NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

14.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

9. BOBAK: Post, posebna nagrada od Uzvišenog Allaha


"Kada zapostiš; neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost, l učini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš."

(Hadis)

Ramad(z)an je deveti mjesec lunarnog (hidžretskog) kalendara. O tome kako je dobio naziv postoje dva tumačenja: prema jednom od njih ramadan je glagolska imenica glagola remeda/jermudu, što znači spaliti, spržiti, ramadan spaljuje grijehe, kao što vatra spaljuje drva, a drugo tumačenje kaže da je u vrijeme kada su predislamski Arapi davali imena mjesecima bila velika žega i vrućina (ramdā), i tako su mjesecu, u kojem se to dogodilo, dali naziv ramadan.

Islamski učenjaci složni su u tome da je post mjeseca ramazana propisan druge godine po Hidžri. Iz toga proizilazi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio devet ramazana. Propisivanje posta prošlo je kroz dva stadija: u prvom stadiju ljudi su imali pravo birati između posta i it’ama (nahranjivanja siromaha) za svaki propušteni dan, a nakon toga slijedi drugi stadij u kojem se post uspostavlja kao individulna obaveza (fardu-’ajn), a it’am (nahranjivanje, fidja) ostaje važiti samo za one koji nikako nisu u mogućnosti postiti. Mudrost toga je postepenost (tederrudž) u propisivanju, kako bi se ljudi navikli na ovaj propis, slično kao u slučaju postepene zabrane alkohola, koja je prošla kroz četiri etape. Savm (post) u jezičkom smislu predstavlja ustezanje, ostavljanje, suzdržavanje, a u terminološkom (šerijatsko-pravnom) smislu označava ustezanje od jela, pića, spolnog općenja i svega što kvari post, od pojave zore do zalaska sunca, sa ciljem približavanja Allahu, dželle šanuhu, i sticanja Njegove naklonosti. Primjere za jedno i drugo značenje nalazimo u Kur’anu, jezičko u riječima Allaha, dželle šanuhu, u prijevodu značenja:

فَكُلِي وَاشْرَبِي وَقَرِّي عَيْنًا ۖ فَإِمَّا تَرَيِنَّ مِنَ الْبَشَرِ أَحَدًا فَقُولِي إِنِّي نَذَرْتُ لِلرَّحْمَٰنِ صَوْمًا فَلَنْ أُكَلِّمَ الْيَوْمَ إِنسِيًّا  "Pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti (savma), i danas ni s kim neću govoriti'",

a šerijatsko u riječima Allaha, dželle šanuhu:

أُحِلَّ لَكُمْ لَيْلَةَ الصِّيَامِ الرَّفَثُ إِلَىٰ نِسَائِكُمْ ۚ هُنَّ لِبَاسٌ لَّكُمْ وَأَنتُمْ لِبَاسٌ لَّهُنَّ ۗ عَلِمَ اللَّهُ أَنَّكُمْ كُنتُمْ تَخْتَانُونَ أَنفُسَكُمْ فَتَابَ عَلَيْكُمْ وَعَفَا عَنكُمْ ۖ فَالْآنَ بَاشِرُوهُنَّ وَابْتَغُوا مَا كَتَبَ اللَّهُ لَكُمْ ۚ وَكُلُوا وَاشْرَبُوا حَتَّىٰ يَتَبَيَّنَ لَكُمُ الْخَيْطُ الْأَبْيَضُ مِنَ الْخَيْطِ الْأَسْوَدِ مِنَ الْفَجْرِ ۖ ثُمَّ أَتِمُّوا الصِّيَامَ إِلَى اللَّيْلِ ۚ وَلَا تُبَاشِرُوهُنَّ وَأَنتُمْ عَاكِفُونَ فِي الْمَسَاجِدِ ۗ تِلْكَ حُدُودُ اللَّهِ فَلَا تَقْرَبُوهَا ۗ كَذَٰلِكَ يُبَيِّنُ اللَّهُ آيَاتِهِ لِلنَّاسِ لَعَلَّهُمْ يَتَّقُونَ

 "Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i’tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili." (El-Bekare, 187.)

