NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

30.09.2011.

SABUR

29.09.2011.

novi post

uskoro insaallah!

29.09.2011.

novi post

uskoro insaallah!

28.09.2011.

ČUDAN ZEMAN NASTADE

Nijaz SALKIĆ

Počela je jesen. Noć je pretekla dan za nekoliko minuta. Čim sunce zađe, noć'ca se ohladi i po desetak stepeni. Narod bi podnio zahlađenje i više stepeni da nije poskupljenja po isto toliko postotaka. Uglavnom se najviše kupuju lijekovi i cigare. Sve se nejma a za to se nađe (po)koja parica.

Helem, puno se slušaju pjesme i svakojaka muzika. Bilesi se i vicevi smišljaju, pronalazi se humor na netu i prepričavaju dogodovštine i smiješnice po forumima, kafanskom i internet svijetu. Svak se trudi nešto smiješno ispričati, popularni su šaljivdžije i pripovjedači ali se kiselih lica na kraju svi raziđu.

Čovjek se pita šta je to kvarno u zraku. Možda zraku nije nikakve mahane, greška je belćim u nama insanima. Ko će ga znati poslije svega viđenog, slušanog i doživljenog.

Upamet!

27.09.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (64)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Babus-Sulasijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve kilel ibadetu hirfetun ve hanutuhel halvetu ve re'su malihet-takva ve ribhuhel džennetu.

Rečeno je:

·       robovanje Allahu je zanimanje, a njegov dućan je samoća,

·        kapital tog dućana je bogobojaznost, a

·        zarada je Džennet.

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

27.09.2011.

ŠTA ĆE POKVARITI I POST I ABDEST?

Ebu Seid prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «U noći Isra na jednom nebu prošao sma pokraj jednog naroda čije meso sijeku, a zatim im daju da to isto jedu, potom im govore: - Jedite, zato što ste jeli meso vaše braće! Upitao sam: - O Džibrilu, ko su ovi? Džibril mi je odgovorio: - To su oni od tvog ummeta koji ogovaraju i druge kleveću.»

Džabir prenosi: Jedne prilike su ashabi osjetili smrdljiv zadah, pa im Poslanik tada reče: «Grupa munafika sada ogovara muslimane, pa zbog toga se ovaj neprijatan miris čuje.»

Neki su se čudili i pitali, zašto se u današnjem vremenu ne osjeti taj smrad prilikom ogovaranja, pa im je jedan mudrac rekao da je to zbog preraširenog ogovaranja. To je isto, veli ovaj mudrac, kao kad čovjek prvi put uđe u kožaru osjeti miris kože. Međutim poslije, ako se duže tamo zadrži navikne na taj smrad i više ga ne osjeti.

Prenosi se da je Hasan El Basri kada je čuo da ga je ogovorio neki čovjek otišao kod njega i dao mu svježanj hurmi. Kad ga je ovaj vidio namrštio se i upitao zašto mu je to dao. Hasan El Basri je odogovorio da je čuo da ga je on ogovorio te je tako s njega skinuo grijehe pa se osjetio dužnim da mu to na određeni način uzvrati.

Ibrahim ibn Edhem je jedne prilike pozvao svoje prijatelje na zijafet. Pošto su sjeli počeli su ogovarati nekog čovjeka. Tada ih je Ibrahim upozorio riječima: «Oni koji su bili prije nas, oni su jeli hljeb prije mesa, a vi otpočinjete svoj obrok mesom prije hljeba.»

Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik rekao: «Četvero kvari i post i abdest zajedno: ogovaranje, laž, prenošenje tuđih riječi i gledanje u zabranjena mjesta žena ((za)gledanje u ženske avrete).»

Upamet!

26.09.2011.

PREČE OD PREČEGA U DANAŠNJEM UMMETU

 Nijaz SALKIĆ

Već od 12-tog vijeka se umni ljudi pitaju kako da se ummet probudi i trgne iz letargije i krene krupni(ji)m koracima naprijed. Od tada pa do današnjih dana javljali su se učenjaci, reformatori i grupacije nastojeći iznaći korisno riješenje i ključ napretka svekolikom ummetu.

Kroz prohujale vijekove bilo je radiša i entuzijasta na političkom planu, drugi radiše na izbavljanju islamskih naroda ispod jarma okupatora i zavojevača, treći sagorijevahu na da'vi i pozivanju naroda lijepom riječju i mudrošću na Allahov put. 'Brzo' je prošlo 7 vijekova povijesti. Muslimani su danas tu gdje jesu. Danas moderni muslimani i dalje traže izgubljeni ključ napretka.

Ne treba ponavljati već mnogo puta poslušani čuveni imperativ ummetu koji bi naređen u prvim riječima a u posljednjem testamentu (Kur'anu) čovječanstvu od strane Stvoritelja svih svjetova Allaha dž.š. Uzvišeni je naredio muslimanima da uče, da čitaju, da studiraju, da proučavaju, da se obrazuju i time otvaraju nove vidike i skidaju umne, duhovne i fizičke pregrade na putu uspjeha i napretka.

Danas se muslimani ne bave naukama koje život znače. Muslimani malo ili nikako ne izučavaju (nemamo vodećih svjetskih učenjaka) hemiju, fiziku, statiku, geologiju, matematiku, astronautiku, geometriju, kvantnu mehaniku… Ako muslimani danas ne izučavaju i novo ne otkrivaju onda u velikim količinama koriste i konzumiraju tuđe izume. Muslimanima drugi (pametni ljudi) za velike novce projektuju i podižu najviše nebodere, najluksuznije hotele i vile, grade najskuplje, najluksuznije i najljepše avione, helikoptere, automobile, brodove i jahte za uživanje.

Jedino gdje su danas pojedini muslimani 'jaki' ogleda se u oštroj i nemilosrdnoj međumuslimanskoj polemici ko će biti pametniji i ko će koga pobijediti i deklasirati u polemici i biti u pravu. Dok drugi napreduju u nauci, tehnici i nauružanju  naši 'učenjaci' se iscrpljuju u dokazivanju koji i je čiji način klanjanja najispravniji, koliko hlače moraju biti duge ili kratke u namazu i da ne nabrajam sve ostalo što jedni drugima danas stavljamo na lični račun kao slabost u vjeri a ne gledamo šta je kod sugovornika dobro i lijepo i u čemu se sa njim možemo i trebamo složiti. Gledaju se sitnice i vanjština kod komšije, prijatelja, sugovornika a ne gleda se povod, suština i nijet viđenog, izgovorenog i rečenog.

Upamet!

25.09.2011.

PRIVJESAK

 Nijaz SALKIĆ

Privjesak bi bio neki ukras kojim se želi istaći, pokazati, dokazati da je nosilac toga broša, đerdana, značke drugačiji, noviji, svježij i zanimljiviji insan. Nekada su u modi  bili dukati, šorvani, mađarije….Nosili su se na zlatnom lančiću po jedan dukat ili cijeli niz (struka) dukata na djevojačkim prsima. Kasnije su se pojavili broševi i likovi careva, monarha, kraljeva i tirana. Mnogo kasnije će se početi nositi vjerska obilježja obješena na lančiće.

Helem, nikada nije privjesak, broš ili neki vanjski vjerski privjesak posigurno nije istinito govorio da je nosioc toga privjeska pobožna osoba. Većinom ljudi žele pokazati drugačiju sliku o sebi. Oblačenjem, načinom hodanja, načinom jedenja, načinom govora, kako se ko odmara, s kim se druži pokazuje se  ipak najbolja slika o sebi. Privjesci i broševi su pak odraz modnog trenda, oponašanja, prkosa, provokacije, hira i u neku ruke vrsta dostignutog kulturnog ili nacionalnog prestiža jednih nad drugim grupacijama ljudi i društva.

Upamet!

24.09.2011.

ISLAM NACIONALIZAM I RASIZAM

 Nijaz SALKIĆ

Prenosi Imam el-Bejheki hadis od Džabira, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., održao hutbu (oprosna hutba) u sredini dana tešrika i da je tom prilikom kazao:
“O, ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po bogobojaznosti (takvaluku)” .

U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu Davud i Tirmizi, a Bejheki ga smatra dobrim, Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ljudi su sinovi Ademovi, a Adem je od zemlje”. Istinu je rekao Allahov poslanik, s.a.v.s.

U islamu nema nacionalizma, nema  rasizma i nema podjele ljudi po boji kože i po narodu iz kojeg su potekli.

Upamet!

23.09.2011.

MUDROST U ŠUTNJI

Kažu da je mudri Lukman jednom gledao kako Davud a.s. pravi pancire – ratne (za)štitnike. Pa ga njegova mudrost spriječila da priupita za šta oni služe. Kada je Davud a.s. završio uskliknuo je: «Divna li oklopa za divna ratnika.» Tada je Lukman ustvrdio: «Šutnja je mudrost, ali je malo onih koji je prakticiraju.

23.09.2011.

ŠLJIVOPITA IZ SLOVENIJE

Nijaz SALKIĆ

Šljivu Požegaču su Bošnjaci uzgajali u Srbiji a dobila je ime po Požegi kod Užica gdje su muslimani više stotina godina bili većinsko stanovništvo. Kada su protjerani sa sobom su u Bosnu ponijeli i sadnice ove voćke. Od šljive se mogu čuda pripremiti sve od hrane, kompota, džemova pa do bir iladž lijekove za mnoge bole pripraviti. Suha šljiva je zasigurnobosanski brend i naša bošnjačka u Evropi i svijetu, prepozatljivost.

