NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

03.05.2009.

MALO MOJE POEZIJE

Rame za plakanje

 

Nijaz SALKIĆ

 

U kasne  jesenje dane

Malo prije neg život stane

I  na zemlju  groba svoga pane

Nedostaje i listu sa grane  

U padu da makar grančicu omane

I uspori sa ovog svijeta

svoje nestajanje.

03.05.2009.

HAVADISI - OKOLO NAOKOLO DIO 6.

Nijaz SALKIĆ

MJESEC APRIL I POČETAK MAJA


Proljeće je, behar svukud zamirisao, sokacima i putićima zabijelio, zarumenio mahale i varoši i belni ušarenio okolicu i butum dunjaluk. Kada bahne proljeće, ne može insan sebi naći mećana, niđe serbez da se skrasi, da sjedi na jednom mjestu,  čak ni u  avliji, akamoli u kući i stanu.




Sve nas nješto ćera i vuče izvan našeg domaćeg prošća i tarabe, sokaka i mahale, svako hita društvu ptica, trešanja, šljiva i žubora vode. Proljeće je vakat kada čovjek dobije poseban ištah da ustane i obilazi svoje akrane,  ahbabe i dostove, da sa njima egleniše i kahvu pije.  Kako god je drago nekome ući u dvore, valja i u svojim bejaz odajama,  prijateljima mertebet učiniti i sofru pripraviti.



Helem, da ne duljim, moji ukućani su svi naokupu. Hodali smo svukuderce, po Šaleškoj, Savinjskoj i Koroškoj dolini i regiji. Hajrom smo i Ljubljanu vidjeli i tamo eglenu vodili i ljubljanskim sokacima se "sprehodili". Neka ovih nekoliko taze sličica bude hedija i poklon u kaltuk proljetnih hejbe slika, ovog inšaAllah hairli ljeta.


Pa uživajte mi džumle svi, i da ne ponavljam ono uobičajeno i standardno.


Upamet!


 





























02.05.2009.

PRIČO JEDAN

Nijaz SALKIĆ

 Skorom pričo jedan kako je opet jedan njemu pričo, da je bio jedan što je plaho volio po oblacima hodat. Onomad je taj bio mlad pa ašikovo đi je stigo i nije biro s kojom bi curom stajo.

Helem on ti zagledo jennu zgodnu i lijepu đevojku, pa je oko nje danima salijeto i vako joj bešjedio. Vidiš li bonićko, ja, a dahabetile moja famelija,  smo jedni po jedni sojkovići. Imadem lijepu kuću, imadem zemlje i bašči imadem svega, hej, hej, stani pa gledaj. Imadem robe, odijela, soba, ahara, konja i živine, da ti oči stanu.

 

Slušala njegova draga te beside i nije treptala onim svojim lijepim djevojačkim, mlađahnim, nevinim i neiskvarenim  okicama. Zaiska ovaj delija njezinu ruku a ona namah pristane. Bune šerbe, piranija, svatovi i uz to sve što iđe, i oni počnu živjeti.

 

Jedne rede dok su bili onako horni i po meramu, pijući kahvu u svojoj sobici, upitaće mlada svog đuvegiju. Dragi, deder mi nješto reci. Sjećaš se kad si mi onomad kazivo dok smo se gledali i ašik bili, pričo si mi vako: 'Imadem čardake, lijepu kuću, ahare, konje, puno zemlje, a ja ništa od togarce još ne viđeh, a prošlo je nekoliko mjeseci kako sam došla zate.''

 

Ljubavi moja, ja jesam to zborio, nije da nijesam. Ali gledaj vamo, to Ima(Adem), moj komšija dušo, a mi imamo to što imamo, završi eglenu za kahvom, njen mladoženja i belegijaš.


01.05.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 30.


Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

Na zijafetu kod Almaz-hanume

 

Koliko je veselje da neko ima djece, neka nam kaže i ovaj razgovor odličnih žena, koje su se sastale na zijafetu, gozbi, kod neke Almaz-kadune. Domaćica veli svojim drugama: »Ta zašto drugo i živimo i veselimo se, nego za evlad, djecu? Zašto li tečemo i mučimo se nego opet za evlad? Samo neka je hairli i na pravom putu!«

 


Paša-hanuma to potvrđuje i dodaje: »Dakako seko. Tako mi svih Božijih ćitaba, kome je Bog tobe džellešanuhu, Bože me ne pokaraj, utajinio, dao, hairli evlad, valjanu djecu, ne treba mu drugog hairluka, radosti, zadovoljstva, a treća nadodaje: Tobejarabi, štoje evlad! Ko ga nema i ne zna štoje veselje. Jadanje i na Bajram ujutro, svaki i svaka, kome ga Bog nije dao.«

 

 

Sinovi jal' šćeri

 

Naš Musliman ljubi jednako svu svoju djecu, premda mu je milije ako ima više sinova. Majka opet voli kćeri, jer su one hairnije i od veće koristi i ocu i majci. Osobito veselje zavlada u kući ako je prvo dijete muško. Onda je sretan i otac i majka. Ako je prvo dijete žensko, ne vesele mu se toliko, ali što će — tako je Bog odredio, pa se tješe onom: »Po groš momče, po dukat djevojče.«

 

 

Gatanje o porodu

 

Sada da progovorimo koju o gatanju i vjerovanju o porodu, o porodu samom, o novorođenčetu i o rodilji, kako sam to iz usta naroda čuo. Kakovo će biti dijete, to jedini Bog znade. Dijete je ponajviše slično ocu ili materi, ili komu iz njihova roda. Kakav je otac ili mati, onakovo će biti i dijete. Ako je otac veseljak, imaće veselu djecu, a pijanica rađa pijanice. Ali i dobar otac može roditi dijete rđavo, a pijanica može roditi dijete pobožno, koje nikad neće piti piva ni rakije. Od vesela oca vesela su i djeca, ali i veseljak može roditi dijete neveselo, nujno, kao da je rod ukopalo. Isto tako ne mora dijete biti ni po obličju slično ocu ili materi. Kakovo će biti dijete po obličju, ovisi o materi, a ne o ocu.

 

 

 

Na koga će se dijete 'baciti'

 

Kada je žena trudna, baca se dijete ponajviše na onoga koji joj je najmiliji. Ako trudna žena pomisli mijenom ili uštapom na koga, i tome može da bude dijete nalik. Kada dijete u materi oživi i kad se u njoj prvi put makne, u koga ona u taj čas pogleda, onomu će dijete biti slično. Kada žena dijete začne i u tom času pomisli ona ili muž joj na koga pametna ili učena čovjeka,

biće dijete učeno, a ako i nehote pomisle na koga lolu ili pijanicu, biće dijete kao što je on.

 

Ako mati, dok nosi dijete, voli jesti turundže, naranče i tunje, biće dijete veoma lijepo. Isto tako biće dijete lijepo ako se mati, kad se dijete prvi put u njoj makne, u onom času pogleda u ogledalo.

 

Kada dijete u materi oživi, pa se po njoj mnogo vrti, biće to nemirnjaković ili kakav veseljaković i

teško čeka, da izane u svijet, da provodi marifcte, kunstove, umjetnosti. Ako je dijete u materi mimo, pa se jedva i miče, biće mimo i zatvoreno, neće se znati ni kruha najesti.

 

Na šta trudnica treba paziti

 

Kada žena zatrudni, pa joj lisica ili zmija prede preko puta, biće dijete sretno i dugo će živjeti. Ako zec prede ispred trudne žene, biće dijete nesrećno, sebično i propalica i neće od njega biti hasne. Ako je zec prešao trudnoj ženi preko puta, neka ne ide dalje, da mu put ne presiječe i odmah neka se kući vrati, da bi joj sretno bilo. Trudna žena neka pazi i na to da ne pije ili ne jede iz krnjata suda, jer koja se iz takvog suda najede ili napije, imaće joj dijete razrezane usnice.

 

Nastaviće se!


30.04.2009.

MIMBERA - IZVEDI NAROD SVOJ IZ TMINA NA SVJETLO

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

 

Danas je petak, 01. maj 2009. ili  06 džumade-l-ula 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

 

 



Allah s.v.t.a. u Kur'ani Kerimu kaže:


 

Ve lekad erselna musa bi ajatina en ahridž kavmeke minez zulumati ilen nuri ve zekkir hum bi ejjamillahi, inne fi zalike le ajatin likulli sabbarin šekur.  

"I Musaa smo poslali s dokazima Našim: 'Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i podsjeti ga na Allahove blagodati.' To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan." (14 Ibrahim / Ibrahim 5)

 

Često ljudi upitaju daije i one koji se aktivno bave upućivanjem i brigom za odgoj mladih naraštaja, kako prići nekome da bi ga poučili, kojoj grupi ljudi pristupiti, šta u tom trenutku kazati, i kakvim riječima se obratiti. Upućivati nimalo nije lahak zadatak. Dakako, oni koji žele nešto kazati, imaju želju pružiti savjet i sami moraju biti posavjetovani, upućeni, educirani i prosvijećeni. Odgovore na ova silna i goruća pitanja nalazimo u zadnjem Allahovom testamentu i poruci čovječanstvu, u Kur'ani Kerimu.

 

            Uzvišeni Halik, s.v.t.a., veli: 'Kao što smo te poslali, o Muhammede, i Knjigu ti objavili da sve ljude pozoveš i iz tmine na svjetlo ih izvedeš, tako smo Musaa sinovima Israilovim s dokazima poslali'. Mudžahid kaže: "Radi se o devet dokaza, znakova."

"Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo", tj. pozovi ih ka dobru kako bi iz mraka, tame i zablude na svjetlo pravog puta i imana izvedeni bili. Ovdje se radi o pozivanju ka dobru, odvraćanju od zla, te pozivanju na put imana (svjetla). Ako ne upućujemo, pa kako se možemo nadati da će se nešto samo od sebe dobro i korisno dogoditi. Ako ne odvraćamo od zla, pa zar će se loše stanje samo od sebe promijeniti na bolje. Pozovimo dakle svoje najdraže, svoju porodicu, svoju djecu, prijatelje i one do  kijim nam je najviše stalo.

 

            "I podsjeti ih na Allahove blagodati", tj. Njegovom pomoću i blagodatima njima upućenim izbavljajući ih iz Faraonovog ropstva i nasilja. I more je za njih rascijepio, oblacima im hladovinu načinio i poslao im manu - prepelice i druge vrste blagodati.  U vremenu kada ljudi kukaju i misle da je nastupila ekonomska kriza, podsjetimo svoje članove porodice i one koji pouku primaju, da su još sretni jer još uvijek imaju punu trpezu, bogatu sofru na kojoj je svakakvih nimeta, od bijelog hljeba pa do raznog voća i povrća. Podsjeti one oko sebe na dane kada nas je Uzvišeni (konkretno u Bosni) izveo i sačuvao Faraonovog ropstva (okupatorstva hegemonije komšija i dušmana) i nasilja nad golorukim i opkoljenim muslimanskim stanovništvom u Bosni.