Odrednica "sa ciljem približavanja Allahu, dželle šanuhu, i sticanja Njegove naklonosti" isključuje post onih koji poste iz navike, ili po uzoru na druge, ili iz zdrastvenih razloga, ili pod prisilom, ili kako bi se pokazali pred ljudima i sl. Njihov post se ne smatra šerijatski ispravnim, za njega neće biti nagrađeni, i njime nisu izvršili vjersku obavezu. Ovu odrednicu nalazimo u rječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko bude postio mjesec ramazana, vjerujući u Allaha, ubijeđen u njegovu obaveznost, i nadajući se Njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni prošli grijesi." (Buharija, Muslim)

Ramazan ima svoju svetost koju ni na koji način nije dozvoljeno oskrnaviti, činjenjem javnih grijeha u njemu, konzumiranjem hrane i pića na javnim mjestima, pomaganjem drugih u neizvršenju ove vjerske dužnosti, pozivanjem ljudi u grijeh, i bilo čime drugim što ukazuje na njegovo nepoštivanje i nipodaštavanje. Allah, dželle šanuhu, je odabrao ovaj mjesec, između ostalih mjeseci, za jedan od, Njemu, najdražih i najčasnijih ‘ibadeta, post, a odabrao ga je i za  spuštanje i objavljivanje Kur’ana, kao i svih prethodnih nebeskih objava. Vasile ibn el-Eska’, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ibrahimovi Suhufi objavljeni su u prvoj noći ramazana; Tevrat šeste noći ramazana; Indžil trinaeste noći ramazana, a Kur’an dvadeset i četvrte noći ramazana." (Ahmed)  

Držeći hutbu uoči ramazana posljednjeg petka u šabanu, Poslanik se obraćao vjernicima sljedećim riječima:
- O ljudi, prikučio vam se časni mjesec, mjesec blagoslova, sreće i napretka, mjesec u kome je noć Lejletu-l-kadr, koja je vrednija od hiljadu mjeseci. Allah vam je naredio da postite danju u ramazanu, a njegove noći da provodite u dobrovoljnom ibadetu. Ko obavi nafilu uz ramazan, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu, a ko obavi farz u ramazanu, kao da je obavio sedamdeset farzova izvan ramazana. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada je za strpljivost džennet. To je mjesec međusobnog ispomaganja muslimana, mjesec u kome se uvećavaju prihodi i opskrba vjernika. Uz ramazan posebno prakticirajte četiri stvari: dvije kojima će te zadovoljiti svoga Stvoritelja i dvije bez kojih vi nikako ne možete. One kojima ćete zadovoljiti svoga Stvoritelja jesu stalno ponavljanje (učenje) kelimei-šehadeta i istigfara, a ono bez čega vi nikako ne možete jeste da molite Allaha za džennet i tražite spas od džehennema. Ko priredi iftar postaču, imat će za to nagradu kao da je roba oslobodio, i bit će mu oprošteni svi manji grijesi učinjeni prema Allahu, dž.š.
 Ono što je među vjerovjesnicima Muhammed, a.s., među melekima Džebrail, među ženama h. Merjema, među objavama Kuran, među danima petak, među surama Fatiha - to je među mjesecima ramazan.

Post možemo definirati kao stroga islamska dužnost za svakog punoljetnog, pametnog i zdravog muslimana a sastoji se u ustezanju od jela, pića i seksualnog uživanja određeni vremenski period u toku dana, i to od zore do zalaska sunca.

Postiti je farz  osobi koja je:

-pametna,

-punoljetna,

-musliman da je,

-da zna da mu je to farz,

-da nije musafir ili da žena nije u hajdu i nifasu.