Bezbeli da se sjećate i slatkog deserta (hošafa) napravljenog od šljiva. Šljivopita baška pita koja je posebno cijenjena u Posavini i na zelenoj bosanskoj planini Majevici. Polovinom toplog mjeseca septembra u slovenskom gradiću Ajdovščini nabrasmo (natresosmo) pravih šljiva požegača. Rodile požegače kod jednog Bošnje, Brčaka na njegovom imanju.

Nabrasmo, očistismo, ispučismo, ubrašnismo, pošećerismo i poslagasmo u tevsiju. Ispekosmo pa na kraju ispade samo tak'a slatka šljivopita koju dugo nisam ukusniju jeo, još od dana kad sam živ (mlad) bio. Jah, šljiva požegača je mubareć šljiva.

Upamet!

22.09.2011.

MIMBERA-UZORNICI IZ SURE EL-VAKIA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ  
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

    Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.

Allah, dž.š., u  41. suri (Fussilet / Razjašnjenje) u  30. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ  

„Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah", pa onda istraju na tome, dolaze meleki, koji im govore: "Ne bojte se, i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan!“ (Fussilet: 30)

       A zatim, danas je petak, 23. septembar 2011., ili  25. ševval, 1432. hidžretske godine. Ovo je četrdeseta prva džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

Allahov Poslanik s.a.v.s., kaže: “Srce bude iskušavano raznim grijesima, pa ako srce prihvati jedan grijeh, obilježno biće crnu tačkicu, a ako ga odbaci, dobiće bijelu tačkicu. Sve tako bude dok se srca ne svrstaju u dvije grupe: bijelo srce, kome iskušenja ne mogu ništa nauditi, i crno, koje ne priznaje dobro, niti negira zlo.”

Od Ebu Hurejre r.a., se prenosi slijedeća predaja: “Susreli se jednog dana šejtan vjernika i šejtan nevjernika. Šejtan nevjernika je bio debeo i namirisan, a šejtan vjernika je bio mršav, blijed i raščupan. Potom je šejtan nevjernika rekao: Šta je tebi? Što si tako mršav? Ovaj mu odgovori: Ja sam sa čovjekom koji kada jede, spomene Allahovo ime, pa ja ostanem gladan, kada pije spomene Allahovo ime, pa ja ostanem žedan, kada oblači odjeću, spomene Allahovo ime,  pa ja ostanem go, kada se češlja i uređuje spomene Allahovo ime, pa ja ostanem neuredan. Onda je šejtan nevjernika rekao: Ja sam sa čovjekom koji ništa od toga ne radi, pa ja dijelim sa njim njegovu hranu, piće i odjeću.”

Draga moja braćo i poštovane sestre!

U suri Vakia Allah dž.š. spominje tri skupine ljudi koji će biti na Sudnjem danu. Prvi od njih se nazivaju ashabul mejmeneh, a to su oni desni koji će ući u Džennet. Druga skupina su ashabul meš'emeh, a to su Džehennemlije. Treća skupina se naziva sabikuni, oni su koji su pretekli sve druge u dobrim djelima.

U tefsirima se na dugo i na široko raspravlja o njima. Ovdje ćemo navesti neka mišljenja.

Jedni vele: To su oni koji su pretekli u imanu i pokornosti (ta'atu) sve druge prilikom ozuhurenja istine.

Drugi će kazati: To su oni koji su pretekli druge u postizanju savršenstava (hijazetul kemalat) u jekinskim naukama, u stepenima (mertebama) takvaluka koji dolazi poslije čvrstog imana.

Neki kažu da su to vjerovjesnici jer su oni začetnici dini islama.

Ibn Sirin kaže: «Sabikini su oni koji su se okretali prema obje kible, kao što Uzvišeni u suri tevbe kaže: 'Sabikini prvi su muhadžiri i ensarije i oni koji ih slijede po dobročinstvu...'»

Ibn Abbas kaže: «To su oni koji su učinili hidžru.»

Alija r.a. veli: «To su oni koji su pretekli druge u pet dnevnih namaza.»

Ebu Neim i Dejlemi prenose od Ibn Abbasa da je on  rekao i ovo: «Među sabikine spada onaj koji prvi uđe u džamiju, a zadnji iz nje izađe.»

Ibn Samit je rekao: «Saopšteno nam je da us sabikini oni koji prvi idu u džamiju i koji se bore na Allahovu putu.»

Ed-Dahak veli također da su to oni koji su na džihadu.

Ibn Džubejr smatra du su sabikini oni koji prvi tevbu čine i koji rade dobra djela (djela dobročinstva).

Ka'b je rekao: «To su ehlul Kur'an (učači i hafizi Kur'ana).»

U Bahrul ulumu se navodi hadis da je na upit ko su sabikini rečeno: «To su oni koji kada im se ponudi istina prihvataju je, kada se od njih traži daju i sve od sebe žrtvuju i sude ljudima onako kako bi sami sebi sudili.»

Neko je rekao: Tri su vrste ljudi. Čovjek koji počne raditi hajr u svojoj ranoj mladosti pa na tom ustraje sve dok ne napusti ovaj svijet taj spada u sabikine. Čovjek koji svoj život započne s grijesima i dugo bude u gafletu pa se povrati i pokaje taj je među ashabul mejmeneh. Čovjek koji od svoje mladosti radi ono što je zlo zatim na tome ustraje do smrti on spada u  ashabul meš'emeh.

Ibn Kesjan je rekao: «To su oni koji žure ka svemu onome čemu Allah poziva.»

Bilo kako bilo, veli Alusi nakon što nabraja razna mišljenja o njima, to su oni čija stanja (ahval) su poznata i znamenita i čija veličina i sjaj (fehamet) su poznata.

Opisujući dalje ove Svoje odabrane robove Allah dž.š. ih  opisuje:

أُولَٰئِكَ الْمُقَرَّبُونَ «Oni će Allahu bliski biti فِي جَنَّاتِ النَّعِيمِ u džennetskim baščama naslada. ثُلَّةٌ مِّنَ الْأَوَّلِينَBiće ih mnogo od naroda dnevnih, وَقَلِيلٌ مِّنَ الْآخِرِينَ  a malo od kasnijih, عَلَىٰ سُرُرٍ مَّوْضُونَةٍ na divanima izvezenim, مُّتَّكِئِينَ عَلَيْهَا مُتَقَابِلِينَ  jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti.

Cijenjeni džemaate!

Cijeli ovodunjalučki vjernikov život je borba sa samim sobom i borba da se uspravno ostane u sedlu imana, putujući izrovanom kaldrmom prema džennetskom odredištu.  Da bi stigli na postavljeni cilj pridržavajmo se slijedećih savjeta i sa sobom ponesimo:

 Strah od Allaha dž.š., na početku i kraju života! Na početku života – strah i bojazan od grijeha i kazne, a na kraju života – strahopoštovanje i bojazan od lošeg svršetka!

Allah dž.š., kaže: وَلِمَنْ خَافَ مَقَامَ رَبِّهِ جَنَّتَانِ  „Za onoga, koji se, stajanja pred Gospodarom svojim, bude bojao, biće dva perivoja spremna! (el-Rahman: 46.) Ili: وَخَافُونِ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ  „...bojte se Mene, ako ste vjernici!“ (Ali Imran: 175.)

Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Ko se Allaha bude bojao – putnik je, a ko je putnik - stići će svome cilju! Allahova roba je skupa! Allahova roba je Džennet!“

Ebu Turab el-Nahšebi rhm., je rekao: „Ako neki čovjek donese odluku da neće griješiti, pomoć od Allaha dž.š., će mu sa svake strane dolaziti, mada su tri znaka crnila srca: neimanje straha od grijeha, neosjećanje slasti od 'ibadeta i pokornosti, niti osjećanja bilo kakva traga od v'aza!“

Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Neobavljanje noćnog namaza i nepošćenje danju je znak toga da je dotična osoba utonula u grijeh!“

Znali su reći: „Kada od 'ibadeta i pokornosti ne bi imalo drugih koristi do samo: svjetlost i nur na licu, i ljubav u srcu, i snaga u udovima, i sigurnost po život, i prihvatanje svjedočenja ljudi - bilo bi dovoljno da se prođemo činjenja grijeha, i kada od griješenja i nepokornosti ne bi imalo drugih šteta do samo: crnilo na licu, i tama na srcu, i proklinjanje pri samom spomenu imena griješnika, i neprihvatanje njegova svjedočenja na sudu, i strah po svoj život, bilo bi dovoljno da se prođemo činjenja grijeha! Allah dž.š., kako pokornom tako i nepokornom robu, daje znake i obilježja još na ovome svijetu, kako bi se veselio prvi, te kako bi se ražalostio drugi!“

Allah dž.š., kaže: إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ  „Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah", pa onda istraju na tome, dolaze meleki, koji im govore: "Ne bojte se, i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan!“ (Fussilet: 30)

Dova

      Gospodaru pomozi nam da svoju djecu izvedemo na pravi put i da ih u islamskim istinama odgojimo jer smo pred tobom odgovorni za njih. Gospodaru daj da ih se ne zastidimo i da nas se ne zastide!

      Svemogući Allahu, podari svakom džematu džometa i vakifa, muslimana i muslimanki pruženih ruku, koji će razumjeti važnost vjerskog odgoja, mekteba i vjeronaučnog odgoja naše djece i omladine, materijalnog pomaganja vjeronauke i koji su svjesni trenutka u kojem se nalazi naš ummet.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

 

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari

21.09.2011.

PRIVILEGIJA

Nijaz SALKIĆ

Privilegija je prednost odabranih, izabranih, proguranih, samoproguranih, samoizabranih, samoodabranih i spletom okolnosti ljudi, koji su isplivali ispred drugih u uslovima koji su im išli na ruku i na obadvije noge. Privilegija je legitimno pravo odabranih gledano iz ugla privilegiranih osoba. Privilegirani ljudi se s punim pravom guraju naprijed, sjedaju u pročelje, prvi kusaju čorbu i prvi se nakašljavaju kada drugi belćim ne smiju ni dihati akamoli štogederce (pro)zboriti.