 

            U merfu' hadisu, koji prenosi imam Ahmed od Ubejj bin K'aba, stoji: (673) "Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o riječima Uzvišenog: I opomeni ih Allahovim danima, (doslovno: dani) kaže: Allahovim blagodatima.′″ Hadis prenose Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim. Podsjećati i nagovarati ljude i svoj evlad i porodicu da stalno budu zahvalni Allahu s.v.t.a. na blagodatima zdravlja, imetka, hrane, vode i ostalih darova Njegovih.

 

             Znači, treba stalno opominjati, opominjati i opominjati, one oko sebe a naročito svoju porodicu. U jednoj predaji navedeno je da se robu razastru svakoga dana i noći dvadeset i četiri razvrstane riznice, sehare dobrih djela. Od njih se otvori jedna riznica pa je rob vidi ispunjenu svjetlošću dobrih djela koja je učinio toga sahata. Obuzme ga radost, veselje i raspoloženje usljed gledanja tih svjetlosti koje su sredstvo njegovog dolaska do Vladara, Svemogućeg. Ako bi dio te radosti dao stanovnicima Vatre u Džehennemu, zapanjila bi ih i zadivila, i pored bola uslijed gorenja i kažnjavanja u vatri.

 

             Potom mu se otvori druga riznica, crna i tamna. Njen zadah ga zapuhne, a tmina i mrak ga prekrije. To je sahat u kojem je bio neposlušan prema Uzvišenom Allahu s.v.t.a. Potrefi i snađe ga takav užas i strah, da kada bi ih podijelio stanovnicima Dženneta, (koji uživaju u najvećim ljepotama i radostima),  zagorčali bi im džennetske blagodati.

 

              Potom mu se otvori naredna riznica, prazna, ništa u njoj nema ni da bi mu olakšalo a ni da bi mu naštetilo. To je sahat u kome je spavao ili u kojemu bijaše nemaran ili u kojemu bijaše zaokupljen nekom od sporednih, ni pohvaljenih ni pokuđenih, dunjalučkih stvari (mubāhātud-dun'jā). Zažali zbog prazne riznice, sehare. Osjeti se zakinutim i prevarenim, kao što se osjeća zakinutim čovjek koji mogaše dobiti dobru zaradu i velik imetak, no, toliko je prema tome nemaran bio i neozbiljno tome pristupio da mu je na kraju zarada izmakla. Dosta mu je samo što (nāhīke bih) je tužan i zakinut.

 

             Tako se čovjeku izlažu riznice njegovoga vremena za cijeli život. Stoga neka kaže duši svojoj: Dobro se potrudi danas da što više ispuniš svoje riznice (sehare). Ne ostavljaj ih prazne od tvojih vrijednosti koje su uzroci tvoga imetka. Ne prikloni se ljenosti, udobnosti i opuštanju, mašiće te visoke deredže (stepeni u napredovanju) koje drugi dosežu. Ostaće ti samo tuga koja se od tebe nikada odvojiti neće, makar i ušao u Džennet – osjećaj da si nešto propustio i (ogromna) tuga, zbog toga su nesnosni, makar i ne bilo boli (i štete) od Vatre.“

 

               Neko je rekao: „Samozavaravanje je misliti kako je nekome grješniku oprošteno. Pa zar ga nisu mašili sevapi koje će dobiti dobri ljudi?!“

 

S ovim je aludirao na zakinutost i gubitak. Uzvišeni Allah rekao je:

 

 A onoga Dana kada vas On na onom svijetu sakupi, to će biti dan kad će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. (Kur'an, sura et-Tegābun, ajet 9.)

                                                        (imam Muhammed El Gazali, „Ihjā' 'Ulūmud-dīn“)

 

               A Riječi Uzvišenog: "To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan", tj. u onome što smo učinili za Naše sljedbenike sinova Israilovih u pogledu blagodati, pouka je za svakog onoga ko je u nevolji strpljiv, a u dobru zahvalan, i riječi Uzvišenog: „Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni“ (Ez-Zumer: 10). kako stoji u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: (674) "Svako je stanje vjernika zadivljujuće. Allah mu ništa ne odredi a da to za njega nije dobro. Kada ga zadesi kakvo zlo, strpi se i to po njega bude bolje. A ako ga zadesi dobro, bude zahvalan, Što je opet bolje za njega."

 

'' Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam svoju Milost : Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!'' ( Ali-Imran 8 ). Amin!

 

Literatura: Tefsir Ibni Kesir. „Ihjā' 'Ulūmud-dīn“, Muhammed El Gazali


30.04.2009.

JUBIJEL BLOGA

 

Nijaz SALKIĆ

 

 505

 

Dragi moji(e),  evo dočekasmo i jubilarni vakat ovogarce bloga. Ako se sjećate, ova stranica je počela da fercera 12.12.2006. godine. Od tada je zabilježeno 48781 posjeta, uz prosječnu posjećenost od 56.07.  Potrudio sam se da nakararim i objavim 505 postova, tekstova, hutbi, predavanja, putopisa, historijske građe, crtica i drugih priloga. Od tada pa do danas pišem dnevno najmanje jedan tekst , a dešava se da objavim i tri priloga. Ovom prilikom želim da izjavim, da smo svi (govorim i za sebe) pomalo škrti i lijeni na komentarima. Od 2006. godine, broj komentara na ovoj stranici je samo 255.

Helem nejse, da ne bi čitaoci pomislili da ja pišem samo da bi me neko pohvalio ili dao i ostavio  kakav komentar, asli mi nije to cilj. Ipak, da ne ispa(d)nem napuhan, moram priznati da cijenim svaki komentar i pažljivo ga pročitam, veseo sam i zahvalan svakome ko mi se javi ili ostavi svoje razmišljanje i komentar na stranici.

Evo, danas je moj jubilej, hvala vam što posjećujete moju stranicu.  Bujrum i ubuduće!

 

 Živi zdravi, učeni, pametni, nafakali, parali, pobožni i debeli mi bili.

29.04.2009.

GRIJEŠI AKO SE NE BOJIŠ DA ĆEŠ ODGOVARATI

Nijaz SALKIĆ

 Malo je 'slobodnog' vremena u kome se osjećam spokojno, veselo, razdragano i bezbrižno. Kada god se od srca nasmijem bojim se da ću uskoro morati gorko zaplakati. Kad lijepo pojedem, strah me hoću li sutra imati išta za hranu. Kada čujem da se nekome dogodio belaj, bojim se da se meni i mojima to slično ne desi.

        Najviše me brine spokojstvo i bezbrižnost pojedinaca kojima je svejedno čovjeka potcijeniti, komšijinoj nevolji se obradovati, tuđu mahanu istražiti i čovjeku zlo željeti i pripremati. Ima ih što im je svejedno šta rade, šta govore, šta jedu i kako svakodnevnu nafaku zarađuju.

        Ipak mi žao onih što istražuju tuđe mahane, prenose riječi i zavađaju ljude. Kada bi znali da time sebi džehennemsku jamu kopaju ne bi to ni u snu činili. Samo kad bi bili svjesni da poslom kojim se bave potkopavaju i temelje svoje djece, unuka i budućih generacija. Allah s.v.t.a. u Kurani kerimu kaže: Allah s.v.t.a.

       U Kurani kerimu kaže: Fe men jamel miskale zerretin hajren jereh; vemen jamel miskale zerretin šerren jereh. Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjeće ga, a onaj koji bude uradio trun zla, vidjeće ga. (Al Zilzal, 7,8 ajet)

       Osoba koja prenosi tuđe riječi imaće itekakvih problema u kaburu, putem kaburskog azaba i izvjesnog kažnjavanja. Abdullah b. Abbas, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prošao pored dva kabura i rekao: 'Njihovi vlasnici su izloženi kazni. Ne kažnjavaju se (po vama) zbog nečeg velikog. Jedan od njih je prenosio tuđe riječi, a drugi se nije čuvao mokraće!

    Onaj ko vidi nešto kod drugih ljudi treba da to prešuti, osimako bi svojim kazivanjem pribavio neku korist muslimanima ili time spriječio grijeh.

     Tako, ako bi vidio nekoga da uzima ili krade tuđi imetak, obavezan je da to posvjedoči kako bi se ispunilo pravo oštećenog i ukazalo na taj očiti grijeh.

      Inače, kleveta može biti prakticirana zbog tri razloga: loše namjere onome o kome se priča i od koga se riječi prenose, pokazivanje ljubavi i simpatije prema onome kome se to prenosi ili prazna priča i beskoristan govor.

       Koliko je prenošenje tuđih riječi opasno po ljude, najbolje ilustriraju Poslanikove, s.a.v.s., riječi, koje od njega prenosi Esma bint Jezid r.a. u kojima on tu kategoriju ljudi ubraja u najgore i najštetnije u društvu. On, naime, kaže: 'Hoćete li da vas obavjestim ko su najgori ljudi?! Ashabi su odgovorili: 'Naravno.' On je kazao: 'To su oni koji prave razdor i zavađaju one koji se vole; oni koji prenose tuđe riječi i koji istražuju mahane čestitih!'

       Džubejr b. Mut'im, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zaprijetio: 'U Džennet neće ući onaj koji prekida veze!' Jedni tvrde da je to onaj koji kida rodbinske veze, dok drugi tvrde da je to osoba koja prekida odnose među ljudima, tj. osoba koja prenosi tuđe riječi drugima i tako zavađa ljude.

       Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: Nije vjernik onaj koji drugoga napada i vrijeđa, proklinje, nepristojno se izražava i koji je bestidan. (Tirmizija, Hakim)

      Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Čuvajte Kur'an stalno ga učeći jer u protivnom, tako mi Allaha, on brže iščezava nego deva koju je potrebno stalno držati ukoljančenu iz straha da se ne izgubi. (Buharija i Muslim)

      Enes b. Malik r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Džennet je zaodjenut poteškoćama (mekarih), dok je džehennem zaodjenut slastima i uživanjima (šehevat)!“ (Muslim, br.2822.; Tirmizi, br. 2559.; Musned Ahmed b. Hanbel, br. 8931-12581-13696-14062.; Darimi, br. 2843.)

      Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Islamski učenjaci tvrde da ovaj hadis spada u grupu poslanikovih s.a.w.s., hadisa kratkog sklopa a višestrukog značenja, jer nam je odveć poznato da je Muhammed s.a.w.s., bio obdaren time da je sa malo riječi govorio mnogo, (što treba da je i naša odlika). Značenje hadisa bi bilo: Džennet se neće postići osim putem podnošenja tegoba i poteškoća, a niti će se džehennem postići osim putem uživanja i pohota. Dakle, džennet i džehennem su zaodjenuti poteškoćama i uživanjima, tako da ko strgne zavjesu i čador stići će do onoga što želi.

