NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

27.04.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 29.

Priredio: Nijaz SALKIĆ


ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

OBIČAJI  I - POROD


 

Kao kod svih Jugoslavena uopće, tako ima i u naših Muslimana napose sva sila narodnih običaja.

 

Da počnemo sa porodom

 

Ženidba je vez između muža i žene da iza sebe ostave što više potomaka. Ali ako se iko ženi zato da iza sebe ostavi što više potomaka, to su naši Muslimani. Ženidba je za Muslimana samo onda sretna ako mu je brak blagosloven, to jest ako ima dosta djece:

 

 

“Beg Mustaj-beg sretno se oženi,

Lip je porod beže izrodio,

Troje žensko,

a četvero muško,

Nek' ne želi ni sina,

ni šćera,

Ni nevista,

ni mladih zetova. “

 

Čim žena ima više djece, tim je vrijednija, uglednija i svomu i mužu milija. I najsiromašniji Musliman iskreno se veseli porodu svakog svoga djeteta, jer je dijete zamjena ocu i materi u starosti i jer svako donosi sa sobom svoju nafaku, sreću. »On ga hrani, da zaminu steče.« Žena koja ne rađa, mužu je mrska, ako mu je prije i vrlo draga bila. On je smatra voćkom bez ploda, ružicom bez cvijeta, valja je dakle sasjeći. Djever govori svojoj nevjesti:

 

 

» Vid' nevista te žute naranče.

Da naranča svake godine ne rađa, Davno bi je bratac posikao.

Vid' nevista tog žutog limuna. I Da limun svake godine ne rađa, Davno bi ga bratac posikao. Vid' nevista rumene ružice. Da ruža svake godine ne cvate, Davno bije bratac posikao.«

 

 

Beg Ali-beg ima prekrasnu ženu koju veoma ljubi. Već je više godina prošlo, a ona nema djeteta. To ga ljuti i žalosti. Jednoga dana odlazi on u selo na begluk i zapovijeda svomu bratu, a ženinu djeveru, da je posiječe:

 

 

»O Boga ti, brate Muhamede! I ja odoh u nove Timare. Kad ti dođe mlada nevistica, Ti je vodi mladu u haz-bašču, Pa je ondi mladu ti posici. Kad ja nemam od srca evlada, Nek mi nije ni nje mlade.«

 

 

Mlada se Mustajbegovica hvali na sijelu svojim drugama, kako je muž voli, pa veli:

 

 

»Da vi znate drage druge moje, Kako li me Mustaj-begu drži?! Kad ja spavam, biser granom maše, Budi me od jorgovana granom: Ustan dušo, granulo je sunce. Kad ustanem na meke dušeke, Svojim će me ćurkom ogrnuti. Dvore mene do dvije robinje; Jedna drži kalajli legena, U maštrafi bijele đulsije, Druga drži šerbe medovinu, Na tabaku rumenu ružicu, Da utiram to rumeno lice.«

 

 

Ali joj jedna prigovara:

 

 

»Zaludu ti fala i imanje,

Kad ti nejmaš od srca evlada.«

 

 

Kada mlada žena zatrudni, nastaje u kući veliko veselje, neka vesela uzrujanost. Oko buduće majke sve tetoši, kao oko maloga djeteta, sve je pazi i miluje, ljubi i poštuje. Još veće veselje nastaje kada je žena sretno rodila, a osobito ako je rodila sina.

 

 

I muž i ukućani, rodbina i komšije dolaze u kuću, i daruju rodilju i dijete joj:

 

 

»Daj muštuluk mladi gospodine, Rodi mlada Mustaj-begovica; Rodila je do dva sina mlada, Zlatne ruke i zlatna perčina.« Kad to čuo diver Muhamede, Trkom trči mladoj nevistici, Posipa je žutim dukatima. Doletila mlada zaovica, Zaovica Mahmud-pašinica, Paunica čedo povijala; Jedno ona, drugo Muhamede.

 

A muž, kad to čuje?!

 

“On leti uz visoku kulu, U čizmama i u kalčinama, Te on ode ljubi u odaju, Posipa je sa sitnim biserom.”

 

Koliko je veselje na taj glas nastalo u srcu muževom, vidi se najbolje po toni, što je poletio u odaju svoje žene »u čizmama i u kalčinama«, jer je odlični je Musliman naspram svoje žene tako učtiv, da k njoj nikada u putnom odijelu ne dolazi.

26.04.2009.

EVO NAŠIH

Nijaz SALKIĆ

Slijedeće sedmice ili hefte, kako god hoćete, krenuće kolone vozila iz vascijele Evrope putem najdražim, cestom koja vodi zavičaju. Zavičaj je ono mjesto gdje smo udarili glavom o zemlju kad smo se rodili. Bosna će i ovog 1. maja udomiti svoju raseljenu djecu.

 

 

Ljubav

 

Ove rede smo se zaista uželjeli jedni drugih. Oni dole jedva čekaju da im se pojave oni 'odozgo', a oni 'odozgo' su se uželjeli svojih najmilijih 'odozdo'. Kriza je nastupila i nije lahko onima 'gore' a dahabetile onima 'odozdole'. Nješto kontam onako za sebe da se nikad više neće rodbina i prijatelji obradovati pri susretu i druženju kao ovog 1.maja.  Oživjeće naša Bosna, zabijeliće se meraje okolo naših rijeka od teferiča, ražnjeva i pjesme. Trgovci naši bosanski će bar nakratko veselo protrljati ruke, iako je recesijska groznica počela sve tresti. Ma koliko 'kanulo' u džep, marka je ipak marka.

 

 

Lanjski 1. maj

 

Evo kako se rodbina družila u Čeliću ispred svoje kuće, na svojoj avliji i u svojoj zemlji Bosni.


24.04.2009.

ISELJENO BOŠNJAŠTVO

Nijaz SALKIĆ

Naši u Argentini



 

Ova priča nastala je u mjesecu junu 2008. godine u jednom restoranu u Ljubljani. Slučajno sam sa kolegama poslije sastanka upoznao jednog našeg »Argentinca« koji se u Ljubljani psihološki spremao da prvi put posjeti domovinu svoga oca, koji je otišao trbuhom za kruhom iz Bosne u ranim 50-tim, (1947) godinama prošlog vijeka u Argentinu. Pošto BiH ima vizni režim, Ramos je u bosanskoj ambasadi morao »izvaditi« vizu za domovinu svoga oca.

 

 

Ramon Hošić


Hamid Hošić je davne 1947., u Buenos Airesu zasnovao porodicu. Rodila su mu se dva sina i dvije kćeri a oženjen je bio doseljenicom iz Poljske.




Hamidov život nije bio nimalo lahak. Hamid je radio teške fizičke poslove da bi prehranio svoju porodicu. Njegov sin Ramon je jedini od cijele porodice koji je prošle godine posjetio Bosnu.




Otac Hamid nikada više nije vidio rodne grude. Zanimljiva je slika u ovoj priči kako sjede zajedno jedan Ramo Bošnjak i jedan Ramon Argentinac, za stolom u Ljubljani.




 Zajedničko im je obojici da su im očevi Bošnjaci. Pogledajte video zapis i čujte Ramonovu priču o ocu, braći i sestrama, i životu u Argentini.


23.04.2009.

MIMBERA - NUHA JE NAROD U LAŽ UGONIO

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

Danas je petak, 24. april 2009. ili  29. rebiu-l-ahir 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!


Allah s.v.t.a. u Kur'ani Kerimu kaže:

 

Kezzebet kablehum kavmu nuhin fe kezzebu abdena ve kalu medžnunun fezdudžir. Fe dea rabbehu inni maglubun fentesir. Fe fetahna ebvabes semai bi main munhemir. Ve fedžernel erda ujunen fel tekal mau ala emrin kad kudir. Ve hamelnahu ala zatin elvahin ve dusur. Tedžri bi ea'junina džezaen limen kane kufir. Ve lekad terekna ajeten fe hel min muddekir. Fe kejfe kane azabi ve nuzur. Ve lekad jessernel kur'ane liz zikri fe hel min muddekir

 

"Lagao je Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali, govoreći: 'Luđak!' - i Nuh je onemogućen bio./9/ I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!' /10/ I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, /11/ i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je određeno bilo, /12/ a njega smo nosili na onoj lađi od dasaka i klinaca sagrađenoj, /13/ koja je plovila pred Našim očima, a nagrada je to bila za onoga koji je porican bio. /14/ I Mi to ostavismo kao pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? /15/ i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! /16/ A Mi smo Kur'an olakšali za pouku, pa ima li ikoga ko bi poukuprimio?"/17/ 54 El - Kamer / Mjesec

 

 

Prvo diskriminacija pa onda elimincija

 

Riječi Uzvišenog: "Lagao je", prije tvoje pojave, o Muhammede, "Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali", tj. oni su bili otvoreni u svojim lažima. Iz ovog ajeta može se razumjeti da je i u doba Allahovih Poslanika bilo ljudi koji su one svoje najbolje saplemenike nazivali lažovima i pogrdnim imenima. U ovom slučaju su Allahova Poslanika Nuha u laž ugonili.

"govoreći: 'Luđak!', i Nuh je onemogućen bio", tj. optuživali su ga da je lud, te su ga još i grdili i tjerali, prijeteći mu da, ako ne prestane, može biti ubijen kamenjem. Kada je on osaburio Allahovom naredbom i savjetom, narod njegov misleći da je saburenje i strpljenje malodušnost i slabost izmisliše jaču riječ za uvredu, pa ga počeše dovikivati i zvati luđakom. Nazvati i zvati nekoga ovakvim imenima znači onemogućiti ga da normalno radi, vrši svoju misiju, poziva i savjetuje. Zamislite, luđakom zvati najboljeg čovjeka u tom vremenu i u tom životnom okruženju. Da li  nas Nuhov primjer podsjeća na ovaj naš vakat u kome se na najbolje ljude i vjernike upire prstom, vrijeđa i pljuje punim ustima, ogovara, potvara i progoni.

 

 

Dova slabog i mazluma

 

"I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, pa Ti pomozi'", tj. ja sam nemoćan, pa Ti pomozi Svoju vjeru. Evo savjeta i pouke za vjernike i Allahu odane robove iz primjera Njegovog iskrenog roba Nuha. "I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, pa Ti pomozi'",  Znači, kada nakon saburanja, trpljenja, podnošenja svih vrsta nedaća, zuluma i šikaniranja, zamolićemo Uzvišenog da nas zaštiti dovom koju je uputio Nuh a.s. : "Ve fetahna ebvabes semai bi main munhemir'".

