, razmišljanje i pogled iz drugog ugla na našu stvarnost. Ima grešaka na sve strane i kritika je najčešće opravdana.

 

Šta ja mogu uraditi

 

Jah, ako ćemo samo čekati da nam neko drugi donese vode za sofru, možda ćemo ostati žedni ili u najmanju ruku ljuti na domaćine. Kažem sebi pa i vama, hajdmo nešto sami uraditi. Osnujmo fond za pomaganje povratka na područja sa kojima su naši rođaci protjerani. Fudbal je jako popularan i da nije sponzora malo bi bilo klubova na lokalnom, općinskom, kantonalnom, regionalnom i državnom nivou.

 

 

Privrednici odriješite kese

 

Dragi moji uspješni bosanski poduzetnici, menadžeri, direktori, biznismeni u DOMOVINI i rasuti diljem Dunjaluka. Koliki je samo sevap da se jedan bračni par vrati u svoj nekadašnji dom  na teritoriju privremeno okupirane teritorije BiH i tzv. Republiku Srpsku i tamo svoje dijete upiše u školu i Mekteb. Okupator je htio da nešto pobije a većinu da rastjera sa svojih vjekovnih ognjišta i iz naše države Bosne. Dragi moj Bošnjo, ako ti je Uzvišeni dao sposobnost a ti se potrudio da imaš i da budeš uspješan, uzmi jednog učitelja ili hodžu i obezbijedi mu solidnu platu. To učini u jednom od povratničkih mjesta u našoj DOMOVINI iz krajeva u koje se niko ni sa motkom neće da vrati. Ako je tebi samom to teško financijski izvesti udruži se sa još jednom dobrom i bogatom bosanskom dušom. Vjeruj mi biće ti veliki sevap i pomoć na Ahiretu kada ćemo biti svi sirotinja osim onih koji budu na Dunjaluku činili dobro i hair, kao što je hair o kome sada pišem.

 

 

Svega će biti samo nas neće

 

Fudbala će biti i prije i kasnije a Bošnjaka i povratka još malo. Foča, Rogatica, Čajniče, Rudo, Višegrad, Zvornik, Žepa, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Stolac, Trebinje, Nevesinje i mnoga druga naša mjesta vape za onima koji će ih voditi i duhovno izgrađivati. To su prije svega učitelji i hodže. Pomozimo dok ne bude kasno!

 

Upamet!

01.06.2009.

HAVADISI - OKOLO NAOKOLO DIO 9.

Nijaz SALKIĆ

Prođe nam dragi mjesec maj 2009. godine.  U ovom mubarek mjesecu je bilo u izobilju topline i sunca. Ljudi su zanimljivi pogotovu u pogledu vremena. Ako zagrije i temperatura poraste, počne se kukati kako sve izgore, opet ako krenu kiše, ljudi zapomažu, sve potruše i izagnji.









Nije se rodio ko je narodu ugodio, kaže jedna stara narodna. Bilo kako bilo, evo nam mubareć mjeseca juna. Ovo je mjesec svakojake mive, zerzevati, košenja trave, sabjeranja ljetine, druženja, sevdaha i teferiča.

 

 

 

 

 

 

 

 

 








Helem, prošli mjesec je hitro minuo. Poslovno sam povezivao Šalešku i Korošku regiju. U predahu sam navraćao kod ahbaba, prijatelja, džematlja i poznanika. Bili smo u Velenju, Mežici, Slovenj Gradcu, Ravnama, Dravogradu i Polzeli. Udruženja žena »Sabah« bilo je na izletu u šeher Sarajevu, kažu da su napunili baterije u domovini. Uglavnom družilo se, kahvenisalo, eglenisalo i ponašalo, onako kako to mi Bošnjaci umijemo i znamo.

 

Nastaviće se! 


01.06.2009.

TREŠNJE I TREŠNJAREVO

Nijaz SALKIĆ

 

Uđosmo u dobri čas i u mjesec juni. Stari dobri Bošnjani su ovaj hairli mjesec zvali pored ostalih imena i Lipanj. Vjerovatno zbog toga što je drevna i sadašnja država Bosna prebogata Lipama, tim džennetskim drvećem. Za mjesec u koji smo danas ukoračili vezana je i jedna mivka, ukusna, slatka, mirisna, lijepa i korisna. To je trešnja ili trišnja, kako ko voli da je zove. Ne znam sa čime se može uporediti ovo lijepo voće. Po ukusu mu nejma ravna na cijelom dunjaluku.


 


Helem, u slijedeću nedjelju na području čelićko-brčanske pokrajine počeće festival trešanja, teferiča i derneka u narodu poznatijem kao Trešnjarevo.  U subotu i nedjelju, veseliće se u mjesnoj zajednici Šatorovići, u narednu subotu i nedjelju u Vražićima a u treću u Maoči i tako redom. Biće lijepo i zanimljivo. Stari će se sjetiti svoje mladosti a mladi će trošiti svoju mladost na ringišpilima uz glasnu folk muziku. Špalir i kolone naroda po centralnom korzu s vremena na vrijeme ometaće trube i bijesna auta domaćina i onih naših Bošnjaka iz dijaspore. Svako će obući ono najbolje što ima ili sjesti u auto koji je zaradio i kupio, dobio ili od babe, majke ili djede naslijedio.

 

Upamet!

31.05.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 33.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

 

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

 

Babine, čevrme, kumaši….

 

Iza nekoliko dana dolaze opet komšinice i prijateljice i nose babine. To su razni darovi, ponajviše jelo i piće, čevrme, kumaši; jedan do dva aršina, svileni bunmudžuci, peškiri, fini bez, košulje, safun, šećer i drugo koješta. Rodbina povrh toga skroji djetetu haljinice, a na kapicu, koju mu je ebejka dala, prišije po jedan dukat.

 

Veliki je sevap ili zadužbina kod Boga odnijeti babine ženi koja je rodila. Išao rano u zori neki trgovac u čaršiju, da otvori dućan. Kad je prolazio pokraj džamije i džamijskog harema, groblja, začuje glas iz mezara, groba: »Ja ehli kubur.« To je mrtvac dozivao mrtvaca. Drugi mu se odazove i upita što želi. »Danas će nam,« kaže on, »još jedan doći u komšiluk.«

 »Što?« reče drugi.

 »Danas će jedna žena pariti haljjne, pa će se opržiti i umrijeti.«

 Kad to čuje oni trgovac, sjeti se da mu je žena govorila da će danas pariti, te da neće imati kada ručka spremiti, pa da joj pošalje dva somuna iz čaršije. On pođe dalje, ali ga uhvati šubha i strah, da to mrtvaci ne govore o njegovoj ženi. Kad je došao u čaršiju, kupi dva somuna i pošalje ih ženi. Kad bi podne, ne mogne on durati, već pođe kući. Kad prođe pokraj džamije i džamijskog harema, opet čuje kako se mrtvaci dozivaju.

 

 Onaj prvi reče: »Ja ehli kubur. Neće nam ona žena doći.«

»Zašto?« upita drugi.

»Oštenila se kuja u one žene, pa ju je nahranila. Zato joj je Bog produljio život, i sve joj grijehe oprostio.«

 Sve to čuje oni trgovac i ode kući. Kad dođe kući, upita ženu:

»Jesi li parila?«

 »Jesam,« reče žena.

 »Pa jesi li ručala?«

 »Nisam,« odgovori ona.

»A zašto nisi?«

»Nisam imala kad.«

»A gdje ti je somun?«

»Eno jednoga u dušeku, a drugi sam kuji dala, jer se je

oštenila.«

Sad trgovac vidi daje to baš njegova žena o kojoj su mrtvaci govorili. Kada je dakle toliki sevap nahraniti kuju kad se ošteni, koliki je tek sevap odnijeti ženi babine, kada dijete rodi!

 

 

Kad se dijete rodi šta je lijepo a šta nije

 

Kada se je dijete rodilo, i kad ga je ebejka okupala, valja mu dati sise, ali pri tome neka mlada majka dobro pazi da ga prvi put zadoji desnom sisom, jer ako ga zadoji lijevom, biće ljevoruko do svog vijeka. Kada će majka dijete zadojiti, neka si najprije dobro ruke opere, a osobito neka su joj prsti čisti, jer ako drži dijete pri sisi prstima na kojima ima i najmanje tijesta, biće joj dijete kad odraste ćelavo.

 

Isto tako treba mladu majku uputiti da previše ne ljubi, ni ona ni muž joj djeteta, jer će dijete požutjeti od roditeljskih poljubaca.

 

Ima djece koja plaču i danju i noću i nikako ih umiriti ne možeš. Sada valja prije svega znati, da li je dijete urečeno ili nije. Ako je urečeno, valja mu uroke skidati, a ako nije, meći mu slobodno ustavljak. Ustavljak je svaki kamen koji je neko bacio pa se slučajno ustavio na rašljama debla ili na grani kakove voćke. Kamen taj ne mora da bude velik, ali ako pane na zemlju, više ne vrijedi. Ako si dakle našao ustavljak, metni ga djetetu pod glavu i dijete neće više ni kreknuti, nego će odmah slatko zaspati ili će se barem primiriti.

 

 

Koliko ostaje ebejka kod novorođenčeta?

 

Iza poroda ostane ebejka do sedme noći kod novoronenčeta, koje joj je obično unuče. Ako ebejki nije moguće da cijelo to vrijeme ostane kod rodilje, mora barem sedme noći doći. Sedme noći donese ona tevsiju fine pite i vruću pogaču. Osim toga daje ona svakomu u onoj kući kakav dar, već kako koja može, a unuku donese kat haljina u vrijednosti od 20 do 300 kruna. Sada spreme roditelji veliku većem i pozovu najbliže rođake. Tu oni večeraju, a poslije večere nadiju djetetu ime, ako mu otac ili majka nijesu dali imena dok je još bilo u utrobi materinoj. Dijete dobije ponajviše ime svoga oca ili matere ili koga u najbližoj svojti. Ako to nije, dadu mu ime prema onomu danu ili mjesecu kada se je rodilo. Veli se: »Iznilo je dite ime na sebi.« Ako se na primjer dijete rodi u mjesecu ramazanu, zove se muško Ramo, a žensko Ramiza. Ako se dijete rodi mjeseca muharema, zove se muško Muho ili Muharem, a žensko Muharema. Mjeseca safera zove se muško Safer, a žensko Safija, mjeseca mevluda žensko Mevla, a mjeseca šabana muško Šaban itd.

 

 

Nadijevanje imena i ko je najpreči

 

Ako se ukućani ne mogu da slože kako će se dijete zvati, zovnu obično hodžu. Hodža uzme makaze i komadić papira, pa ga razreze na četrdeset jednakih dijelova. Na svaki dio napiše po jedno ime, a onda sve metne u fes. Papire u fesu dobro promiješa, a onda ga prikuči majci da izvuče jedan papirić. Koje je ime napisano na onom papiriću, onako će se dijete zvati i svi se moraju time zadovoljiti. Kada Muslimani daju djetetu ime, ne dobiva ono kuma, kao stoje to kod nas u vjeri i u običaju.

 

Muslimani poznaju trostruko kumstvo: sunnetsko, vjenčano i striženo kumstvo. Mi ćemo ovdje govoriti samo o striženom kumstvu, jer svi znamo što je vjenčano kumstvo, a o kumstvu kod sunnećenja govorićemo kada do sunnećenja dođemo.