Vrste posta

Farz je post u toku mjeseca ramazana i post svih kefareta a prema nekim

fakihima i zavjetni post.

Vadžib je post kojim se napašta post nafile.

Sunnet je postiti jevmi ašuru tj. 9.i 10. dan Muharema.

Mendub je postiti tri dana svakog mjeseca, ponedjeljak  i četvrtak, šest dana Ševala. Davudov post se sastoji od posta svaki drugi dan.

Mekruh je postiti samo 10. dan Muharema, postiti u dane Bajrama, mekruh je neprestalno postiti, postiti samo petak.

Nema posta bez nijjeta

Post se sastoji od dviju komponenti: unutarnje namjere (nijjet) i ustezanja (suzdržavanja, ostavljanja, imsak), izostanak bilo koje od ove dvije komponente čini post nevažećim, osim u iznimnim situacijama, koje ćemo naknadno spomenuti. Nijjet podrazumijeva četiri stvari:

a) Čvrsto uvjerenje (da je sutrašnji dan, kojeg namjerava postiti, od ramazana), što je suprotno kolebljivosti i nesigurnosti;

b) namjeru određene vrste posta (post ramazana, ili zavjetni post, ili iskupni post, ili napaštanje i sl.), nije dovoljna uopćena namjera;

c) donošenje nijjeta u toku noći, u periodu između zalaska sunca i nastupanja zore, što je mišljenje većine islamskih pravnika, koji svoj stav temelje na riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko u toku noći ne učini nijjet za post, njegov post je neispravan." (Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže)

d) obnavljanje nijjeta za svaki dan ramazana, što potvrđuje prethodno citirani hadis. Ovo je, takođe, mišljenje kojeg zastupa većina islamskih učenjaka.

Nijjet ramazanskog posta glasi:

“Nevejtu en esume lillahi te’ala gaden min šehri ramadan” "Odlučih da postim sutra ramazanski post, u ime Allaha."

Post će biti pokvariti:

1. Jelo i piće

Jelo i piće spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare posta onome ko pokvari post jelom i pićem dužnost je napostiti propuštene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje. Međutim, ako bi neko jeo ili pio u zaboravu ili greškom, ne mora napostiti niti za to treba izvršiti keffaret - kaznu. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: "Ko zaboravi da posti pa pojede nešto ili se napije vode, neka nastavi s postom, jer Allah, dž.š., nahranio ga je i napojio." (Hadis bilježi šest hadiskih zbirki.)

2. Namjerno povraćanje

Ako osoba povrati zbog toga što ga je nadvladao nagon za povraćanjem, ne mora napostiti niti činiti keffaret. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: "Koga nadvlada nagon za povraćanjem, nije dužan napostiti, ali ko namjerno prouzrokuje povraćanje, neka napasti taj dan."
(Hadis bilježe Ahmed, Ebu-David, Tirmizija, Ibn-Madždže, Ibn-Hibban)

3. Hajz i nifas

Ako žena dobije menstruaciju ili se porodi, pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i nužno ga je napostiti.

4. Namjerno izazivanje sjemena (ejakulacija)

Bez obzira da li je to izazvano međusobnim ljubljenjem bračnih drugova, grljenjem ili upotrebom ruke, to kvari post i obvezuje počinitelje da naposte pokvareni post.Ako je to izazvano samo pogledom ili razmišljanjem, post neće biti pokvaren niti je potrebno napostiti. Također, post ne kvari izlazak sluzi koja prethodi izlasku sperme.

5. jedenje na prirodan način nečega što inače nije prirodna hrana kvari post, kao što je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluči da se omrsi, a posti, post će mu biti pokvaren čak i kada ne bi ništa pojeo ili popio, pošto je nijet temeljni dio posta, i ako se pokvari, odmah se kvari i post.

7. Ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva četiri mezheba i nekih drugih imama.
Ono što kvari post koji je obavezno napostiti, a zbog čega slijedi i kazna (kefaret). Od svih stvari koje kvare post, samo spolno općenje kvari post s obavezom da se naposti i kaznom (kefaretom) prema većini islamskih učenjaka. Kefaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj način što će počinitelj osloboditi roba, ili postiti šezdeset dana uzastopno, ili nahraniti šezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario post dužan je još i napostiti.

Ebu-Hurejre prenosi da je došao neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao:
- Propao sam, Božiji Poslaniče!
- A što te upropasti? - upita ga Poslanik, a.s.
- Općio sam sa ženom uz ramazan.
- Da li imaš roba da ga oslobodiš? - upita ga Poslanik a.s.
- Ne - odgovori.
- A da li možeš postiti dva mjeseca iz dana u dan?
- Ne - odgovori.
- A imaš li čime da nahraniš šezdeset siromaha?
- Ne - odgovori.
Potom je sjeo, a Poslanik, a.s., otišao i donio košaru hurmi, rekavši mu: - Podijeli ovo kao sadaku.
- Hoću li dijeliti siromašnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine nekoga kome su ove hurme potrebnije od nas? - odvratio je Poslaniku ovaj siromašni ashab.
Poslanik, a.s., nasmijao se tako da su mu se sjekutići pokazali od smjena, i rekao mu: - Idi i time nahrani svoju porodicu. (Hadis prenosi grupa poznatih muhaddisa.)

Hanefijski mezheb je na stanovištu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to spolnim odnosom, jelom, pićem i dr. povlači za sobom obavezno izvršavanje šerijatske kazne. Mezheb većine učenjaka je da su čovjek i žena u istom položaju što se tiče kazne (kefareta) ako namjerno spolno opće svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijetom posta. Međutim, ako se općenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetih post, nema kefareta ni za jedno od njih dvoje. Ako je žena prisiljena od čovjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na njega. Šafijski mezheb je na stanovištu da ženu ne obavezuje kefaret ni u kojem slučaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od mišljenja u hanbelijskom mezhebu. Kefaret se po većini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit će šezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ko nije ni to u stanju, nahranit će šezdeset siromaha.

Post neće biti pokvaren jer je:

Postaču je dozvoljeno kupanje i rashlađivanje vodom. Ebu-Bekr ibn-Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhammedovih, a.s., ashaba rekao: "Vidio sam Poslanika, a.s., kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog žeđi ili vrućine." (Hadis bilježe Ahmed, Malik i Ebu Davud)

Ako uđe voda u želudac bez namjere da se to desi, post nije pokvaren.
2. Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči i sl. dozvoljeni su makar i osjetio okus toga u grlu, jer oko nije prirodni put hrane u želudac.
3. Poljubac postača; Od Aiše, r.a., prenosi se da ju je Muhammed, a.s., ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavršeniji čovjek u samosavladivanju.

Od Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Poljubio sam svoju suprugu i ako sam postio. Otišao sam Poslaniku, a.s., i rekao mu: "Danas sam uradio užasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim ".
Muhammed, a.s., upitao me je :
"Sto misliš o ispiranju usta dok postiš?"
"To mi ne smeta, odgovorio sam mu."
"Pa zašto, onda, pitaš za ovo?", kazao mi je Allahov Poslanik, a.s."

U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slučaju za postača je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.

4. Injekcija

Dozvoljena je svaka injekcija pa čak i infuzija, bilo da se daje pod kožu ili u venu. Iako to stiže unutar tijela čovjeka, ipak ne kvari post, jer ne ulazi prirodnim putem.