 

 

Kazna za tlačitelje

 

Onda je rekao Uzvišeni:

"I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila", tj. mnogo. "...i učinili da iz zemlje izvori provru", tj. na cijeloj Zemlji su se pojavili izvori mnogi.

"...i vode su se sastale", tj. vode iz nebesa i iz zemlje. "...kako je određeno bilo."  Znači, »kada dara prevrši mjeru«, Uzvišeni Allah interveniše sa svojim zakonima i propisima. Propisi su da se zulumčari zaustavljaju po od Allaha propisanoj proceduri.  Vjernik će saburiti, onda upotrijebiti svoj napor, braniti se a kada smalakše onda će pozvati upomoć svoga Gospodara, koji je najjači. Zato se treba bojati dove onoga kome smo nepravdu, zulum učinili i  u njegovom pravu ga oštetili. Ta stvar je već bila propisana. Znači, da je Allah Uzvišeni propisao i odredio propast onima koji su u laž utjerivali Nuha a.s. i vjernike i koji su ih ezijet činili.

 

 

Izlaz i spas za strpljive i vjernike

 

 Nuhu i vjernicima Uzvišeni je našao izlaz u lađi od dasaka.

"...a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj." To su bile drvene ploče - daske, povezane i prikovane ekserima. Time se misli na skovanu lađu, znači nosili smo ga u lađi. A riječi Uzvišenog: "Koja je plovila pred Našim očima", tj. Mi smo je nadgledali i čuvali. "...nagrada je to bila za onog koji je porican bio." U isto vrijeme ovo znači i kaznu za nevjernike koji su poricali Istinu, a i pobjedu koju je Nuh, a.s., ostvario. A riječi Uzvišenog:

"I Mi to ostavismo kao pouku", (tj. učinili smo da Nuhova lađa bude trajni primjer gradnje - a Allah najbolje zna, jer je to prva lađa, za koju je Allah, dž.š., podučio Nuha, a.s., da je sagradi. Time je ona postala trajnim uzorom za sve slijedeće lađe koje su se gradile, znači tako je građena svaka slijedeća lađa, te plovila vodom onako kako je to odredio Uzvišeni. Isto tako ova lađa predstavlja sjećanje na Nuha, a.s., čime se podučavaju nove generacije onome što je zadesilo Nuhov narod. Neposlušni su bili potopljeni, dok su vjernici sa Allahovim zadovoljstvom bili spašeni od potapanja, time što su se ukrcali u lađu.

 

 

Pouka budućim naraštajima da se isplati biti vjernik

 

Isto tako su i riječi Uzvišenog:  "Mi smo vas, kad je voda preplavila sve u lađi nosili da vam to poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti." ) 2

Ova lađa je personifikacija izlaza iz tegoba, krize i poruka i ibret da iz svake nevolje ima izlaz i spas, samo se reba strpiti, Boga moliti za izlaz i sam se potruditi. Zbog toga i kaže Uzvišeni: "Pa ima li ikoga ko bi pouku primio?" Ima li ikoga ko bi se opametio i iz ovoga izvukao zaključak? Ovo sve kazuje da pametni i bogobojazni iz Njegovih riječi i mudrosti pouke crpe i izvlače. A riječi Uzvišenog: ,

"...i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!", tj. kakvo je bilo Moje kažnjavanje onih koji nisu u Mene vjerovali i u Moje poslanike, i nisu prihvatili ono što je došlo od Mojih opomena, time sam pomagao Svojim poslanicima, a kaznio kafire.  

 

Zbog čega dolazi kazna?

 

Sve kazne i musibeti dolaze zbog ostavljanja Alalhove upute, zanemarivanja Njegovih opomena i klanjanja nečemu drugom kao što je dunjaluk, bogastvo, položaj i prolazna uživanja.

 

 

Kur'an je lahak za razumijevanje i pouka

 

"A Mi smo Kur‘an olakšali za pouku." Znači olakšali smo i njegovo učenje i razumijevanje, velika hvala neka je Allahu, dž.š., jer zaista danas u ovom vaktu niti ejdan čovjek nema da nije čuo za Kur'an, da makar jedan ajet nije pročitao ili čuo iz ovog zadnjeg Božijeg testamenta i poruke ljudima.

"...pa ima li ikoga ko bi pouku primio?", tj. ima li toga koga je Kur‘an opametio, nakon što ga je Allah ljudima lahkim i dostupnim učinio? Postoji li onaj koji je zbog toga odbacio od sebe grijehe i postao sljedbenik Allahovih naredbi. Pa neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
22.04.2009.

KAMENČIĆI USPJEHA DŽEMATA VELENJE

Nijaz SALKIĆ


VELENJSKI HOR ILAHIJA I KASIDA - "SABAH"

 


Velenjski-džematski hor ilahija i kasida »Sabah« djeluje već od davne 1994. godine. Sve važne i značajno za naš džemat pratio je i ovaj hor. Hor su činili polaznici vjeronauke i omladina džemata. Prolazile su godine, Džemat je stasao a mlađe generacije popunjavale sastav ovog hora.  Sve se mijenjalo samo je ideja ostajala jednaka, baš kao kao na početku djelovanja. Probuditi duhovno raspoloženje našeg naroda i pojačati iman u srcima naših vjernika.



 



Hor »Sabah« je  u dobrim vremenima i doskora nastupao na svakom bajramskom sijelu, a putovali smo i po drugim krajevima. Gostovali smo u Kopru, Jesenicama a nastupali čak u Bužimu, Cazinu i Zagrebu. Bez neke samohvale, zbilja su s našim nastupom bili oduševljeni svi, a ispraćani smo burnim aplauzima. Posebno veselje i čast za naš hor, bili su nastupi u najljepšem i najradosnijem trenutku za džemat i našu omladinu.





Bile su to svečanosti završetka velenjskih brojnih hatmi. Na svih 8 uspješnih hatmi, uspješno je nastupio i naš hor »Sabah«.  Od početka pa do kraja hor je vodio, brigu brinuo i uvježbavao njegove članove, velenjski imam Nijaz ef. Salkić. Ovo je samo malo podsjećanje za nezaborav i pamćenje.

 

22.04.2009.

HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA

Priredio Nijaz SALKIĆ

 

Uvod

 

Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno interesovanje pokazujem za islamsku povijest od svog početka, pa kroz srednji vijek  i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka uz Allahovu pomoć ću ove rede podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.

 

 

Emevije  i  Muavija ibni Ebi Sufjan

 

Ova dinastija je dobila ime po svom osnivaču Muaviji ibni Ebi Sufjanu. Muavija je pripadao uglednoj kurejševićkoj porodici Abdu Menaf, koja je uživala ugled u plemenu Kurejš a pripadao je slavnom ogranku porodice Hašimija. Poznat je i po tome što je za vrijeme osvojenja Mekke sa svojim ocem Ebu Sufjanom, vođom nevjernika protiv Muhamemda a.s., primio islam. Primivši islam poče se Muavija odmah isticati svojom vanrednom sposobnošću, te ga je još halifa Ebu Bekr imenova vojskovođom, a halifa Omer namjesnikom u Šarkul-Urdunu (Transjordaniji), a kasnije Siriji, koju je čast obnašao i za vrijeme hilafeta Osmanova. Kada je izabran za halifu Alija, smijeni ga on sa položaja namjesnika, ali se Muavija ne pokori, nego diže ustanak i u ratovima sa Alijom prizna ga svijet u Siriji halifom, a kad se sin halife Alije, Hasan odreče hilafeta u korist njegovu, priznaše ga i ostali muslimani.

 

 


14 halifa

 

Iz emevijske dinastije se izredalo ukupno 14 halifa, a najznačajniji su: Muavija, Abdul Melik, Velid I, Omer ibni Abdu Aziz i Hišam. Zadnji emevijski halifa Mervan II poginuo je od Abbasija 750. godine. Emevije su se na vlasti uspjeli održati ukupno 89 godina. Evo tabele imena emevisjkih halifa sa datumom nastupanja na vlast.

 

 

Opće ocjene ove dinastije

 

Mnogi historičari predstavljaju državnu orijentaciju Emevija kao političku, čiji je glavni cilj bio stvaranj arapskog carstva, a da je u svemu tome islam igrao marginalnu ulogu. Iako potomci ove aristokratske porodice nisu imali neke pobožnjačke sklonosti, već natruhe duha iz perioda Neznanja (Džahilijjeta), udaljili bi se od historijske istine ako ne bi ustvrdili da se veliki uspjeh arabizma dogodio pod zastavom islama. Svih 14 Emevijskih  halifa morali su, kao vladari svoga vremena, sa velikom sviješću i savješću, vjerovati da je širenje islama i rast njihove svjetovne vlasti jedna te ista stvar.

Vjera Islam se za vriejme njihove vladavine postala je svjetska. Međutim ,pravi pripadnici Islama primijetili su još za vrijeme h. Osmana da je njihov oblik vladavine donekle povrijedio svetu islamsku vjeru, čime se ruši veliko Muhammedovo a.s. poslaničko djelo.

 

Osnovne karakteristike dinastije Emevija su slijedeće:

1.      silom su došli na vlast služeći se lukavstvom, varkom i prevarom.

2.      Ostajali i opstajali na halifskim položajima primjenjujući silu protiv svih svojih neistomišljenika i političkih opnenata.

3.      Uveli su nasljedni  hilafet.

4.      Veliku pažnju su poklanjali širenju islamske države i njenom ekonomskom napretku.

5.      Bili su veliki nacionalisti kroz podupranje arabizma i bili su veoma nekorektni prema drugim nearapskim narodima.

6.      Uveli su neke neislamske običaje (rasipništvo), živjeli su veoma raskošno, osnovali su i uveli dvor i dvorsku stražu.

 


 

Literatura: Istorija Islama, Besim Korkut,

Povijest islama, Enver Alić

 

Nastaviće se!


21.04.2009.

ZNAM JA KO JE PRESJEDNIK

Nijaz SALKIĆ

Huke su prošle ali ko da i nisu. Sunce svaka dva tri dana usija toliko da natjera sav insanski rod da se komotnije obuče, a onda se odjednom naoblači i kiša gruhne, baš ko danas. Poslovno sam se našao u slovenskoj prijestolnici i otvorenom gradu, Ljubljani. Kada se službeni dio posjete završi, svratih na čuvenu ljubljansku pijacu. Bože dragi, svega  tamo ima što je Uzvišeni dao ljudima. Od voća i povrća i svake haljinke, da ti oči stanu. Gledajući to bogatstvo zerzevati i svakojake mive i haljinke,  kontam nješto,  ko da sam se lipo našo u kakijem bosanskom gradu.