Privilegiranci se negdje rađaju a većinom svoje mjesto u pročelju privilegiranosti zarade guranjem bez velikih posljedica i zarađivanja žutih i crvenih kartona. Kada jednom stekne malu privilegiju, privilegirani nastoji da je stalno povećava i uvećava. Kada uđe u sobu privilegija privilegirani nipošto ne ide više napolje, on ide iz sobe u sobu sve dok se ne progura u vrh sobe ili popne na čardak. Privilegirani ne može izgubiti privilegiju osim da mu je uzmu ili ga izbace iz legije privilegija.

Helem, privilegirani misle da je privilegija unaprijed određena samo za njih i da je jedina značka na njihovom reveru privilegija, orden legije časti sa zlatnim trakama privilegija. Nije ni čudo da svi ne možemo imati privilegija kada je cijela armija i legija privilegiranih. Ako  bi se privilegije množile ko bi onda primijetio i mertebet činio privilegiranoj legiji ljudi od časti i privilegija. Blago onom ko ima malo privilegija. Jerbo, privilegija je iskrivljeno ogledalo koje insana izobliči do neprepoznavanja i nauči ga da traži hljeba preko pogače.  

Uostalom, privilegirani nakon dužeg vremena zaborave da je privilegija ustvari jedna varka koja čovjeka zavede i nauči ga da je privilegirani veći od čovjeka. Svi znamo da to nije tačno jer i privilegirani gube položaje, gube čast, obolijevaju i umiru.

Upamet!

20.09.2011.

KOMŠIJSKI HAKK

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša neće se spasiti ni jedan rob dok ljudi ne budu sigurni od njegova srca, njegova jezika i njegovih ruku, niti će biti vjernik dok njegov komšija ne bude siguran od njegovog nasilja.»

Prenosi se od Seida ibn Musejjeba da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Svetost komšije prema komšiji je kao svetost majke.»

«Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti svoga komšiju. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti svoga gosta. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo istinu ili neka šuti.»

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik rekao: «O Ebu Hurejre! Budi skroman bićeš najpobožniji čovjek. Budi zadovoljan u duši bišeć najzahvalniji čovjek. Želi drugima ono što sebi želiš bićeš vjernik. Lijepo postupaj sa komšijama bićeš musliman. I nemoj se pretjerano smijati jer smijeh umrtvljuje srce.»

«Postoje tri vrste komšija: jedni od njih imaju tri hakka, drugi dva hakka, a treći imaju samo jedan hakk. Komšija koji ima tri hakka (tj. troja prava), to je komšija koji je musliman i koji ti je rodbina. Komšija sa dva hakka jeste komšija musliman, a komšija koji ima jedan hakk jeste komšija nemusliman.»

U ovom hadisu, kao što se vidi, govori se o komšijskom, rodbinskom i muslimanskom hakku. Prvi spomenuti komšija, dakle ima komšijski, rodbinski i muslimanski hakk, pa stoga treba posebnu pažnju mu posvetiti. Što se tiče drugog spomenutog u hadisu komšije on posjeduje komšijski i muslimanski hakk. A što se pak tiče trećeg komšije on ima samo komšijski hakk i prema njemu se treba odnositi samo kao prema komšiji.

Sufjan Es-Sevri spominje da se grubost jednog čovjeka ogleda u deset stvari. On u ovoj svojoj izreci upotrebljava riječ džefa' koja se u doba Poslanika prispodobljavala pustinjacima – beduinima koji nisu imali pravog odgoja i edeba – ponašanja i koji su bili grubi prilikom dolaska Božijem Poslaniku pa je zato Allah dž.š. skoro cijelu suru El-Hudžurat posvetio njima učeći ih da Poslanik nije kao ostali ljudi i da je muslimanima zabranjeno da se s njime nadglasavaju.

Sufjan Es-Sevri veli da deset osoba posjeduju džefa' (grubost, otuđenost, antipatičnost, mržnja i sl.):

-                     Čovjek ili žena koji moli u dovi samo za sebe, a ne za svoje roditelje niti za ostale vjernike;

-                     Čovjek koji dnevno manje od sto ajeta prouči iz Kur'ana;

-                     Čovjek koji uđe u mesdžid, a ne klanja dva rekata;

-                     Čovjek koji prođe pored kaburistana, a ne nazove selam umrlim i ne uputi dovu Allahu dž.š. za njih da im se smiluje;

-                     Čovjek koji uđe u neki grad petkom i izađe (neposredno pred džumu) iz njega, a ne klanja u njemu džumu – namaz;

-                     Čovjek ili žena u čijoj se mahali nalazi neki alim (učen čovjek), a ne ode kod njega da bi nešto od njega naučio;

-                     Dvojica ljudi koji se udruže zajedno, a ne upitaju jedan drugogo za ime;

-                     Čovjek koji se ne odazove na poziv drugog čovjeka koji ga je pozvao na zijafet (gozbu);

-                     Mladić koji provede mladost u besposlici ne tražeći znanje i odgoj i

-                     Čovjek koji je sit dok mu je komšija gladan i ne dadne mu ništa od svoje (preostale) hrane.


19.09.2011.

SIJELO IZNENADA

 Nijaz SALKIĆ

 Bosna je spavećiva zemlja, naročito između dva rata. Svaka generacija Bošnjaka i Bošnjakinja upamti bar jedan rat. Tako je to kod nas. Dok drugi maštaju kako će nešto ušićariti sa puškom Bošnjak se u miru opušta i sanjari.  Kada dođe jesen sela se zašuškaju opalim lišćem, a kuće i štale opasaju dovučenim sijenima i slamom za goveda u štalama. Čim u kratkom jesenskom danu nastupi ikindijsko vrijeme mrak se počinje navlačiti u zgusnute mahale i tijesne sokake. Vrijedni težak i seljak bosanski nađe posla za svoju čeljad. Sa tavana se donese par sepeta kukuruza koji se istresu u predsoblje ili u toplu sobu gdje se okupi sva čeljad i počne se komiti kukuruz.

Domaćica jedno vrijeme sjedi sa svojim mužem komeći kukuruz a onda neopazno ustane i u šporet nabaca krupnih i zdravih krompira. Dok se krompiru u šporetu polahko krompiraju na platni spretna domaćica peče kolač trulju. Ubrzo se prijatni mirisi izmiješaju u ugrijaloj sobi. Dječije okice radosno zasvijetle čekajući predah i užinu. Domaćin dadne znak pa se malo se razgrne kukuruz  i prostre improvizovana sofra. Zamiriše topla pogača koja se lomi i umače u jabukov pekmez zabijeljen domaćim kajmakom.

Često domaćini ne stignu dokončati užinu kada se očuje kašljanje pred kućom. Iznenadne sijeldžije nahrupe na vrata. To su komšije ili rođaci koji žele podijeliti dugu noć sa svojim komšijama na sijelu. Začas se ispeče kahva koja se pije komeći kukuruz do duboko u noć. Na tom prijatnom a jednostavnom sijelu se protabiri o starom i novom vaktu, o udaji i ženidbi, o insanima i delbederima, o ljudima i životinjama.

Ovako se nekada sijelilo u Bosni u kojoj je bilo mjesta za svakoga, u Bosni u kojoj se moglo putovati s kraja na kraj bez straha za svoj život i imetak. Te Bosne više nema. Istina, danas ima Bosna u kojoj su sigurni oni koji imaju u džepu, koji vole svoj tor, rezervat koji s puškom i jako odanim cukama čuvaju za svoju rasu i privilegovane robove nacije i u krvi otete zemlje.

Upamet!

19.09.2011.

VAKIF(I)

 Nijaz SALKIĆ

 Zamislite današnju džamiju, njenu visinu, prostor koji zauzima i zgrade u haremu oko nje. Džamije se danas uglavnom obnavljaju, popravljaju ili nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, iz ruševina mukom podižu. Nije lahko džamiju obnavljati, renovirati ili iz temelja podizati. Nejma se para, kriza je zahvatila i malog čovjeka od kojeg i zavisi podizanje, održavanje i život islamske zajednice.

Zamislite kako je bilo onda kada u džematu nije bilo ne samo džamije većem i mjesta na kome će se graditi mesdžid. Bože Dragi, koliki iman je imao tadašnji hair sahibija, vakif i darovatelj zemlje za buduću džamiju. Kakva je bila majka koja je rodila ovakvog čovjeka?  Kakve časti zaslužuje vakif koji se rodio u sretni dan kada je dao svoj komad zemlje za Allahovu kuću?

Uzvišeni Allah hvaleći one koji se o džamijama brinu i grade ih kaže:
إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللَّهِ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا اللَّهَ ۖ فَعَسَىٰ أُولَٰئِكَ أَن يَكُونُوا مِنَ الْمُهْتَدِينَ «Allahove džamije podižu i održavaju oni koji u Allaha i Sudnji dan vjeruju, namaz obavljaju i samo se Allaha boje.» ( Et-Tevbe 18.)

Današnje hair sahibije se uglavnom natječu ko će više dati novca za obnovu ili izgradnju džamije. Malo je sahibija koji iz temelja na novom placu podižu vlastitu džamiju.

Helem, blago li se hair sahibijama, vakifima koji su nekada davno pobijedili svog šejtana pa uvakufili svoju zemlju i sebe u džamiju i time sebi inšaAllah obezbijedili da se njihovo ime i čast pronosi u vječnost sve do Dana sudnjega. Sada zamislimo šta čeka sve četnike i ustaše što (po)rušiše džamije po Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji i Hrvatskoj sve od Njegoševih genocida i zločina pa do današnjih dana.