5. Puštanje krvi

Postaču je dozvoljeno puštanje krvi, osim ako to utiče na fizičko slabljenje postača. U tom smislu puštanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman, što znači da je dozvoljeno.
6. Ispiranje usta i nosa

Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa, ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu-Hanife i Malik su na stanovištu da će onome koji ispira usta i nos pa se omrsi tako što mu voda ode niz grlo, makar i ne htijući, post biti pokvaren.
7. Stvari od kojih se ne može čuvati
Isto, kao i za ispiranje usta, vrijedi, i za stvari od kojih se ne može čuvati, kao što je pljuvačka, prašina koja je na putu ili od brašna, slina i si. Ibn-Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga što se kupuje.

8. Dozvoljeno je u ramazanskim noćima jesti, piti i spolno općiti, sve do pojave zore.

Ko ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a onaj ko spolno opći sa ženom mora prestati s pojavom zore.

9. Postaču je dozvoljeno da osvane džunup, kao što je dozvoljeno ženi koja je bila u hajzu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje može odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

Keffaret i Kada

Keffaret je kazna za namjerno prekinut post. Keffaret se sastoji u oslobađanju roba ili robinje, ako to ne može onda da uzastopno posti 60 dana, a ako to ne može zbog slabosti onda da nahrani 60 siromaha sa doručkom i večerom ili da jednog siromaha hrani 60 dana sa doručkom i večerom.

Iznos jednog obroka iznosi jedan S’aj tj.

-1 kg, 66 dkg i 6 g =1666 grama pšeničnog brašna ili

-3 kg, 33 dkg i 2 g= 1332 grama ječma.

Dovoljan je jedan keffaret za više učinjenih propusta.

Kada je napaštanje posta dan za dan, a to je u situacijama kada se post iz opravdanog razloga prekine ili se uopće ne započne postiti. Napostiti dan za dan tj. kada učiniti  dužni smo u sljedećim slučajevima:

Posta je oslobođen:

– svaki bolesnik kome post škodi,

– trudna žena i dojilja,

– borac,

-potpuni starac i starica,

– osoba koja radi na teškom fizičkom poslu,

– poljoprivrednik koji ne može da odgodi žetvu.
Svi ovi navedeni dužni su napostiti dan za dan osim starca i starice kao i teškog bolesnika koji ne očekuje oporavak i oni će ako mogu nahraniti siromaha sa jednim sa’aom.

O I’tikafu

I’tikjaf znači namjerno boravljenje izvjesno vrijeme u džamiji u kojoj se klanja svih pet dnevnih namaza i to radi sevapa. U džamiji u kojoj se ne klanja svih pet dnevnih namaza ne može se i’tikaf činiti. Žena i’tikaf može učiniti u svojoj kući ako ima jednu sobu u kojoj uvijek klanja. I’tikaf u šerijatskom pravnom smislu znači povlačenje u džamiju u ime Allaha dž.š. radi ibadeta i to posljednjih 10 dana mjeseca Ramazana.

Imamo tri vrste i’tikafa i to:

-vadžib a to je zavjetni i’tikaf,

-sunneti muekkede to je  i’tikaf  zadnjih 10 dana mjeseca Ramazana i ako ga netko učini sa ostalih spada odgovornost jer je on ‘alel- kifaje.

-mustehab je i’tikaf koji je izvan ovih.

Za valjanost i’tikafa uvjet je:

- da čovjek posti

- ne smije se udaljavati iz džamije osim za obavljanje nužde i mijenjanje abdesta,

-u džamiji jede pije i spava,

-ne smije imati odnos sa ženom,

-treba činiti što više ibadeta,

-treba ponijeti osnovne potrebe za svakodnevni život npr. odjeća, pribor za higijenu isl.

Odlike postača

"Džennet jedva čeka četvericu: učača Kurana, onog ko čuva jezik od griješna govora, džometa koji nahrani gladnog i postača u mjesecu ramazanu."
O težini i veličini posta jasno kazuje i sljedeći hadis:
"Ko isposti ramazan u ime Allaha s čvrstim i iskrenim imanom, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi -Allah će mu oprostiti ranije učinjene grijehe prema Njemu."