 

Svega ima na pijaci

 

Helem, preostalo vrijeme utrošim u sejru i ovog čuvenog sajma. Naroda svakoga a bome i eglene. Jennu razumim a njeku besjedu jok. Najviše je domaće eglene a ima i turističke a bome i naše bosanske.  Gledam one tezge nadžidžane partokolima, jabukama, kruškama, jagodama, grožđem i  drugim vrtnim zerzevatom.

 

 

Presjednici

 

Upoznah i prodavače voća iz Bosne. Vele rade ovaj posao što moraju jer je recesija pa je dobro bilo šta raditi. U toj egleni priđe nam jedan stariji čovjek i onako izdaleka gledajući veli vi ste Bosanci, potvrdismo, a on onako slavodobitno reče da zna ko je presjednik Bosne. Upitasmo ko je a on reče, Sulejman Tadić a znam i ko je u Srbiji presjednik, to je Boris Tadić. Kako je došao, tako se i udaljio, veselog lica na kome se čitalo da je ponosan što poznaje političke prilike u regionu.

 

20.04.2009.

KAŽE ON MENI

Nijaz SALKIĆ

Čudan je ovo vakat. Kud god se okrenem svuda namrgođena lica. Ljudi se se porobotili i sve nešto mehanički čine. Mehanički se pozdravljaju, mehanički se rukuju, mehanički klimaju glavom, mehanički jedu, a kako je krenulo haman će i mehanički spavati.

 

Helem nejse, meni je ovo sve zabet. Toliki je tuhaf zavlado, da me je i ponekad strah ovog vakta i ovijeh ljudi. Sjedim tako u jednom društvu a jedan će iznenada početi zboriti, ko veli da mu je žao što se družio s jednim čojkom. Veli da mu je krivo što mu onoliko vrijeme prođe uništa. Veli da žali sa svakom kahvom i sofrom što mu je prostro. Drugi pak veli da je pogriješio što je s jennim drugijem, dugi vakat kim nosio  i što je zadžaba toliki vakat šnjime šutio i nije zborio.

 

Gledam jednog, pa onda drugog, obje »ljudine« poprimile nekakve mudre face.  Neko vrijeme ih gledam pa oborim glavu i uperim oči u jednu tačku pa onda pokušam da  nješto skontam, a na kraju utvrdim da mi ništa jasno nije. Poselamim se s obojicom, sjednem u auto i krenem kući. Kiša je lila a ja vozeči šutio, stisko sam toliko po gasu,  toliko da bih od neke muke i tuge poletio i leteći na sav avaz zadrečao.

 

Bože, svakakvih nas ima!


19.04.2009.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 17.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Onaj ko uvede lijepu ili ružnu naviku

 

Allah, dž.š., kaže:


Vellezine jekulune rabbena heblena min ezvadžina ve zurrijatina kurrete e'ajunin vedž'alna lil muttekine imama.

'I oni koji govore. 'Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!" (El-Furkan, 74)

 

Ve džealnahum eimmeten jehdune bi emrina….

"I učinismo ih vjerovjesnicima, da upućuju prema zapovijedi našoj. "(El-Enbija, 73)

 

Od Ebu-Amr Džerir b. Abdullaha prenosi se da je rekao: "U sred bijela dana bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu dođe jedna grupa ljudi golih i ogrnutih vunenim ogrtačima ili sa abama od prugastog vunenog platna i sa obješenim sabljama; bili su većinom, odnosno svi iz plemena Mudar. Lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izmijeni se kada vidje njihovu neimaštinju, on zatim uđe, pa izađe, pa onda naredi Bilalu da prouči ezan. Zatim klanja, pa ustade da održi govor-hutbu i reče: ‘O ljudi, bojte se vašeg Gospodara koji vas je stvorio od jednog čovjeka i od njega je stvorio bračnog mu druga i od njih dvoje mnoge muškarce i žene razmnožio. Bojte se Allaha sa čijim imenom jedni druge zaklinjete i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah vas, zaista, osmatra i stalno nad vama bdi."' (Nisa, 1)

 

A zatim je proučio ajet iz sure Hašr-18: ‘O vjernici, bojte se Allaha, nek svaka osoba osmotri šta je spremila za sutra. Neka dijeli čovjek od svojih dinara (zlatnika) i dirhema (srebrenjaka), od svoje odjeće, od saa (mjere) pšenice, od jednog saa svojih hurmi', pa reče: 'makar i polovinu hurme.' Dođe jedan čovjek od ensarija sa zavežljajem toliko teškim da su mu ruke iznemogle. Ljudi su dolazili i donosili darove, tako da sam vidio dvije hrpe hrane i odjeće. Lice Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog toga je tako zasjalo kao da je pozlaćeno. Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ko uvede jedan lijep običaj u islam, imaće za to nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu radiii, a da se ne umanji njihova nagrada. A ko uvede u islam jedan ružan običaj, bit će mu teret i teret svih onih koji ga čine poslije njega, bez umanjenja njihovog tereta."'(Muslim)

 

Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Nijedna osoba ne bude nepravedno ubijena, a da Ademovu prvom sinu (Kabilu) ne bude udio u njegovoj krvi, jer je on prvi počinio ubistvo." (Muttefekun alejhi)

 

 

18.04.2009.

PROLJEĆE I KEBAB U VELENJU


Nijaz SALKIĆ

 

April je dobrano ostario a sunce se već drugu heftu veselo šeće velenjskim nebom.  Proljeću se naročito raduje velenjska omladina i djeca jer nisu opterećena brigom oko plaćanja komunalija, struje, otplate kredita i drugih nameta.




Starija populacija građanstva živi od prvog do petog i od petnaestog do dvadesetog. U tom periodu se uglavnom prime plate i penzije i poplaćaju računi a onda se šeta.

 

Jezera i parkovi

 



      Velenjčanke i Velenjčani uglavnom šetaju oko dvaju svojih jezera i po brojnim velenjskim parkovima, kome je stalo do šetnje. Jezera su čista, uređena, a trava i živice potkresane i kultivisane po svim standardima. Parkovi su prilagođeni svim uzrastima i za svakog se poneštto nađe na tim zelenim površinama.

 

Restorani i brza ishrana



 

      U Velenju je reprezentativno mjesto hotel »Paka«, zatim vila »Herberštajn« i neke druge lokacije za ljude dubokog džepa. Za sitnu raju i ljubitelje ražnjića, ćevapćića i kebaba postoje brojna mjesta brze ishrane. Ako se krene od Šaleka prema centru grada, možemo jesti na nekoliko mjesta. Najpoznatiji ćevapi su u »Mladosti« a kebaba ima na nekoliko lokacija. Najčešće ovu vrstu hrane pripremaju Albanci a u zadnje vrijeme se ovim poslom bavi sve više domaćina, Slovenaca.




Danas vam slikom predstavljam kebab kod »Hrane«, blizu bloka »Indijanac«. Na radnom mjestu je uvijek nasmijan i ovog puta bio kebabdžija Ćamil.

 

 Uživajte u proljeću i velenjskim kebabima i ćevapima!


17.04.2009.

ŽIVOT DIDOVA I MAJKI - KUĆU SAM NAPRAVIO….

Nijaz SALKIĆ

 

»…. sinove oženio, kćeri sam poudao, mnogo sam radio a na sebe nikad nisam ni mislio.«  Ovako nekako je pjevao rahmetli Mehmed-Meho Puzić za svog kratkog života.  Mnogo se govori, piše, jadikuje, uzdiše nad sudbinom, nad prohujalim vaktom i nad vaktile »boljim« zemanom.

 



Ismet Karupović rođeni Čarakovac i Prijedorčanin je dočekao svoj 48. rođendan u krugu najdražih, a prije svih, hanume Faide, kćeri, zetova i unučadi.  Ismet sa svojima živi u gradu Velenju u Sloveniji.





Djedovima (didovima) je najdraže kada su okruženi svojom porodicom i unucima. Ne znaju ni sami kako im je ljepše i milije, gledati soju odraslu djecu ili slušati slatko čavrljanje i gugutanje unuka.

 

Ismetovo veselje

 

Ismet je u tih svojih 48 godina svašta predevero'. Prošlog mjeseca je imao hvala Allahu uspješnu operaciju, a nada se da će otvarenje džamije u svom Čarakovu dočekati uz svoje prijatelje i rodbinu, i to u svojoj avliji i ispred svoje kuće.





Ismet-beže, i mi molimo Uzvišenog Allaha da ti učvrsti tvoje zdravlje i ispuni tvoje želje. Da budeš još puno godina živ i zdrav, na radost i veselje tvoje porodice, rodbine i prijatelja.


16.04.2009.

MIMBERA - IZ RIZNICE ISPOD ARŠA

Nijaz SALKIĆ

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

 

Danas je petak, 17. april 2009. ili  22. rebiu-l-ahir 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

 


Allah s.v.t.a. u Kur'ani Kerimu kaže:

 

 


Amener resulu bima unzile ilejhi min rabbihi vel mu'minun, kullun amene billahi ve melaiketihi, ve kutubihi, ve rusulihi, la nuferriku bejne ehadin min rusulihi, ve kalu semi'na ve eta'na, gufraneke, rabbena, ve ilejkel mesir.

La ju kel lifullahu  nefsen illa vus'aha, leha ma kesebet, ve alejha mektesebet, rabbena la tuahizna, in nesina ev ahta'na, rabbena vela tahmil alejna isren kema hameltehu alellezine min kablina, rabbena ve la tuhammilna ma la takate lena bih, va'fu anna, vagfirlena, verhamna, ente mevlana, fensurna alel kavmil kafirin.

 

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, mi među poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu! Oni govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo!" /285/ "Allah nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene; njoj u korist pripada ono što je stekla, a protiv nje je što je stekla (zla)!

"Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! Ti preko grijeha nam prijeđi, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"/286/

 

Vrijednost zadnja dva ajeta El-Bekare

 

Mnogi se pitaju šta uraditi da se spase glavobolje, straha, potištenosti, usamljenosti, depresije, gubitka volje, optimizma. Drugi su pak izgubili nadu u nafaku, žale se da nemaju berećeta u kući, nemaju ga u imetku, u novcu, u djeci, u komšiluku, u rodbini, u životu.Prethodno citirana ajete trebamo naučiti napamet, kako na arapskom  tako i u bosanskom značenju. To su ajeti zaštite, mira, spokojstva, dove i svake duševne sigurnosti.