 

Nastaviće se!

 

30.05.2009.

DŽENNETSKA TRANSVERZALA

Nijaz SALKIĆ

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
Festekim kema umirte ve men tabe meake vela tatgav innehu bima tea'melune besir. Vela terkenu illellezine zalemu fetemes-sekumun-naru ve ma lekum min dunillahi min evlijae summe la tunsarun.
"Ti idi pravim putem, kao sto ti je naredjeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite." (Hud 112)

Mnogo je onih koji i  pored mnoštva jasnih putokaza i smjerokaza na putu prema Džennetu, skreću sa magistrale i biraju stranputice i krivudave puteve. Ipak poslije potrošenog vremena, gubitka snage, velikih napora i razočarenja, na kraju konačno shvate da su lutali.

29.05.2009.

DANAS LEPA BRENA U SARAJEVU

Danas, 30. maja 2009., Fahreta Jahić peva u sarajevskoj »Zetri«.  Našom opevanom i ponosnom Zetrom će se (h)oriti  Breena, Breena, a suze radosnice poteći će niz lice svih ponosnih Sarajlija i Sarajki. Nije šala, naumpast će im 1992, kada je pored ostalih gorjela Vijećnica, BH Parlament, RTV Sarajevo i mnogi domovi naši sarajevski.

 

Nije šala, gorjeće nam ponovo Sarajevo. Ne stiže u ovaj herojski grad bilo ko, narode,  Brena nam naša dolazi. To je veliki praznik i događaj za sarajevsku palanku i ovaj zabačeni i zabiti kraj. Malo je gradova i vele mjesta koji to sebi mogu priuštiti. Zato Sarajlije ponosno dignite vaše glave i svi pohrlite u Zetru. Aferim bilo svim posetiocima današnjeg koncerta.

 

Sarajevo, Mubarećola ti  najveći praznik!
28.05.2009.

MIMBERA – GOSPODARA SE SVOGA BOJE I KAD IH NIKO NE VIDI

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

 

Danas je petak, 29. maj 2009. ili  05. džumade-l-uhra, 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 


Allah, s.v.t.a., u Kur'ani Kerimu kaže:


 إِنَّ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُم بِالْغَيْبِ لَهُم مَّغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ كَبِيرٌ

Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi - oprost i nagrada velika!

 وَأَسِرُّوا قَوْلَكُمْ أَوِ اجْهَرُوا بِهِ إِنَّهُ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ /12

/Govorili vi tiho ili glasno - pa, On sigurno zna šta grudi kriju!/13

أَلَا يَعْلَمُ مَنْ خَلَقَ وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ 

/A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemo potanko obaviješten./14

هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ ذَلُولاً فَامْشُوا فِي مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِن رِّزْقِهِ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ   

/On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljavanja odgovarati. /15/ 67 Al - Mulk / Vlast

 

 

Najgore je pretvaranje

 

Uzvišeni nas obavještava o onome koji se pribojava za svoj položaj kod Gospodara u stvarima između njega i Allaha, dž.š., odnosno kada je daleko od ljudi. Takav se čovjek suzdržava od grijeha i pokoran je svome Gospodaru i onda kada ga ne vidi niko osim Allaha Uzvišenog, te takvom pripada oprost i velika nagrada, tj. Allah će mu, dž.š., oprostiti njegove grijehe i daće mu obilnu nagradu. Ako želimo provjeriti svoju bogobojaznost trebamo zabilježiti i ispitati svoje ponašanje kada smo sami, kada smo među svojom užom porodicom i u trenucima kada smo na radnom mjestu, među ljudima. Ako ima većem odstupanja u ponašanju onda smo mi samo dobri glumci, a to je onda puko licemjerstvo i pretvaranje.

Pogledajmo praksu Poslanika s.a.v.s.Pouzdano se navodi u oba Sahiha (482):."Sedmericu će Allah Uzvišeni zakriliti hladom svoga Arša na dan kada ne bude drugog hlada osim Njegovog, među njima su: pravedni imam, mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju, dvojica ljudi koji su se zavolili u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali, čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha, čovjek koji je udijelio sadaku i sakrio je da niko ne zna, i čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze.

 

 

Igra i zabava

 

Zanimljivo je sadašnje vrijeme. Koliko se samo »ozbiljnih« ljudi ponaša neozbiljno, baš poput neodgovorne djece. Skloni su malim igricama, pomodarstvu, glumi i pretvaranju, ogovaranju, prenošenju riječi, pravljenju smicalica, izrugivanju onih koji im trenutno ne odgovaraju ili su u nečemu bolji od njih. Ostvaruju se prijateljstva kao pontonski mostovi za kratku upotrebu. Sve to ukazuje i išareti kao da će ljudi vječno živjeti. Ljudska sklonost ka  prevari, podmićivanju, lažima, ljaganju, huljenju i negiranju nečijih zasluga, nema granica.  Pokvarenost i sebičnost su uzeli toliko maha, baš kao u vaktu pred bosansku naqbu-katastrofu, 1992. godine.

Uzvišeni je rekao, opominjući nas, da je On Upućen u tajne i skrivene misli:

وَأَسِرُّوا قَوْلَكُمْ أَوِ اجْهَرُوا بِهِ إِنَّهُ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ

"Govorili vi tiho ili glasno govorili, pa On sigurno zna šta grudi kriju!", tj. zna šta je skriveno u vašim srcima.

أَلَا يَعْلَمُ مَنْ خَلَقَ وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ

"A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara", tj. zar sve da ne zna Stvoritelj? "Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obaviješten."

 

 

Budimo dobronamjerni i džometi i razmišljajmo

 

Nakon toga Allah, dš.š., obavještava nas o Svojoj Blagodati prema Njegovim stvorenjima, jer im je potčinio zemlju i učinio je pogodnom. Stvorio ju je mirnim i nepomičnim kopnom, a na njemu postavio brda tako da se ne sudaraju, dao izvore i vrela i ispresijecao ga putevima. Na njemu je ljudima pripremio razna dobra, tlo za usjeve i plodove. U cijelom našem životu, vjera treba biti na prvom mjestu, jer smo kao ljudi nezadovoljni. Koliko god da nam Uzvišeni da, da uspijemo u životu, da se obogatimo, uvijek nam je malo. Zato nam vjera mora biti mjera, kojom ćemo vagati svoje uspone i padove, sreću i gorčinu puta prema Džennetu. Insan mora poslije svake životne etape i perioda u radu, uspješnog ili neuspješnog, napraviti mali predah i napraviti detaljnu analizu. Trebamo podvući crtu i kazati, da smo mi ljudi ipak samo bića od duše, krvi i mesa, pa da se ne zaboravimo da smo ipak sve što imamo,dobili na kratko korištenje. Dobili smo to sve ukesim od Milostivog Allaha s.v.t.a.

 

Uzvišeni je rekao:

هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ ذَلُولاً فَامْشُوا فِي مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِن رِّزْقِهِ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ

"On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim", tj. putujte kuda želite, različitim krajevima tražeći dobiti, ali znajte da to nastojanje neće vam koristiti osim ako vam Allah Uzvišeni ne olakša. Zato je Uzvišeni rekao:

وَكُلُوا مِن رِّزْقِهِ

"…i hranite se onim što On daje", pozitivan angažman ne protivrječi tevekkulu.

Prenosi Omer Ibn-Hattab, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: (483) "Kada biste se vi oslanjali na Allaha, dž.š., istinskim tevekkulom, On bi vas opskrbljavao kao što opskrbljava ptice, koje osviću gladne a smiruju se site." Ovaj hadis prenose Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn Madže od Ebu-Hurejrea, a Et-Tirmizi ka`e da je hasen - sahih. Hadis potvrđuje da ptice lete jutrom i večeri u potrazi za hranom - opskrbom uz oslanjanje na Allaha Uzvišenog, jer je On Potčinitelj, Upravitelj, Stvoritelj svega i "Njemu ćete poslije oživljavanja odgovarati", tj. Njemu ćete se vratiti na Sudnjem danu .

 

 

 

Allah je nježan i Milostiv

 

Uzvišeni je prema Svojim stvorenjima nježan i milostiv jer je On Onaj Koji je blag, Koji oprašta i Koji daje mogućnost odgode, iako je On moćan da kažnjava Svoja stvorenja zbog nevjerstva nekih od njih ili zbog obožavanja nečega drugog mimo Allaha, dž.š.

 

Uzvišeni kaže:

أَوَلَمْ يَرَوْا إِلَى الطَّيْرِ فَوْقَهُمْ صَافَّاتٍ وَيَقْبِضْنَ مَا يُمْسِكُهُنَّ إِلَّا الرَّحْمَنُ إِنَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ بَصِيرٌ

" Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih?", tj. ponekad lete mašući krilima kroz zrak, a ponekad skupe jedno a razviju drugo krilo.

مَا يُمْسِكُهُنَّ إِلَّا الرَّحْمَنُ

"Samo ih drži", tj. u zraku, "Samo ih Svemilosni drži", tj. Allah, dž.š., pticama je potčinio zrak i to je jedan od dokaza Njegove milosti i dobročinstva;

إِنَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ بَصِيرٌ

"On, zaista, sve dobro vidi", tj. vidi sve što koristi Njegovim stvorenjima. U istom su smislu i riječi Uzvišenog u drugoj kur'anskoj suri (16:79):

"Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu bez muke lete, njih samo Allah drži. To su, zaista, dokaz ljudima koji budu vjerovali."


Uzvišeni Allahu, podari nam snage i znanja pa da budemo od onih koji se Tebe boje u trenucima kada smo u masi i među ljudima i kada noću ostanemo sami sa svojim mislima.

Molimo Te Gospodaru naš, oslobodi nas pretvaranja, licemjerstva, ulizivanja, podmićivanja, ogovaranja i ponižavanja. Ne dovodi nas u iskušenje da se promijenimo kada uznapredujemo na položaju ili u bogatstvu. Daj nam da ostanemo isti, pa da ljude cijenimo po dobroti, poštenju, pobožnosti i radu, a nikako drugačije.


Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima.


Literatura: Tefsir Ibni Kesir

28.05.2009.

MUSLIMANSKO NOVINARSTVO-SPLETKARENJE

Nijaz SALKIĆ

 

 

 

 

 

 

 


 

وَمَكَرُواْ وَمَكَرَ اللّهُ وَاللّهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ

I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. Sura (3) : Ali-'Imran - Imranova porodica, 54. ajet

 

U ovom ajetu uzvišeni Allah s.v.t.a., spletkaroše stavlja na ravan nevjernika. Zbilja se spletkaroši Uzvišenog Boga, s.v.t.a. ne boje. Kako ćete prepoznati te ljude? Ima ih sigurno i u vašem mjestu boravka, oni su naše komšije, rođaci, kolege sa posla a odlika im je da gdje god stanu i gdje sjednu od njih nisu rahat čestiti ljudi i žene.  Spletkarošima niti jedan jedini čovjek nije ispravan, nije u redu, nije pošten, nije dobar. Dobri, pošteni, pametni, čestiti su za njih samo oni ljudi koji ogovaraju, napadaju, spletkare i čine nered, dakle koji su kao i oni, spletkaroši.