Nadati se je da će sve one koji su učestvovali u holokaustu, ruševinama i paljevinama Božijih kuća, Uzvišeni obilježiti zauvijek a njihovo potomstvo obilježiti nakaradnim genskim defektima sve do kraja svijeta. Zbilja, Božije kuće i ne može niko drugi rušiti osim spodobe sa genskim defektima i razumskim oštećenjima.

Upamet!

18.09.2011.

FINO PREZIME

 Nijaz SALKIĆ

 Bio jedan pa nešto sa školom a nešto sa štelom uspio pa dogur'o (po)visoko. Kad je zasjeo gdje se popeo, zadovoljno odhukn'o, ogled'o se u ogledalu i podig'o glavu naviše da vidi morel se više još malkice popeti. Zovn'o je on svoje savjetnike i priupit'o ih za savjet. Prvi kojeg je najviše slušao i eglenu mu begenis'o nasavjetova ga da malo skrati prezime. Veli on, prezime ti je brate dugo a u sebi ima previše vjere. Izbaci iz prezimena riječ hadži i hafiz.

 Plaho se onom sa velikom školom svidio ovaj savjet  pa nama oš'o u općinu i uložio zahtjev za promjenu prezimena.

Govori se da ovaj gore navedeni nije jedini bosanski slučaj gdje se promijenilo dugačko, previše vjersko i prezime koje tukne na Bosnu i Bošnjaštvo. Kazuju da je toga hejbe među našima dole i našima gore u iseljeništvu. Bilesi Bošnjaci ne samo da mijenjaju prezimena već kastile i imena nagrđuju i zamjenjuju.

Upamet!

17.09.2011.

VOLI NAMAZ VIŠE OD SVOG AUTOMOBILA!

 Nijaz SALKIĆ

 Islam je prirodna vjera. Sve što je lijepo i korisno sadržano je u praksi islama. Danas se koriste semafori. Znamo dobro da je zelena boja, ekološka boja i bezbeli farba semafora i još ktomu boja halal prolaza za automobile i pješake. Musliman jede desnom rukom, liježe na desnu stranu, ulazi u auto, u kuću, u džamiju desnom nogom i predaje selam u namazu na desnu stranu. U saobraćaju je poznato 'desno' pravilo, pravilo prednosti.

Helem, imamo u našem automobilu i pet brzina koje regulišemo svojim mjenjačem. To komotno možemo uporediti sa jednim danom u vjernikovom životu. Čim se probudi mu'min skoči na noge lagahne, zakorači desnom nogom prema kupatilu i tamo se abdestom pripremi za prvi namaz, sabah namaz koji ima svega četiri rekata. To je prva brzina, najjača kojom vjernik starta u novi dan. Sabah namaz ga svojom snagom i jačinom uvede u posve novi dan. Poslije klanjanja vjernik prebacuje u drugu brzinu kojom stiže do polovine dana.

Pošto se do polovice  dana vjernik uhodao slijedi prebacivanje u treću brzinu. Klanjanjem 10 rekata podne namaza vjernik je posve sabran, pribran i spreman da brže krene u život trećom brzinom.

Kada nastupi trećina dana, mu'min klanja ikindiju namaz od 8 rekata i kreće četvrtom, još većom brzinom u preostali dio dana.

Kada sunce zađe vjernik pali svjetla svog nefsa, klanja akšam od 5 rekata i juri sav razdragan nakon cjelodnevne hitre vožnje najbrže što može, petom brzinom prema svom konačnom dnevnom cilju, oprostu grijeha toga dana.

Klanjajući jaciju namaz od 10 rekata, te klanjajući odmah ili malo kasnije Vitr namaz, mu'min hladi i odmara svoga tijela auto do sutrašnjeg, novog dana i ponovnog startanja u život prvom brzinom.  

Upamet!

16.09.2011.

NEMOJ DA TI BUDE ŽAO!

 Nijaz SALKIĆ

 Završi ono što si započeo, nemoj da ti bude žao kad budeš greške mladosti ispraviti htio a vremena ne budeš imao. Odgajaj na vrijeme djecu, upiši ih na vjeronauku  u mekteb, razgovaraj s njima o svemu kao sa prijateljima, nemoj da ti bude žao ako okasniš u tome pa se djeca od tebe otuđe a ti budeš žudio s njima besjediti a oni ti kao tuđinu leđa okrenu.  Šalji ih u školu, nemoj se bojati da se zadužiš kreditom jer je ulaganje u dječije obrazovanje nimet, nemoj da ti bude žao kada visoko obrazovano dijete tvog prijatelja bude tvoje sa visine gledao.

Voli džemat, gledaj priajteljskim očima svoga imama, cijeni svoje džematlije i islamsku zajednicu, nemoj da ti bude žao kada sva tvoja rodbina bude namaz klanjala a ti ni znanja ni volje ne budeš imao da ih slijediš i dio džemata budeš. Nemoj bježati od ljudi, ne izbjegavaj pomoći onoga ko od tebe pomoći išće, nemoj da ti bude žao kada i ti na niske grane padneš pa ti okolina leđa okrene.

Čuvaj svoje roditelje, razgovaraj sa njima razgovorom najboljih prijatelja, nemoj da ti bude žao kada umru pa ti tek tada uvidiš i shvatiš koga si ustvari imao.

Cijeni svoju suprugu i poštuj svoga muža, nemoj da ti bude žao kada sutra sam(a) ostaneš pa da tek tada uvidiš i shvatiš da si u kući pravog prijatelja(ljicu imao(la).

Upamet!

15.09.2011.

MIMBERA- DŽAMIJA I DŽEMAT

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

    Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.

Allah, dž.š., u  39. suri (Ez-Zumer / Skupovi) u  9. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ

Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!"

       A zatim, danas je petak, 16. septembar 2011., ili  18. ševval, 1432. hidžretske godine. Ovo je četrdeseta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

    Veli Uzvišeni u zadnjem testamenetu čovječanstvu:


وَأَنَّ الْمَسَاجِدَ لِلَّهِ فَلَا تَدْعُوا مَعَ اللَّهِ أَحَدًا  «Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!» (El-Džinn,18)

 

O značaju i fadiletima mesdžida i džamija (Allahovih kuća – mjesta gdje se Allah spominje) govori Kur'an, hadis i mnogobrojne izreke velikana. Uzvišeni Allah je tačno precizirao funkciju i značaj ovakvih objekata u suri En-Nur, u kojoj se veli:

 فِي بُيُوتٍ أَذِنَ اللَّهُ أَن تُرْفَعَ وَيُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ يُسَبِّحُ لَهُ فِيهَا بِالْغُدُوِّ وَالْآصَالِ  

«U džamijama koje se Njegovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i naveče

رِجَالٌ لَّا تُلْهِيهِمْ تِجَارَةٌ وَلَا بَيْعٌ عَن ذِكْرِ اللَّهِ وَإِقَامِ الصَّلَاةِ وَإِيتَاءِ الزَّكَاةِ ۙ يَخَافُونَ يَوْمًا تَتَقَلَّبُ فِيهِ الْقُلُوبُ وَالْأَبْصَارُ

 ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha zikr čine i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.»

Allahov Poslanik s.a.v.s je rekao: «Mesdžidi su kuće za bogobojazne», tj. za one Allahove robove koji se boje svoga Gospodara i time je okarakterisao one koji ih posjećuju. S druge strane, munafik je osoba koja se u Allahovoj kući osjeća poput ptice u kafezu, kako naglašava jedan islamski velikan, te on stalno nastoji da što prije iziđe iz nje jer nedostatak čvrstog imana uskraćuje mu slast koju mesdžidi daju iskrenim vjernicima.

El-Evza'i prenosi da su  Allahov Poslanik i ashabi strogo vodili računa o džematu, slijeđenju sunneta u potpunosti, gradnji i čuvanu mesdžida, učenju Kur'ana i borbi na Allahovom putu. Omer r.a. veli: «Mesdžidi su Allahove kuće na zemlji, a klanjač u njima je Allahov musafir – gost, a dužnost posjećenog je da ugosti svoga musafira.» Pa pošto je Allah dž.š. taj koji dočekuje svoje goste u džamijama, kakva nam to druga gozba osim Allahova treba?!

     Danas svaka džamija pripada nekom džematu ili svaki džemat pripada nekoj džamiji. Džemat je organizovana skupina vjernika koji žive u jednom mjestu. To su ljudi koji su u ime Allaha podigli džamiju ili uredili prostore za obavljanje namaza, opremili učionicu za podučavanje djece i omladine i svojim novcem i dobrovoljnim prilozima pomažu opstoj i nesmetan rad islamske zajednice. Svaki džemat ima svog duhovnog vođu i pastira kojeg zovemo imam. Neke džamije imaju još i mujezina koji lijepim glasom ezani i poziva ljude na namaz. Administrativnim finansijskim poslovima brine se mutevellija (predsjednik izvršnog Odbora u džematu).

    Treba znati da je džemat za vjernika jedan od Allahovih blagodati-nimeta. Džemat treba bezbeli srcem voljeti a novcem pomagati i vazifu- dobrovoljnu članarinu plaćati. Danas su se bosanski muslimani rasijali po cijelom svijetu. Neko je milom, tražeći posla otišao od svoje kuće i iz svog zavičaja a veliki broj muslimana je na silu, spašavajući goli život morao otići sa svog kućnog praga. Svi raseljeni i domicilni muslimani pripadaju ili bi trebali pripadati svom džematu sa  svim pravima od svoje zajednice i obavezama prema toj zajednici-džematu. Među današnjom generacijom muslimana ima nas i takvih da smo skloni sitničariti kad je u pitanju vazifa-članarina za islamsku zajednicu. Džematlije jednom ili više puta u godini podsjećamo i opominjemo (moramo podsjećati) zašto nisu članovi svoje zajednice ili zašto nisu redovni (zašto ne plaćaju vazifu). Odgovor je je uvijek isti, kao ja članarinu plaćam 'dole',  ili kaže jednostavno i ne trepnuvši okom, šta te briga, članarina je skupa i 'velika', plaćao bih ali mi se ne sviđa jedna ili više osoba u Odboru ili nije mi hodža po meramu, ili...