     Čadori džennetski se skidaju podnošenjem mekariha - teškoća i nemilih stvari, dok se džehennemski čadori skidaju odavanjem šehevatima - uživanjima, strastima i pohotama. U el-mekarih i poteške stvari spada istrajavanje u 'ibadetu, robovanju i pokornosti Allahu dž.š., kao i strpljivost na njihovom sprovođenju i praktikovanju, uz gašenje srdžbe i ljutnje, opraštanje tuđih grešaka, blagosti, udijeljivanja milostinje i sadake, činjenje dobročinstva onome ko ti ga ne čini, čuvanje od odavanja šehevatima, strastima i pohotama itd..

      Što se tiče šehevata, strasti i pohota kojima je džehennem zaodjenut to su prije svega obožavanje i robovanje nekom drugom mimo Allaha dž.š., kao i istrajavanje na tome, uz odavanje opojnim sredstvima, drogi i alkoholu, bludnim radnjama i zinaluku, zabranjenim pogledima uperenim u žene koje nam nisu bliži rod, gibet i ogovaranje, gubljenje vremena itd..

        Što se tiče uživanja koja su halal i dozvoljena ona ne spadaju u značenje ovog hadisa uz naznaku da nije lijepo ni u njima pretjerivati kako nas to kasnije ne bi odvelo u haram ili kako nam srca ne bi postala tvrda i osora ili kako nas to ne bi omelo od 'ibadeta i pokornosti Allahu dž.š., ili kako nas to ne bi još više natjeralo da se prepustimo dunjaluku.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi 'alel-Muslim, 17/168.)


 Upamet!

 

Literatura: Prijevod Kur'ana, Besim Korkut, Šefik Kurdić, Kleveta i prenošenje tuđih riječi Džennet zaodjenut poteškoćama a Džehennem slastima i uzivanjima, Sead ef. Jasavić.



29.04.2009.

ČINJENJE HARAMA = KRIZA, BOLEST, BOL, PATNJA …

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Zabrane su Allahove subhanehu ve te'ala granice. Allah dželle ve te'ala, u suri Bekare u 187. ajetu  kaže: Tilke hududullahi fela takrebuha…“Ovo su Allahove granice, nemojte im se približavati!"


U suri Nisa, u 14 ajetu Allah subhanehu ve te'ala je zaprijetio onom ko prelazi Njegove granice i čini Njegove zabrane rekavši:  Ve men jea'sillahe ve resulehu, ve jeteadde hududehu judhilhu naren haliden fiha ve lehu azabun muhin. “
A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegovog dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati, njega čeka sramna patnja.”


Kao što vidimo u sljedećem hadisu izbjegavanje zabrana je obaveza: “
Ono što sam vam zabranio izbjegavajte, a ono što sam vam naredio radite onoliko koliko ste u mogućnosti.”
Svjedoci smo kako se
neki koji su podložni strastima, slabih ličnosti i malog znanja kada čuju za zabrane koje su neprekidne, uznemire i gunđaju, pa kažu: “Sve je zabranjeno! Niste ostavili ništa, a da ga niste zabranili, izazvali ste nam odvratnost prema životu, otežali življenje, suzili naša prsa, ništa drugo nemate do zabranjeno i zabranjivanje. Vjera je lahkoća i mogućnost je prostrana, a Allah subhanehu ve te'ala oprašta i Milostiv je.”

Kao odgovor skepticima neka posluži ova svakojaka i sveobuhvatna kriza. Svjedoci smo najvećih nevolja koje idu od ekonomije do epidemije. Kriza pogađa čovjeka u svim njegovim segmentima i porama života. Insan je više nego ikada izložen stresu, strahu, boleštinjama, zločinima, kriminalu i suicidu. Pa da vidimo koje su to zabrane koje je lahkouman čovjek sebi ohalalio a zabranjeno dozvolio.

 

Kamata

Rekao je Uzvišeni Allah u Svojoj Plemenitoj Knjizi: Ellezine je'kuluner riba la jekumune illa kema jekumul lezi jetehabbetuhuš šejatnu minel mess, zalike bi ennehum kalu innemel bej'u mislur riba… Jemhakul lahur riba ve jurbis sadekat. ''Oni koji se kamatom bave dići će se kao što ce se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: "Kamata je isto što i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu… Allah uništava kamatu a unapređuje milosrđa(El-Bekare, 275)

Rekao da je Allahov Poslanik, savs,: "Dirhem (srebrnjak) od kamate kojim će se čovjek okoristiti znajući da je od kamate, kod Allaha je gori (po veličini grijeha) od trideset i šest činjenja zinaluka (bluda)." (Hadis bilježi Ahmed 5/225 i Taberani a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha br. 1033 i Sahihul-Džami'a br. 3375).

Abdullah Ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, je prenio od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da je rekao: U kojem narodu se prošire blud i kamata navukli su na sebe Allahovu kaznu. Rekao je Munziri, rahimehullah, da ga je prenio Ebu Ja'la, rahimehullah, dobrim lancem prenosilaca.

Zabilježio je imam Ahmed, rahimehullah, s dobrim lancem prenosilaca od Ka'ba el-Ehbara, rahimehullah, da je rekao: "Draže mi je trideset i tri puta počiniti blud nego pojesti jedan dirhem kamate, a Allah, Subhanehu ve Te'ala, zna da kada sam ga pojeo da je od kamate."

 

Citirani ajeti su svakom vjerniku jasno uputstvo a ujedno i upozorenje, da se od kamate drži što dalje, jer u suprotnom ulazi u otvoreni rat sa Allahom i Njegovim Poslanikom: Ja ejjuhellezine amenut tekullahe ve zeru ma bekije miner riba in kuntum mu'minin. ''O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako to ne učinite, eto vam onda nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova…''(El-Bekare, 278)

 

Zašto toliki grijeh?

Eto, sami smo se uvjerili šta je to kamata. Propadaju cijeli financijski sistemi, ruše se državne privrede, propadaju najveće kompanije a milijoni ljudi ostaju bez posla i idu na cestu. Kamata i nije ništa drugo do savršeno lihvarenje, iskorišćavanje sirotinje a lagodan život na račun drugoga. Poznato je iz historije kako su veliki lihvari skončali svoj kamatarski život, poput Karuna.

 Svi oni koji su imali iskustva sa kamatom, nakon što su zanemarili zabranu i upozorenje koje im je došlo od njihovog Gospodara i od Njegovog Poslanika s.a.v.s., u većini slučajeva su prošli kroz velike patnje, sramotu i poniženja, doživjeli duševne, a često i fizičke boli, a dosta je onih koji su nakon svog gorkog iskustva s kamatom došli ''tobe''(pokajanja ), zaklinjući se ''nikad  više''.

Budemo li se Allaha istinski bojali, On će nam rješenje za naše probleme iznaći i opskrbiti nas odande odakle se i ne nadamo.


Svinjetina

Allah s.v.t.a zabranio je muslimanima da jedu svinjsko meso jer svinje su same od sebe nečiste. Svinja kada je gladna, ona će pojesti svoj vlastiti izmet i to je nečista životinja od Boga prokleta i neka je prokleta. Za vrijeme agresije na Hrvatsku, na jednom ratnom tv snimku vidio sam kako lutajuće svinje jedu ubijene, mrtve ljude. Poznato je da Kur'an na više mjesta zabranjuje svinjetinu.

 

Velikoj većini je nepoznato da i Biblija oštro zabranjuje i upozorava na svinjsko meso, Tako se u 'Izam' 65 stih 2,3,4 kaže:'Cijeli dan pružah ruke svoje narodu nepokornom, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar, narodu koji me jednako gnjavi u oči...Koji sjede kod grobova i noćuju u pećinama, jedu meso svinjeće i juha im je nečista u sudovima.'

 

Ovdje vidimo da je osobina nepokornog naroda da jede svinjsko meso.

 

U Bibliji se nigdje ne može pronaci pasus koji govori o tome da je Isus jeo svinjetinu.

 

 

Zato možemo i razumjeti izbezumljenost i paniku kod ljudi koji gledaju munjevito širenje krmeće kuge po svijetu. Posve razumijem odluke mnogih država koje su obustavile uvoz svinjskog mesa i živih svinja u svoje države. Mnogi su se pokajali što su jeli svinjsko meso i mole Boga da epidemija ne preraste u opasni stadij zaraze, pandemiju.

Ne jedite svinjsko meso o čiste duše koje žele Allahovu Milost,  niti pijte alkohol piće otrova.

Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto - osim ako ste ga preklali - i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je porok!

 

Halal je sve ono što je vjerom dozvoljeno činiti, a haram je zabrana koja je utvrđena Kur'anom. i koliko ja znam, ne odnosi se samo na hranu, alkohol i blud i kockanje, a to je uglavnom ono na šta se mi baziramo. međutim, čitav način življenja se bazira na halalu i haramu. Pa i način na koji se odnosimo prema roditeljima, komšijama, drugim muslimanima. Zatim odnosi u braku, i pod kakvim uvjetima je brak dozvoljeno sklopiti. Tu je i odjeća koju smijemo nositi, igre koje smijemo igrati, poslovni odnosi kakvi trebaju biti, i naravno odnos prema nemuslimanima.

 

 

Evo jednog poučnog kazivanja o haramu

 

Harut, Marut i alkohol

Komentatori (mufessiri) i ashabi su prenijeli predaju da su se meleci na nebu čudili nasilju Ademovog potomstva, nedosljednosti, razvratu i prolijevanju krvi. Kazali su: "Bože, odabrao si stanovnike Zemlje, a oni su nepokorni."


Gospodar svjetova je odgovorio: "Da vi posjedujete onu strast koja se u njima nalazi i vi biste postupali poput njih." Svi su odgovoril: "Subhanallah! Ne smijemo mi činiti grijeh prema Tebi, nama ne dolikuje da kršimo Tvoju odredbu."

Gospodar svjetova im je odgovorio: "Između vas odaberite dva meleka da ih učinim sa onim svojstvima kao što je Ademovo potomstvo i stvorim u njima ljudsku strast."
Meleki su odabrali Haruta i Maruta, najpobožnije i najbogobojaznije od svih meleka. Uzvišeni Bog ih je poslao na Zemlju da vladaju i narodu dijele pravdu. Stvorio je u njima strast i svojstva koja imaju Ademovi sinovi i rekao im je: "Ne činite širk, ne činite blud, ne pijte alkohol i ne prolijevajte, bez opravdanja krv, ne jedite svinjsko meso, u odredbu i određenje, nemojte se uplitati i ne podržavajte nasilje."

Oni su na Zemlji u svakodnevnim poslovima presuđivali ljudima i obavljali ostale potrebne poslove, dok bi se noću vraćali na Nebo i mjesto gdje su činili ibadet. Na koncu, jednog dana sa svojim problemom došla im je neka žena da joj presude. Zvala se Zuhra, imala je lijepo lice i savršenu ljepotu. Priča se da je bila princeza iz Perzije.