 

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Mes'uda, koji kaže: /454/ "Ko navečer prouči dva posljednja ajeta iz sure Bekare, to mu je dovoljno." /Nalazi se u oba Sahiha./ Imam Ahmed navodi od Ebu-Zerra da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /455/ "Dobio sam završetke sure Bekare iz riznice ispod Arša..."

Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Numana ibn Bešira, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /456/ "Allah je napisao Knjigu dvije hiljade godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju i iz nje je objavio dva ajeta kojima je završio suru Bekare Nema kuće u kojoj se prouči u toku tri noći da u njoj ostane šejtan!" Zatim kaže: Ovo je garib hadisOvako ga prenosi El-Hakim u svom Mustedreku i kaže: "Sahih prema uvjetima Muslima, ali ga autori oba Sahiha nisu uvrstili u svoje zbirke."

Ibn-Merdevejh prenosi od Ma'kila ibn Jesara, koji kaže da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /457/ "Data mi je Fatiha i završetak sure El-Bekare ispod Arša, a povrh toga i sure iz zadnjeg dijela Kur'ana ".

 

 

 

Vjerovanje i priznavanje svih poslanika

 

Mi vjerujemo da je Allahova vjera, vjera kontinuiteta i to  od prvog čovjeka i poslanika Adema a.s. Zato se Uzvišeni obraća vjernicima da vjeruju da je Allah jedan, jedini, Neograničeni Gospodar, da nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Vjernici priznaju sve vjerovjesnike i poslanike.

"i vjernici" vezuje se za riječ poslanik Nakon toga, govori o svima, pa kaže:

"svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove" Prema tome, vjernici vjeruju da je Allah Jedan, Jedini, Osobni, Neograničeni Gospodar, da nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Oni priznaju sve vjerovjesnike, poslanike i Knjige objavljene s neba Allahovim robovima, poslanicima i vjerovjesnicima, ne praveći razliku između njih time što bi vjerovali u neke, a ne bi vjerovali u druge, naprotiv, svi su oni za njih iskreni, dobri, na Pravom putu, upućeni i upućivači na put dobra, iako su neki dokinuli zakone drugih uz dozvolu Allaha, odnosno, svi su dokinuti zakonom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Pečata vjerovjesnika i poslanika. Sudnji dan će nastupiti a njegov šerijat će važiti i grupa sljedbenika njegova ummeta biće jasno na putu istine.

 

 

Vjernici govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost…..«

 

Zato je potrebno i pohvalno  stalno ponavljati, "čujemo i pokoravamo se"... i molimo Te za oprost, pomozi mi Gospodaru, smiluj mi se, podari mi berećet, nafaku. Koliko god to nekome izgledalo monotono stalno ponavljanje riječi kojima se kajemo i tražimo oprosta, trebamo dobro znati da je to za nas od velike koristi i potrebe na ovom svijetu.

-         Oni govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš", tj. Čuli smo govor Tvoj, Gospodaru naš, razumjeli smo i to prihvaćamo i, kako je zatraženo, provodimo u djelo.

 

"Molimo Te za oprost, Gospodaru naš!" To je molba za oprost, milost i pažnju, Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa, koji u vezi s riječima Uzvišenog:

"Vjerovjesnik vjeruje..." do riječi "...Tvoj oprost, Gospodaru naš!" navodi da Allah kaže: "Već sam vam oprostio!"  znači, treba kucati na vrata Allahove Milosti a On, s.v.t.a. će oprostiti.

"i Tebi se vraćamo", tj. vraćanje i povratak na Sudnji dan. Ibn-Džerir prenosi od Džabira da je rekao: /459/ - Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen ajet:

- - "Poslanik vjeruje..." do riječi "...i Tebi se vraćamo", Džebrail je rekao: "Allah doista tebe i tvoj ummet lijepo hvali, pa zamoli Ga i On će ti dati!" On je zamolio riječima:

"Allah nijednu dušu ne opterećuje preko mogućnosti njene" itd.

 

 

 

Bićemo nagrađeni ili kažnjeni samo za ono što uradimo

 

"Allah nijednu dušu ne opterećuje preko mogućnosti njene", tj. On ne obavezuje nikoga preko njegovih mogućnosti, što je stvar Njegove pažnje i dobrote. Ovaj ajet derogira ono na što su se žalili ashabi u gore navedenom ajetu: "Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati!" Iako će obračunavati i pitati, Allah Uzvišeni neće kažnjavati, osim za ono što je bilo u domeni mogućnosti svakog pojedinca. Odvratnost prema lošoj, šejtanskoj sugestiji sastavni je dio vjere!

"njoj pripada ono što je stekla", tj. od dobra, "a protiv nje je što je stekla!", tj. od zla i to u okviru obaveznosti.

Mi ćemo dobiti nagradu ili kaznu za ono što izgovorimo, uradimo a naše ružne i zle misli će se vagati i razmatrati ali se neće kažnjavati.

 

Ne uzmi nam u grijeh ako nenamjerno pogriješimo

 

Allah Uzvišeni, upućujući Svoje robove da Ga mole, pa  kaže:

"Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!" To znači ako izostavimo strogu dužnost - farz iz zaboravnosti, ili tako učinimo ono što je strogo zabranjeno - haram, ili pak ako napravimo bilo kakvu grešku zbog nepoznavanja šerijatske odredbe u vezi s tim.

 Ibn-Madže navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /460/ "Allah Uzvišeni oprašta mom ummetu nehotičan grijeh i zaborav, te ono što učine pod prisilom!" To prenose Ibn-Hajjan, El-Evza'i i Et-Taberani.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ummi-Derda' da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /461/ "Allah prelazi preko tri stvari kod mog ummeta: nehotične greške, zaborava i čina pod prisilom!"  Ebu-Bekr kaže da je to spomenuo Hasanu, pa je ovaj kazao: - U redu. Zar za to ne učiš u Kur'anu:

"Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!"

 

 

Gospodaru naš, ne optereti nas teškim djelima!

 

Nije lahak život i onda ako pazimo na svoja djela, ponašanje i postupke, mada se čuvamo grijeha. Kako li je samo teško živjeti onima što su zaboravili svoga Stvoritelja,  našega Gospodara. Teško je breme života nositi, a još je teže ako ga sami opteretimo grijesima i nepokornosti Allahu s.v.t.a.

Treba moliti ovom dovom:

"Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas!" Nemoj nas opteretiti teškim djelima, pa makar ih i mogli izvršiti, kao što si prije nas propisao prošlim narodima teškoće i terete koje su podnosili, pošto si Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslao kao izraz milosti kojom će ih on dokinuti.

U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Ebu- Hurejra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /462/ Allah je na to rekao: "Da!" - a od Ibn-Abbasa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /463/ Allah je rekao: "To sam već učinio!"

U hadisu s više predanje stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

/464/ "Poslan sam s lahkom i pravom vjerom!."

"Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage!", tj. obavezama, teškoćama i nevoljama, odnosno, ne iskušavaj nas onim za što nismo osposobljeni.

 

 

Dovimo

 

"Oprosti nam grijehe prema Tebi!", tj. ono što je između nas i Tebe, naših nedostataka i pogrešaka koje Ti znaš.

"oprosti nam grijehe među nama!", tj. ono što je između nas i Tvojih robova i ne pokazuj im nađa loša i ružna djela.

"i smiluj nam se!", tj. za ono što nas u budućnosti čeka i ne daj nam da padnemo u drugi grijeh! Zato su kazali: "Griješniku su potrebne tri stvari: da mu Allah oprosti grijehe prema Njemu, da ga pokrije pred Njegovim robovima i ne osramoti ga pred njima te da ga pričuva i ne da mu da padne u sličan grijeh." Već je navedeno u hadisu da je Allah na to rekao: "Da!" - odnosno, prema drugom: "Već sam učinio."

"Ti si Gospodar naš!", tj. Ti si naš Staratelj i Pomagač; na Tebe se oslanjamo, od Tebe pomoć tražimo i u Tebe se uzdamo! Nema snage niti moći osim s Tobom!



Gospodaru naš, oprosti nam grijehe i smiluj nam se, sačuvaj nas od iskušenja Mesiha Dedžala, kaburske patnje, džehennemske vatre i preseli nas na Ahiret kad budeš s nama zadovoljan i podari nam mjesto u lijepom Džennetu.. Amin!


Literatura: Tefsir Ibni Kesir

 

16.04.2009.

DŽENAZA RIFETU MUHIĆU

Nijaz SALKIĆ

U srijedu, 15. aprila okupili su se rođaci, komšije, prijatelji i poznanici da isprate na zadnji, vječni put, Rifeta Muhića. Rifet je rođen 1963. godine u mjestu Vranići, Han Bila, općina Travnik. Vrlo rano je počeo tražiti svoju nafaku po tuđini, pa ga je sudbina dovela u Sloveniju.



Najveći dio svog života proveo je na Ravnama na Koroškem. Ovdje se oženio, stekao dvoje djece i počeo se kućiti. Život ga nije milovao kao i svakog od nas. U nesretnoj okolnosti završio je svoj život.

 


Dženaza

 


 

 

 

Pošto su se u vrijeme smrti rahmetli Rifeta potrefili neradni dani, praznici a braća i rodbina su mu nila  u Bosni, moralo se pričekati cijelih sedam dana da bi se obavila dženaza.




Braća Nezir i Senad Muhić su morali srediti papire i doći iz Vranića iz BiH, baš kao Jasmin Kasupović i Suvad Jusić iz sela Pode kod Han Bile. Papire za dolazak je sredila njihova valjana snaha Šefika Kišmetović.

 

Komšiluk i prijatelji

 

Smrt je tihi i nenametljivi predavač koji šuti a sve kaže u toj šutnji. Kome pokuca na vrata, zavije ga u crno. Komšije i prijatelji su bili vidljivi i prisutni u ovoj kući, naročito prijeteljice Šefikine su se svojski trudile da pomognu u ovim teškim trenucima za ovu porodicu.

 

Ukop

 






Dženaza i ukop su obavljeni na groblju »Barbara« u Prevaljama, na kojem se kopaju podjednako  umrli iz Ravni kao i iz Prevalja. Pošto je obavljeno gasuljenje, dženaza je klanjana na platou ispred groblja. Dženazi su prisustvovali rodbina, komšije i prijatelji koji su mogli dobiti slobodni dan sa posla. Rifet je ukopan odmah do svoje kćerke Mirele.