S druge strane, post je, po hadisu, jedini ibadet koji ne prestaje i kada se spava.

"Postačevo je spavanje ibadet, njegova je šutnja tesbih (veličanje Allaha dž.š.), njegovo se djelo udvostručuje, dova mu se prima, a grijesi opraštaju."
Dakle, tokom cijelog ramazana postač je u ibadetu. Pored kuranskih ajeta kojima se naređuje post, on i na osnovu sahih hadisa spada u islamske šarte. "Islam se zasniva na pet temelja: šehadetu, salatu, zekatu, hadžu i savmu ili ramazanskom postu", kaže Resulullah.
التَّائِبُونَ الْعَابِدُونَ الْحَامِدُونَ السَّائِحُونَ الرَّاكِعُونَ السَّاجِدُونَ الْآمِرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَالنَّاهُونَ عَنِ الْمُنكَرِ وَالْحَافِظُونَ لِحُدُودِ اللَّهِ ۗ وَبَشِّرِ الْمُؤْمِنِينَ  "Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih se propisa pridržavaju - a vjernike obraduj" (Kuran, et-Tevbe,112.)

U prave muslimane i muslimanke, vjernike i vjernice koji su Allahu poslušni i pokorni, potpuno iskreni, odani, predani i strpljivi, skrušeni i darežljivi, koji se grijeha i bluda klone i koji mnogo Allaha spominju - spadaju svakako i postači. Ovakvim ljudima Allah, dž.š., obećava oprost i neizmjernu nagradu. Post je, po hadisu, takav fadilet da Allah svako djelo prepušta čovjeku, ali post uzima Sebi i za njega obećava posebnu, neodređenu, za čovjeka nepoznatu nagradu; a najmanja je nagrada za učinjeno dobro djelo deseterostruka, jer, kako dalje navodi hadis, postač radi Allaha ostavlja hranu, piće i strasti, čineći to svjesno u ime Allaha. Čovjek se tako na jedini način, što se hrane tiče, izdiže i odvaja od životinje.
Svaki postač posti od zore do akšama. Vrijeme ustajanja na ručak naziva se SEHUR, vrijeme kada se zanijeti post - IMSAK, a vrijeme kad se prestaje postiti - IFTAR. Ko ima mogućnosti, lijepo je da se iftari hurmom ili vodom.

Najveća noć-Lejletu-l-kadr

Allah, dž.š., u suri El-Kadr/Noć Kadr u 1, 2 i 3 ajetu kaže:  

إنا أنزلناه في ليلة القدر وما أدراك ما ليلة القدر ليلة القدر خير من ألف شهر.

Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr, a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci...

A zatim, danas je petak, 03. septembar 2010., ili  24. ramadan, 1431. hidžretske godine. Ovo je trideset i peta džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Brzina prolaska vremena je jedan od predkijametskih znakova. Braćo i sestre u islamu, evo nas već u posljednjoj trećini mjeseca ramazana postimo 24. dan a klanjamo 25. teraviju. U nedjelju ako Allah da, dočekujemo 27. noć ramazana, u narodu poznatiju kao noć Kadra,  'Noć bolju od hiljadu mjeseci'.

Poslanik, s.a.v.s., se u noćima zadnjih 10 dana ramazana posebno predavao ibadetu. Iako su mu u činjenju ibadeta i izvan ramazana noge oticale od dugog stajanja u namazu, u posljednjim danima ramazana posebno bi bio aktivan. On s.a.v.s. bi mnogo spominjao svoga Gospodara, činio mu dovu, klanjao obavezne i dobrovoljne nafila namaze i postio.  I ne samo to, Poslanik, s.a.v.s., je tražio i od svih onih koji su u njegovoj blizini da se na sličan način ponašaju. Devletlija bi budio svoje ukućane, časne supruge i ukazivao im na značaj ovih momenata. Nije mogao podnijeti da neko od njegovih bližnjih u tim trenucima sveopće Božije milosti bude zaokupljen nečim drugim i da olahko propusti te Božije darove.