Muverrek el-'Idžli kaže: „Ima nešto što toliko i toliko godina pokušavam naučiti, a što mi nikako ne polazi za rukom. No, ja se nikada neću okaniti da to postignem.“ Kada su ga upitali o čemu se radi, on je odgovorio: „Pokušavam se naučiti da se ne osvrćem na ono što me se ne tiče!“

 

Koliko spletkarenje, uhođenje, praćenje, zanimanje za slabosti drugih ljudi,  može naštetiti čovjeku najbolje će ilustrirati hadis koji prenosi Enes, r.a: „Jedan mladić je poginuo kao šehid u Bici na Uhudu. Na trbuhu smo mu našli kamen koji je vezivao zbog gladi. Majka mu je obrisala prašinu sa lica i rekla: „Neka ti je prijatan Džennet, sinko!“ Na ove riječi Vjerovjesnik, s.a.v.s., je reagirao: „A otkud ti znaš?! Možda je govorio nešto što ga se ne tiče i škrtario zbog onoga što mu ne bi naštetilo!“

 

Poslanik islama, s.a.v.s., prijeti da će otkrivanje i razglašavanje nečije mahane rezultirati Allahovim razotkrivanjem i sramoćenjem te osobe u njegovoj kući i najbližem okruženju. Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi predaju u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: „Ko prikrije sramotu svoga brata muslimana, Allah će prikriti njegovu sramotu na Sudnjem danu. Ko razotkrije sramotu svoga brata muslimana, Allah će razotkriti njegovu sramotu i osramotit će ga, na isti način, u njegovoj vlastitoj kući!“

Sličnu predaju prenosi i Abdullah b. Omer, r.a. U toj predaji se kaže da je jednom prilikom Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa mimbere glasno uzviknuo: „Skupino onih koji ste primili islam svojim jezicima a iman još uvijek nije ušao u vaša srca, nemojte uznemiravati muslimane, nemojte ih sramotiti i nemojte iznalaziti njihove mahane, jer, zaista, ko bude iznalazio mahane svoga brata muslimana, Allah će razotkriti njegove mahane, a kome Allah bude razotkrivao njegove mahane, osramotiće ga, pa makar usred njegove kuće!“

 

Upamet!


27.05.2009.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 20.


Priredio: Nijaz SALKIĆ 



 

SAVJETOVANJE (NASIHAT)

 

Allah, dž.š., kaže:

 

Innemel mu'minune ihvetun…, "Zaista su vjernici braća!" (El-Hudžurat, 10)

Nuh, a.s., govorio je svome narodu. "... ve ensahu lekum.. I savjetujem vas." (El-A'raf, 62)

A Hud, a.s.: ': .. ve ene lekum, nasihun emin. i ja sam vam iskren savjetnik." (El-'Araf, 68)


 

Temim ibn Evs ed-Dari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Vjera (din) je nasihat (dobronamjeran savjet)." A mi rekosmo: "Kome?" Alejhisselam odgovori: "Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, rukovodiocima (vladarima) muslimana i svim muslimanima općenito."

(Allahu - čvrsto i ispravno samo Njega vjerujući, Knjizi - po njoj radeći, Poslaniku - po njegovim naređenjima postupajući...) (Muslim)

 

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Nijedan od vas neće biti pravi vjernik, sve dok ne bude želio svome bratu (prijatelju, muslimanu) ono što želi sam sebi." (Muftefekun alejhi)

 

Nastaviće se!

27.05.2009.

SREBRENICE NAŠA - MAJČINSKA RANO

Šefika LIČINA 

 

NE BOJ SE SINE

Kako ti je ime Slobodanova majko? Kako ti je ime Ratkova majko, Draganova, Radovanova, Brankova? Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža.

 

 Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove, za djecu našu.

 

Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti.

 

Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani.

 

 

Ja sam ti dala ime Mrča, jer mrča moraš biti. Samo tvoja utroba mračna, jadna i čemerna, pogana i otrovna, može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj,

 

 Mrčo, ubio je mog sina, nevino dijete moje. Oči majki, trebaju gledati svijet, cvijet, rastanje djece svoje i njihove djece, a ne ubijanje i sliku živu, kada nesoj ljudski, ubija i muči. Pucala je lubina moja, gorjela utroba moja, krvave suze očima mojim, dok sam gledala dijete moje, kako mučki, kukavički ubija pogan tvoja.

 

Imao je samo šesnaest godina, tek nastao na svijet. Nevin, mlad ko rosa, ni brada mu nije uspjela porasti, sem nešto ko mahovina, što me golicalo kada me zadnji put grlio. Pred očima mojim padalo je moje dijete dok ga je tvoj sin Mrčo, hijena ljudska nogama po glavi udarao. Udarao nesoj ljudski, djecu našu, sinove naše, ljubavi naše, cvijeće bosansko.


 


Nijemo usnama šapćem, slici govorim: „Ne boj se sine, majka je s tobom i Bog je s tobom. On sve vidi i sve čuje". Nije bilo mog sina strah, Mrčo, ni glasa pustio nije, ni klečao, ni jec’o, ni molio nije. Nemoćan bio, mnogo jači i viši i ponosniji, od tvog gada sina. Tvoj sin, Mrčo, jadan, mali, pucao u svezane ruke, u kosu plavu, majicu plavu obojio bojom crvenom i ništa više.

 


„Zašto, majko, ja odoh, a htio sam puno. Da te pazim i mazim, kao ti mene što si. Mašinu da ti kupim, haljine da ti pere. Gospođa, hanumica do vijeka da mi budeš".


„Ne brini, sine, kupiće meni mašinu ljudi, mogu ja i ‘vako. Rano moja, radosti majkina. Ko će majku u mezar spustiti, mezar praviti, fatihu proučiti? Ne boj se, sine, tu je majka. Ne bojte se, ljiljani, naši. Cvijeće mirisno, djeco naša.

 

Ne boj se, sine, dženetu se pokloni, tamo svega ima, nagrada hiljadu. U bašče dženetske, sine da šetaš. Mirisi cvijeća, rane da vidaju tvoje. Hurije dženetske kolo da ti igraju. Da majku svoju čekaš i dočekaš pod drvo hurme radostan i sretan. Sad si gazija bosanski, moj dični heroj i ponos moj."

 

 

 „Ne bojim se ja, majko, ne bojim smrti", nečujno šapću drhtave usne. Plavi čuperak na čelo pada, mirisno od čistog znoja. Šta li sada misliš ljepoto, moja, dok smrt u oči gledaš, dok tvoje tijelo ka zemlji pada. Da li je puno boljelo, sine? Da li si čuo psa da laje, da te čeka stado tvoje i frule zov. Da li su breze šuštale, sine, one što je babo sadio kada si se rodio? Da li je smrt, poput izvora našeg, što iznad kuće klokoće tiho, ili slatka kao ona trešnja što si se na nju peo, jeo i gađao drugove svoje? Je li mirisna ko trava čaira naših? Ne boj se, sine, fatihu uči, Bogu se moli. Majko, mene je ipak, malo strah. Miču hladne usne, plavog laneta mog. "Ne boli, sine, ne boli ništa. Ko pčela kada ubode.

 

Ne boj se gazijo, dova je moja sa tobom sine. Melek je tu, glavu nasloni na njegove ruke. Hurije će te napojiti sine, Dženetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oči, moje, rahmetululah. Boli sine, boli i majku. Šehade ućim šapatom svojim. Bože dragi tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauči, sabura daj. Oči da sačuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu tvoju, za dušmana mog. Pameti mi daj da pamtim zlikovce naše. Da nađem kosti moje, da grije majka u krilo svoje zavežljaj mili. Da nosi majka u zemlju hladnu, suzama da zalijem bosiok mladi, što će nići iz taze mezara. Fatihu da učim djetetu mom, sinovima našim, djeci bezgrešnoj. Pameti mi daj Bože, moj dragi, da mogu ići i kleti.

 


Kibleta moja svuda biće gdje raste cvijeće naše, krvi i patnje bosanske. Bože moj mili neću da umirem. Hoću gledati zlotvora, našeg, da se trese, znoji i muči. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili ti si moćan, jedini naš sudija i svjedok. Za zlo ne kopaš oči kada treba nego kada boli. Na kušnju stavio zlotvore crne, da biju i kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, ti slamaš polako.


Da li si znala šta dojiš, Mrčo, pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je li tvoj mlijeko čemerno bilo, ko guje ljute, pa mozak pomutilo jadu tvome? Je li i on pionir bio, je li pjevao pjesme cvijetu, Zmaju Jovi. Je li pravio latice za praznike tvoje? Da li je poslušan bio, komšiji pomagao, pa sad ubijo? Zar nisi vidjela, tu pogan svoju, kako bazdi na vonj, na rakiju briju i krv usirenu, što kapa sa pogane dlake?

 

 

 Ne boj se sine, tu je majka. Radost si moja bio. Rodila te u kući u maju kada sve miriše. Plač tvoj bio je nagrada za muke moje. Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i reče:"Biće to heroj, babin, Bosanac pravi". Pa prvi zubić ko u zečića, sa čuperkom plavim, radosti moja. Prvi koraci, tvoji, livadama našim. Unio si radost u kuću našu! Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala, ljuljala, liječila, brinula. Noćima bez sna. Gajila majka janje za dželata, tvog sina Mrčo. Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od učitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo Mrčo, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispred onog tvog poganog sina.

 


Ne boj se sine, Ponosna je majka, što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veća i jača, snažnija i ponosnija, no ti Mrčo što si. Ja nemam sina, al obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrčo, a nemaš ni obraz.

 


Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeća. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smješke na obrazu tvom.

 



Ne boj se sine, doći će majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrčo, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje će znaš li biti jadova raka? Danas Mrčo, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrčo, čemera tvog. Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju.


Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog.
“Evo sam majko ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je dženetsko lijepo nestvarno. Šerbeta pijem, baščama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božja je pravda milost naša. Ne plači majko, suza me davi, fatihu uči, to mi prija i sladi”


Spavaj mirno voljeno moje, evo došlo svijeta pola, da ispjeva pjesmu ponosnu, da obiđe krvavu Bosnu. Evo svima sija osmijeh s lica.


Živa je sine i živjeće za navijek moja, tvoja i naša Srebrenica.


26.05.2009.

IZLET U DOMOVINU-UDRUŽENJE ŽENA SABAH

Nihada SALKIĆ


Sarajevo, grade moj!

 

Tako počinje pjesma našeg velikog pjevača Halida Bešlića, a imamo mi još puno pjesama u kojem je opjevano naše šeher Sarajevo. Nije mi namjera pisati o pjesmama, ali to mi je inspiracija za početak pisanja ovog mog putopisa. Naime, udruženje žena »Sabah« iz Velenja, posjetilo je za jedan vikend upravo grad Sarajevo. Bilo je žena koje nikada nisu bile u pomenutom gradu, a i onih koje svake godine zijarete našu metropolu. Ma koliko puta si bio u Sarajevu, imaš želju da se ponovo vratiš, jer Sarajevo samo Bosna ima. I eto, 22. maja u 12 sati poslije ponoći skupismo se ispred »Crvene dvorane« u Velenju, oprostismo se sa familijom i krenusmo. Ma koliko smo pokušavale zaspati da bi se bar malo odmorile i skupile snagu za predstojeće dane, bilo je uzalud. Malo se učio mevlud, malo pjevalo, šalilo i pričalo, i gle, stigosmo do Doboja. Odlučili smo da u selu Moševac svratimo i popijemo našu, bosansku kahvu, a to i učinismo. Prva jutarnja kahva u 7 sati ujutru dade nam snagu da krenemo dalje. Nastavlja se prijatna atmosfera u autobusu, jer još malo i stižemo ako Bog da na cilj.