 

Okupljanje u stanu

 



Poslije dženaze proučeno je uobičajeno učenje za ove prilike, Ja'sini šerif u stanu Šefike i rahmetlijinog sina Almira.





Za sve prisutne musafire koji su se vratili u stan poslije dženaze prostrta je sofra. Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da se rahmetliji smiluje, oprosti mu grijehe a nas još živeće ljude uputi na pravi put!

 

 Više slika možete pogledati u galeriji slika na ovom linku

 

 

15.04.2009.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 28.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

Zapisi kod Muslimana


Naši Muslimani rijetko će kada u bolesti zovnuti liječnika, jer nemaju mnogo povjerenja niti u njega, niti u lijekove koje im prepisuje. Ako im kućni lijekovi ne pomognu, oni će se dati liječiti od vračara ili će pisati zapise.

 

Zapisi i hamajlije


Zapise daju pisati osobito onda ako ih često hvata nesvjestica, ako trpe od glavobolje ili ako ih hvataju žigovi. Oni drže da su urečeni, a protiv uroka nema boljega lijeka od zapisa. Ko treba zapis, ide hodži ili ga zovne u kuću, a on mu na komadiću papira napiše neke stihove iz Kur'ana ili iz koga drugoga kitaba. Kada je hodža zapis napisao, umota ga u platnenu krpicu, omazanu voskom. Ta se krpica zove mušemma. Mušemmu metne hodža u malu suknenu kesicu, a bolesnik je ovjesi o vrat tako da mu zapis dođe na lijevu stranu više srca.

Neke zapise nose u fesovima, a neke ušiju u odijela. Neke zapise baca hodža u vatru, a bolesnik udiše onda onaj miris i dim. Druge baca u vjetar, a treće u vodu. Iza nekoga vremena pije bolesnik vodu u kojoj je zapis ili se njom umije, pa je uvjeren da će ozdraviti. I u narodnoj muslimanskoj pjesmi često se spominju zapisi. Osobito je značajna pjesma: »Dude Bojagina i Šahinpašić Mujo.« Prema toj pjesmi, piše momak zapise da kazni djevojku koja mu se je iznevjerila. On piše tri zapisa: jedan šalje u vjetar, drugi u vatru, a treći u vodu, dok djevojka od boli ne umre i tako glavom plati nevjeru.


Zapisi za životinje


Ako komu oboli konjče ili goveče, on će i onda zovnuti hodžu da piše zapise. Kada je hodža zapis napisao, metne ga u kruh i dade životinji da ga izjede. Govedima, a osobito kravama, ako ne daju mlijeka, izdube hodža svrdlom u desnom rogu malu jamicu i u tu jamicu turi zapis. Neki zamotaju zapis u krpicu, krpicu privežu na vrpcu a vrpcu omotaju govečetu oko rogova. Ko ima osobito lijepa konja, tele ili ždrijebe, pa se boji da mu ga kogod ne ureče, daje također pisati zapis. Taj zapis metne obično u crvenu krpicu, krpicu priveže konjčetu ili teletu oko vrata pa je sjeguran da mu zle oči neće naškoditi.


Zapis djevojkama i momcima


Osim toga, pišu zapise kad djevojka želi da bude lijepa ili da je dragi zavoli. I momak daje pisati zapise ako ga draga ne voli ne bi li joj se srce smekšalo i njemu privoljelo. Isto tako pišu zapise kad ko želi da se bolesti kurtališe, da ima napretka u marvi i imetku, da sretno putuje, da se sretno kući vrati itd.


Ko bolje piše zapise?


Ako čovjeku ili životinji ne pomognu zapisi što su ih pisali hodže, dadu ih pisati kršćanskim svećenicima. Te zapise zovu »moći«. U nas ima dosta Muslimana koji misle da svećenici umiju pisati bolje zapise od hodža. Isto tako daju si i kršćani pisati zapise od hodža, a osobito od onih koji su poznati, da su im zapisi dobri i da bolesnicima koriste.

 

Nastaviće se!


14.04.2009.

O SALAVATIMA JE RIJEČ

Nijaz SALKIĆ

Žvot teče, dani, mjeseci i godine se smjenjuju baš ko' i godišnja doba koja nas svake godine iznenade. Uglavnom nam vrijeme prođe na poslu (ko ga ima), u stanu, kući, na njivi, sijelu, priči, gledanju televizije i slušanju radia u autu. Kada poslušamo lijepu hutbu u džamiji, ili kada nam oči zasuze na dženazi, sjetimo se sebe i na trenurak se zabrinemo pitajući se, šta smo to pripremili za budući svijet?

 

Salavati na Poslanika su posigurno koristan biznis za svakog vjernika. Ne zaboravimo da će naš Poslanik Muhammed s.a.v.s., biti jedini advokat na Sudnjem danu, a naša plaća njemu i kapara su upravo salavati, koje trebamo donositi na njega. Evo za podsjećanje nekoliko riječi o tome.

 

Kur'an o blagosiljanju poslanika

 

Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljate ga i vi i šaljite mu selam, pozdrav! Al-Ahzab [33:56]


Kaže Muhamed. s.a.v.s
Ko donesi na mene u jednom danu hiljadu salavata neće umrijeti dok ne vidi svoje mjesto u Džennetu


Pričao je Ka'b bin Ujra:
Bi rečeno: O Allahov poslaniče! Znamo kako da te pozdravljamo, ali kako da se obraćamo Allahu za tebe? Poslanik reče: "Kažite: Allahumma salli ala Muhammad ve 'ala ali Muhammed -
Neka je Allahova milost na Muhameda i na porodicu Muhamedovu... Sahih Buhari; dio 6; knjiga 60; hadis 320

 

 

PRIČA O PANJU


Dok bi Muhammed s.a.v.s., držao hutbu, pa stojeći duže, oslonio bi svoju plemenitu ruku na panj posječene palme. Kada se broj klanjača uvećao, ashabi mu načiniše mimberu na kojoj će stajati dok drži hutbu.



Poslanik s.a.v.s., slijedeće džume prođe pored panja i uspne se na mimberu. Ashabi tada začuše jecaje, toliko glasne da se mesdžid tresao a panj je ispucao. Nije se smirio dok Poslanik s.a..s. nije sišao sa mimbera, spustio svoju plemenitu ruku i pomilovao panj. Obgrlio ga je rukama i privio na svoje časne grudi, te se panj potpuno smirio.



Poslanik s.a.v.s. mu tada dade da izabere jednu od dvije radosti: da postane drvo od džennetskog drveća, da mu žile piju iz đžennetskih rijeka, ili da opet postane plodno drvo na dunjaluku.



Panj je odabrao prvu radost a Poslanik s.a.v.s., mu tri puta obećava da će, ako Allah da biti tako.



Zatim je Poslanik s.a.v.s. ashabima rekao: "Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, da ga nisam smirio, plakao bi ovako do Sudnjeg dana iz čežnje za Allahovim Poslanikom"!



Panj, trup presječene palme, plakao bi do Sudnjega dana što na njemu nije Resulova ruka, a mi danas kažemo, Poslanik bio, čovjek kao i mi, došao pa otišao!

Neka je salavat i selam na Miljenika svih svjetova, Muhammeda, Mustafu,  na njegovu porodicu i na njegove ashabe!
M.Č.


13.04.2009.

IAKO

Nijaz SALKIĆ

 

Jedna po jedna godišnjica dolazi i prolazi. Otvara se ne znam koja po redu masovna grobnica, dan državnosti, dan Srebrenice pa onda nailazi Bratunac, Vlasenica, Zvornik, »Fatina« avlijska crkva, pa Divička, pa dvori Kačavendini na Bošnjačkoj zemlji, pa… Ima u njima, u tim datumima, poneka zehra radosti koju brojne dolazeće tužne i gorke, ubrzo pojedu. Ako prelistamo važne tarihe i datume bosanske, zapazićemo da je u ovoj konstelaciji snaga u državi nam Bosni i Hercegovini, teško doći do konsenzusa o najvažnijem datumu u državi Bosni. Citiram:

          „Na pitanje hoćemo li imati zajednički Dan državnosti Bosne i Hercegovine, mogu reći slijedeće: u onoj mjeri u kojoj se narodi Bosne i Hercegovine budu priklanjali Bosni i Hercegovini kao svojoj domovini i kao državi u kojoj Srbi neće preferirati Srbiji, a Hrvati Hrvatskoj, moguće je da ćemo jednog dana ići svi zajedno da tražimo taj svoj identitet u srednjovjekovnoj Bosni. U tom slučaju bi, po mome mišljenju, u prvi plan došao 29.8.1189. godine, kada je potpisana Povelja o slobodi trgovanja u Bosni i Hercegovini između bosanskog bana Kulina i Dubrovčana. I danas mnogi historičari tu Povelju vide kao “rodni list” bosanske državnosti.

S obzirom da smo mi obnovili državnost Bosne i Hercegovine 25.11.1943. godine, ali da tu državnost ne priznaju ni ekstremni Hrvati, ni ekstremni Srbi, mi bi prvo morali oko toga postići jednu političku saglasnost, to jest da predstavnici sva tri naroda budu do kraja saglasni da je 25.11.1943. godine Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a onda tek preko toga datuma, eventualno možemo se primaknuti onome što je obilježje srednjovjekovne bosanske državnosti - bez koje, to je sigurno, ne bi smo imali ni današnje međunarodnopravno priznanje Bosne i Hercegovine kao suverene države i članice Ujedinjenih naroda.“ (http://glasnik.gracanica.net/)

     Iako domaći izdajnici i dušmani negiraju postojanje i državnost naše domovine, mi  Bošnjaci i Bošnjakinje kao stub i državotvorni narod moramo ostati trijezni, svjesni, mudri, pametni i marifetli ljudi. Moramo u nadolazećem vremenu znati na vrijeme osjetizi i spriječiti svako komadanje, cijepanje, secesiju, negiranje i omalovažavanje naše države, ma od koga ona dolazila.

 

    Iako se bosanski pravoslavci (Srbi) ubiše dokazujući kako njihova rakasta tvorevina i čedo ratnog zločina, entitet „republika srpska“ ima šarte državnosti, mi Bošnjaci nikada na to nesmijemo pristati. Zna se dobro da je ta njihova krčevina i lakrdija nastala na ubijanju, silovanju, paljevini muslimanske duše i tijela, i na teritorijama koje su bile 1/1, jedan kroz jedan,  muslimanski i Bošnjački grunt. To što su srpski i crnogorski četnici, nacisti i fašisti uradili, a Evropa ćutke i mirno dopustila, to je zaista najveća  mrlja i sramota na evropskoj savjesti (ako je ima).