U njihovim srcima se javila ljubav i strast prema ovoj ženi. Priznali su to jedan drugom, a potom su joj presudu odgodili kako bi je pozvali kući i udovoljili svojim strastima. Žena je prvo odbila, no, poslije, ipak im je rekla ako žele da udovolji njihovoj požudi i strasti pristat će pod uvjetom da oni prihvate idolopoklonstvo, kao što ga je ona prihvatila, ako budu ubijali i alkohol konzumirali. Oni su odgovorili da takvo nešto ne proistječe iz njihove misije i da su im takve stvari zabranjene, naređeno im je da ih se klone.

Prošao je taj dan. Drugog dana postavljen je isti uvjet i uslijedio je istovjetan odgovor. Sljedećeg dana požuda i strast je dosegla svoj vrhunac i nadvladala je njihovu strpljivost. Kazali su: "Od onoga što si nam rekla konzumiranje alkohola je najlakši grijeh." Nisu znali da je alkohol zbir svih zločina i temelj grijeha; Poslanik, a.s., kazao je: "Alkohol je majka zla."

Dakle, pili su alkohol sve dok se nisu opili; sa tom ženom su počinili blud i udovoljili su svojoj strasti; dok su bili u stanju činjenja bluda došla je jedna osoba kod njih, nekim svojim poslom, prepali su se da će ispričati to što je vidjela,te su je ubili. Na taj način počinili su i ubistvo i blud, i odali se alkoholu.

Uzvišeni Bog je potom obavijestio meleke na Nebu o njihovom postupku, dopustio im je da ih takve, i u tom stanju vide. Otada meleci čine istigfar i traže oprost za stanovnike Zemlje.

 

Literatura: džemat oberhauzen-Harut, Marut i alkohol, slike kažu više od riječi, http:slike1.blogger.ba.


28.04.2009.

NEMA VIŠE

Nijaz SALKIĆ


 Sve što prođe povratka mu nejma, kažu stihovi jedne stare narodne pjesme. Nema više mnogo toga što je moj i tvoj život činilo potpunijim, ležernijim, sigurnijim, komotnijim, tanahnijim.

Nema više u varoši Čelić, Abazove a kasnije Ismetove slastičarnice.

Kuda god bih polazio, polazna stanica i svratište bila je ova slastičarnica. Po povratku sa puta bih opet popio bar jednu limunadu i pojeo jednu tulumbu ili baklavu. Ovako, kako Ismet umrije, zatvori se i ovo stjecište i svratište mladeži i stareži. Abaz je bio iz okolice Gostivara a u Čeliću je stekao porodicu i haman ostario u slastičarnici. Rahmet Abazovoj i Ismetovoj dobroj duši.

 

Nema više zaprega

Nejma ili nema više konjskih zaprega kao što su ih imali u Donjoj Slapnici kod Velike Kladuše. Zaprega i gumenjaci ili gumarice su bili zaštitni znak mnogih sela širom naše domovine.

Konji su bili velika pomoć u domaćinstvu a za težaka je konj bio veliki oslonac i sredstvo za lakši i bolji život. Murtići su oduvijek imali dobru zapregu, baš kao na ovoj staroj slici.

 

Svadbe stare naše

Nejma više ni onih svadbi koje samo mi iz generacije 70 i neke. Te stare svadbe, šerbeta, pilavi i piranije  su imali svoju dušu, naročito ako se na piru očula harmonika. Kolo bi se povelo pred kućom, na cesti, a najčešće u avliji pred kućom.

Okupila bi se omladina a dahabetiel cure iz 31 kuće i 12 mahala. Tupkalo se i igralo dok su noge mladalačke držale. Pilo se šerbe sa još jedne ženidbe ili udaje. Nejma više ni dimija niti potkosanih djevojaka kao što ih je bilo u Konjodoru kod Bužima. Bila su to vremena za pamćenje.

 

Kuće čardaklije

Nejma više ni one tanahne arhitekture a nejma ni šadrvana niti česama. Nema više kuća kao ove na slici, iz okoline Gostivara.

Nejma više uskih šefteli sokaka, ni vesele dječije vriske i graje. Utihnule su asfaltirane ulice a djeca su se zabavila knjigom, kompjuterom ili prenosom neke tekme na televiziji. Danas se grade moderne kuće ala Njemačka, Švicarska, Slovenija ili Amerika. Naše čardaklije opjevane u sevdalinkama padaju u zaborav i ruše se da bi se na njihovom mjestu podigla kakva novokomponovana kućerina.

'Zeman gradi po Kotaru kule, zeman gradi, zeman razgrađuje.'

28.04.2009.

HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA DIO 2.

Priredio Nijaz SALKIĆ

 

Uvod

 

Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno interesovanje pokazujem za islamsku povijest od svog početka, pa kroz srednji vijek  i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka uz Allahovu pomoć ću ove rede podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.

 

Stanje poslije hazreti Alijine smrti

 

Saznanje o iznenadnoj pogibiji halife hazreti Alije, koji pade od zločinačke ruke, pogodi njegove pristalice u Iraku kao najveća moguća nesreća. Njih oko 40 hiljada su planuli od žestine, za pravičnim izravnanjem općih političkih računa, tim više što je Iraku prijetila Muavijina vojska koja je dolazila iz Sirije. Smrću hazreti Alije oni su izgubili svoj najveći vjerski i politički autoritet. Zbog svega toga oni su proglasili za halifu njegovog sina Hasana ali prije nego je preuzeo bilo kakve mjere, Muavijina vojska  je prodrla u Irak, a on se sa glavninom svojih askera morao povući, preko Tigrisa, u Medain, uputivši 12 hiljada vojnika sa Kajs ibni Sa'dom na čelu prema nadirujućoj vojnoj sili. Kajsova vojska je bila brzo razbijena, i on se brzo povrati u Medain.

 

Tako se Muavija kroz vrlo kratko vrijeme i bez velikih vojnih angažovanja domogao cijelog Iraka.

 

Porodično stablo Emevija i Abbasija

 

 

 

 

Emevijske halife i vladari



 

 

 

Literatura: Istorija Islama, Besim Korkut,

Povijest islama, Enver Alić

 

Nastaviće se!

 

27.04.2009.

CRVENI KARTON

Nijaz Salkić

Ovo je vakat Čira i Spira, Sulji i Muji
. Taman pomislimo evo ga ovaj 'naš' osvjetlo obraz, svaka mu čast kako je načitan i pametan, baš mi je drago da i mi konja za trku imamo, a ono od 'našeg'na sva usta hvaljenog ispane mućak. Neki dan čuh aforizam da i od slabog jajeta bude dobar mućak.


Helem, jedino nam zasad od Ćire ima fajde, makar one fudbalske. Ćiro ne dijeli žute ni crvene kartone a dobro mu ide. Ovaj dobroćudni gospodin svojom jednostavnošću osvaja sve oko sebe i vodi srcem reprezentaciju BiH-e na radost i zadovoljstvo napaćenog naroda bosanskog.


Onaj Spira iz Bijeljine malo, malo pa zaprijeti nani Fati iz Konjević Polja da ne dira onu crkvu pod svojim pendžerima i u svojoj avliji, jerbo bi mogla u aps. Ma on priprijeti i Bošnjacima u Bijeljini i Tuzli. Hajd pustimo to, ama ima onaj traktorista iz Banja Luke, haman isti ili još gori od ovogarce. Nejma dana a da ovaj gegajući političar nešto ne (za)kuha. Jednom veli da je Sarajevo za njega Teheran, drugi put da je Bosna samo geografski pojam a treći put da je njegova i njegovog plemena domovina Srbija, a da je država Bosna i Hercegovina samo mrtvo slovo na papiru i nešto što je tamo neko nekada potpisao.

 

Đe su kartoni?

 

Ako je 'Visoki' (predstavnik) izašta drugo osim sudija, to bi trebao biti. Trebao bi svaki dan vaditi (mora) crvene kartone pa iz 'utakmice' odstraniti poneku zvjerku. Nije važno čiju. Neka danas išćera 'našu', sutra 'njihovu' a prekosutra neku preko Drine, Save i Une. Jerbo kako je krenulo, svaka mraka smije govoriti šta god mu naumpadne o našoj državi BiH-i. Eno onaj mrki ministar preko Drine, onomad bubnu, kako Bosni i ne treba članstvo u Vijeću sigurnosti zato što Bosna i nije nikakva država. Jopet onaj iz Zagreba se plaho sikira što 'njihove' (njegove u BiH) stranke nisu ujedinjene i što njegov narod treba imati svoj entitet, i što njegova nacija nije dobro zastupljena u BiH vlasti i  državi.


Svašta i upamet!


27.04.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 29.

Priredio: Nijaz SALKIĆ


ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

OBIČAJI  I - POROD


 

Kao kod svih Jugoslavena uopće, tako ima i u naših Muslimana napose sva sila narodnih običaja.

 

Da počnemo sa porodom

 

Ženidba je vez između muža i žene da iza sebe ostave što više potomaka. Ali ako se iko ženi zato da iza sebe ostavi što više potomaka, to su naši Muslimani. Ženidba je za Muslimana samo onda sretna ako mu je brak blagosloven, to jest ako ima dosta djece:

 

 

“Beg Mustaj-beg sretno se oženi,

Lip je porod beže izrodio,

Troje žensko,

a četvero muško,

Nek' ne želi ni sina,

ni šćera,

Ni nevista,

ni mladih zetova. “

 

Čim žena ima više djece, tim je vrijednija, uglednija i svomu i mužu milija. I najsiromašniji Musliman iskreno se veseli porodu svakog svoga djeteta, jer je dijete zamjena ocu i materi u starosti i jer svako donosi sa sobom svoju nafaku, sreću. »On ga hrani, da zaminu steče.« Žena koja ne rađa, mužu je mrska, ako mu je prije i vrlo draga bila. On je smatra voćkom bez ploda, ružicom bez cvijeta, valja je dakle sasjeći. Djever govori svojoj nevjesti:

 

 

» Vid' nevista te žute naranče.

Da naranča svake godine ne rađa, Davno bi je bratac posikao.

Vid' nevista tog žutog limuna. I Da limun svake godine ne rađa, Davno bi ga bratac posikao. Vid' nevista rumene ružice. Da ruža svake godine ne cvate, Davno bije bratac posikao.«

 

 

Beg Ali-beg ima prekrasnu ženu koju veoma ljubi. Već je više godina prošlo, a ona nema djeteta. To ga ljuti i žalosti. Jednoga dana odlazi on u selo na begluk i zapovijeda svomu bratu, a ženinu djeveru, da je posiječe:

 

 

»O Boga ti, brate Muhamede! I ja odoh u nove Timare. Kad ti dođe mlada nevistica, Ti je vodi mladu u haz-bašču, Pa je ondi mladu ti posici. Kad ja nemam od srca evlada, Nek mi nije ni nje mlade.«

 

 

Mlada se Mustajbegovica hvali na sijelu svojim drugama, kako je muž voli, pa veli:

 

 

»Da vi znate drage druge moje, Kako li me Mustaj-begu drži?! Kad ja spavam, biser granom maše, Budi me od jorgovana granom: Ustan dušo, granulo je sunce. Kad ustanem na meke dušeke, Svojim će me ćurkom ogrnuti. Dvore mene do dvije robinje; Jedna drži kalajli legena, U maštrafi bijele đulsije, Druga drži šerbe medovinu, Na tabaku rumenu ružicu, Da utiram to rumeno lice.«

 

 

Ali joj jedna prigovara:

 

 

»Zaludu ti fala i imanje,

Kad ti nejmaš od srca evlada.«

 

 

Kada mlada žena zatrudni, nastaje u kući veliko veselje, neka vesela uzrujanost. Oko buduće majke sve tetoši, kao oko maloga djeteta, sve je pazi i miluje, ljubi i poštuje. Još veće veselje nastaje kada je žena sretno rodila, a osobito ako je rodila sina.