 


Odlučili smo da u selu Moševac svratimo i popijemo našu, bosansku kahvu, a to i učinismo. Prva jutarnja kahva u 7 sati ujutru dade nam snagu da krenemo dalje. Nastavlja se prijatna atmosfera u autobusu, jer još malo i stižemo ako Bog da na cilj.

 

 

Na Baščaršiji


U pola jedanaest stižemo na Baščaršiju, gdje smo se našli sa našim vodičima Mirsadom Bojićem i njegovom hanumom Almom te Lejlom Ganijun, studenticom perzijskog jezika i književnosti.





Odlučismo da se do 12 sati malo razgledamo po Baščaršiji, jer u 1 sat imamo zakazan ručak u hotelu na Bjelašnici, gdje ćemo i prespavati. Šetali smo tako i kupili po neku sitnicu za svoje najmilije, a usput se osvježili limunadom i kakvim kolačem. Stižemo na zborno mjesto tj. kod Sebilja i tu se iznenadih, ali veoma prijatno. Naime, tu sam ugledala svoju prijateljicu Fadilu Isaković sa porodicom, inače rodom iz Bužima. Došli i oni da posjete Sarajevo, a eto Allah dž.š. me obradova da se nakon godinu dana opet vidimo. Malo popričasmo, ma pričale bi mi do sabaha ali mi moramo dalje.



Krenusmo znači sa Baščaršije ka planini Bjelašnici, udaljenoj 25 km od Sarajeva. Malo nas hvatala panika kad smo vidjele šume kroz koje se vozimo, nije šala 1300 m nadmorske visine, realno govoreći, nije nam bilo svejedno. Stigosmo pred hotel »Maršal« jer tu smo bile namijenjene.

 

 

Na Bjelašnici u hotelu »Maršal« i na Vrelu Bosne


Svježina i oštar zrak osvježiše nas pošteno. Prijatno osoblje i direktor dočekaše nas i zaželiše nam dobrodošlicu i pokazaše nam već pripremljenu salu za ručak.







Ručasmo, a potom se rasporedismo po sobama da bi se osvježile i krenule dalje. Ko je htio obaviti namaz, imao je priliku klanjati u mesdžidu u sklopu hotela. Oko 4 sata popodne krećemo ka vrelu Bosne. Usput svraćamo u trgovački centar »Škafa« gdje kupismo neke stvari po veoma ugodnim cijenama.






Oko šest krećemo dalje i stižemo na vrelo Bosne. Šetnja i prelijepi ambijent nam povratiše snagu, a voda sa izvora razgali nam dušu. Napravismo par fotografija i žao nam, je ali moramo dalje. Vraćamo se nazad u hotel gdje nas čeka večera. Bile smo preumorne, zatečenih nogu, preplanule od sunca, jednom riječju rečeno, nikakve. Ponovo se osvježismo, preobukosmo, klanjasmo akšam namaz i krenusmo na večeru.

 

 Večera, kahva i rekreacija


Večerasmo, a šef hotela nas pozva u drugu salu, gdje nas je čekala kahva, hurmašice i muzika. Nakon prvih tonova muzičara, nijedna žena više nije bila umorna.




Rekreacija je tarjala do 11 sati, a onda odlučismo da nakon jacije namaza idemo na spavanje, a to i učinismo. Svanulo je jutro i evo i prve jutarnje kahve. Milina je sjesti ispred hotela i pogledati bjelinu snijega na Bjelašnici u mjesecu maju. To moraš vidjeti i osjetiti. Stiže i doručak, nakon kojega se opraštamo sa osobljem hotela koje nas isprati do autobusa. Aferim im bilo! Zaista, hotel na nivou.

 

 

Ponovo u čaršiji

Krećemo i ostavljamo za sobom prelijepu planinu i pejsaže. Neka, doćićemo opet ako Bog da. Dolazimo u Sarajevo i obilazimo Zemaljski muzej, a ima se bogme šta i vidjeti.






Malo je pola sata da bi se vidjelo sve to bogastvo, sačuvano do dana današnjeg. Krećemo dalje, a cilj nam je obilazak mezarja »Kovači«, gdje je sahranjen naš drag razhmetli Alija Izetbegović.

 

 Posjeta mezarju »Kovači«


Sunce je sve jače peklo ali nije nas omelo. Ulazimo u mezarje, puno bijelih nišana. Bože dragi, koliko je mladih života palo, da bi nama danas bilo dobro.







Suze same krenuše dok učimo fatihe svima njima. A tamo na sredini jedan mezar posebno obilježen uz počasnu stražu. E tad mi se srce još više steže, jer sama pomisao ko leži u tom mezaru ledi krv u venama. Dragi naš predsjedniče, neka ti Allah dž.š. podari lijepi Džennet. Amin! Blagi povjetarac pirio je, kao da je htio da obriše suze sa naših očiju, jer mislim da niko nije ostao ravnodušan, gledajući mezar tog heroja, tog dragog nam insana, našeg dobrog rahmetli Alije. Krenusmo nazad ka Baščaršiji, gdje obavismo još neke kupovine, a zatim se uputismo u džamiju Kralja Fahda.

 

 

Zijaret džamiji kralja Fahda


 

 





Sve džamije su lijepe ali ova ima posebnu čar. Zatekosmo nekoliko žena koje nas poselamiše i upitaše odakle smo. Malo promuhabetismo, fotografisasmo se i krenusmo dalje. Stižemo do jednog restorana gdje ćemo ručati jer moramo imati snage, dug je put.

 

 Užina u restoranu »Brajlović«


Naručismo šta je ko htio jesti, a usput se divismo prelijepom interijeru objektu. Nakon ručka opraštamo se sa našim vodičima i krećemo teška srca u Sloveniju.




Stižemo do Žepča i pravimo pauzu. Dragi Allah nam posla čovjeka koji nas obavjesti da ne krećemo dalje, jer se u blizini desila teška saobrajna nesreća, ima i mrtvih. Odlučismo da u hladu popijemo kahvu i čekamo. Nakon više od sat vremena krećemo ka Doboju, put je prohodan.

 

 Kahva u Doboju


Zaustavljasmo se i u Doboju, jer je naša sestra Emira željela vidjeti majku, koja nas sa suzama u očima dočeka na autobuskoj stanici. I tu popismo kahvu, popričasmo sa našom Almasom, vrijeme leti i mi stvarno dalje. Isprati nas majka Almasa, zaželi nam sretan put. Stižemo do bosanske granice, a ima šta i vidjeti.



Kilometarska kolona, mic po mic smo se pomicali i tako sat vremena, kako na bosanskoj tako i na hrvatskoj strani. Konačno smo u Hrvatskoj. Vozimo se tako, a atmosfera u autobusu na nivou. Ma ništa ne može pokvariti raspoloženje ženama, ni sunce, ni zastoji na cesti, šalimo se i pričamo, neka tako i treba. Konačno dolazimo i na slovensku granicu, ali hvala Bogu tu nismo čekale, idemo dalje Neke hanume zaspaše, jer valjalo je sutra ako Bog da u prvu smjenu. Koliko su uspjele spavati ne znam, ali treba izdržati sutrašnji dan. Svaka im čast!

 

 U Velenju iza pola noći


Kad smo stigle u Pirešicu, počela sam buditi uspavane ljepotice, jer blizu je Velenje, pakujte se. Stižemo do autobusne stanice, a naši najmiliji nas čekaju, ni oni ne spavaju. Poselamismo se jedna sa drugom, uzesmo svoju prtljagu i krenusmo svojim kućama. Svuda pođi, svojoj kući dođi, završiću sa stihovima. Ovom prilikom zahvaljujem se našem šoferu Silvu Goličniku, za njegovo strpljenje i njegov trud, zahvaljujem se osoblju hotela Maršal, uz sve pohvale naravno, zahvaljujem se Mirsadu Bojiću te Almi Bojić za njihovu ljubaznost i pomoć, a največa zahvala ide mojim ženama udruženja »Sabah«, koje su mi pomogle da realizujemo ovaj izlet. Neka ih Allah dž.š. nagradi za njihovo strpljenje i trud i neka ne zamjere ako nešto nije išlo kako smo zamislile.


Nadam se da im je bilo lijepo.      

25.05.2009.

KO ĆE DO VOZAČA

Nijaz SALKIĆ

 Dugo nješto kontam a nikako da mi se rasvijetli. Ljudi moji, zanima me kako ući u autobus a da bidneš prvi. Dali je sreća ili umijeće, ući na prva, jali na stražnja vrata? Kada uđem, smijem li odmah sjesti ili malo pričekati?

 

Joštene bi volio znati. Smidem li ja sjesti u  prvi red, u drugi red, na sećiju, ili gdje me posade i kažu mi, deder, šjedi tude.? Ako se ne ljutite, da još nješto preupitam! Kako se postaje glavni? Je li važnije i serbeznije voziti autobus jal' naplaćivat' karte?

 

Et', to su moje večerašnje zanimacije i preokupacije. Pa vi vid'te kako ćete mi dževapiti i hesabiti. Jelde!
25.05.2009.

FIKH ZA SVAKOGA - O KLANJANJU BOLESNIKA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Dobro je poznato da musliman mora 5 puta dnevno stati pred Uzvišenog Allaha i obaviti namaz. Takođe je sasvim jasno da niko ne može klanjati (obaviti) namaz za drugoga. Isto tako je znano da sa čovjeka spada dužnost klanjanja namaza jedino kada umre ili poludi, nedaj Bože. Zdravlje je veliko bogatstvo, koje ne znamo cijeniti do momenta kada nam počinje nestajati ili kada ga izgubimo. U bolesti je sve drugačije raditi i činiti pa i obavljanje namaza je sasvim drugačije i teže, ali  obaveza izvršavanja ostaje i ne prestaje. Donosim vam insert iz knjige: »Fikhu-l- Ibadat« od uvaženog alima Muhammeda Seida Serdarevića o izvršavanju obaveze namaza, sa strane haste-bolesnika.

 

 

O klanjanju haste-bolesnika

 

Bolesnik koji nikako ne može klanjati stojeći ili može ali s velikim bolom ili se boji da će mu se bolest pogoršati ako ustaje, klanjaće sjedeći obavljajući tada ruku i sedždu, a sješće onako kako mu bude zgodno.

 

Ako bi mogao jedno vrijeme stajati, ali ne dok sve izuči što treba, on će stajati koliko može, a onda će sjesti i tako dovršiti učenje. Ako ne može obavljati ni rukua ni sedžde, klanjaće sjedeći i njih će izvršiti manjim i većim sagibanjem glave. Ako ne bi ovako učinio, ne bi mu namaz vrijedio. Ne treba ništa podizati prema glavi da bi se na tom sedžda učinila, ali kad bi neko podmetnuo nešto što bi bilo niže od onog njegova znaka za ruku, namaz bi mu vrijedio, inače ne.