    Iako su se nacisti i balkanski probisvijeti na otetoj teritoriji  i dejtonskom entitetu „republici srpskoj“ trude iz petnih žila da promijene imena vjekovnih muslimanskih sela, čaršija, ognjišta, mezarja, njiva, izvora, šuma, planina, potoka, bunara, vjetrova, putića i sokaka, mi državotvorni i najstariji narod u državi Bosni, to nikada nećemo i ne smijemo dopustiti.

     Iako to oni i potvrde većinom glasova u svojoj tzv. skupštini u otetom bosanskom gradu Banja Luci, mi to držimo  i ravnamo se kao da je to sve urađeno i odrađeno u ratnim uslovima, onda kada smo bili nejaki i goloruki, i kada su nam ruke bile svezane i pod kamenom.

     Iako su oni oteli pola Bosne na divljački, životinjski i teroristički način, te poslije promijenili imena naših gradova, mi ćemo svoje gradove, čaršije i sela zvati onako kako su ih zvali naši djedovi, stari dobri Bošnjani. Ma zvaćemo ih onako kako su se zvali još u doba Kulina bana, kralja Tvrtka, Stjepana Kotromanića, Kraljice Katarine, Mehmed paše Sokolovića, Gazi Husrev bega, Gazi Ferhat bega, Husejn kapetana Gradaščevića.

 

     Iako su se okupatori osokolili pa svaki dan nešto laprdaju o secesiji, "otcepljenju", stvaranju trećeg entiteta i puštaju u eter probne balone, mi moramo ostati hladne glave i misliti o cjelovitoj našoj domovini. Haram bilo svakom Bošnjaku i Bošnjakinji koji izgovore republika srpska, a ne dodaju, privremeno okupirani dio Bosne i Hercegovine. Haram bilo svakom Bošnji  ako izgovori Kozarska Dubica a ne doda Bosanska, ako spomene grad Novi a ne doda Bosanski, spomene našu prelijepu Kostajnicu a izostavi Bosanska, izrekne ime naše rafinerije Brod a izostavi Bosanski, rekne Gradiška a ne izgovori Bosanska.

      Iako se oni grčevito i nacistički, divljački i teroristički trude da nas nejma, dodajmo dušmanima u inat, pri izgovoru   imena svih gradova i sela naših pridjev Bosanski. Pa neka lijepo odjekne i zazvuči; Bosanski Prijedor, Bosanski Kozarac, Bosanska Banja Luka, Bosansko Visoko, Bosanski Travnik, Bosanski Mostar, Bosanske Grude, Bosanski Neum, Bosansko Sarajevo, Bosanska Zenica, Bosansko Grahovo, Bosansko Brčko

    Sve je to naše i Bosansko, jer nama je jedna i jedina Domovina Bosanska,to je naša druga mati, Bosna i Hercegovina. Kome se ta istina ne sviđa, može mijenjati pasoš i zrak, a zemlje brate neće moći, niti mijenjati niti nositi preko Drine, Une, Save i mora. Tačka


Upamet!


12.04.2009.

VENTILI

Nijaz SALKIĆ


Ventil [latinsko ventilare, ‘puhati’] 1) ventil, mašinstvo: vrsta zatvaranja za uravnavanje (djelimično ili potpuno zatvaranje) protoka tekućine (gasa i tečnosti). V vodovodnih instalacijama upotrebljavamo propusni ventil kojeg otvaramo ili zatvaramo sa ručkom ili okruglim kolom, sa kojima uravnavamo, otvaramo ili zatvaramo dotok gasa ili tečnosti.

 

Vidimo da se svaka mašina, sprava, mehanizam, reguliše otvaranjem ili zatvaranjem dotoka energije ili tečnosti, važne za tu napravu. Čovjek je isto tako jedna jako složena i najfinije konstruisana mašina. Sastavljen je iz više međusobno povezanih elemenata koji čini najfunkcionalniju aparaturu, zvanu insan. Kada počnemo koristiti tu darovanu spravu obično smo u rosno mladim godinama. Upustvo za rukovanje u toku odrastanja davali su nam naši učitelji, počevši od roditelja pa do nastavnika i profesora u školi.

 

 


Naši ventili

 

Naš glavni ventil je mozak. Od njega sve počinje i u njemu se sve završava. Ako smo sebe dobro upoznali, znaćemo kada je pravi vakat i kada je vrijeme popustiti, odvrnuti, ili zavrnuti svoje ventile. Nažalost sebe nismo svi najbolje upoznali i proučili. Dešava se veoma često a naročito u zadnje vrijeme, da ljudi prekardaše u nekim elementima ponašanja, pa se dešavaju tragične sudbine. Lahko je biti pametan pa komentarisati nečiju sudbinu kada te osobe više nema, kada pojedinac na sebe kidiše i oduzme svoj život. Vjerujte ljudi moji, ne treba puno da pomognemo svojim bližnjim pa da ih na vrijeme upozorimo da popuste svoje živčane ventile i navakat dadnu sebi oduška u teškoćama.

 

 


 

 

Kako?


Jednostavno, ako primijetimo kod svog bračnog druga, kod svog djeteta, kod rođaka, komšije, radnog kolege, da se uvukao u sebe, da šuti, da je tužan, da je zamišljen, odsutan, da malo ili nikako ne govori, to su znaci da da je vrijeme da mu priteknemo u pomoć. Priđimo mu oprezno, razgovorimo ga, izvedimo na kahvu, ispričajmo mu kakvu lijepu priču ili šalu, i upitajmo ga kako mu ide, dali mu i kako mu možemo pomoći. Ako nam uspije pa ga razveselimo, opustimo, navedemo na razgovor ili utješimo, već smo njegov ventil odvrnuli i nagomilani pritisak iz njegove duše i mozga malo popustili, prozračili  ga i rasteretili njegovu mašinu. To je puno za njega, a tek jedna malenkost za nas.


Poslanik s.a.v.s. kaže: " Osmjehnuti se svome bratu je sadaka; preporučivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka; upućivanje čovjeka u nepoznatom mjestu je sadaka; sklanjanje otpadaka, trnja i kostiju sa puta ubraja se u sadaku; presipanje iz svoje u kofu tvoga brata ubraja se u sadaku, i kada gledaš za čovjeka lošeg vida je za tebe sadaka.! (Buhari)

 

Upamet!


12.04.2009.

NAŠI MERHUMI - PRESELIO RIFET MUHIĆ

11.04.2009.

STIGLO JE PROLJEĆE MAŠAALLAH

Nijaz SALKIĆ

U proljeće cvjeta svako cvijeće i ne samo cvijeće. Sve behara i sve cvjete, cvijeće miris pruža…. Pošto behar iscvjeta on vaktom i opane, pa onda krenu ružice, zambaci, kadifice i šeboji. Niđe se bolje behar ne bijeli ko u Bosni. Zato je i nastala ona,  'Bosnom behar probeharao', a u nastavku pjesme se pominje život. Život je lijep, sladak, gorak i čemeran, ovisno kako ko na njega gleda i na kojoj se strani obale nalazimo.

 

Helem nejse, u proljeće se sve budi, pa se i mi trgnemo, prenemo, razbudimo, zacaklimo svojim okicama i u trenutku pomislimo da je sav svit, svijet, naš.. Pošto je proljeće godišnje doba rađanja svakojag života, uštihajmo, izhašovimo, uzorimo naše bašče, bašte, avlije i milćeve pa posadimo tamo šta nam duša poželi. Belćim će njeko i bostan posijati,  a o bostanu je  ihaha pjesama ispjevano. Bilesim se vaktile po bostanu i Đul Zulejha šetala.

 

Hairli i berićetli nam bilo i ovo proljeće ili proliće, kako god to ko izgovarao, ili izgovaro, bosanski jezik je car jezika.


11.04.2009.

SRODNE DUŠE

Nijaz SALKIĆ

U školi smo učili o srodnim i različitim elementima. Tako je u prirodi., tako je kod ljudi Vaik je bilo da se nešto privlači a nješto odbija. Društvo se dijeli na kaste, opredjeljenja, uvjerenja, sisteme….

 

Kod ljudi je nešto haman ha, tako. Srodne duše se nađu pa makar se i u šumi srele. Dobre insani lete i žude za društvom dobrih, a loši se ne smiruju osim u društvu pokvarenih.

 

Priča se da pokvaren čovjek kada dođe na sijelo neće sjesti nigdje drugo nego do sebi sličnog čovjeka. I nije to sve. Vaktile se više obilazilo a danas pođahkad. Tako zidari idu zidarima, moleri molerima, keramičari keramičarima, a lovci lovcima. Jopet šaldžije sijele sa šaldžijama, lažovi sa lažovima, ulizice sa ulizicama, škrtice sa škrticama, a mu'mini nađu mu'mine.

 

Pođahkad  se karte i pomišaju, al' to nije uobičajena praksa.

 

Upamet!


10.04.2009.

SLUŠO SAM JEDNOG

Nijaz SALKIĆ

Kako koja godina prolazi čovjek voli eglenu i druženje. Volim brete izaći u društvo ali ne mogu dugo sjediti, jer ljudi havljaju svašta u svojoj egleni. Eto juče sam slušo' jednog što se voli faliti u stilu da, ko biva niko nejma djece kao što on ih ima. Eto, ko đoja njegov sin na faksu ima sve same 10-tke ili u najmanju ruku 9 sa 9.

 

U drugom sijelu jedan zajmio priču kako ima napravljene dvije kuće i kupljena tri stana a svaki sin, kćerke i bilesim dvije snahe imaju dabil dobra auta. Opet jedan se raspilavio i divani kako danas niko ne valja, pa sve u priči opleo po komšiluku, pa onda zakvačio po načelniku općine, po džematskom hodži, po muftiji, bilesim mu ni predsjednik države nije po meramu.

 

Jopet jedan se razgalamio kako se danas puno krade, pa osuo paljbu  po predsjedniku mjesne zajednice, po trgovcima u prodavnicama, po policiji kako je potkupljiva, te po sudijama i korupciji u sudstvu. Eh, samo da vam je vidjeti i čuti jednog koji se kune da nije propustio ni jednog namaskog vakta, a taj bešvakatlija još nije bio na hadžu. Hajde da je to sve, već  povrh svega hodži u brk viče da on od hodže zna više.