 

 

I muž i ukućani, rodbina i komšije dolaze u kuću, i daruju rodilju i dijete joj:

 

 

»Daj muštuluk mladi gospodine, Rodi mlada Mustaj-begovica; Rodila je do dva sina mlada, Zlatne ruke i zlatna perčina.« Kad to čuo diver Muhamede, Trkom trči mladoj nevistici, Posipa je žutim dukatima. Doletila mlada zaovica, Zaovica Mahmud-pašinica, Paunica čedo povijala; Jedno ona, drugo Muhamede.

 

A muž, kad to čuje?!

 

“On leti uz visoku kulu, U čizmama i u kalčinama, Te on ode ljubi u odaju, Posipa je sa sitnim biserom.”

 

Koliko je veselje na taj glas nastalo u srcu muževom, vidi se najbolje po toni, što je poletio u odaju svoje žene »u čizmama i u kalčinama«, jer je odlični je Musliman naspram svoje žene tako učtiv, da k njoj nikada u putnom odijelu ne dolazi.

26.04.2009.

EVO NAŠIH

Nijaz SALKIĆ

Slijedeće sedmice ili hefte, kako god hoćete, krenuće kolone vozila iz vascijele Evrope putem najdražim, cestom koja vodi zavičaju. Zavičaj je ono mjesto gdje smo udarili glavom o zemlju kad smo se rodili. Bosna će i ovog 1. maja udomiti svoju raseljenu djecu.

 

 

Ljubav

 

Ove rede smo se zaista uželjeli jedni drugih. Oni dole jedva čekaju da im se pojave oni 'odozgo', a oni 'odozgo' su se uželjeli svojih najmilijih 'odozdo'. Kriza je nastupila i nije lahko onima 'gore' a dahabetile onima 'odozdole'. Nješto kontam onako za sebe da se nikad više neće rodbina i prijatelji obradovati pri susretu i druženju kao ovog 1.maja.  Oživjeće naša Bosna, zabijeliće se meraje okolo naših rijeka od teferiča, ražnjeva i pjesme. Trgovci naši bosanski će bar nakratko veselo protrljati ruke, iako je recesijska groznica počela sve tresti. Ma koliko 'kanulo' u džep, marka je ipak marka.

 

 

Lanjski 1. maj

 

Evo kako se rodbina družila u Čeliću ispred svoje kuće, na svojoj avliji i u svojoj zemlji Bosni.


24.04.2009.

ISELJENO BOŠNJAŠTVO

Nijaz SALKIĆ

Naši u Argentini



 

Ova priča nastala je u mjesecu junu 2008. godine u jednom restoranu u Ljubljani. Slučajno sam sa kolegama poslije sastanka upoznao jednog našeg »Argentinca« koji se u Ljubljani psihološki spremao da prvi put posjeti domovinu svoga oca, koji je otišao trbuhom za kruhom iz Bosne u ranim 50-tim, (1947) godinama prošlog vijeka u Argentinu. Pošto BiH ima vizni režim, Ramos je u bosanskoj ambasadi morao »izvaditi« vizu za domovinu svoga oca.

 

 

Ramon Hošić


Hamid Hošić je davne 1947., u Buenos Airesu zasnovao porodicu. Rodila su mu se dva sina i dvije kćeri a oženjen je bio doseljenicom iz Poljske.




Hamidov život nije bio nimalo lahak. Hamid je radio teške fizičke poslove da bi prehranio svoju porodicu. Njegov sin Ramon je jedini od cijele porodice koji je prošle godine posjetio Bosnu.




Otac Hamid nikada više nije vidio rodne grude. Zanimljiva je slika u ovoj priči kako sjede zajedno jedan Ramo Bošnjak i jedan Ramon Argentinac, za stolom u Ljubljani.




 Zajedničko im je obojici da su im očevi Bošnjaci. Pogledajte video zapis i čujte Ramonovu priču o ocu, braći i sestrama, i životu u Argentini.


23.04.2009.

MIMBERA - NUHA JE NAROD U LAŽ UGONIO

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

Danas je petak, 24. april 2009. ili  29. rebiu-l-ahir 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!


Allah s.v.t.a. u Kur'ani Kerimu kaže:

 

Kezzebet kablehum kavmu nuhin fe kezzebu abdena ve kalu medžnunun fezdudžir. Fe dea rabbehu inni maglubun fentesir. Fe fetahna ebvabes semai bi main munhemir. Ve fedžernel erda ujunen fel tekal mau ala emrin kad kudir. Ve hamelnahu ala zatin elvahin ve dusur. Tedžri bi ea'junina džezaen limen kane kufir. Ve lekad terekna ajeten fe hel min muddekir. Fe kejfe kane azabi ve nuzur. Ve lekad jessernel kur'ane liz zikri fe hel min muddekir

 

"Lagao je Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali, govoreći: 'Luđak!' - i Nuh je onemogućen bio./9/ I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!' /10/ I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, /11/ i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je određeno bilo, /12/ a njega smo nosili na onoj lađi od dasaka i klinaca sagrađenoj, /13/ koja je plovila pred Našim očima, a nagrada je to bila za onoga koji je porican bio. /14/ I Mi to ostavismo kao pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? /15/ i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! /16/ A Mi smo Kur'an olakšali za pouku, pa ima li ikoga ko bi poukuprimio?"/17/ 54 El - Kamer / Mjesec

 

 

Prvo diskriminacija pa onda elimincija

 

Riječi Uzvišenog: "Lagao je", prije tvoje pojave, o Muhammede, "Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali", tj. oni su bili otvoreni u svojim lažima. Iz ovog ajeta može se razumjeti da je i u doba Allahovih Poslanika bilo ljudi koji su one svoje najbolje saplemenike nazivali lažovima i pogrdnim imenima. U ovom slučaju su Allahova Poslanika Nuha u laž ugonili.

"govoreći: 'Luđak!', i Nuh je onemogućen bio", tj. optuživali su ga da je lud, te su ga još i grdili i tjerali, prijeteći mu da, ako ne prestane, može biti ubijen kamenjem. Kada je on osaburio Allahovom naredbom i savjetom, narod njegov misleći da je saburenje i strpljenje malodušnost i slabost izmisliše jaču riječ za uvredu, pa ga počeše dovikivati i zvati luđakom. Nazvati i zvati nekoga ovakvim imenima znači onemogućiti ga da normalno radi, vrši svoju misiju, poziva i savjetuje. Zamislite, luđakom zvati najboljeg čovjeka u tom vremenu i u tom životnom okruženju. Da li  nas Nuhov primjer podsjeća na ovaj naš vakat u kome se na najbolje ljude i vjernike upire prstom, vrijeđa i pljuje punim ustima, ogovara, potvara i progoni.

 

 

Dova slabog i mazluma

 

"I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, pa Ti pomozi'", tj. ja sam nemoćan, pa Ti pomozi Svoju vjeru. Evo savjeta i pouke za vjernike i Allahu odane robove iz primjera Njegovog iskrenog roba Nuha. "I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, pa Ti pomozi'",  Znači, kada nakon saburanja, trpljenja, podnošenja svih vrsta nedaća, zuluma i šikaniranja, zamolićemo Uzvišenog da nas zaštiti dovom koju je uputio Nuh a.s. : "Ve fetahna ebvabes semai bi main munhemir'".

 

 

Kazna za tlačitelje

 

Onda je rekao Uzvišeni:

"I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila", tj. mnogo. "...i učinili da iz zemlje izvori provru", tj. na cijeloj Zemlji su se pojavili izvori mnogi.

"...i vode su se sastale", tj. vode iz nebesa i iz zemlje. "...kako je određeno bilo."  Znači, »kada dara prevrši mjeru«, Uzvišeni Allah interveniše sa svojim zakonima i propisima. Propisi su da se zulumčari zaustavljaju po od Allaha propisanoj proceduri.  Vjernik će saburiti, onda upotrijebiti svoj napor, braniti se a kada smalakše onda će pozvati upomoć svoga Gospodara, koji je najjači. Zato se treba bojati dove onoga kome smo nepravdu, zulum učinili i  u njegovom pravu ga oštetili. Ta stvar je već bila propisana. Znači, da je Allah Uzvišeni propisao i odredio propast onima koji su u laž utjerivali Nuha a.s. i vjernike i koji su ih ezijet činili.

 

 

Izlaz i spas za strpljive i vjernike

 

 Nuhu i vjernicima Uzvišeni je našao izlaz u lađi od dasaka.

"...a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj." To su bile drvene ploče - daske, povezane i prikovane ekserima. Time se misli na skovanu lađu, znači nosili smo ga u lađi. A riječi Uzvišenog: "Koja je plovila pred Našim očima", tj. Mi smo je nadgledali i čuvali. "...nagrada je to bila za onog koji je porican bio." U isto vrijeme ovo znači i kaznu za nevjernike koji su poricali Istinu, a i pobjedu koju je Nuh, a.s., ostvario. A riječi Uzvišenog:

"I Mi to ostavismo kao pouku", (tj. učinili smo da Nuhova lađa bude trajni primjer gradnje - a Allah najbolje zna, jer je to prva lađa, za koju je Allah, dž.š., podučio Nuha, a.s., da je sagradi. Time je ona postala trajnim uzorom za sve slijedeće lađe koje su se gradile, znači tako je građena svaka slijedeća lađa, te plovila vodom onako kako je to odredio Uzvišeni. Isto tako ova lađa predstavlja sjećanje na Nuha, a.s., čime se podučavaju nove generacije onome što je zadesilo Nuhov narod. Neposlušni su bili potopljeni, dok su vjernici sa Allahovim zadovoljstvom bili spašeni od potapanja, time što su se ukrcali u lađu.