 

Ako bolesnik ne može ni sjediti, onda će klanjati ležeći, i to na leđima ili na strani, ali je bolje na leđima, ako može. Metnuće pod glavu jastuk, okrenuvši lice prema kibli, a ne nebu. Dobro "bi bilo i noge do koljena uspraviti da mu tabani ne budu prema kibli, ako može bolesnik. Ne mogne li bolesnik ni znakovima glavom kad leži klanjati, i to potraje više od 24 sata, onda s njega spada dužnost klanjanja i ne treba ni naklanjavati namaze prošle u takvom njegovu stanju.

 

 Ne treba klanjati dajući znakove očima, obrvama i srcem. Ako bi bolesnik mogao stajati ali se ne može pregibati za ruku i sedždu, klanjaće sjedeći i išaretom. To je bolje nego da znakove daje (čini išaret) stojeći. Ko ne može sedžde činiti, ne mora činiti ni rukua, makar ga i mogao obaviti.

 

Ko započne namaz stojeći lijepo, pa mu najednom nešto dođe i ne mogne više stajati, on će dovršiti namaz onako kako može, makar išaretom. Ko započne namaz sjedeći s rukuom i sedždama, pa mu pri tom nestane smetnje za stajanje, dovršiće namaz stojeći. Ako ga je pak bio počeo išaretom pa mu došla snaga i mogao bi klanjati obično, treba ga sasvim iznova klanjati.

 

Namaze koji prođu nekome u nesvjesnom stanju ili u ludosti treba naklanjati ako je to stanje manje od dvadeset i četiri sata, inače ne.

 

24.05.2009.

TU OKO NAS – ZOBA

Nijaz SALKIĆ


Kako nastupi ovo toplo proljeće, insan nikako da se skrasi u kući ili svom stanu. Teško je moj rođeni brate izdržati u zatvorenom prostoru. Posebno se oči vole odmarati u zelenilu, bilju i zerzevatu, vole prirodu, svježinu, lahor vjetrića i kombinaciju sunca i hlada. U toj hođi i stalnom prolazu svojim sudbinskim sokacima, uočih mnoštvo bijelog grmlja mirišljave zobe. Njen miruh, stablo i bjelina cvjetova me vratiše u mladost i probudiše godinama zapretani i uspavani sevdah i dert momaštva, prostranstvo naših njiva, omamu proljeća, raskoš bašti, uskoću osunčanih sokaka, tehniku branja zobe i njenog sušenja na bijelim bezovima i pređanim boščama.





Mi smo u Bosni našu zobu brali po živicama u našim baščama, njivama i prolazima. Ovdje u Sloveniji, zoba je zasađena, prenesena i udomaćila se po gradovima, pored kuća, u baščama i vrtovima. Slovenci je jako vole, sevdišu i uživaju da je gledaju, beru i mirišu. Za nepovjerovati je koliko sam stabla zobe vidio u Velenju.

 

 

 

Evo za podsjećanje jedan članak o Zobi-bazgi

 

 

Zoba-Bazga – lat. Sambucus ssp

Crna zoba, bazga : Sambucus nigra L.
Crvena zoba, bazga – Sambucus racemosa L.
Abdovina – Sambucus  ebulus L.
PORODICA: Caprifoliaceae – kozokrvnice ; Familija Sambuceacae
OSTALI NARODNI NAZIVI : zoba, zova, baz, baza, bazgovina, crna bazga, zovika, aptovina, bujad, abda, aptika,
Farmakopejski naziv : Sambuci flos

HISTORIJA : Sambucus dolazi od grčkog sambyx , naziv za crvenu boju olovnog  spoja minija , na koju naliči crveni sok plodova. Racemosus  znači grozdast, oblik cvjetova i plodova. Ebulus  je rimsko ime ove vrste bazge
Kod starih naroda zoba je bila simbol smrti i rođenja, služila za zaštitu od zlih sila, ali i saveznica vještica. Vjerovalo se da je spaljivanje drveta zobe predznak smrti. Prema narodnom vjerovanju bazga je povezana sa Podzemnim svijetom; svirala napravljena od zobe (bazge) mogu po narodnom praznovjerju prenositi poruke s Onog svijeta, odnosno da neko preko nje oglašava Donji svijet, te da njenu krošnju nastanjuju duhovi. Vjerovalo se da grančica zobe u džepu štiti od reume.  Do kraja XIX stoljeća vinu od zobinih bobica bilo je mjesto na londonskim ulicama, gdje se u hladnim zimskim danima ( i noćima ) prodavalo kako bi osvježilo i ugrijalo putnike i radnike.


Za vanjsku primjenu upotrebljavali su se listovi za pripravljanje obloga kod upala, opeklina, ugriza psa i čireva. Cvjetovi su se upotrebljavali za pojačano izlučivanje mlijeka, ublažavanje bolova i kao sredstvo za pojačano znojenje. Bobice bazge upotrebljavale su se kao diuretik i antidijaroik. Kora se koristila protiv žutice, vodene bolesti i kao sredstvo za pospješivanje menstruacije. 


Kao ljekovita biljka koristila se još u doba Hipokrata, Plinija, Galiena, Heraklija.
U starom Rimu žene su bojale kosu sokom od zrelih bobica – gnječile su tamnoljubičaste bobice i tako dobivale sok koji je davao njihovoj kosi lijepi crvenkasti refleks.

OPIS : Zoba, bazga spada među najstarije i najljekovitije bilje naših krajeva i Evrope. Zoba je takođe jestiva, odnosno neki njezini dijelovi.
Stablo (grm) zobe raste 3 do 10 metara u visinu, listopadno je to drvo,  kora je debela i svijetlosive boje.
Grane su šuplje i drvenaste, ispunjene su mekahnom srži.
Listovi su svijetlozeleni i perasti, jajasti i ušiljeni.
Cvjetovi su dvospolni mirisni ( jak i intenzivni miris) sastavljeni štitci, bijele ili žućkaste boje.
Cvate od maja do juna. Iz cvjetova nastaju oprašivanjem plodovi koji su u početku zelene boje, pa prelaze u ljubičastocrvenu da bi na kraju postali potpuno crni.
Plodovi su bobe veličine 3-6 mm sa po 3 sjemenke i sadrže sočan crveni sok.
omiljena mjesta su joj šumske čistine, rubovi šuma, uz putove uz naselja. Voli dosta svjetla, vlažnu i propusnu zemlju, a najlakši način razmnožavanje je korijenskim izdancima i poluzrelim reznicama ljeti.  Često se sama zasijava sjemenom.


Ljekovite sastojke naći ćemo u svim dijelovima biljke.
Zoba sadrži cijanogenetski heterozid sambunigrozid koji ima dosta jako antivirusno djelovanje, uzrokuje znojenje, zatim flavonski heterozid rutozid, eterična ulja, tanin, smolu, invertni šećer, organske kiseline, antocijan, holin i vitamin C. Kora i list sadrže i alkaloid sambunigirin i purgativne smole. U cijeloj biljci ima željeza, kalija i natrija, a u plodovima jabučne kiseline,.


Crvena zoba tjera snažno izdanke iz žila i panja. Crvena bazga je češća na čistinama i sječinama i šumskim požarištima, javlja se i u planinskim šumama, najčešće u pojasu miješane bukve i jele. Traži sunčane položaje iako dobro podnosi i hlad.


Crna zoba je otporna na niske temperature, voli vlažna i humozna tla, duboka zemljišta bogata azotom. Susrećemo ju u šikarama, živicama, na rubovima šuma, šumskim sječinama a ide do 1200 m. nadmorske visine. 
Abdovinu nalazimo često u većim skupinama na šumskim čistinama, uz puteve, živice bogate humoznim zemljištima. Raste do 2 metra u visinu. Trajna je zeljasta biljka.  Cijela biljka ima jako neugodan miris, a posebno cvjetovi  koji tjeraju insekte (uši, stjenice, muhe), gorkog je okusa, jedno korijen nema ni okus ni miris.

PRIMJENA i SAKUPLJANJE: Kora se sakuplja u proljeće ili ujesen, ima istu vrijednost kao i cvijet, bere se s debljih grana, upotrebljava se njezin srednji – zeleni sloj. Prije upotrebe gornja se kožica sastruže i baci.
Lišće se bere kad se potpuno razvije. Svježe stučene listove stavljati na bolna mjesta kao oblog. Lišće je djelotvorno kao oblog kod hemoroida.
Cvjetovi potkraj proljeća dok se nisu posve rascvali, kada se cvijet trusi – rasipa – nije za uporabu, također kod sušenja cvijet ne smije promijeniti boju. Plodovi se beru u kasno ljeto. Od kore, plodova  i cvjetova priprema se čaj, sirup i ekstrakt.
Zoba-bazga se uzgaja i kao ukrasno drvo, u obliku živica ili malih šumica.
Služi kao diuretik – sredstvo za pojačano izlučivanje urina, te kao laksativ, ali i kao diuretik i laksativ istovremeno.  Zoba-bazga se pokazala dobra u liječenju i ublažavanju HIV-a,  naročito plodovi crne bazge.

 

RECEPTI:№ 1  list
Doza za pripravljanje čaja  je otprilike 2,5 grama; 2 čajne kašičice -  na 1 šolju vrele vode. Po mogućnosti čaj piti vruć, više puta u toku dana po 1-2 šolje. Čaj pospješuje znojenje i pojačava bronhijalno izlučivanje. Naročito je uspješna kod prehlada za pospješivanje pojačanog znojenja. Zaslađuje  se medom ili sirupom od višnji. Na isti način se sprema čaj  od smjese 4 grama cvijeta zobe i po 3 grama cvijeta lipe i kamilice.

№ 2 Za jače izlučivanje mokraće uzima se po 30 grama cvjeta zobe, ploda peršuna i kleke (Juniperus), te 10 grama morača. Tri kašike ove mješavine politi s pola litre provrele vode, poklopiti i ostaviti preko noći. Pije se tri puta dnevno po jedna čaša prije jela.


№ 3 Za lakše iskašljavanje sluzi  uzima se po 30 grama cvjeta bazge i podbjela, te po 20 grama cvijeta bijelog šljeza i morača. Tri kašike ove mješavine politi s 400 grama provrele vode, poklopiti i
nakon dva sata piti toplo svakih dva sahata po jednu veliku šolju.


№ 4 Protiv «velikog kašlja» uzima se po 20 grama cvijeta zobe, rosulje, lista pitomog kestena, bokvice i majčine dušice. Tri velike kašike smjese politi s 400 grama provrele vode, poklopiti i poslije dva sahata piti toplo na svaka dva sata po jednu veliku kašiku.

 

№ 5 Za liječenje konjunktivitisa koristi pet dekagrama suhog zobinog cvijeta koji se potopi u hladnu vodu – u količini 1 litre vode, ostavi tako desetak minuta, zatim se postepeno zagrijava i kad provrije, izmakne se i ostavi poklopljeno petnaestak minuta i zatim procijedi. Na oči treba stavljati oblog od mlakog čaja. Inače, ovako pripremljen čaj može se i inhalirati ukoliko je upaljeno grlo ili su oštećene glasne žice.


№ 6 Protiv upale krajnika sok od zobe se koristi u  mnogim kulturama, upravo zbog njenog protuvirusnog djelovanja, a ujedno pomaže kod gripe.


№ 7 Za preznojavanje kod temperature dovoljan je i mlak čaj od zobinoga cvijeta jer sadrži elemente koje pospješuju znojenje: dvije čajne kašičice cvijeta preliju se s 1/7 litre vrele vode, poklope i nakon desetak minuta procijedi i pije u toku dana gutljaj po gutljaj.