Allah, dž.š., kaže:  

إنا أنزلناه في ليلة القدر وما أدراك ما ليلة القدر ليلة القدر خير من ألف شهر.

Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr, a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci... Ibn Ubejne je rekao: "Gdje god se u Kur'anu spominje izraz "ve ma edrake"  - "  Da li ti znaš"?, Allah dž-š. je tome o čemu se pita poučio svoga Poslanika. A gdje god se spominje "ve ma judrike", isto "da li znaš?" to je ostala tajna čak i pred Poslanikom a.s.". Kao što vidimo u ovoj se suri spominje "ve ma edrake", što znači da je Poslanik bio upućen i upoznat sa vrijednosti "Lejtetul-kadra" kao i sa vremenom njenog pojavljivanja.

U ovom vaktu moralne i svake druge krize, ljudi su željni istinskih vrijednosti. Zato istinski ašici,  asli željno iščekuju ovu mubarek noć. Noć Kadr je posigurno noć Allahove milosti sa kojom je došla objava i poslanstvo Muhammedu a. s. Lejletul-Kadr je vrhunac slavljenja Dragoga Boga, noć zajedničkih dova: namaza svih meleka, ljudi i čitavog kosmosa. U ovoj mubarek noći sve diše i miriše namazom i dovama koje ključaju u srcima i prodiru iz srca. Cijeli svemir je u budan a dahabetile mu'minske duše, srce, razum i tijelo. Sa ljudima u dovama učestvuju i meleki koje predvodi najodabraniji melek Džebrail. Lejletul-Kadr je zbilja najveći teferič insanskih duša, praznik meleka u kojoj podjednako učestvuju svi, ljudi i meleki.

Halis mu’mini  u ovoj noći bi se trebali u takmičenju u dobrim djelima ugledati na Ebu Bekra, Allah bio sa njim zadovoljan,. Primjer Ebu Bekra je jako zanimljiv i poučan. Rekao je Enes ibnu Malik, Allah bio sa njim zadovoljan: "Klanjao je Poslanik jednog dana sa svojim drugovima sabah namaz, zatim se usmjerio prema njima, pitajući ih: "Ko je od vas osvanuo posteći?" Reče Omer: "Zanoćio sam, Božiji Poslaniče, sa nijetom da ne postim, tako da ja ne postim." Reče Ebu Bekr: "Zanoćio sam, Božiji Poslaniče, sa nijetom da postim, tako da ja postim." Zapita poslanik: "Ko je od vas danas posjetio bolesnika?" Reče Omer: "Božiji Poslaniče, klanjao sam sa tobom sabah i nisam se odatle pomakao." Reče Ebu Bekr: "Obaviješten sam jučer da je brat Abdurrahman ibnu Avf bolestan, pa sam ga posjetio prije sabah namaza." Zapita Poslanik: "Ko je od vas nahranio siromaha?" Reče Omer: "Božiji Poslaniče, klanjao sam sa tobom sabah i nisam se odatle pomakao." Reče Ebu Bekr: "Izašao sam od Abdurrahman ibnu Avfa i našao sam kod Abdurrahman ili Abdula ibnu Ebu Bekra komad hljeba od ječma, kojeg sam uzeo i sa njim nahranio siromaha." Rekao je tada Poslanik: "Ti, o Ebu Bekre, raduj se džennetu." Reče Enes: "Uzdahnuo je Omer tako da se čuo glas. Gdje mu je rekao Poslanik riječ sa kojom je bio zadovoljan. Da bi rekao Omer: "Nisam se takmičio sa Ebu Bekrom u dobru, a da me nije pretekao." (Tuhfetu Es-Sidik, Ibnu Belban) Dakle, ovu noć treba provesti u različitim oblicima ibadeta kao što je: Učenje i iščitavanju Kur`ana na arapskom i sa značenjem na svom jeziku, u noćnom namazu, u traženje oprosta, u pokajanju i dovama itd.