    Draga moja braćo i poštovane sestre!

    Šta god ko kazao u odbranu svoga okretanja glave od zajednice i njenog materijalnog pomaganja to čini na svoju štetu a bezbeli i štetu ummetu Muhammeda a.s. Dobro je znano je da život redovnog džematlije i pomagača islamske zajednice jednak baš kao i onoga koji neće da čuje i da zna za potrebe svog džemata i islamske zajednice. Život obojici je samo isti u toj kratkoći i prolaznosti. Hoće li neko biti upisan u džematski ljetopis kao veliki ili mali hair sahibija ili samo kao onaj kome su njegova djeca i rodbina platila gasul, dženazu i onu na silu vazifu ' u komadu' kada su ga dovezli u mrtvačkom sanduku negdje iz Evrope u domaće mezarje. Dakako da je život redovnog džematlije i pomagača islamske zajednice bogatiji, sređeniji, ljepši i dostojanstveniji kada ga budu ispraćala braća iz njegovog džemata na budući svijet. Nije isto biti redovan član i svojom 'ozbiljnom' članarinom za koju se ne moramo u startu buniti da je velika, vazifom koja je u prvoj kategoriji, a ne plaćati vazifu-članarinu reda radi ili čekati da nam neko umre pa da samo te godine znamo za zajednicu.  Istina je da mnogi muslimani ne haju za svoj džemat, ne zanima ih kako im izgleda i odakle je imam, nezainteresovani su za unutrašnji izgled mesdžida i da li džamija ima  gasulhanu, ne znaju za braću na dnevnim vaktovima, za sestre što čiste džamiju, za džematlije koje redovno klanjaju dženazu svakom bratu i sestri i prate ih do kuće smiraja, i za mezarje kako funkcioniše i izgleda dok im se ne dogodi 'slučaj'.

   Poštovani džemaate!

   Ne gledajmo na džemat i nemojmo očekivati da nam islamska zajednica bude sirotinja, da egzistira na sergijama, kao socijalni slučaj kojeg treba na kraju svake godine izvlačiti da se ne bi džamija zatvorila i džemat ugasio i materijalno propao. Pomažimo na vrijeme svoj džemat i islamsku zajednicu redovnim plaćanjem članarine-vazife i dobrovoljnim prilozima tako da naša islamska zajednica bude respektabilna i jaka zajednica od koje ćemo i mi u konačnici kao džematlije sigurno imati pomoć, kako na dunjaluku kroz namaz, odgoj, zikr i odgajanjem mladih dječijih duša kroz vjeronauku, i naših preko džumanskih hutbi i tako se nadati konačnom spasu inšaAllah na Ahiretu.

    Što se tiče same džamije i našeg mesdžida Fekih Semerkandi u svom djelu «Tenbihu-l-gafilin» navodi petnaest adaba mesdžida koji upotpunjuju posjetu Allahovih kuća. To su:

Prilikom ulaska nazvati selam tihim glasom, ako ljudi sjede; a ako su ljudi na namazu ili pak nema nikog u džamiji onda se kaže: Es-selamu 'alejna min Rabbina ve 'ala ibadillahi-s-salihin;

Klanjati dva rekata tehijjetu-l-mesdžida, jer je Poslanik rekao: «Svaka stvar ima svoj pozdrav, a pozdrav mesdžida su dva rekata»;

Ne vršiti kupoprodaju u džamiji;

Ne upotrebljavati sablju, tj. sprječavati bilo kakve sporove i svađe;

Ne izgovarati stihove koji vode u zabludu;

Ne podizati glas osim u zikrullahu;

Ne govoriti u džamijama ništa o dunjaluku:

Ne prekoračivati ljude bespotrebno da bi po svaku cijenu sjeo na neko mjesto koje ti se sviđa;

Ne svađati se za mjesto;

Pretjerano ljude ne tijesniti u safu, osim onoliko koliko je potrebno da se namaz po sunnetu obavi;

Ne prolaziti ispred klanjača;

Ne pljuvati po džamijama;

Ne pucketati prstima, ili raditi bilo šta, što narušava atmosferu harmonije;

Prostorije mesdžida držati čistim, kontrolisati umnoporemećene ljude i djecu (suviše malu djecu ne dovoditi);

Nastojati što više činiti zikrullah, a ne biti u gafletu za vrijeme boravka u njima.

Dova

      Gospodaru pomozi nam da svoju djecu izvedemo na pravi put i da ih u islamskim istinama odgojimo jer smo pred tobom odgovorni za njih. Gospodaru daj da ih se ne zastidimo i da nas se ne zastide!

      Svemogući Allahu, podari svakom džematu džometa i vakifa, muslimana i muslimanki pruženih ruku, koji će razumjeti važnost vjerskog odgoja, mekteba i vjeronaučnog odgoja naše djece i omladine, materijalnog pomaganja vjeronauke i koji su svjesni trenutka u kojem se nalazi naš ummet.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

 

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari  

Nijaz SALKIĆ

14.09.2011.

HRANA

Nijaz SALKIĆ

Bogati i jaki govore da je hrana strateško oružje. Jošte na forumima i okruglim stolovima sjedniče i vele da je zemlje za sjetvu sve manje.  Pišu učene glave knjige i studije u kojima zaključuju da hrane ljudstvu ponestaje jer se ljudi brzo množe. Umišljeni i šer učenjaci predlažu da se porast broja ljudi zaustavi ratovima i bolestima napravljenim u labarotorijama.

Helem, ušutjeli se oni brojni ekolozi i učenjaci od zdrave hrane i vitamina. Nejma puno novina i časopisa sa receptima o zdravoj ishrani i uzgoju biljaka i žitarica bez aditiva, pesticida i brojnih otrova. Nejma para za stručnjake, nejma para za novine, nejma para za časopise, nejma para za radio stanice, za tv kanale, za knjige, za kulturu, za zdravlje, za….

Još malo pa neće biti para za štampanje para jer je opća kriza u ekonomiji, sociologiji, politologiji, filozofiji, antropologiji, komunikologiji…. Da je zavladala kriza vidimo da se čak i na posljednjem ispraćaju (sahrani) štedi. Gleda se koliko šta košta i gdje se može i koliko uštedjeti. Tako je i kod tzv. zdrave hrane. Ko još gleda šta se jede, važno je da se ima šta jesti

Upamet!

13.09.2011.

POZNANSTVO

 Nijaz SALKIĆ

 Za poznanstvo treba vrijeme, prilika i raspoloženje. Poznanstvo se dešava spletom okolnosti ili željom subjekta da poznanstvo ostvari. Mnoga slučajna poznanstva su postala doživotna i neraskidiva. Ima i dugogodišnjih poznanstava koja su se godinama ićem podgrijavala a kahvom i pićem zalivala, ali su ipak vremenom uvehla, iščezla i propala.

Helem, na početku svakog poznanstva kao i svakog drugog hairli djela treba iskren nijet i dova Uzvišenom da potraje i da u druženju između ljudi bude berećeta, Allahovog zadovoljstva i blagoslova. Među ljudima mora biti eglene, druženja i pomaganja, jer su ljudi ipak socijalna bića. Kao što ni svako cvijeće ne preživi očekivani vijek života, tako isto i poznanstvo ne mora prijeći u u viši nivo druženja, u prijateljstvo i (po)trajati do vijeka.

Uostalom, prisjetite se s kime su se vaši roditelji družili, da li i vi održavate kontakte sa njihovom djecom i rodbinom!? Treba znati da su jedino prijateljstva zasnovana na iskrenosti, i druženju u ime Boga, i bez materijalne koristi, jedino prava i dugovječna.

Upamet!

12.09.2011.

ZAMOR

Nijaz SALKIĆ

Vremenom se i beton umori akamoli neće insan. Umaraju se noge, umaraju ruke, umara se srce, umara se duša. Čovjeka umara završetak dana, umara ga iščekivanje i pogledanje, dočekivanje i ispraćanje. Najviše se čovjek od godina umori.

Helem, kada na kraju životnog puta od života ostanu samo stare kosti i kamara mlohavih mišića, čovjek počne slagati doživljaje i tada nastanu knjige i romani. Ipak ima ostarjelih ljudi, smežurane kože, povijenih leđa, istrošenih kostiju a vitalnog duha.

To su izgledom starci a nagomilanom energijom, eksplozivni mladići.

Upamet!

11.09.2011.

DOBROČINSTVO

 Nijaz SALKIĆ

وَقُلِ اعْمَلُوا فَسَيَرَى اللَّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ ۖ وَسَتُرَدُّونَ إِلَىٰ عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ  „I reci : „Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti." (Et- Tevba, 105)

Dobročinstvo je djelo koje se čini u ime Boga Dragoga a iz ljubavi prema bližnjemu, prema siromahu, na Božijem putu pomaganjem ljudi ili održavanjem Njegovih hramova. Uvijek je bilo dobričina, pomagača, ljudi koji ni sami nisu dovoljno imali ali su dijelili ono što si sami voljeli pojesti, pronosati, obući ili novac koji su teško zaradili, potrošiti.