№ 8 Tonik od zobinog cvijeta:
Staviti 2 kg šećera i 2 narezana limuna u tavu s 2 litre vode. Zagrijavati dok se šećer ne otopi, rashladiti i preliti preko 25 cvjetova. Pokriti sve i ostaviti da odstoji 2 dana, procijediti i razrijediti s vodom u omjeru  1:3.


№ 9 Marmelada od bobica
Potrebno je 2 kg koje treba zgnječiti ili bolje propasirati te kuhati u malo vode uz dodatak pola kile šećera. Kada veći dio tekućine ispari  smjesu spremiti u flaše ili tegle. Marmelada je ukusna i zdrava, naravno !



№ 10
  Čaj od abdovine  za jače mokrenje, neredovitu stolicu i bolesti živaca:
Uzme se 4 grama plodova abdovine i 1 dl vode, plodove kratko prokuhati i poklopiti. Ostaviti stajati poklopljeno pola sahata  i procijediti; pije se  1 – 2 šolje dnevno.


№ 11  Sirup od abdovine za jesensko čišćenje krvi : potrebno je 1 kg svježih plodova abdovine i 4 kašike meda; bobe zgnječiti ( propasirati) i ostaviti poklopljene 4 dana da provrije; kad se sok razbistri procijediti i zasladiti medom. Uzima se 3 puta dnevno po supena kašika sirupa PRIJE jela.


№ 12 Čaj od abdovine  za čišćenje jetre i reguliranje funkcije mokraćnih organa :
Potrebno je 2 grama lišća i dl vode; provrelom vodom prelije se lišće i poklopi, odstajalo nakon pola sahata  i procijeđeno, pije se šolja čaja ujutro i pola sata prije večere.


№ 13 Protiv tegoba reume -  kupke od korijena abdovine1 kg korijena abdovine, 5 litara vode; usitnjeni korijen abdovine kuha se na lagahnoj vatri 2 sahata, procijedi i u toj tekućini namaču se  i polijevaju oboljele noge.
Kao mikocid kod gljivičnih bolesti prstiju i nogu , za liječenje bradavica savjetuje se stavljanje obloga od kaše ploda abdovine. Korijen je uz to laksativ kojim se potiče pražnjenje crijeva a uz to i diuretik.  Veća količina od propisane izaziva glavobolju, mučninu i povraćanje !!!


NUSPOJAVE, INTERAKCIJE I KONTRAINDIKACIJE : Nisu poznate . ukoliko se uzimaju u propisanim dozama.
Abdovinu ne smiju uzimati osobe sa žučnim komplikacijama, osobe slabog želuca i aktivnog čira na želucu.


№ 1  Pohovani cvjetovi bazge : Napravi se smjesa od jedne šalice ječmenog brašna, šoljice finog pšeničnog brašna 850, malo soli decilitar piva ili mineralne vode, pa se doda toliko vode da se dobije smjesa kao za palačinke. Manje, nepotpuno rascvale cvjetove zobe umačemo u tu smjesu i pržimo na vrućem ulju dok ne porumene. Patlice se ostavljaju da za njih možete uhvatiti i okrenuti cvijet kad se na jednoj strani isprži.  Na isti način mogu se pohovati i cvjetovi bagrema. Pržene cvjetove slažite u zdjelu, posipajte smjesom vanilije, cimeta, lješnjaka, badema ili pšeničnih klica. Nije nužno dodavati šećer.


№2 Ulje od bazge : kao kozmetičko sredstvo :  potrebno je  250 mml slatkog bademovog ulja koje se lagahno zagrije ali ne smije zavrijeti, dodaju se cvjetovi zobe te se sve zajedno na sasvim lagahnoj – tihoj vatri ostave otprilike pola sahata. Nakon toga se ulje procijedi i stavi u flašu.
Koristi se za tijelo ili za kupanje, kožu će učiniti glatkom.


REZIME:
Zoba - bazga  (naročito crna) sadrži dva sastojka koji aktivno djeluju protiv virusa gripe.
©M.I

Prijevod na bosanski jezik: Nijaz SALKIĆ


Preuzeo sa: http://www.cvijet.info/


23.05.2009.

HAIR VODA

Nijaz SALKIĆ

Od pamtivijeka voda je značila život.  Gdje da se napravila kuća, tražio se i izvor vode. U našoj islamskom pamćenju u sjećanju su nam ostala kazivanja o Hadžeri, koja je u pustinji trčala i tražila vode za svog sinčića Ismaila. Muslimani naročito mnogo cijene vodu, a kako i ne bi. Bez vode se ne mogu pomoliti Dragome Bogu, ne mogu biti čisti, a poznato je dobro, da je islam vjera onih koji se redovno peru i koje se redovno čiste. Zato i jeste naša islamska umjetnost isprepletena vodom i motivima biljaka, opet u tijesnoj sprezi sa vodom. Arhitekture nema i ne može biti bez kupatila, hamama, banja, vodoskoka i ostalih građevina koje se savršeno uklapaju u taj ambijent.

 

Naš čovjek i musliman se trudi da iza sebe ostavi čestito čeljade i hair vodu. Nećete biti iznenađeni kada u svakom muslimanskom mjestu pronađete na desetine hair česmi, izvora, bunara i vodovoda.

 

Po mnogim mjestima nekadašnje nam zajedničke turske carevine postoji na hiljade naziva i toponima sa imenom HAIR. Vjerovatno je i tu vodu ostavio neki naš hair sahibija pred dušu svojih roditelja i svoju dušu. Danas tamo nema muslimana, protjerani su, ali je ostala hair voda. Na internetu nađoh jedan zanimljiv napis o hair vodi u Srbiji.

 

 

Hair voda u Veluću,

se nalazi u selu Veluće u opštini Tstenik. Do nje se dolazi kad se sa magistralnog puta Kruševac-Kraljevo u selu Stopanja skrene lijevo kod pružnog prelaza. Poslije prvog groblja sa lijeve strane se skrene lijevo i ide se do kraja asfaltnog puta. Na kraju asfaltnog puta se nalazi fabrika kisele vode „Mivela“. Nastavi se pravo i skrene desno na drugi zemljani put. Na kraju puta se nalazi potok. Hair voda se nalazi 200-300 metara uz potok. U pitanju je izvor kisele vode. Hair voda se prije nalazila 100-ak metara nizvodno.

 

 

Danas sam prolazeći po ko zna koji put pored jedne male česmice na uskom dijelu ceste ipak stao, ugasio auto, uzeo aparat i praznu flašu i zadovoljio svoj ištah. Voda je zaista bila ledena, toliko, da mi je i sada grlo upaljeno. Evo video zapisa o nekom hair sahibiji kome nije trebalo puno da uhvati mali tanki potočić i sprovede ga preko drvene koruge u kanal pored ceste.

 

Svaka mu čast!

 

 


22.05.2009.

HASBI RABBI…

 

Nijaz SALKIĆ


 Kad sam bio mali i u godinama kada je za mene bio pravi podvig otići sam u centar sela, često sam slušao riječi: »HASBI RABBI DŽELLALAH..«, od jednog vedrog i veselog čovjeka, Ahmeta Muminovića.

 

Te riječi su mi izgledale kao neka slatka pjesmica. Mnogo godina kasnije sam shvatio smisao ovih pobožnih stihova,  njegovo značenje, poruke i  pouke.

 

U znak poštovanja prema rahmetli Ahmetu, prema našoj svijetloj vjerskoj tradiciji, našim dobrim seoskim alimima, mujezinima, pobožnim ljudima iz naših džemata sa kojima sam se družio na namazima od sabaha pa sve do jacije, napisah ovaj post.

 

 

HASBI RABBI DžELLALLAH
MA FI KALBI GAJRULLAH
NUR MUHAMMED SALLALLAH
LA ILAHE ILLALLAH!!!

MENI DOSTA SAMO ALLAH
U MOM SRCU SAMO ALLAH
BOG JE JEDAN SAMO ALLAH
MOJE SVJETLO NAŠ PEJGAMBER
LA ILAHE LLALLAH!!!

 

 

21.05.2009.

MIMBERA - VOĐE I PODANICI

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)


Danas je petak, 22. maj 2009. ili  27. džumade-l-ula, 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!


Allah, s.v.t.a., u Kur'ani Kerimu kaže:


                                                                             

 

"I izići će sve pred Allaha, pa će oni koji su bili tlačeni reći glavešinama svojim: 'Mi smo bili vaše pristalice možete li nam imalo Allahovu kaznu olakšati?' 'Da je nas Allah uputio' - odgovoriće oni - 'i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nama više neće biti.'" /21/  14 Ibrahim / Ibrahim

 

 

Vođe i sljedbenici

 

 

Uzvišeni kaže: "I izići će" sva stvorenja i pobožna i grješna pred Allaha, Jednog i Svemogućeg. "Pa će oni koji su bili tlačeni reći", tj. oni koji su slijedili svoje gospodare i moćnike: "glavešinama svojim", koji su se oholili od toga da obožavaju Allaha, Jednog, Koji sudruga nema i da prihvataju poslanika; oni će im reći: "Mi smo bili vaše pristalice", tj. što god ste nam naredili, mi smo se povinovali i izvršili. "Možete li nam imalo Allahovu kaznu olakšati?", tj. možete li nam imalo Allahovu kaznu otkloniti, onako kao što ste nam obećavali i primamljivali nas, a vođe njihove će im reći:

 

"Da je nas Allah uputio, i mi bismo bili vas uputili", međutim, nad nama se obistinila riječ Gospodara našega, te je i nas i vas Allahova odredba preduhitrila, a riječ patnje nad kafirima se obistinila.

 

Uzvišeni Allah, s.v.t.a., spominje lidere, državnike, kraljeve, careve, predsjednike, plemenske poglavare, visoke dostojanstvenike, kojima većina ljudi slijepo ugađa, povlađuje, dodvorava im se i bez razmišljanja ih slijedi. Te su vlastodršci, potom piramidalne strukture vlasti. Slijede im tzv. mislioci i filozofi, idejne vođe mnogih projekata kobnih za čovječanstvo, što opet znači ljudi, ispirači mozgova. Svi oni nastoje zavesti narodne mase i nametnuti im slijepu poslušnost kroz politiku, demagogiju ili neku ideju kojom žele narod podrediti i izaprati mozak, ili zamoriti um.  Pošto je Allah, s.v.t.a., Jedini, Živi, Svjedok, Posmatrač, Opominjač, On nam iznosi povijest ljudstva i hroniku zavođenja ljudi od pamtivijeka pa do danas.