 

 

Pouka budućim naraštajima da se isplati biti vjernik

 

Isto tako su i riječi Uzvišenog:  "Mi smo vas, kad je voda preplavila sve u lađi nosili da vam to poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti." ) 2

Ova lađa je personifikacija izlaza iz tegoba, krize i poruka i ibret da iz svake nevolje ima izlaz i spas, samo se reba strpiti, Boga moliti za izlaz i sam se potruditi. Zbog toga i kaže Uzvišeni: "Pa ima li ikoga ko bi pouku primio?" Ima li ikoga ko bi se opametio i iz ovoga izvukao zaključak? Ovo sve kazuje da pametni i bogobojazni iz Njegovih riječi i mudrosti pouke crpe i izvlače. A riječi Uzvišenog: ,

"...i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!", tj. kakvo je bilo Moje kažnjavanje onih koji nisu u Mene vjerovali i u Moje poslanike, i nisu prihvatili ono što je došlo od Mojih opomena, time sam pomagao Svojim poslanicima, a kaznio kafire.  

 

Zbog čega dolazi kazna?

 

Sve kazne i musibeti dolaze zbog ostavljanja Alalhove upute, zanemarivanja Njegovih opomena i klanjanja nečemu drugom kao što je dunjaluk, bogastvo, položaj i prolazna uživanja.

 

 

Kur'an je lahak za razumijevanje i pouka

 

"A Mi smo Kur‘an olakšali za pouku." Znači olakšali smo i njegovo učenje i razumijevanje, velika hvala neka je Allahu, dž.š., jer zaista danas u ovom vaktu niti ejdan čovjek nema da nije čuo za Kur'an, da makar jedan ajet nije pročitao ili čuo iz ovog zadnjeg Božijeg testamenta i poruke ljudima.

"...pa ima li ikoga ko bi pouku primio?", tj. ima li toga koga je Kur‘an opametio, nakon što ga je Allah ljudima lahkim i dostupnim učinio? Postoji li onaj koji je zbog toga odbacio od sebe grijehe i postao sljedbenik Allahovih naredbi. Pa neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
22.04.2009.

KAMENČIĆI USPJEHA DŽEMATA VELENJE

Nijaz SALKIĆ


VELENJSKI HOR ILAHIJA I KASIDA - "SABAH"

 


Velenjski-džematski hor ilahija i kasida »Sabah« djeluje već od davne 1994. godine. Sve važne i značajno za naš džemat pratio je i ovaj hor. Hor su činili polaznici vjeronauke i omladina džemata. Prolazile su godine, Džemat je stasao a mlađe generacije popunjavale sastav ovog hora.  Sve se mijenjalo samo je ideja ostajala jednaka, baš kao kao na početku djelovanja. Probuditi duhovno raspoloženje našeg naroda i pojačati iman u srcima naših vjernika.



 



Hor »Sabah« je  u dobrim vremenima i doskora nastupao na svakom bajramskom sijelu, a putovali smo i po drugim krajevima. Gostovali smo u Kopru, Jesenicama a nastupali čak u Bužimu, Cazinu i Zagrebu. Bez neke samohvale, zbilja su s našim nastupom bili oduševljeni svi, a ispraćani smo burnim aplauzima. Posebno veselje i čast za naš hor, bili su nastupi u najljepšem i najradosnijem trenutku za džemat i našu omladinu.





Bile su to svečanosti završetka velenjskih brojnih hatmi. Na svih 8 uspješnih hatmi, uspješno je nastupio i naš hor »Sabah«.  Od početka pa do kraja hor je vodio, brigu brinuo i uvježbavao njegove članove, velenjski imam Nijaz ef. Salkić. Ovo je samo malo podsjećanje za nezaborav i pamćenje.

 

22.04.2009.

HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA

Priredio Nijaz SALKIĆ

 

Uvod

 

Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno interesovanje pokazujem za islamsku povijest od svog početka, pa kroz srednji vijek  i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka uz Allahovu pomoć ću ove rede podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.

 

 

Emevije  i  Muavija ibni Ebi Sufjan

 

Ova dinastija je dobila ime po svom osnivaču Muaviji ibni Ebi Sufjanu. Muavija je pripadao uglednoj kurejševićkoj porodici Abdu Menaf, koja je uživala ugled u plemenu Kurejš a pripadao je slavnom ogranku porodice Hašimija. Poznat je i po tome što je za vrijeme osvojenja Mekke sa svojim ocem Ebu Sufjanom, vođom nevjernika protiv Muhamemda a.s., primio islam. Primivši islam poče se Muavija odmah isticati svojom vanrednom sposobnošću, te ga je još halifa Ebu Bekr imenova vojskovođom, a halifa Omer namjesnikom u Šarkul-Urdunu (Transjordaniji), a kasnije Siriji, koju je čast obnašao i za vrijeme hilafeta Osmanova. Kada je izabran za halifu Alija, smijeni ga on sa položaja namjesnika, ali se Muavija ne pokori, nego diže ustanak i u ratovima sa Alijom prizna ga svijet u Siriji halifom, a kad se sin halife Alije, Hasan odreče hilafeta u korist njegovu, priznaše ga i ostali muslimani.

 

 


14 halifa

 

Iz emevijske dinastije se izredalo ukupno 14 halifa, a najznačajniji su: Muavija, Abdul Melik, Velid I, Omer ibni Abdu Aziz i Hišam. Zadnji emevijski halifa Mervan II poginuo je od Abbasija 750. godine. Emevije su se na vlasti uspjeli održati ukupno 89 godina. Evo tabele imena emevisjkih halifa sa datumom nastupanja na vlast.

 

 

Opće ocjene ove dinastije

 

Mnogi historičari predstavljaju državnu orijentaciju Emevija kao političku, čiji je glavni cilj bio stvaranj arapskog carstva, a da je u svemu tome islam igrao marginalnu ulogu. Iako potomci ove aristokratske porodice nisu imali neke pobožnjačke sklonosti, već natruhe duha iz perioda Neznanja (Džahilijjeta), udaljili bi se od historijske istine ako ne bi ustvrdili da se veliki uspjeh arabizma dogodio pod zastavom islama. Svih 14 Emevijskih  halifa morali su, kao vladari svoga vremena, sa velikom sviješću i savješću, vjerovati da je širenje islama i rast njihove svjetovne vlasti jedna te ista stvar.

Vjera Islam se za vriejme njihove vladavine postala je svjetska. Međutim ,pravi pripadnici Islama primijetili su još za vrijeme h. Osmana da je njihov oblik vladavine donekle povrijedio svetu islamsku vjeru, čime se ruši veliko Muhammedovo a.s. poslaničko djelo.

 

Osnovne karakteristike dinastije Emevija su slijedeće:

1.      silom su došli na vlast služeći se lukavstvom, varkom i prevarom.

2.      Ostajali i opstajali na halifskim položajima primjenjujući silu protiv svih svojih neistomišljenika i političkih opnenata.

3.      Uveli su nasljedni  hilafet.

4.      Veliku pažnju su poklanjali širenju islamske države i njenom ekonomskom napretku.

5.      Bili su veliki nacionalisti kroz podupranje arabizma i bili su veoma nekorektni prema drugim nearapskim narodima.

6.      Uveli su neke neislamske običaje (rasipništvo), živjeli su veoma raskošno, osnovali su i uveli dvor i dvorsku stražu.

 


 

Literatura: Istorija Islama, Besim Korkut,

Povijest islama, Enver Alić

 

Nastaviće se!


21.04.2009.

ZNAM JA KO JE PRESJEDNIK

Nijaz SALKIĆ

Huke su prošle ali ko da i nisu. Sunce svaka dva tri dana usija toliko da natjera sav insanski rod da se komotnije obuče, a onda se odjednom naoblači i kiša gruhne, baš ko danas. Poslovno sam se našao u slovenskoj prijestolnici i otvorenom gradu, Ljubljani. Kada se službeni dio posjete završi, svratih na čuvenu ljubljansku pijacu. Bože dragi, svega  tamo ima što je Uzvišeni dao ljudima. Od voća i povrća i svake haljinke, da ti oči stanu. Gledajući to bogatstvo zerzevati i svakojake mive i haljinke,  kontam nješto,  ko da sam se lipo našo u kakijem bosanskom gradu.

 

Svega ima na pijaci

 

Helem, preostalo vrijeme utrošim u sejru i ovog čuvenog sajma. Naroda svakoga a bome i eglene. Jennu razumim a njeku besjedu jok. Najviše je domaće eglene a ima i turističke a bome i naše bosanske.  Gledam one tezge nadžidžane partokolima, jabukama, kruškama, jagodama, grožđem i  drugim vrtnim zerzevatom.

 

 

Presjednici

 

Upoznah i prodavače voća iz Bosne. Vele rade ovaj posao što moraju jer je recesija pa je dobro bilo šta raditi. U toj egleni priđe nam jedan stariji čovjek i onako izdaleka gledajući veli vi ste Bosanci, potvrdismo, a on onako slavodobitno reče da zna ko je presjednik Bosne. Upitasmo ko je a on reče, Sulejman Tadić a znam i ko je u Srbiji presjednik, to je Boris Tadić. Kako je došao, tako se i udaljio, veselog lica na kome se čitalo da je ponosan što poznaje političke prilike u regionu.

 

20.04.2009.

KAŽE ON MENI

Nijaz SALKIĆ

Čudan je ovo vakat. Kud god se okrenem svuda namrgođena lica. Ljudi se se porobotili i sve nešto mehanički čine. Mehanički se pozdravljaju, mehanički se rukuju, mehanički klimaju glavom, mehanički jedu, a kako je krenulo haman će i mehanički spavati.

 

Helem nejse, meni je ovo sve zabet. Toliki je tuhaf zavlado, da me je i ponekad strah ovog vakta i ovijeh ljudi. Sjedim tako u jednom društvu a jedan će iznenada početi zboriti, ko veli da mu je žao što se družio s jednim čojkom. Veli da mu je krivo što mu onoliko vrijeme prođe uništa. Veli da žali sa svakom kahvom i sofrom što mu je prostro. Drugi pak veli da je pogriješio što je s jennim drugijem, dugi vakat kim nosio  i što je zadžaba toliki vakat šnjime šutio i nije zborio.

 

Gledam jednog, pa onda drugog, obje »ljudine« poprimile nekakve mudre face.  Neko vrijeme ih gledam pa oborim glavu i uperim oči u jednu tačku pa onda pokušam da  nješto skontam, a na kraju utvrdim da mi ništa jasno nije. Poselamim se s obojicom, sjednem u auto i krenem kući. Kiša je lila a ja vozeči šutio, stisko sam toliko po gasu,  toliko da bih od neke muke i tuge poletio i leteći na sav avaz zadrečao.

 

Bože, svakakvih nas ima!


19.04.2009.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 17.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Onaj ko uvede lijepu ili ružnu naviku

 

Allah, dž.š., kaže:


Vellezine jekulune rabbena heblena min ezvadžina ve zurrijatina kurrete e'ajunin vedž'alna lil muttekine imama.

'I oni koji govore. 'Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!" (El-Furkan, 74)

 

Ve džealnahum eimmeten jehdune bi emrina….