Čovjek dobročinitelj je poseban čovjek. Njegova načela dobrote su blizu idealnog poimanja. On kada uvidi nečiju nevolju ili sagleda da je nekome pomoć potrebna, svoje želje ograniči i vlastitim potrebama zatvori vrata. Dobročinitelji su svjesni svoje prolaznosti i da svojim dijelenjem i pomaganjem ustvari kupuju prijelo potrebnu ulaznicu za vječni život i ulazak u društvo odabranih na Ahiretu.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا ارْكَعُوا وَاسْجُدُوا وَاعْبُدُوا رَبَّكُمْ وَافْعَلُوا الْخَيْرَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ  „O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite." (El- Hadžž, 77)

Eto, dobročinstvo je najveći brend u rukama onih koji znaju ko su, odakle dolaze i gdje idu. Dobročinstava ime više vrsta. Jedno od njih je i ljubav u ime Allaha. Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu će Allah na Sudnjem danu reći: 'Gdje su oni koji su se voljeli radi Mene? Danas ću ih staviti pod Svoj hlad (hlad Arša), danas kada osim Moga hlada neće biti drugog.'“ (Muslim)

Šta god radili i koliko god dugo živjeli, znajmo da se dobročinstvo isplati. Upamtio sam da neka dobra djela koja sam radio prije samo 10 godina već mi se vraćaju istom ili uvećanom mjerom a da sam bio i zaboravio da sam nešto nekome učinio pa me drugi na to podsjetio. Ako sam na ovom kratkom svijetu doživio neku vrstu satisfakcije za pozitivu i učinjeno dobro djelo, šta će nam tek biti plaćeno na Ahiretu gdje će vrednovanje inšaAllah biti izvagano na najpreciznijoj vagi, Mizanu.

Upamet!

10.09.2011.

ŠTA JE ŠTA U BOŠNJAKA

 Nijaz SALKIĆ

 KUĆNI PRAG

Bošnjak već dugi niz godina svoj prag naziva toprakom. Neko će kazati da je to još jedan u nizu 'turcizama' u Bosanskome nam jeziku. Šta god ko mislio i tvrdio za riječi kahva, burek, jorgan, kašika, urnek, sutlija, bešika, sećija, avlija, sehara, dagara, tevsija, sokak, fišek, duvar i malo prije pomenuti toprak, to je njegovo razmišljanje i njegovo dokučivanje i poimanje svojih korijena i svog identiteta. Za mene su te i još sijaset drugih riječi sastavni dio najstarijeg i najpriznatijeg više od 1000 godina Balkanskog jezika. Jerbo, ne treba to nipošto zaboraviti, Bosanski jeziik je preko 400 godina bio jedan od službenih jezika na dvoru padišaha svijetskoga, sultana velikog Otomanskog carstva.

Helem, da nješto ove rede kažem o prelasku kućnog praga-topraka u nas Bošnjaka. Bošnjaci smo ljudi koji vole druženje. Bošnjakinje i Bošnjaci vole sijelo, 'posedak', muhabet, kahvenisanje, pohode. Vole otvoriti a bome i pokucati na tuđa vrata, a bezbeli vole na svojim vratima musafira dočekati. Kao što svaki govor nije iskren, tako ni svako sijelo nije korisno. Ima druženja koja su mora za razum i bolest za dušu i iman-vjeru. Na mnogim druženjima se sakuplja putni trošak za džehennemsku ulaznicu. Na svaka vrata nije dobro pokucati jer ih domaćin neće srcem neće otvoriti, a ako se i odškrinu to je preko srca i nazor.

Samo je jedno druženje u nas Bošnjaka pravo. To je druženje kojeg zovemo muhabet. To je sijelo ljudi koji se vole u ime Boga i na tom sijelo se egleniše u ime Boga, savjet se daje i savjet prima, ne prelazi se granica u šali, nejma laži, ogovaranje je isključeno, i što je najvažnije, nejma štete za ovaj i budući nam svijet.

Upamet!

09.09.2011.

DJED BAJRO

 Nijaz SALKIĆ

 Da li se još neko sjeća Djeda Mraza? Znate, to je onaj did u crvenoj munduri sa dugom, bijelom k'o od ovce vunenom bradom. Taj dido bi se obično nakašljao krajem decembra. Bahnuo bi kao iznenada u svako naše selo u saonicama (savonama) sa konjskom zapregom. Bradonja bi podijelio paketiće a mi djeca smo se radovali slatkišima i pamtili bradonju po bradi, crvenoj munduri i vreći poklona. Kasnije su se pojavile prave bradonje (1991-1995) koji su pravili pogrome po Bosni uzduž i poprijeko.

Helem, iza ovog Ramazana u goste nam je stigao pravi djedo. To je Djed Bajro. On ne(j)ma brade a donio je hejbe darova-hedija. Djeca su mu se obradovala baš onako na dječiji, bezazleni način. Donio je naš djedo svega i svačega. To je istinski djedo, jerbo od Djeda Bajre niko ne strahuje a svak mu se raduje. Neka nama našeg dida Bajre. Da nam dugo živi u našim džematima, selima, čaršijama, djeci u veselje a ummetu na ponos .

Upamet!

Bajram Mubareć!

08.09.2011.

MIMBERA-POČINJE VJERONAUKA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti.

Allah, dž.š., u  39. suri (Ez-Zumer / Skupovi) u  9. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ

Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!"

       A zatim, danas je petak, 09. septembar 2011., ili  11. ševval, 1432. hidžretske godine. Ovo je trideset deveta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

        Sutra inšaAllah, počinje nova mektebska godina. To je još jedan svijetli trenutak u životima roditelja i naše djece. To je dan za nezaborav. Polazak u mekteb je najsretniji životni  tren.  To je momenat kada se mlado mlado biće (na)uči kako se i u kojoj ruci nosi fenjer vjere kroz tminu dunjalučkih zabluda. Mekteb je doista kuća svjetla koja obasjava mlada srca svjetlom vjere i toplinom imana. Zaista  se u mektebu stiče znanje bez kojeg nema napretka. Jerbo znanje je životna luč koja vodi putem spasa i berićeta.

Uzvišeni Stvoritelj Allah dž.š. znanje stavlja na prvo mjesto, samim stvaranjem pera. "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Prvo što je Allah stvorio je pero, a zatim mu rekao: 'Piši!' - i tada je zapisano ono što će se desiti do Sudnjeg dana. "( Bilježe Ebu-Davud, Tirmizi i imam Ahmed u svome Musnedu)

Da je znanje doista nimet i berićet za insana svjedoče i prve riječi u Kur'anu:

اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ

Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,

Zatim Uzvišeni u suri Ez-Zumer u 9. ajetu veli:

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ

Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!"

Ovdje je znanje stavljeno ispred svakog drugog djelovanja. Dakako, prednost svakom znanju da se uči i nauči i ovlada njime, pripada znanje o našem Stvoritelju s.v.t.a. To znanje bezbeli (na)učimo u našim mektebima.

Naša ulema su naši predvodnici i lučonoše znanja o vjeri. Oni nas vode sigurnim i utabanim  stazama vjere. Oni su naši brižni pastiri koji paze da ne zalutamo u labirintu života i  prašumi šejtanskih zamki i šarenih laža.

Draga braćo i poštovane sestre!

Sutra je baška dan kada ćemo svoju dječicu povesti za ruku i upisati kod svojim imama i muallima u mekteb. To je početak mektebske godine kada će  djeca i učenici koji su već pohađali mekteb nastaviti i utvrditi naučeno iz prethodnih godina. Prvi mektebski dan treba biti svečan dan. Taj dan ćemo polaznike, našu djecu okupati, obući im najljepšu odjeću, namirisati ih, opremiti ilmihalima, sveskom i priborom i dovesti u mejtef. Imami će sigurno biti najsretniji ljudi kada ponovno ugledaju roditelje i djecu u džamiji i u mektebskim klupama. Bezbeli da će vas na vratima dočekati imam, mutevelija i džamijski odbornici i poželjeti vam dobrodošlicu. Imam i džamijski odbor su belćim naši najbolji prijatelji baš kao što smo i mi povremene džematlije dragi prijatelji redovnim namaskim džematlijama u džamiji.

Poštovani džemaate!

Poradimo malo na animiranju, obavještavanju svoga komšiluka, a dahabetile onih koji imaju djecu mektebskog uzrasta da ih sutra u subotu dovedu i upišu u mekteb. Za svako dijete koje tvojim sebebom krene u mekteb imaćeš inšaAllah nagradu, znajući pri tom da je naše da pozivamo a Allah je onaj Koji upućuje na pravi put.

Kada dijete prijeđe mektebski (džamijski) prag ono doživljava ambijent džamije, njene čistoće, uređenja i dočeka. Zato je zadatak imama, mutevelija, džamijskog odbora i imućnijih džematlija da mekteb i učionica imaju dobre uslove za odvijanje vjerske nastave. Svaki mekteb bi trebao imati bar jedan računar sa dobrim vjerskim programima i grafoskop za produciranje nastavnih sadržaja, od ilmihala, sufare, tedžvida, grafikona i vjerskih crteža. Za najmlađe bi trebalo pripremiti vodene bojice, plastelin, makaze, platno, papir za crtanje i druga pomagala. Učionica bi obavezno morala imati kakve, takve klupe i tablu sa flomasterima tipa  'piši-briši' a u najgorem slučaju klasičnu tablu sa kredama. To sve zato što djeca dolaze iz moderno opremljenih škola u kojim se služe svim tim naučno-nastavnim pomagalima. Uz sve to treba znati da je škola obavezna i tamo djeca sjede u klupama kojiko moraju a u mektebu provedu onoliko vremena koliko ih imam i džamijski prostori budu uspjeli privući i zadržati u mektebu.

Draga moja braća i poštovane sestre!