 

 

Ljudi su povodljivi

 

 

Često daije (oni koji upućuju i vode brigu o džematu) zavede brojnost ljudi u džamijama na Džuma namazima ili na Bajram namazima i vjerskim svečanostima. Oči nam se tada orose, gledajući koliko nas je, kako smo lijepo obučeni i kako složno tekbiramo. U tim prilikama počnemo stvarati lažnu sliku o uspjehu na polju da've i našoj slozi. Brojnost vjernika, njihova svečana lica i odijela i često puta lijepe riječi mogu ali i ne moraju biti pokazatelj imana, upućenosti u vjeru ili našeg jedinstva. Najbolji test zrelosti džemata i upućenosti ljudi u vjeru je stalni obilazak i druženje sa džematlijama. Hladan tuš svakom hatibu, imamu i daiji su proslave, svadbe i derneci. Tu se može vidjeti koliko je ko uspješan u da'vi i koliko se džematlije drže uputa imama i daija. Ima jedna zanimljivost vezana za slijepo slijeđenje vođa. U titinom vaktu je bilo moderno obilježavanja 'svijetlih dana i tokova revolucije'.  U jednom selu u Bosni je organizovana proslava na koju je trebao doći jedan narodni heroj iz tog kraja, koji je u to vrijeme živio u Beogradu. U vrijeme proslave potrefio se dragi ramazan i toplo ljeto.  Kada je taj skup prošao na ramazanskom sijelu će jedan naš džematlija ponosno kazivati kako se taj dan morao omrsiti, jer  ljudi moji, 'šta bi mi rekao političar' i narodni heroj, ako bi saznao da postim.

 

 

Žalba neće pomoći

 

 

"Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam više neće biti", tj. nema nam izlaza iz stanja u kome smo se našli, svejedno da li trpjeli ili se žalili.

 

 

Očito je da je ovo ponovni povratak u vatru nakon što su u njoj već bili, kako to Uzvišeni veli:

"I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: 'Mi smo se za vama povodili, možete li nas makar malo vatre osloboditi?' Onda će glavešine reći: 'Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim.′″(40:47,48)

 

 

Svaki čovjek je socijalno biće i nema insana koji  ne voli da se izjada, da popriča, da se druži i iznosi svoja razmišljanja i podijeli ih sa prijateljima. U tim druženjima postoje vođe i sljedbenici. Dok jedni  pričaju, drugi pomno slušaju i kopiraju najuticajnijeg u grupi. Glavešine, znači postoje i u najmanjim skupovima ljudi. U gornjim ajetima Uzvišeni Allah iznosi redoslijed događaja čiji će epilog i konačnica biti u Džehennemu.

                                                               

 

"I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: 'Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim.' Nevjernike sigurno čeka bolna patnja." /22/ "A oni koji su vjerovali i dobra djela činili biće uvedeni, voljom Gospodara njihova, u dženetske bašče kroz koje će rijeke teći i u njima će vječno boraviti, u njima će se riječju Selam!pozdravljati." /23/

 

 

Uzvišeni izvještava o onome što je Iblis govorio svojim sljedbenicima nakon što je Allah robovima Svojim presudio. Pravovjerne je u dženetske bašče uveo a nevjernike u ponorima pakla nastanio. Između njih je Iblis tada progovorio, Allah ga prokleo, dodajući na njihovu tugu, žalost i obmanu još tuge, obmane i žalosti, rekavši:

"Allah vam je pravo obećanje dao", tj. na usta Njegovih poslanika i obećao vam, ukoliko ih budete slijedili, selamet i spas. To je bilo istinito obećanje i istinita poruka, a ja sam vam obećao pa sam vas iznevjerio, kako to Uzvišeni kaže: "On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana." (4:120) Zatim dalje kaže:

 

"Ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao", tj. nisam imao nikakvog dokaza za ono u što sam vas pozivao.

"Samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali", samo poradi toga. Poslanici su vam dostavljali dokaze istinitosti onoga sa čime su vam došli, a vi ste im se suprotstavili priklonivši se uvjerenju u kojem ste bili. "Zato ne korite mene", danas,

"Već sami sebe", jer je grijeh vaš, vaš grijeh, budući da ste se dokazima suprotstavljali mene slijedeći, samo zato što sam vas neistini pozivao. "Niti ja mogu vama pomoći", tj. izbaviti vas iz vašega azaba,

"Niti vi možete pomoći meni", tj. mene izbaviti iz azaba i patnje.

"Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim", tj., kako kaže Ibn-Džerir: "Trudio sam se da budem sudrug Uzvišenom Allahu", (to je i preovlađujuće mišljenje), kako to Uzvišeni kaže:

"A ne valja tako! Božanstva će poreći da su im se klanjali, i biće im protivnici." (19:82)

Govor Uzvišenog: "Nevjernike sigurno", tj. zbog njihovog suprotstavljanja istini i njihovog slijeđenja zablude, "Čeka bolna patnja". Iz konteksta ajeta sasvim je vidljivo da će ovaj govor Iblisov biti održan poslije njihovog ulaska u Džehennem, kao što smo to ranije već istakli.

 

 

Iblis l.a. "pere" ruke

 

Sve vođe će na Sudnjem dana 'oprati' svoje ruke. Znači, odreći će se onih koji su se za njima povodili i koji su ih slijedili u govoru, odijevanju, naćinu življenja, djelima, ponašanju i nevjerovanju. Vjernici već i na ovome svijetu mogu uvidjeti vjerolomstvo mnogih ljudi. U krizi ili prelomnim životnim trenucima ljudi su podložni napuštanju vjere, lomljenju bratstva, gaženju zadate riječi i prekidanju rodbinskih veza. Najveći političar i vođa svih ubleha i šarenih laža Iblis l.a., će pogaziti svoju riječ. Na Sudnjem danu će izjaviti da je konačno propala njegova ideja i da ni sebi, akamoli svojim sljedbenicima neće moći pomoć pružiti.

 

Uzvišeni Allahu, podari nam snage i znanja pa da budemo od onih koji pozivaju na dobro i da činimo dobro, i daj nam snage, mudrosti i znanja, da budemo od onih koji svojim riječima, životom i postupcima odvraćaju od zla a pri tom se zla i zlih djela, sami čuvaju.

 

Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od loših riječi i postupaka. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima.

 

 

Literatura: Tefsir Ibni Kesir


20.05.2009.

ISLAMSKI NARODI I ZEMLJE

Indonezija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Idi na: navigacija, pretraga

Republika Indonezija
Indonezija

Indonezija je zemlja jugoistočne Azije čiji se teritorij sastoji od blizu 18 000 ostrva. Glavni grad Indonezije je Jakarta, smješten na ostrvu Javi koji je i jedno od najgušće naseljenih mjesta na Zemlji. U prošlosti Indonezija je bila kolonija Holandije, a tokom drugog svjetskog rata zemlju je okupirao Japan. Nakon pada Japana 1945 Indonezija je pod vodstvom Sukarna objavila nezavisnost koja je priznata tek 1949 nakon borbe protiv bivših kolonizatora Holanđana.

 

Sadržaj

Historija

Historija Indonezije seže do 2500. godine p.n.e. kada na Javi i Sumatri nastaje više država potaknutih trgovinskom razmjenom. Od 1511. godine počinje kolonijalno razdoblje indonezijske historije kada je zauzimaju Portugalci, a nešto kasnije Englezi i Holanđani. Kolonijalno razdoblje prestaje završetkom drugog svjetskog rata 1945. godine kada su Indonežani proglasili nezavisnost, a Sukarno postao prvi predsjednik. Njegov nasljednik, bivši general Suharto obilježio je noviju historiju, zaustavivši privredno propadanje.

Vlada

Indonezija je višestranačka republika s dva zakonodavna doma.

Političke podjele

Geografija

Indonezija se nalazi u Malajskom arhipelagu, najvećem arhipelagu na svijetu, između Indokine i Australije, te između Indijskog i Tihog okeana. Blizina ekvatora utiče na klimu u Indoneziji tako da temperature u nizinama dostižu vrlo visoke vrijednosti dok je u visinskim predjelima nešto hladnije.

Privreda

Indonezija je druga zemlja po izvozu zemnog plina. Glavne poljoprivredne kulture su riža, čaj, začini itd.

Stanovništvo

Indonezija je po broju stanovnika 4. zemlja u svijetu i najveća islamska zemlja. Indonežani pripadaju malajskoj skupini naroda. Dijele se na preko 100 etničkih skupina. Među njima su najbrojniji Javanci sa 45%, Sundi 13%, Malajci7% i Madurci 6%. Oko 87% indonežana su muslimami. Sa 195 miliona muslimana Indonezija je prva zemlja u svijetu po broju islamskih sljedbenika. Islam se raširio veoma brzo po ostrvlju od 14. vijeka dolaskom arapskih trgovaca iz Hadrameuta i indijski sa juga Indije. Hrišćana, uglavnom protestanti i katolici, čine 10% stanovništva. Hinduisti 2% i budisti 1% čine manji broj stanovništva.

Republika Indonezija

Republika Indonezija je otočna država u jugoistočnoj Aziji. To je najveća otočna država na svijetu. Zauzima veći dio Malajskog arhipelaga, također najvećeg svjetskog arhipelaga. Na ostrvu Borneo ima kopnenu granicu s Malezijom, na Timoru s Istočnim Timorom i na Novoj Gvineji s Papuom Novom Gvinejom.

Teritorija Indonezije sastoji se od oko 18.000 ostrva od kojih je oko 6.000 naseljenih. Među najvećima su, uz već spomenute Borneo i Novu Gvineju još i Java (na kojoj živi više od polovine ukupnog stanovništva), Sumatra i Sulawesi. Ostrvo Bali, iako se ne ubraja u najveće, poznato je kao turističko odredište.

Stanovništvo Indonezije dijeli se na brojne etničke grupe (788 pripadnika raznih naroda i plemena). Indonezijski jezik je maternji za relativno mali broj stanovnika države, ali je u širokoj upotrebi kao univerzalni drugi jezik. Najrasprostranjenija religija je Islam kojem pripada nešto više od četiri petine stanovnika (Indonezija je najmnogoljudnija zemlja s muslimanskom većinom). Prisutni su i Kršćanstvo, Hinduizam i Budizam.

Indonezijska privreda se u posljednje vrijeme oporavlja od posljedica azijske finansijske krize iz 1998. godine. Država još uvijek igra značajnu, iako sve manju, ulogu u privredi. BDP (bruto društveni prihod) po glavi stanovnika (po paritetu kupovne moći) iznosi oko 3200 američkih dolara, sa stopom rasta od 4,8% godišnje u 2004.

Indonezija je bila jedna od zemalja najteže pogođenih potresom i cunamijem 26. decembra 2004. godine. Na sjeveru Sumatre, u pokrajini Aceh poginulo je najmanje 220.000 ljudi.

 

19.05.2009.

O BRENI BREGOVIĆU I ŠIŠI

Nijaz SALKIĆ

 

Prošlo je skoro dvije decenije od oružane, (ne)kulturne, političke, ekonomske, genocidne, agresije na BiH-u. Oružje je utihnulo prije nekih 15 godina, ali se puca i dalje. Ječe gore, odjekuju doline, sela naša i okupirane čaršije a vjetar nosi viku i dreku na našu DOMOVINU. Udružile se domaće, u domovini nam nepobijeđene i neporažene agresorske snage i udaraju nam po državi Bosni.

 

I jedni i drugi bi nam oteli Bosnu, raskomadali je i priključili svojim grabežljivim maticama. Ekstremni Hrvati bi pola Bosne preselili preko Une i Neretve u Hrvatsku. Dok bi takođe neporaženi u agresiji, četnički ekstremisti iz Banja Luke i Bijeljine pola Bosne preselili preko Drine u Srbistan. Insan postavlja pitanje, a đe smo mi (Bošnjaci-muslimani) u toj priči.