"I učinismo ih vjerovjesnicima, da upućuju prema zapovijedi našoj. "(El-Enbija, 73)

 

Od Ebu-Amr Džerir b. Abdullaha prenosi se da je rekao: "U sred bijela dana bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu dođe jedna grupa ljudi golih i ogrnutih vunenim ogrtačima ili sa abama od prugastog vunenog platna i sa obješenim sabljama; bili su većinom, odnosno svi iz plemena Mudar. Lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izmijeni se kada vidje njihovu neimaštinju, on zatim uđe, pa izađe, pa onda naredi Bilalu da prouči ezan. Zatim klanja, pa ustade da održi govor-hutbu i reče: ‘O ljudi, bojte se vašeg Gospodara koji vas je stvorio od jednog čovjeka i od njega je stvorio bračnog mu druga i od njih dvoje mnoge muškarce i žene razmnožio. Bojte se Allaha sa čijim imenom jedni druge zaklinjete i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah vas, zaista, osmatra i stalno nad vama bdi."' (Nisa, 1)

 

A zatim je proučio ajet iz sure Hašr-18: ‘O vjernici, bojte se Allaha, nek svaka osoba osmotri šta je spremila za sutra. Neka dijeli čovjek od svojih dinara (zlatnika) i dirhema (srebrenjaka), od svoje odjeće, od saa (mjere) pšenice, od jednog saa svojih hurmi', pa reče: 'makar i polovinu hurme.' Dođe jedan čovjek od ensarija sa zavežljajem toliko teškim da su mu ruke iznemogle. Ljudi su dolazili i donosili darove, tako da sam vidio dvije hrpe hrane i odjeće. Lice Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog toga je tako zasjalo kao da je pozlaćeno. Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ko uvede jedan lijep običaj u islam, imaće za to nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu radiii, a da se ne umanji njihova nagrada. A ko uvede u islam jedan ružan običaj, bit će mu teret i teret svih onih koji ga čine poslije njega, bez umanjenja njihovog tereta."'(Muslim)

 

Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Nijedna osoba ne bude nepravedno ubijena, a da Ademovu prvom sinu (Kabilu) ne bude udio u njegovoj krvi, jer je on prvi počinio ubistvo." (Muttefekun alejhi)

 

 

18.04.2009.

PROLJEĆE I KEBAB U VELENJU


Nijaz SALKIĆ

 

April je dobrano ostario a sunce se već drugu heftu veselo šeće velenjskim nebom.  Proljeću se naročito raduje velenjska omladina i djeca jer nisu opterećena brigom oko plaćanja komunalija, struje, otplate kredita i drugih nameta.




Starija populacija građanstva živi od prvog do petog i od petnaestog do dvadesetog. U tom periodu se uglavnom prime plate i penzije i poplaćaju računi a onda se šeta.

 

Jezera i parkovi

 



      Velenjčanke i Velenjčani uglavnom šetaju oko dvaju svojih jezera i po brojnim velenjskim parkovima, kome je stalo do šetnje. Jezera su čista, uređena, a trava i živice potkresane i kultivisane po svim standardima. Parkovi su prilagođeni svim uzrastima i za svakog se poneštto nađe na tim zelenim površinama.

 

Restorani i brza ishrana



 

      U Velenju je reprezentativno mjesto hotel »Paka«, zatim vila »Herberštajn« i neke druge lokacije za ljude dubokog džepa. Za sitnu raju i ljubitelje ražnjića, ćevapćića i kebaba postoje brojna mjesta brze ishrane. Ako se krene od Šaleka prema centru grada, možemo jesti na nekoliko mjesta. Najpoznatiji ćevapi su u »Mladosti« a kebaba ima na nekoliko lokacija. Najčešće ovu vrstu hrane pripremaju Albanci a u zadnje vrijeme se ovim poslom bavi sve više domaćina, Slovenaca.




Danas vam slikom predstavljam kebab kod »Hrane«, blizu bloka »Indijanac«. Na radnom mjestu je uvijek nasmijan i ovog puta bio kebabdžija Ćamil.

 

 Uživajte u proljeću i velenjskim kebabima i ćevapima!


17.04.2009.

ŽIVOT DIDOVA I MAJKI - KUĆU SAM NAPRAVIO….

Nijaz SALKIĆ

 

»…. sinove oženio, kćeri sam poudao, mnogo sam radio a na sebe nikad nisam ni mislio.«  Ovako nekako je pjevao rahmetli Mehmed-Meho Puzić za svog kratkog života.  Mnogo se govori, piše, jadikuje, uzdiše nad sudbinom, nad prohujalim vaktom i nad vaktile »boljim« zemanom.

 



Ismet Karupović rođeni Čarakovac i Prijedorčanin je dočekao svoj 48. rođendan u krugu najdražih, a prije svih, hanume Faide, kćeri, zetova i unučadi.  Ismet sa svojima živi u gradu Velenju u Sloveniji.





Djedovima (didovima) je najdraže kada su okruženi svojom porodicom i unucima. Ne znaju ni sami kako im je ljepše i milije, gledati soju odraslu djecu ili slušati slatko čavrljanje i gugutanje unuka.

 

Ismetovo veselje

 

Ismet je u tih svojih 48 godina svašta predevero'. Prošlog mjeseca je imao hvala Allahu uspješnu operaciju, a nada se da će otvarenje džamije u svom Čarakovu dočekati uz svoje prijatelje i rodbinu, i to u svojoj avliji i ispred svoje kuće.





Ismet-beže, i mi molimo Uzvišenog Allaha da ti učvrsti tvoje zdravlje i ispuni tvoje želje. Da budeš još puno godina živ i zdrav, na radost i veselje tvoje porodice, rodbine i prijatelja.


16.04.2009.

MIMBERA - IZ RIZNICE ISPOD ARŠA

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

 

Danas je petak, 17. april 2009. ili  22. rebiu-l-ahir 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

 


Allah s.v.t.a. u Kur'ani Kerimu kaže:

 

 


Amener resulu bima unzile ilejhi min rabbihi vel mu'minun, kullun amene billahi ve melaiketihi, ve kutubihi, ve rusulihi, la nuferriku bejne ehadin min rusulihi, ve kalu semi'na ve eta'na, gufraneke, rabbena, ve ilejkel mesir.

La ju kel lifullahu  nefsen illa vus'aha, leha ma kesebet, ve alejha mektesebet, rabbena la tuahizna, in nesina ev ahta'na, rabbena vela tahmil alejna isren kema hameltehu alellezine min kablina, rabbena ve la tuhammilna ma la takate lena bih, va'fu anna, vagfirlena, verhamna, ente mevlana, fensurna alel kavmil kafirin.

 

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, mi među poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu! Oni govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo!" /285/ "Allah nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene; njoj u korist pripada ono što je stekla, a protiv nje je što je stekla (zla)!

"Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! Ti preko grijeha nam prijeđi, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"/286/

 

Vrijednost zadnja dva ajeta El-Bekare

 

Mnogi se pitaju šta uraditi da se spase glavobolje, straha, potištenosti, usamljenosti, depresije, gubitka volje, optimizma. Drugi su pak izgubili nadu u nafaku, žale se da nemaju berećeta u kući, nemaju ga u imetku, u novcu, u djeci, u komšiluku, u rodbini, u životu.Prethodno citirana ajete trebamo naučiti napamet, kako na arapskom  tako i u bosanskom značenju. To su ajeti zaštite, mira, spokojstva, dove i svake duševne sigurnosti.

 

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Mes'uda, koji kaže: /454/ "Ko navečer prouči dva posljednja ajeta iz sure Bekare, to mu je dovoljno." /Nalazi se u oba Sahiha./ Imam Ahmed navodi od Ebu-Zerra da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /455/ "Dobio sam završetke sure Bekare iz riznice ispod Arša..."

Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Numana ibn Bešira, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /456/ "Allah je napisao Knjigu dvije hiljade godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju i iz nje je objavio dva ajeta kojima je završio suru Bekare Nema kuće u kojoj se prouči u toku tri noći da u njoj ostane šejtan!" Zatim kaže: Ovo je garib hadisOvako ga prenosi El-Hakim u svom Mustedreku i kaže: "Sahih prema uvjetima Muslima, ali ga autori oba Sahiha nisu uvrstili u svoje zbirke."

Ibn-Merdevejh prenosi od Ma'kila ibn Jesara, koji kaže da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /457/ "Data mi je Fatiha i završetak sure El-Bekare ispod Arša, a povrh toga i sure iz zadnjeg dijela Kur'ana ".

 

 

 

Vjerovanje i priznavanje svih poslanika

 

Mi vjerujemo da je Allahova vjera, vjera kontinuiteta i to  od prvog čovjeka i poslanika Adema a.s. Zato se Uzvišeni obraća vjernicima da vjeruju da je Allah jedan, jedini, Neograničeni Gospodar, da nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Vjernici priznaju sve vjerovjesnike i poslanike.

"i vjernici" vezuje se za riječ poslanik Nakon toga, govori o svima, pa kaže:

"svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove" Prema tome, vjernici vjeruju da je Allah Jedan, Jedini, Osobni, Neograničeni Gospodar, da nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Oni priznaju sve vjerovjesnike, poslanike i Knjige objavljene s neba Allahovim robovima, poslanicima i vjerovjesnicima, ne praveći razliku između njih time što bi vjerovali u neke, a ne bi vjerovali u druge, naprotiv, svi su oni za njih iskreni, dobri, na Pravom putu, upućeni i upućivači na put dobra, iako su neki dokinuli zakone drugih uz dozvolu Allaha, odnosno, svi su dokinuti zakonom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Pečata vjerovjesnika i poslanika. Sudnji dan će nastupiti a njegov šerijat će važiti i grupa sljedbenika njegova ummeta biće jasno na putu istine.

 

 

Vjernici govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost…..«

 

Zato je potrebno i pohvalno  stalno ponavljati, "čujemo i pokoravamo se"... i molimo Te za oprost, pomozi mi Gospodaru, smiluj mi se, podari mi berećet, nafaku. Koliko god to nekome izgledalo monotono stalno ponavljanje riječi kojima se kajemo i tražimo oprosta, trebamo dobro znati da je to za nas od velike koristi i potrebe na ovom svijetu.

-         Oni govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš", tj. Čuli smo govor Tvoj, Gospodaru naš, razumjeli smo i to prihvaćamo i, kako je zatraženo, provodimo u djelo.

 

"Molimo Te za oprost, Gospodaru naš!" To je molba za oprost, milost i pažnju, Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa, koji u vezi s riječima Uzvišenog:

"Vjerovjesnik vjeruje..." do riječi "...Tvoj oprost, Gospodaru naš!" navodi da Allah kaže: "Već sam vam oprostio!"  znači, treba kucati na vrata Allahove Milosti a On, s.v.t.a. će oprostiti.