 

Jedan drugi je bome bio na hadžu, a voli brate osovati i slagati, ko da i nije na Ćabu išo'. A  drugi jedan na jednom mevludu kazuje efendiji, da bom brte svaki dan čita Kur'an, i pita ga šta piše na 20-toj stranici Kur'ana. Lično sam jednog slušavo da neće halaliti djeci ako ga ne ukopaju u gvozdenom sanduku. Jedan treći je oporučio svojoj djeci da mu sliku povećaju i metnu na spomenik u mezarju.

Ima njih još, ima i četvrti, peti, šesti i sedmi, ali ćemo o njima neke druge rede.


09.04.2009.

DOVE ZA ZAŠTITU I DOVE PRED SPAVANJE

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Dova je nešto bez čega vjernik nikako ne može opstati niti preživjeti. Dova je zaštita i oružje vjernika. Dova je oslonac u teškim iskušenjima i duhovna potpora svakog čovjeka. Dova je put spasa, veliki cilj, pribježište mazluma i nemoćnih. Preko nje se dobivaju blagodati a odbijaju nesreće uz Allahovu pomoć. Kako je samo velika potreba ljudi prema dovi! Musliman ne može bez dove u bilo kakvom stanju. Dova je lijek za nesreću, odvraća je te spriječava njeno spuštanje ili je uzdiže ili ublažuje.

 

Kada ulazis u kuću prouči ovu dovuBismilla hirrahman nirrahim Bismillahi veled na, ve bismillahi haredna, ve ala rabbina tevekkelna. U ime Allaha ulazimo, u ime Allaha izlazimo, na našeg Gospodara se oslanjamo, potom nazovi selam ukućanima.

 

Dova pred samo spavanje: Bismilla hirrahman nirrahim  Bismikellahumme emutu ve ahja. Allahu, s Tvojim imenom umirem i živim. Nemoj predugo spavati. Po mogućnosti klanjaj kijamu-llejl noćni namaz, dok drugi spavaju.

 

Poznate Poslanikove dove: Kur'anska dova koju je Muhammed, a.s, najčešće učio: Bismilla hirrahman nirrahim Rabbena atina fid-dun'ja haseneten ve fil-ahireti haseneten vekina azaben-nar. Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu, i dobro na budućem svijetu, ahiretu, i sačuvaj nas džehennemske kazne, i dova kojoj Muhammed, s.a.v.s. savjetuje jednog ashaba da je uči, rekavši mu: Ona ti sadrži cijeli tvoj dun'ja i ahiret.: Allahummagfirli, verhamni, vehdini, ve afini, verzukni. Allahu, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, sačuvaj me, opskrbi me.

 

Trebali po mogućnosti pred spavanje proučiti i slijedeći zikr u kome je sadržana i zaštita protiv šejtana i dove pred spavanje:

 

{ وَ نُنَزِّلُ مِنَ الْقُرْآنِ ماَ هُوَ شِفاَءٌ وَ رَحْمَةٌ لِلْمُؤْمِنيِنَ...} الإسراء،

Bismilla hirrahman nirrahim

Ve nunezzilu minel kur’ani ma huve šifaun ve rahmetul lil mu’minin.

 

{ وَ إِمَّا يَنْزَغَنَّكَ مِنَ الشَّيْطاَنِ نَزْغٌ فَاسْتَعِذْ بِاللَّهِ إِنَّهُ سَميِعٌ عَليِمٌ}

Bismilla hirrahman nirrahim

Ve imma jenzeganneke mineššejtani nezgun festeiz billahi innehu semiun alim.

 

 

{ وَ قُلْ رَبِّ أَعُوذُ بِكَ مِنْ هَمَزاَتِ الشَّياطيِنِ ، وَ أَعوُذُ بِكَ رَبِّ أَنْ يَحْضُروُنِ }

Bismilla hirrahman nirrahim

Ve kul rabbi euzu bike min hemezatiš  šejatin, ve euzu bike rabbi ej jahdurun.

 

 

1.   Spominjanje اِسْمُ اللَّه  - Allahova imena –  بِسْمِ اللَّه – U ime Allaha

2.   Razumljivo čitanje  tri kur'anske, posljednje kraće sure - ujutro i navečer

 

 

{ قُلْ هُوَ اللَّهُ أَحَد . اَللَّهُ الصَّمَدُ. لَمْ يَلِدْ وَ لَمْ يُولَدْ. وَ لَمْ يَكُنْ لَهُ كُفُواً أَحَدٌ}

Bismilla hirrahman nirrahim

1. Kul huvallahu ehad 2. allahu ssamed 3. lem jelid ve lem juled 4. ve lem jekullehu kufuven ehad

 

 

{ قُلْ أَعوُذُ بِرَبِّ الْفَلَقِ. مِنْ شَرِّ ماَ خَلَقَ. وَ مِنْ شَرِّ غاَسِقٍ إِذاَ وَقَبَ. وَ مِن شرِّ النَّفاَثاَتِ فيِ الْعُقَدِ.وَ مِن شَرِّ حاَسِدٍ إِذاَ حَسَدَ}

 

Bismilla hirrahman nirrahim

1. Kul e'uzu birabbil felek 2. min šerri ma halek 3. ve min šerri gasikin iza vekab 4. ve min šerrin nefasati fil ukad 5. ve min šerri hasidin iza hased

 

{ قُلْ أَعوُذُ بِرَبِّ النَّاسِ. مَلِكِ النَّاسِ. إِلَهِ النَّاسِ. مِن شَرِّ الْوَسْواَسِ الْخَنَّاسِ. اَلَّذيِ يَوَسْوِسُ فيِ صُدوُرِ النَّاسِ. مِنَ الْجِنَّةِ وَ النَّاسِ.}

 

 

Bismilla hirrahman nirrahim

1. Kul-e’ûzu birabbi-nnâs. 2. meliki-nnâs 3. ilâhi-nnâs. 4. min šerri-l-vesvâsi-l-hannâs  5. ellezî juvesvisu fî sudûri-nnâs.  6. mine-l-džinneti ve-nnâs.

 

3.   AJETUL-KURSIJJ  -  آيَةُ الْكُرْسِيِّ  - prije spavanja i kada kreneš na posao

 

Euzubillahi mineššejtan nirradžim  Bismilla hirrahman nirrahim

 Allahu la ilahe illahu el-hajjul-kajjumu la te'huzuhu sinetun ve la nevm lehu ma fissemavati ve ma fil-erdi men zellezi ješfeu indehu illa bi iznih jalemu ma bejne ejdihim ve ma halfehum ve la juhitune bišejin min 'ilhihi illa bima šae vesi'a kjursijjuhussemavati ver-erda ve la jeuduhu hifzuhu ma ve huvel-alijjul-azim.

 

 

4.   Kiraet- razumno čitanje posljednja dva ajeta ( El-bekara,285,286)

 

Euzubillahi mineššejtan nirradžim  Bismilla hirrahman nirrahim

Amenerresulu bima unzile ilejhi min rabbihi vel mu`minun; kullun amene billahi ve melaiketihi ve kutubihi we rusulih; la nuferriku bejne ehadin min rusulih; ve kalu semi`na ve eta`na gufraneke rabbena ve ilejkel mesir; La jukellifullahu nefsen ila vus`aha; leha ma kesebet ve alejha mektesebet; rabbena la tu`ahizna in nesina ev ahta`na; rabbena ve la tahmil alejna isren kema hameltehu alellezine min kablina; rabbena ve la tuhammilna ma la takate lena bih; va`fu anna, vagfirlena, werhamna, ente mevlana, fensurna alel kavmil kafirin.

 

 

لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَريَكَ ، لَهُ الْمُلْكُ وَ لَهُ الْحَمْدُ وَ هُوَ عَلىَ كُلِّ شَيْءٍ قَديِرٍ!

Dnevno razumljivo izgovoriti  100  puta (hadiska dova)

 

Bismilla hirrahman nirrahim

La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku, ve lehul hamdu, ve huve ala kulli šej'in kadir.


09.04.2009.

MIMBERA - ZANIMANJE / ISMIJAVANJE VJERNIKA

Nijaz SALKIĆ

 

Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)

 

Danas je petak, 10. april 2009. ili  16. rebiu-l-ahir 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!


 

 


Innelleziine edžremuu kaanuu minelleziine aamenuu jadhakuun. Ve izaa merruu bihim jete gaamezuun.ve izen kalebuuu ilaaa ehlihimun kalebuu feki hiin.ve izaa reev hum kaaluu inne haaa ulaaai le daaalluun. Va maaa ursilu alejhim haafiziin. Fel jevmelleziine aamenuu minel kuffaari jadhakuun. Alel eraaaiki jenzuruun. Hel suvvibel kuffaaru maa kaanuu jef'aluun.

 

"Zaista su griješnici ismijavali one koji vjeruju i kada su pored njih prolazili, jedni drugima su namigivali." /30/ "...a kad su se porodicama svojim vraćali, vraćali su se šale zbijajući. “/31/ " A kad bi ih vidjeli, rekli bi: 'Ovi su, doista, zalutali'", /32/ "a oni nisu poslani da ih čuvaju." /33/ "Danas će oni koji su vjerovali nevjernicima se podsmijavati", /34/ "sa divana će gledati" /35/ "da li su nevjernici nagrađeni za ono što su radili!?" /36/ El - Mutaffifin / Oni koji pri mjerenju zakidaju

 

 

Ismijavanje od pamtivijeka

 

Uzvišeni saopćava i svjedoći o kontunuiranim pritiscima i verbalnim napadima na vjernike kroz povijesni čas: "...kada su pored njih prolazili, jedni drugima su namigivali", tj. kad se vraćaju kući, vraćaju se radosni i nasmijani, tj. obavljena posla, pa umjesto da zahvaljuju na Allahovim blagodatima, oni se zabavljaju ponižavanjem muslimana.

 

Možda se sjećate  vremena 'ateizma' u kome je priča o vjeri bila tabu tema. O vjernicima se najčešće pričalo sa podsmijehom, a novinski stupci tadašnjih 'novina' su bili puni naručenih afera u cilju diskreditiranja vjerskih radnika i zajednica.  U tom tamnom vaktu su vjernike i njihove predvodnike najčešće nazivali lopovima a poznata krilatica je bila,  'hodže i popovi najveći lopovi'.  Jedina vjerska škola za muslimane je bila medresa u Sarajevu. Od završetka medrese smo bili na neki način žigosani. Naša misija je bila raditi u džematima, čuvati vjeru i poučavati vjernike. Nije to bio nimalo lahak zadatak.  Na jednoj strani smo bili onemogućavani i praćeni od tadašnje vlasti a na drugoj strani smo imali ljude iz svoje zajednice koji su na svaki način radili da nas uspore i da nam naškode u napretku.