 

Niđe nas nejma brate slatki. Za nas su izgleda pripremili palestinski scenario (nedaj Bože). Nije to najgore što nam se događa. Da imamo tokmaka i hrsuza u politici, znani je svakom. Malo je poznato da nam i umjetnost ne zaostaje za politikom. Naši neki ahmaci u »umjetnosti« se takmiče ko će više zagrditi. Eto čuli ste za poziv »umetnicima« tipa Lepe Brene i Bregovića da dođu u Sarajevo i budu dočekani kao kraljevi. Znamo dobro ko je Brena, a isto tako nam je poznat i umetnik Bregović. Šta ćemo, u pameti nam pokatkad na svijetu nema ravna a vrlo često u zadnje vrijeme bome i u gluposti.


Upamet!



19.05.2009.

OTOMANSKA TURSKA

Nijaz SALKIĆ

 Cijeli Balkan je doživio uspon i renesansu dolaskom pod direktni uticaj Turaka Osmanlija. To se desilo u ranim godinama 13-tog vijeka.


Danas se uticaj još uvijek ogleda u kulturi, arhirekturi, gastronomiji a ponajviše u muzici.


Najpoznatiji i prepoznatljiv je posigurno orkestar »Mehteri«, kojeg ćete danas poslušati.

 


18.05.2009.

LJEPOTE NAŠE VJERE - ISLAM

STUBOVI ISLAMA -  ISLAMSKI ŠARTI

 

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Omer ibn Hattab, r.a. pripovijeda: "Jednog dana smo sjedili kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i sjede pored njega tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na njegove noge i potom reče:

"O Muhammede, obavijesti me o Islamu!" Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče:"Islam je da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, da obavljaš namaz, da daješ zekat, da postiš ramazan i da hodočastiš Bejtullah, ako si u mogućnosti."
On tada reče:"Istinu si kazao."Mi smo mu se čudili (veli Omer), pita a zatim potvrđuje.Zatim ponovo reče:"Obavijesti me o Imanu!" Alejhisselam reče:"Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove Poslanike, Sudnji Dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro bilo zlo." Čovjek opet reče:"Istinu si kazao." Zatim reče:"Obavijesti me o Ihsanu (savršenstvu u vjeri)! Alejhisselam mu reče:"Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš jer ako ti Njega ne vidiš On tebe zaista vidi."Zatim reče:"Obavijesti me o posljednjem času (kada će doći)?" Alejhisselam reče:"Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao."
"Obavijesti me o njegovim predznacima", reče on. Alejhisselam reče:" Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u visini palača."Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena Allahov Poslanik s.a.v.s. mi reče:"O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?" Ja mu odgovorih:"Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." On mi tada reče:"To je bio Džebrail, došao je da vas poduči vašoj vjeri."

Islamski šarti ili drugim riječima uslovi pripadnosti islamu su u broju od pet. Oni su spomenuti u gore navedenom hadisu. Da bi čovjek bio potpuni musliman, mora ispuniti sve ove uslove.

1. Šehadet (svjedočenje da nema drugog Boga sem Allaha i da je Muhammed s.a.w.s. Božiji rob i poslanik)

2. Namaz Namaz je drugi šart islama. Bez namaza nema islama! Allah s.v.t. Je naredio muslimanima obavljanje pet dnevnih namaza.

3. Post Postiti mjesec Ramazan je dužan svaki punoljetan i zdrav musliman. Mjesec Ramazan je odabran u odnosu na ostale mjesece, kao što je petak odabran na ostale dane u sedmici.

4. Zekat Od obaveza muslimana jeste i davanje zekata. Propisi o zekatu su vrlo složeni u islamskom pravu. Musliman je dužan dati zekat na svoju imovinu ako dostigne nisab tj. potrebnu visinu imetka u posjedu. Iznos zekata jeste 2,5 % od imetka na koji je musliman dužan dati zekat.

5. Hadždž Obavljanje hadždža je obaveza svakog muslimana, koji je dužan da ga obavi bar jednom u životu i ako mu to uslovi omogućuju. Obavljanjem hadždža se ispovjeda čisti tewhid (monoteizam) prema jednom Allahu, obilazeći časni hram (Kabu) u Mekki i dobrovoljnom posjetom poslanikove džamije u Medini. Primljenim hadždžom se brišu svi prethodni grijesi, te se hadždžija vraća kući kao novorođenče tek rođeno od majke.

18.05.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 32.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

 

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

 

Lakše je ženi ako je muž uz nju

 

Dok žena rađa dobro je da kaže svome mužu muke svoje pak će joj biti lakše, jer muž onda s njom muke dijeli. Isto tako nije griješno da kaže boli svoje ebejki i drugima, ako je ko kraj nje dok ona rađa. Kad žena rodi, prihvati ebejka dijete, odreže mu pupak, okupa ga, obuče i uz mater postavi.

 

 

Ebejka i ravnanje glave djetetu

 

Čim je ebejka dijete okupala i obukla, stane mu glavu ravnati da bude ljepša i pravilnija. Kako radi ebejka, onako će raditi i mlada majka, koja treba da pazi osobito na to da čelo u djeteta ne bude odviše veliko. Naši Muslimani ne vole visoka čela. Koje dijete ima visoko čelo, rugaju mu se i vele da mu je ko pojata. Da glava djetinja što pravilnije raste, treba je povijati, i to ne jednim, nego sa dva obvoja. Jedan ide od čela te se veže na zatiljku, a zove se povezač, drugi ide ispod brade te se veže na navrh glave, a zove se podbradač. Te obvoje stegnu više puta tako da moraš siromašno dijete požaliti, a kada ih skinu, opazićeš na djetinjoj glavici crvene obručeve, koji su nastali time što krv nije mogla pravilno i uredno u glavu dotjecati i iz glave otjecati.

 

 

Kod bebe se dotjeruje obrvice brada i čelo

 

Ali ne samo da oni nastoje da poljepšaju i dotjeraju glavu djetinju, nego i sve dijelove glave, naime čelo, nos, usnice, oči, uši, obrvice i bradu. Premda moramo da ovaj postupak iz zdravstvenih razloga požalimo i osudimo, navešću ipak kako i zašto oni to rade. Čelo mažu ponajviše zejtinom, gustim mlijekom ili slinom (pljuvačkom) zato da dijete kad odraste ne bude imalo nabora oko očiju. Narod, a osobito prostiji svijet, drži da su ljudi koji imaju nabore oko očiju velike kavgadžije, spremni na svako zlo. Djevojka koja bi vidjela velike nabore u momka, ne bi se nipošto za njega udala. Narod voli da je nos u djeteta pejikli, skladan, i zato stišću i stanjivaju djeci nosiće jer širokoga nosa niko ne voli. Oči tare majka ponajviše kad djetetu sise daje, a tare ih sa dva prsta tako da prste vuče od nosa prema sljepoočicama. To radi zato da oči ne budu mutne i žmirave i da izađu zdrave, jasne i krupne, jer što su oči krupnije, to su narodu milije. Uši stežu i glavi privijaju, da ne budu velike i klempaste. Isto tako skupljaju među prstima usnice djetinje, da ne budu velike. Bradu potiskuju prema grlu, da ne bude kano sedlo izbočita.

 

 

Tare se i vrat da ne bude predebeo

 

 Isto tako taru i vrat djetinji, da mu ne bude predebeo i da ne dobije guše. Na prsa meću djeci hampamuk, vatu, da djetetu prsa ojačaju i da se krijepe. Isto tako rade po nekim pravilima i sa djetinjim ručicama i nožicama. Stežu ih u povoje kao zločince pa dijete izgleda kao mala mumija. Ni trbuh ne puštaju na miru. I njega valja stezati i dotjerivati, da dijete ne bude trbušasto i velika

izjelica.

 

 

Dijete cvrkne i zaplače

 

Kad se dijete rodi, cvrkne da zaplače. Dijete naime neće da izađe iz matere dok mu meleći ne dadu senet, pismenu potvrdu da neće umrijeti. Kada dijete od njih senet primi, pođe iz matere. Čim pane na jastuk ili na zemlju, cvrkne i zaplače jer su mu meleći onaj senet iz ruke istrgnuli, pa pomaže što su ga prevarili i što će umrijeti.

 

 

 

Ko će biti ebejka?

 

Ebejka je obično mati rodilje ili njezina muža. Ako ne živi ni njezina ni njegova majka, zovu koju ženu od njezina ili muževa roda. Ako se je žena udala daleko u tuđi svijet, pa nema ni on, ni ona blizu svoga roda, zove ona svoju najbolju prijateljicu, a ako ona ne zna ili neće da joj dođe za ebejku, onda tek zovu koju drugu ženu. Rijetko se kada dogodi da koja žena odbije molbu rodilje da joj bude ebejka, premda to nju dosta truda i novaca stoji.

 

 

Komšinice vruči kolači i uroci

 

Čim žena rodi, dolaze joj komšinice i donose što vrućih kolača ili kajganu od jaja. Žene, ko žene, vrlo su znatiželjne, pa hoće da vide novorođenče, ali im ebejka to rijetko kada dozvoljava, jer ima svakojakih očiju, pa mogu dijete ureći. Oči mogu biti hairli i, sretne, a mogu biti baksuz, nesretne. Koje bahsuz očiju, neka samo pogleda u dijete, može ga odmah i nehotice ureći. Ako ebejka ne može da znatiželjnim ženama, osobito ako su starije i odličnijega roda zabrani da gledaju dijete, mora paziti da se koja ne začudi, jer ako se je koja prevarila i začudila, već je urečeno. Na to međutim dobro paze i dostinje, prijateljice, pa ako se je koja začudila, odmah će reci: »Mašalah!« da ga ne ureče. Ako se je dostinja zaboravila, pa nije te riječi rekla, reći će je ebejka da sačuva dijete. Da bude još sjegurnija, da urok djetetu ne naudi, neka ga povuče malo za nosić ili neka ga se samo dotakne pa mu neće ništa biti.

 

 

Šta pjeva majka ljuljajući bebu

 

Koliko se naše Muslimanke boje uroka, vidi se po tom što skoro svaka majka kada dijete uspavljiva pjeva: »San u bešu, nesan mimo bešu. Rok u bešu, urok mimo bešu. Uroci ti po gori hodili, Travu pasli, s lista vodu pili, Studen kamen pod glavu metali. Tebi sine ništa ne udili. Dušmani ti pod nogama bili, kano đogi čavli i potkove.« To ona ne pjeva uvijek jer joj se pjevati hoće, nego od straha da joj uroci i druge aveti djetetu ne naškode. Ali premda je urok vrlo škodljiv, nije pogibeljan ko ga samo zna odbiti od djetinje bešike. Mlada majko, uzmi kredu, opiši njom svakoga jutra halku, krug oko bešike, i ne boj se uroka jer nikakav urok, pa bio još tako velik, ne može preko onoga kruga.

 

Nastaviće se!

 


Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


BOSNA U FILMU I SLICI














DOMAĆA LITERATURA

NE ZASTIDI SE

Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO

Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE

Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...

Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....

»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....

Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,

Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE

Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..

Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka. Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI
GORNJA PUHARSKA
Pero moje duše
burek
U urbanoj sahari života
Dnevnik izgubljene buducnosti.
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
Hikaje- mudrosti
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
Bosnian nasheeds
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
Bosnjacki front
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
Greška
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
Ti si moj najljepsi san
istinite price o duhovima
Cvjetna bajka
HARY_19=BAYERN MUNCHEN
Twillight Saga
-Udaljen od samog sebe-
više...

BROJAČ POSJETA
1159634

Powered by Blogger.ba

site statistics