Na kraju ove današnje hutbe iskreno i od sveg srca apelujem i u neku ruku molim imućne, bogatije a dahabetile bogate muslimane i muslimanke da se stave svojim novcem na raspolaganje svom imamu i muallimu da saslušaju potrebe imama i svojim novcem pomognu opremiti učionice i povremeno novcem pomagati da se djeci kupuju topli obroci, slatkiši i organizuju mektebski izleti. Samo na taj način možemo djecu privući i zadržati u mektebu i samo na taj načn imamo potpuno pravo od naših imama i vjeroučitelja zahtijevati i očekivati dobre rezultate na vjerskoj pouci.

    Dova

           Gospodaru pomozi nam da svoju djecu izvedemo na pravi put i da ih u islamskim istinama odgojimo jer smo pred tobom odgovorni za njih.Gospodaru daj da ih se ne zastidimo i da nas se ne zastide!

Svemogući Allahu, podari svakom džematu džometa i vakifa, muslimana i muslimanki pružene ruke, koji će razumjeti važnost vjerskog odgoja naše djece i omladine, pomaganja vjeronauke i koji su svjesni trenutka u kojem se nalazi naš ummet.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari 

Nijaz SALKIĆ

08.09.2011.

VRIJEDNOST EZANA I IKAMETA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

 Prenosi se da je Alejhisselama upitao neki čovjek: «Obavijsti me o djelu koje ako budem radio uči ću u Džennet!» Poslanik mu odogovori: «Budi mueezin (tj. oglašavaj vaktove putem ezana) svome narodu kako bi  ljudi mogli sa tobom zajednički klanjati namaz.» Čovjek reče: «Šta ako nisam to u stanju ( u mogućnosti)?» «Onda budi imam svome narodu (tj. predvodi džemat).» - reče Poslanik. «A šta ako nisam  ni to u mogućnosti?» - ponovo  ovaj čovjek priupita, a Poslanik odgovori: «Drži se prvog safa.»

Aiša r.a. veli da se u ajetu u kome se kaže Imali ljepšeg  govora od onoga kojim sa poziva Allahu misli na mueezina koji poziva ljude na namaz.

U jednom hadisu stoji ovako: «Mueezinu će biti oprošteno koliko mu je dug glas i imaće nagradu onih što klanjaju s njime bez da će se njima oduzeti njihova nagrada.»

«Ko bude mujezinio sedam godina neprestano Allah će ga osloboditi sedam kata džehennema, i to ako mu bude ispravan nijjet.»

 

Fekih Semerkandi navodi da i imam i muezzin imaju po deset svojstava po kojima se prepoznaju od ostalih ljudi i koje bi trebali ispuniti.

 

Svojstva muezzina su:

-                      Precizno poznavanje početka svakog namaskog vakta da bi mogao pravilno ljudima oglasiti namaz putem ezana;

-                      Da čuva svoje grlo i ga ne ezijjeti radi ezana;

-                      U otsutnosti da se ne srdi kada neko drugi ezani u njegovom mesdžidu;

-                      Da uljepšava lijepim glasom ezan kako bi što više privukao na namaz;

-                      Da traži nagradu od Allaha dž.š., a ne od ljudi;

-                      Da naređuje dobro, a odvraća od zla, i da uvijek govori istinu, i siromahu i bogatašu;

-                      Da pričeka imama u slučaju da kasni i to toliko koliko neće ostalim džematlijama poteškoću pričiniti;

-                      Da se ne srdi ako neko njegovo mjesto zauzme u mesdžidu;

-                      Da ne dulji previše između ezana i ikameta i

-                      Da nadzire mesdžid tj. da ga čisti od prljavštine i od nečistoće djece.

 

I imam ima deset svojstava:

-                      Da pravilno uči Kur'an tj. da ne pravi velike greške tako da mu namaz ne bi bio ispravan;

-                      Da mu tekbiri budu jasni i glasni;

-                      Da upotpunjuje ruku'e i sedžde;

-                      Da se čuva od sumnjivih i zabranjenih stvari;

-                      Da čuvo svoju odjeću i svoje tijelo od nečistoće ili slično;

-                      Da ne dulji previše na kijamu sa učenjem osim onoliko koliko to neće biti teško džematlijama s obzirom da ima i starijih i iznemoglih;

-                      Da se oslobodi umišljenosti;

-                      Da prilikom otpočinjanja namaza prouči riječi istigfara;

-                      Kada preda selam da ne moli u dovi samo za sebe nego za cijeli džemat jer bi ih na taj način sve prevario i

-                      Kada dođe stranac (tj. neki musafir sa strane) da ga priupita za njegovu potrebu.

 

07.09.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (63)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-Sulasijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve an ebi sulejman ed-daranijji ennehu kale aslu kulli hajrin fid-dun'ja vel ahiretil havfu minellahi ve miftahud-dun'ja eš-šebe'u ve miftahul ahiretil džu'u.

Sulejman Ed-Darani je rekao:

·        korijen svakog dobra na dun'jaluku i Ahiretu je strah od Allaha dž.š.,

·        dun'jalučki ključ je pretjerivanje u jelu, i

·        ključ za Ahiret jeste gladovanje, post.

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

06.09.2011.

MODERNE ARENE

Nijaz SALKIĆ

U paganstvu, se vjerovalo u sve i svašta i obožavalo ono što je carevima bilo drago, postojale su arene. To su specijalizirane dvorane u kojima su nastupali robovi, zarobljenici i osuđenici. Svaka pobjeda gladijatora je značila smrt neke životinje, najčešće strašnog i gladnog lava ili više životinja. U udobnim sjedištima iznad ograđenog prostora za borbe sjedio je cezar sa svojom svitom, dvorjanima, senatorima, generalima i od cara odabranim smrtnicima. To je bilo vrijeme koje je otišlo na smeće historije i u arhivu meleksku, gdje je sve zapisano šta je ko, i zašto je ko šta radio.

Današnje arene su po mnogo čemu slične onim arenama iz doba paganstva. Danas se bore drugi i drugačiji 'gladijatori'. Tenis je najskuplji i najplaćeniji zanat. Ogromni stadioni (arene) su izgrađene diljem svijeta. Na hiljade bogataša, modernih careva sjede u ložama i za skupu ulaznicu gledaju borce u areni. Moderni gladijatori moraju biti posebno obučeni i po posebnim pravilima moraju se boriti (igrati). Ženske moraju obući haljinice u tačno propisanim milimetrima dužine da bi obični smrtnici uživali na stadionima ili pred malim i velikim ekranima u golotinji i znoju gladijatora. Moderni gladijatori, čitaj igrači tenisa bi mjesto slobode dobijaju ogromne novčane nagrade i slavu.

Ima i naš bosanski svijet svoje arene i igrače. Moderne su u Bosni i okruženju bikoborbe. To je bodljevina volova. Te jadne životinje njihove gazde godinu dane ljute, oštre im rogove i pripremaju da nastupe na kakvom teferiču. Ako pobijede njihov gazda će dobiti lijepu nagradu a ako njihovog igrača, čitaj vola drugi vo na rogove nabode, itako će otići u kobasice i suho meso. Ima 'narodnog' veselja na pretek. Ljudi izaberu jedan dan u godini kada puštaju na gradske ulice i trgove na stotine, cijelu godinu zatvorenih bikova i volova. Ljudi izazivaju bikove a ovi ih pokušavaju na rogove podići i isparati im odjeću. Drugi se gađaju paradajzima. Na drugom kraju svijeta žene se jednom u godini razgolite pa golotinjom izazivaju učesnike na 'festivalu'.

Kažu ljudi da je doba paganstva iza nas i da je to doba bilo prije dvije ili tri hiljade godina. Govore ljudi…..

Upamet!

05.09.2011.

VRIJEME SADAŠNJE

Nijaz SALKIĆ

SVAŠTARENJE

Prođe prvo desetljeće trećeg milenijuma po evropskom računanju vremena. Od velikih firmi ostadoše mala preduzeća, znana kao DOO, od esnafa (p)ostade privatluk i firme poznate kao Društvo Jednog Lica. Ova mala preduzeća DOO, u imenu dobiše smanjenu odgovornost (prema radnicima) ako propa(d)nu, da radnicima nisu ništa dužni. Opet ove firme znane kao DJL, izmisliše promućurni ljudi da bi se od državnog gladnog aparata zaštitile zapošljavanjem i plaćanjem samo jednog radnika.

Helem, danas se uzduž i poprijeko svaštari. Svi znaju sve i svako se svačim bavi. Koliko je samo poljoprivrednika što u svojoj kući proizvode najlon kese i građana što na balkonima uzgajaju eko paradajz i paprike. Nekada poznate sajdžije uzgajaju merino ovce i proizvode kvalitetnu vunu i ovčiji sir, a sijaset je hodža što se bave pčelarstvom i proizvode najbolji med. Frizeri nisu samo frizeri već u svojim radnjama nude i prodaju najbolje odjevne predmete. Moglo bi se u nedogled redati snalažljive zanatlije i ljudi od ma'rifeta.

Dok ne dođe 'bolji' vakat, svakom normalnom čovjeku je prijeko potrebno (pro)naći alternativni izvor zanimanja i dodatnu zaradu za preživljavanje. Nikome nije lahko a dahabetile nesnalažljivim insanima.

Upamet!

04.09.2011.

JESEN I ŠKOLA

 Nijaz SALKIĆ

 Sa početkom mjeseca septembra počinju i brige najmlađe, školske i studentske generacije i najproduktivnije, radničke populacije trenutno živećih ljudi. Učenici i studenti će ponovo zagrijati klupe i stolice. Užariće se moždane žice slušajući, razmišljajući u učeći nanovo zadano gradivo i pripremljene nastavno-naučne programe.