"i Tebi se vraćamo", tj. vraćanje i povratak na Sudnji dan. Ibn-Džerir prenosi od Džabira da je rekao: /459/ - Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen ajet:

- - "Poslanik vjeruje..." do riječi "...i Tebi se vraćamo", Džebrail je rekao: "Allah doista tebe i tvoj ummet lijepo hvali, pa zamoli Ga i On će ti dati!" On je zamolio riječima:

"Allah nijednu dušu ne opterećuje preko mogućnosti njene" itd.

 

 

 

Bićemo nagrađeni ili kažnjeni samo za ono što uradimo

 

"Allah nijednu dušu ne opterećuje preko mogućnosti njene", tj. On ne obavezuje nikoga preko njegovih mogućnosti, što je stvar Njegove pažnje i dobrote. Ovaj ajet derogira ono na što su se žalili ashabi u gore navedenom ajetu: "Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati!" Iako će obračunavati i pitati, Allah Uzvišeni neće kažnjavati, osim za ono što je bilo u domeni mogućnosti svakog pojedinca. Odvratnost prema lošoj, šejtanskoj sugestiji sastavni je dio vjere!

"njoj pripada ono što je stekla", tj. od dobra, "a protiv nje je što je stekla!", tj. od zla i to u okviru obaveznosti.

Mi ćemo dobiti nagradu ili kaznu za ono što izgovorimo, uradimo a naše ružne i zle misli će se vagati i razmatrati ali se neće kažnjavati.

 

Ne uzmi nam u grijeh ako nenamjerno pogriješimo

 

Allah Uzvišeni, upućujući Svoje robove da Ga mole, pa  kaže:

"Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!" To znači ako izostavimo strogu dužnost - farz iz zaboravnosti, ili tako učinimo ono što je strogo zabranjeno - haram, ili pak ako napravimo bilo kakvu grešku zbog nepoznavanja šerijatske odredbe u vezi s tim.

 Ibn-Madže navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /460/ "Allah Uzvišeni oprašta mom ummetu nehotičan grijeh i zaborav, te ono što učine pod prisilom!" To prenose Ibn-Hajjan, El-Evza'i i Et-Taberani.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ummi-Derda' da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /461/ "Allah prelazi preko tri stvari kod mog ummeta: nehotične greške, zaborava i čina pod prisilom!"  Ebu-Bekr kaže da je to spomenuo Hasanu, pa je ovaj kazao: - U redu. Zar za to ne učiš u Kur'anu:

"Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!"

 

 

Gospodaru naš, ne optereti nas teškim djelima!

 

Nije lahak život i onda ako pazimo na svoja djela, ponašanje i postupke, mada se čuvamo grijeha. Kako li je samo teško živjeti onima što su zaboravili svoga Stvoritelja,  našega Gospodara. Teško je breme života nositi, a još je teže ako ga sami opteretimo grijesima i nepokornosti Allahu s.v.t.a.

Treba moliti ovom dovom:

"Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas!" Nemoj nas opteretiti teškim djelima, pa makar ih i mogli izvršiti, kao što si prije nas propisao prošlim narodima teškoće i terete koje su podnosili, pošto si Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslao kao izraz milosti kojom će ih on dokinuti.

U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Ebu- Hurejra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /462/ Allah je na to rekao: "Da!" - a od Ibn-Abbasa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /463/ Allah je rekao: "To sam već učinio!"

U hadisu s više predanje stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

/464/ "Poslan sam s lahkom i pravom vjerom!."

"Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage!", tj. obavezama, teškoćama i nevoljama, odnosno, ne iskušavaj nas onim za što nismo osposobljeni.

 

 

Dovimo

 

"Oprosti nam grijehe prema Tebi!", tj. ono što je između nas i Tebe, naših nedostataka i pogrešaka koje Ti znaš.

"oprosti nam grijehe među nama!", tj. ono što je između nas i Tvojih robova i ne pokazuj im nađa loša i ružna djela.

"i smiluj nam se!", tj. za ono što nas u budućnosti čeka i ne daj nam da padnemo u drugi grijeh! Zato su kazali: "Griješniku su potrebne tri stvari: da mu Allah oprosti grijehe prema Njemu, da ga pokrije pred Njegovim robovima i ne osramoti ga pred njima te da ga pričuva i ne da mu da padne u sličan grijeh." Već je navedeno u hadisu da je Allah na to rekao: "Da!" - odnosno, prema drugom: "Već sam učinio."

"Ti si Gospodar naš!", tj. Ti si naš Staratelj i Pomagač; na Tebe se oslanjamo, od Tebe pomoć tražimo i u Tebe se uzdamo! Nema snage niti moći osim s Tobom!



Gospodaru naš, oprosti nam grijehe i smiluj nam se, sačuvaj nas od iskušenja Mesiha Dedžala, kaburske patnje, džehennemske vatre i preseli nas na Ahiret kad budeš s nama zadovoljan i podari nam mjesto u lijepom Džennetu.. Amin!


Literatura: Tefsir Ibni Kesir

 

16.04.2009.

DŽENAZA RIFETU MUHIĆU

Nijaz SALKIĆ

U srijedu, 15. aprila okupili su se rođaci, komšije, prijatelji i poznanici da isprate na zadnji, vječni put, Rifeta Muhića. Rifet je rođen 1963. godine u mjestu Vranići, Han Bila, općina Travnik. Vrlo rano je počeo tražiti svoju nafaku po tuđini, pa ga je sudbina dovela u Sloveniju.



Najveći dio svog života proveo je na Ravnama na Koroškem. Ovdje se oženio, stekao dvoje djece i počeo se kućiti. Život ga nije milovao kao i svakog od nas. U nesretnoj okolnosti završio je svoj život.

 


Dženaza

 


 

 

 

Pošto su se u vrijeme smrti rahmetli Rifeta potrefili neradni dani, praznici a braća i rodbina su mu nila  u Bosni, moralo se pričekati cijelih sedam dana da bi se obavila dženaza.




Braća Nezir i Senad Muhić su morali srediti papire i doći iz Vranića iz BiH, baš kao Jasmin Kasupović i Suvad Jusić iz sela Pode kod Han Bile. Papire za dolazak je sredila njihova valjana snaha Šefika Kišmetović.

 

Komšiluk i prijatelji

 

Smrt je tihi i nenametljivi predavač koji šuti a sve kaže u toj šutnji. Kome pokuca na vrata, zavije ga u crno. Komšije i prijatelji su bili vidljivi i prisutni u ovoj kući, naročito prijeteljice Šefikine su se svojski trudile da pomognu u ovim teškim trenucima za ovu porodicu.

 

Ukop

 






Dženaza i ukop su obavljeni na groblju »Barbara« u Prevaljama, na kojem se kopaju podjednako  umrli iz Ravni kao i iz Prevalja. Pošto je obavljeno gasuljenje, dženaza je klanjana na platou ispred groblja. Dženazi su prisustvovali rodbina, komšije i prijatelji koji su mogli dobiti slobodni dan sa posla. Rifet je ukopan odmah do svoje kćerke Mirele.

 

Okupljanje u stanu

 



Poslije dženaze proučeno je uobičajeno učenje za ove prilike, Ja'sini šerif u stanu Šefike i rahmetlijinog sina Almira.





Za sve prisutne musafire koji su se vratili u stan poslije dženaze prostrta je sofra. Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da se rahmetliji smiluje, oprosti mu grijehe a nas još živeće ljude uputi na pravi put!

 

 Više slika možete pogledati u galeriji slika na ovom linku

 

 

15.04.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 28.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

Zapisi kod Muslimana


Naši Muslimani rijetko će kada u bolesti zovnuti liječnika, jer nemaju mnogo povjerenja niti u njega, niti u lijekove koje im prepisuje. Ako im kućni lijekovi ne pomognu, oni će se dati liječiti od vračara ili će pisati zapise.

 

Zapisi i hamajlije


Zapise daju pisati osobito onda ako ih često hvata nesvjestica, ako trpe od glavobolje ili ako ih hvataju žigovi. Oni drže da su urečeni, a protiv uroka nema boljega lijeka od zapisa. Ko treba zapis, ide hodži ili ga zovne u kuću, a on mu na komadiću papira napiše neke stihove iz Kur'ana ili iz koga drugoga kitaba. Kada je hodža zapis napisao, umota ga u platnenu krpicu, omazanu voskom. Ta se krpica zove mušemma. Mušemmu metne hodža u malu suknenu kesicu, a bolesnik je ovjesi o vrat tako da mu zapis dođe na lijevu stranu više srca.

Neke zapise nose u fesovima, a neke ušiju u odijela. Neke zapise baca hodža u vatru, a bolesnik udiše onda onaj miris i dim. Druge baca u vjetar, a treće u vodu. Iza nekoga vremena pije bolesnik vodu u kojoj je zapis ili se njom umije, pa je uvjeren da će ozdraviti. I u narodnoj muslimanskoj pjesmi često se spominju zapisi. Osobito je značajna pjesma: »Dude Bojagina i Šahinpašić Mujo.« Prema toj pjesmi, piše momak zapise da kazni djevojku koja mu se je iznevjerila. On piše tri zapisa: jedan šalje u vjetar, drugi u vatru, a treći u vodu, dok djevojka od boli ne umre i tako glavom plati nevjeru.


Zapisi za životinje


Ako komu oboli konjče ili goveče, on će i onda zovnuti hodžu da piše zapise. Kada je hodža zapis napisao, metne ga u kruh i dade životinji da ga izjede. Govedima, a osobito kravama, ako ne daju mlijeka, izdube hodža svrdlom u desnom rogu malu jamicu i u tu jamicu turi zapis. Neki zamotaju zapis u krpicu, krpicu privežu na vrpcu a vrpcu omotaju govečetu oko rogova. Ko ima osobito lijepa konja, tele ili ždrijebe, pa se boji da mu ga kogod ne ureče, daje također pisati zapis. Taj zapis metne obično u crvenu krpicu, krpicu priveže konjčetu ili teletu oko vrata pa je sjeguran da mu zle oči neće naškoditi.


Zapis djevojkama i momcima


Osim toga, pišu zapise kad djevojka želi da bude lijepa ili da je dragi zavoli. I momak daje pisati zapise ako ga draga ne voli ne bi li joj se srce smekšalo i njemu privoljelo. Isto tako pišu zapise kad ko želi da se bolesti kurtališe, da ima napretka u marvi i imetku, da sretno putuje, da se sretno kući vrati itd.


Ko bolje piše zapise?


Ako čovjeku ili životinji ne pomognu zapisi što su ih pisali hodže, dadu ih pisati kršćanskim svećenicima. Te zapise zovu »moći«. U nas ima dosta Muslimana koji misle da svećenici umiju pisati bolje zapise od hodža. Isto tako daju si i kršćani pisati zapise od hodža, a osobito od onih koji su poznati, da su im zapisi dobri i da bolesnicima koriste.

 

Nastaviće se!



Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728


domaća literatura
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..........................
MOJ BABO
Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!
.............
TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je večina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA

postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem
Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

vražićki stanak


odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..............
BOSNOLJUBLJE,
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
982552

Powered by Blogger.ba

site statistics