 

Znači, kao vjernik sam se nadao i da ću biti onemogućavan od dušmana, od ideoloških protivnika ali je čovjeka najviše boljelo kada je napadan iz vlastitih redova, od tzv. 'vjernika', od ljudi koji su za imamom vežući ruke izgovarali 'iktedejtu bi hazel imami'. U druženju i sijelima je bio običaj da se nađu osobe koji će podrugljivo zapitkivati o poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., ili kazivati izmišljene hadise, u cilju omalovažavanja ili ismijavanja vjernika.  Često je bilo takvih koji su vraćajući se sa džume zbijali šale na račun vjernika kao što to Uzvišeni spominje u Kur'ani kerimu:

 

"...a kad su se porodicama svojim vraćali, vraćali su se šale zbijajući", tj. prezirući ih.

"A kad bi ih vidjeli, rekli bi: 'Ovi su, doista zalutali'", tj. samo zato što nisu kao oni. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"...a oni nisu poslani da ih čuvaju" , tj. griješnici nisu poslani ni zaduženi pratiti i motriti na vjernike.

 

 

Modni trend, ismijavanje

 

Danas su muslimani u boljem materijalnom, kadrovskom i infrastrukturnom položaju. Mada je ekonomska kriza na pomolu, lakše se živi nego što se živjelo u vrijeme naših pradjedova. Džamije su nam prostrane, moderne, a kadrovski smo toliko ojačani da više nije problem prevesti sa arapskog, perzijskog, turskog, engleskog, bilo koje djelo. Što se tiče moralnog aspekta nismo mnogo napredovali. Imamo svega a oči su nam gladne, zdravstvo je dobro a bolesna nam je duša, svoj hljeb jedemo a tuđu brigu vodimo, ulemu pred njima hvalimo a iza leđa ih ogovaramo i hulimo. U svakom džematu postoji 'ekspertni' tim za ismijavanje i huljenje vjernika a prednjači se u ogovaranju i hrdanju imama.

 

Biće pitanja i kajanja

 

Da ogovaranje i ismijavanje vjerika nije bezazlena stvar, svjedoči Uzvišeni Allah dž.š. , svjedoči i prijeti riječima:

"Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite! Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj se, jer Ti si najmilostiviji, vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.' Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli." (23:108-111)

 

 

Trpiti nije lahko ali slast dolazi na kraju

 

Poslije teškog posla na njivi, oranja, ravnjanja, sitnjenja zemlje, sijanja i okopavanja slijedi berba i žetva. Isto je tako sa svim trudbenicima počevši od  škole, preduzeća i svakodnevnog života.  Trud se na kraju isplati a teškoće se nagrade i nestanu sa osmijehom nakon primljene nagrade. Fe Inne meal usri jusren, Inne meal usri jusra. "Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je last!" Uzvišeni, dakle, kaže da je s mukom last, a zatim to, ponovno, potvrđuje. Ibn Ebi-Hatim od Aiza ibn Šurejha prenosi da je rekao: "Čuo sam Enesa ibn Malika da je rekao:  'Vjerovjesnik je jednom prilikom sjedio naspram jednog kamena i rekao: 'Kad bi muka došla i ušla u ovaj kamen, za njom bi došla i ušla last da je iz njega istjera.'"

 

 

Zato Uzvišeni kaže: "Danas", tj. na Sudnjem danu, "...oni će koji su vjerovali, nevjernicima se podsmijavati", tj. zato što su se ovi njima ismijavali. "...sa divana će gledati", tj. u Allaha, dž.š., iako su nevjernici tvrdili da su ovi zalutali. Naprotiv, oni nisu zalutali, nego su Allahu bliski prijatelji koji će u svoga Gospodara, u kući Njegove plemenitosti, gledati.

 

Dušmane i one koji ismijavaju i ponižavaju vjernike prepuštamo Allahu dž.š.

 

"...da li su nevjernici nagrađeni za ono što su radili!?", tj. jesu li nevjernici nagrađeni (kažnjeni) za omalovažavanje vjernika prilikom susreta s njima, ili ne? Jesu, kažnjeni su punom mjerom, kako su i zaslužili!

Uzvišeni Allahu, udruži nas sa čestitim vjernicima  pa da do kraja svoga života tebi istinski robujemo a udalji nas od prelivoda, munafika i lažljivaca. Amin!


08.04.2009.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 16.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Zabrana uzakonjenja novotarija (bid' ata) i postupaka u vezi s njima u vjeri

 

Allah, dž.š., kaže:

 

"Zar poslije istine ima išta osim zablude!" (Junus, 32)

"U Knjizi Mi nismo ništa izostavili. " (El-Enam, 38)

"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku!" (Tj. Kur'anu i Sunnetu) En-Nisa, 59)

I doista, ovo je pravl put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova." (El-En'am, 153)

"I reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti. "' (Ali-Imran, 31)

 

Aiša, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko nešto novo uvede u vjeru (ovu našu stvar), što nije od nje, to se odbija." (Muttefekun alejhi)

U drugom, Muslimovom, rivajetu stoji: "Ko uradi neki posao koji ne spada u našu vjeru, to se ne prihvata."

 

Od Džabira, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi držao hutbu, oči bi mu pocrvenile, podigao bi svoj glas i pojačao bi srdžbu kao da upozorava na neprijatelja, pa bi rekao: 'Neprijatelj će vas iznenaditi ujutro ili uveče.' Zatim bi rekao: 'Ja sam poslat, a između mene i Sudnjeg dana je koliko između ova dva prsta!', uperio bi kažiprst i srednji prst, pa bi rekao: 'Nakon navedenog, znajte da je Allahova Knjiga najbolji govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, s.a.v.s. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.' Zatim je rekao: 'Ja sam preči svakom muminu od njega samoga sebi. Ko od vjernika ostavlja imetak, neka ga ostavi svojoj porodici, a ko umre, a ostane mu dug ili djeca, neka ih ostavi meni i ja ću se za njih brinuti."' (Muslim)

 

Nastaviće se!


07.04.2009.

VJERONAUKA NAŠA

Nijaz SALKIĆ

Živahnost u prenošenju znanja


Bismilla hirrahman nirrahim

Iz kale lukmanu libnihi ve huve jeizuhu ja bunejje la tušrik billahi inneš-širke  le zulmun azim. ja bunejje ekimis-salate   ve’mur bil mea’rufi venhe anil munkeri vasbir ala maaa esabeke, inne zalike min azmil umur.

Kad Lukman reče sinu svome, poučavajući ga O sine moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je zaista, velika nepravda“. “O moj sinko, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih djela i strpljivo podnosi ono što te zadesi“. U suri TAHA Allah dž.š. zapovjeda: “Naredi čeljadi svojoj da obavljaju namaz i ustraj u tome“.

Danas govorimo o vjeronuačnom času ili sahatu kao velikom doživljaju. Odavno je poznato da je jako važno za učitelja da posjeduje znanje a važnije od toga je da ima dar i sposobnost da to znanje prenese na učenike. Dešava se da imamo savršenog alima a lošeg predavača i prosječnog predavača sa izvanrednim darom prenošenja znanja na učenike.  Postoje naravno i učeni profesori, nastavnici i muallimi koji posjeduju oba šarta, znanje i vještinu prenošenja znanja.  Sada bi trebalo da taj idealan spoj kod učitelja, znanje i vještina prenošenja znanja,  dobro funkcionira, pa da se učenici okoriste od takvih predavača.


 

Šta to fali?

 

Treba znati da Učitelj prenosi znanje i mudrost na učenike, znači, on je neka vrsta transmisije, jedna vrsta užeta za koju će se privezati, prikačiti učenici u toku nastavnog sahata. Slušatelji, učenici i studenti, da li su oni  spremni ili ne? Primjer čaše sa šupljim dnom, koliko god vode točiš,  puniš, iscuriće. Čaša će ostati prazna, nešto tu fali. Tako je sa učenicima, koji moraju svoje »diskove« dobro pripremiti za zapisivanje, svoj mozak očisiti od svega što ih ometa da se maksimalno uključe u nastavni proces. Neće lahko ići ako nisu spremni, otvoreni, ako nemaju povjerenja u predavača, ako nisu pripravljeni da prime znanje. Pored onih ustaljenih, metodičkom postupaka u organizaciji sata, izboru  metoda, didaktičkih principa i nastavnih sredstava u radu muallima bitnu ulogu ima entuzijam i motivacija za rad koji proilaze iz njegove opredijeljenosti pozivu koji je i Muhammed a.s. sa velikom ljubavlju obavljao. Važna karika uspjeha  učitelja-muallima leži u njegovoj disciplini u redovnom održavanju vjeronauke u zakazano vrijeme. Ipak…..

 

 

Svaki vjeronučni sahat je doživljaj više

 

Islamski pedagozi smatraju da vjeronauku ne treba strogo tretirati kao školski predmet, nego je više osmisliti kao vjerski doživljaj sa intimnim osjećajem imana u srcu, a ona se najljepše doživljava uz prijatnog i vedrog muallima na vjeronauci. Muallim će na svaki čas doći nasmijan, lijepo obučen, namirisan, pun energije, spreman svakog trena da pohvali učenika, da ga nasmije, razvedri, priupita za zdravlje, za školu, za roditelje, ime, prezime i sport kojim se učenik bavi. Gradivo koje predaje ne smije biti opterećeno unaprijed zacrtanim klišejima, normama, standardima i šablonima. Svaku temu učitelj treba da ispriča poput bajke. Kao priču, zaneseno, čustveno i emotivno. Kada primijeti dosadu kod učenika treba odmah ubaciti kakvu šalu, ilahiju ili da mu učenici nešto vedro ispričaju o sebi, svom životu ili školi. Samo na taj način će vjeronauka biti stalno “in”, moderna, draga, lijepa, vedra i u trendu. Sa iskrenošću do sebe i iskrenošću do učenika, postižu se dobri rezultati i uzajamno poštovanje, povjerenje do učitelja i zajednice. Od dobrog učitelja izlaze dobre generacije učenika i zdrave osobe i ličnosti. Dobar učitelj poslije svakog sahata, časa sam osjeti jeli uspio prenijeti znanje ili je “promašio.



Divno li je i ponosno, biti učitelj sa dušom.


 


Noviji postovi | Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


domaća literatura
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..........................
MOJ BABO
Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!
.............
TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je večina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA

pođahkad čatišem
Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

vražićki stanak


odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..............
BOSNOLJUBLJE,
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
941680

Powered by Blogger.ba

site statistics