Ona druga najproduktivnija generacija ljudi (trebala bi biti) muku muči kako će doći do novca da ovu mladu generacija školaraca i studenata makar napola isfinancira. Pored školarine, toplog obroka, stanarine ili karte za prijevoz, roditelji moraju kupiti drva, toplu odjeću i obuću za sebe i svoju porodicu.

Helem, jednima će biti vrućo u školi i na fakultetu, a drugi će (sa)goreti tražeći načina da dođu do novca za školarinu i ogrjev, da bi u pravom smislu riječi ugrijali kod kuće svoje školarce i studente.

Upamet!

03.09.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (62)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-Sulasijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve an zin-nunil misrijji kullu haifin haribun ve kullu ragibin talibun ve kullu anisin billahi mustevhišun an nefsihi ve kalel arifu billahi teala esiirun ve kalbuhu besirun ve ameluhu lillahi kesirun ve kalel arifi billahi teala ve fijjun ve kalbuhu zekijjun ve ameluhu lillahi zekijjun.

Zinnun el-Misri je rekao:

·        koga je strah, bježi,

·        ko ima neku želju, traži njeno ispunjenje, i

·        ko prijateljuje sa Allahom dž.š., neće se samo na sebe oslanjati.

Zinnun el-Misri je rekao i ovo: ,,Ko spozna Allaha dž.š.

·        on je njegov pokornik,

·        srcem vidi, i

·        dobra djela čini u ime Allaha dž.š.''

Takođe je rekao i ovo: ,, Ko spozna Allaha dž.š.

·        vjerno izvršava svoje obaveze,

·        njegovo srce je čisto, i

·        njegova djela su čista.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

02.09.2011.

ŠTA JE ŠTA U BOŠNJAKA

 Nijaz SALKIĆ

VAZIFA

Vazifa je jedno od imena za dobrovoljnu članarinu koja se daje u novcu za funkcionisanje islamske zajednice. Drugi nazivi su članarina, imamija, hodžarina… Nije oduvijek bilo novca pa su imami i mujezini za svoj trud i rad u džematu dobivali nagradu (plaću) u naturi. Kada bi grah prispio džematlije bi nosile hodži graha, kao što bi donosili kukuruza, pšenice, pekmeza, meda, brašna ili dovozili hodži drva za zimu. Nisu sve džematlije bile brižne u svojim obavezama do vjerskih službenika, mada se tačno znalo koliko je ko bio 'narezan' - zadužen da svom imamu i mujezinu donese namirnica i žitarica. Hodže i mujezini su pored redovnog obavljanja imamskog i mujezinskog  posla morali obrađivati  svoje njive gdje su dodatnim radom obezbjeđivati preživljavanje sebe i svoje porodice, ako džematlije zakažu u davanju svojih obaveza. Imao sam priliku vidjeti sveske kod imama i mujezina u kojima su više godina bili zapisane redovne i neredovne džematlije. Bilo je i takvih džematlija da su i preselili na ahiret a nikad nisu poravnali svoje obaveze.

Danas je vazifa ili članarina ostala dobrovoljna i postala važna halka u preživljavanju džemata i funkcionisanja islamske zajednice. Zbog toga što se svaki musliman mora 5 puta dnevno okretati kibli i imati kontakt sa Uzvišenim Allahom s.v.t.a., on mora biti čist i klanjati na čistom mjestu. Pošto je namaz u džematu (zajednički namaz) vrijedniji, skupocjeniji od pojedinačnog namaza, muslimani se sakupljaju na jednom mjestu i tu obavljaju namaz. Takav namaz se zove, namaz u džematu. Mjesto gdje se takav namaz obavlja znamo pod imenom mesdžid ili džamija. Da bi džemat mogao funkcionirati on mora imati imama koji će predvoditi džemat i izabrane ljude koji će se brinuti o održavanju, upravljanju  i financiranju džemata. Muslimani u Bosni i Hercegovini organizaciono pripadaju Rijasetu islamske zajednice Bosne i Hercegovine kao i svi džemati osnovani u tzv. Dijaspori koji spadaju pod jurisdikciju Rijaseta BiH-e.

Današnji džemati se isključivo održavaju dobrovoljnim prilozima i članarinom -  vazifom. Nije svejedno koliko koji džemat ima članova i nije svejedno da li svi članovi redovno ili povremeno plaćaju vazifu. Nije isto imati 100 ili 200 članova džemata, baš kao što nije isto imati 200 ili 1000 članova. Danas se bošnjački džemati dijele na one u domovini, matične džemate i one u dijaspori iseljeničke džemate. Naravno da je lakše održavati i finsirati džemat u Bosni i Hercegovini u koji se itako vraćaju svi iseljeni Bošnjaci. Oni koji se ne vrate za života u rodni kraj, njihova rodbina to učini prijevozom u mezarje kada se presele sa ovog svijeta. Džemati u dijaspori imaju puno više izazova da bi organizovali nesmetano namaze, džume, vjeronauku i poplaćali sve obaveze, od komunale do elektrike. Ove rede ćemo zaboraviti redovnost i neredovnost plaćanja vazife, koja je važna finansijska postavka svakog džemata.  Poznata je odluka Rijaseta u IZ BiH-e, da svi muslimani koji plaćaju vazifu u bilo kojem džematu u dijaspori, mogu kao dokaz o članarini donijeti ovjerenu priznanicu iz džemata u kome su živjeli i ta potvrda se priznaje kao da su vazifu plaćali u svom rodnom mjestu u Bosni i Hercegovini. U zadnje vrijeme je neshvatljivo ponašanje nekih lokalnih članova ili predsjednika odbora u 2 krajiška grada i jednog gradića blizu Tuzle, koji se oglušuju na ovu preporuku i odluku i rade na svoju ruku.

Događa se da ljudi sa potvrdama o plaćenoj vazifi dovezu svoga umrlog roditelja u svoje rodno mjesto a ne mognu ga ukopati u mezarje dok ne plate vazifu (duplu) za zadnjih 10 ili više godina, ukopno mjesto i sve ostalo što uz to inače ide, plus skupi prijevoz iz Evrope. U zadnje vrijeme je osjetno iščlanjivanje džematlija iz dijaspore baš po osnovi vazife, jer su im ti 'džematski' moćnici za vrijeme ovogodišnjih avgustovskih odmora zaprijetili da će ih u džamijama ( u rodnom mjestu) čitati kao dužnike i da se neće moći u Bosni 'ukopati' dok dole ne budu plaćali vazifu. Postavlja se jedno logično pitanje. Zar je potrebno nekim džematima u Bosni da natjeraju ljude koji fizički cijelog života žive i rade u 'dijaspori' da se odreknu svog 'dijasporskog' džemata, da se odreknu blagodeti da im djeca u dijaspori pohađaju vjeronauku, da se odreknu džume, ramazana, teravije samo zbog dana kada jednog dana umru i kada ih njihovi mrtve 'dole' odvezu, da se imaju gdje ukopati. Zar je ljudski jedan džemat u dijaspori zatvoriti da bi u drugom džematu cvjetale ruže od vazife. Ako je tu smisao nasilu vazife, onda ja ne znam šta je to vazifa.

Upamet!

01.09.2011.

ŠTA JE ŠTA U BOŠNJAKA

Nijaz SALKIĆ

SERGIJA

Ko je odrastao u Bosni zna šta je sergija. To je dobrovoljno davanje novca na određenom mjestu (obično u džamji) kada se najavi da će 'prostrijeti sergija slijedećeg petka ili koji dan kasnije. Sergija se stere obično na izlazu iz džamije a pare se 'bacaju' na prostrtu serdžadu kod koje stoje najmanje dva zadužena čovjeka. Povod za 'steranje' sergije može biti odluka džamijskog odbora ili nekog nadležnog organa, za pomoć nekom siromahu, nevoljniku ili (za)tražena pomoć za izgradnju nekog vjerskog objekta u okolini.

Nisu se sterale sergije samo za pomoć oko izgradnje džamije, u mom kraju su prije agresije na BiH-u, sterane sergije za komšijsku pomoć oko izgradnje vjerskog objekta komšija pravoslavaca i katolika. Te su im se pare poslije nosile na šljemensku iili temeljsku svečanost. Imaju sergije koje su stotinama godina prisutne u našim džematima a steru se se redovno u polovici i pri kraju ramazana.  Imaju sergije za muezina, softu, imama, mukabelu, itikaf, opravku puta….

Ima ljudi što im je milo i drago 'baciti' koju novčanicu na sergiju, a ima ih što bi bacili štogoderce na sergiju a nemaju šta, pa bi voljeli da tada ne prođu pored sergije. Opet ima i takvih što imaju šta baciti na sergiju a neće to da (u)rade i niko ih živ na to nagovorio ne bi.  Ima i takvih što ne daju ni za sergiju, ni za vazifu, ni za siromaha, ni za hairli djelo, a najviše se sikiraju što se steru sergije i gdje pare od njih 'idu'. Ima i sergija što se steru negdje malo, negdje dovoljno a negdje i malo više.

Upamet!

RODNA GRUDA
<< 09/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


BOSNA U FILMU I SLICI













DOMAĆA LITERATURA
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO
Moj babo... Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









BOSNA JE DZENNET NA DUNJALUKU
LJUŠTILJE
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI KAPUT I BAJRAM
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJI FAVORITI
Stay Alive
burek
Filter
GORNJA PUHARSKA
MINUSPLUS
ancarstvoprirode
U urbanoj sahari života
Story of my life
Bloger gloger
Življenje
Bosnjacki front
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
Hikaje- mudrosti
Bosnian nasheeds
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
više...

BROJAČ POSJETA
1713383

Powered by Blogger.ba

site statistics