Posebice moramo obratitimo pažnju na teraviju i noćni namaz: "Ko provede Lejletu-Kadr vjerujući i očekivajući nagradu, biće mu oprošteno pretdhodo učinjeno." (Buhari, Muslim) Klanjajući pojedinačno ili u džematu u svojoj kući ili mesdžidu, što je bolje. Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve selem: "Ako čovjek klanja sa imamom sve dok ne završi, upisuje mu se noćni namaz." (Ahmed, Ebu Davud, hadis sahih)

Nafila u noći Kadr

U noći Kadr klanja se posebna nafila-namaz. Prenosi se od Ibn Abbasa, r.a., da je čuo Vjerovjesnika, a.s., kako kaže:”Ko klanja u noći Kadr dva rekata na svakom treba proučiti Fatihu jedanput i Kul huvallahu ehad sedam puta, a nakon selama zatražiti oprost riječima: ‘Estagfirullahi ve etubu ilejhi’ sedamdeset puta, neće ustati sa svoga mjesta, a da Allah, dž.š., ne oprosti grijehe njemu i njegovovim roditeljima, i poslat će Allah, dž.š., meleke da posade drveće u Džennetu i dobit će dvorac kraj kojeg će rijeke teći i neće otići sa dunjaluka sve dok ovo ne vidi.”191  Nafila povodom Lejletul-kadra ima najmanje dva rekata, dok najveći broj rekata zavisi od samog klanjača. Najbolje bi bilo tokom dana pripremiti se, a zatim cijelu noć Kadr provesti u ibadetu jer je cjelokupna noć, od akšama do pojave zore blagoslovljena. Ova nafila klanja se nakon teravih-namaza, a prije vitra.  Selam se predaje nakon svaka dva rekata.  Nijet za ovu nafilu je: “Nevejtu en usallije lillahi teala salate lejletil kadri edaen mustakbilel kibleti Allahu ekber.”  Nakon namaza se prouči 100 salavata na Vjerovjesnika (Allahumme salli ala Muhammed), a.s., ili onoliko koliko neko želi. 

Kad je jednom Poslanik a,s, držao hutbu, i tokom penjanja na mimber, na prvoj stepenici je rekao amin tako isto na drugoj i trećoj, ashabi se zabrinuše i upitaše poslanika zašto je to tako uradio a prije to nije radio tokom penjanja na mimber, on a,s odgovori; Kada sam bio na prvoj stepenici, Džibril mi reče; O Muhamede, ko god dočeka i doživi ramazan a ne oproste mu se grijesi, neka propadne, reci amin, i ja sam rekao. Zatim sam se popeo na drugu stepenicu,  Džibril a,s, reče;  O Muhamede ko god dočeka i doživi Lejletul Kadr, a ne oproste mu se grijesi, neka propadne, reci amin, i ja sam rekao. Zatim kad sam bio na trećoj stepenici, Džibril a,s, reče; O Muhamede ko god dočeka starost svog roditelja ili njih obadvoje, a ne budu mu oprošteni grijesi, neka propadne, reci amin, ja sam rekao”.

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَتَاكُمْ رَمَضَانُ شَهْرٌ مُبَارَكٌ فَرَضَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ عَلَيْكُمْ صِيَامَهُ تُفْتَحُ فِيهِ أَبْوَابُ السَّمَاءِ وَتُغْلَقُ فِيهِ أَبْوَابُ الْجَحِيمِ وَتُغَلُّ فِيهِ مَرَدَةُ الشَّيَاطِينِ لِلَّهِ فِيهِ لَيْلَةٌ خَيْرٌ مِنْ أَلْفِ شَهْرٍ مَنْ حُرِمَ خَيْرَهَا فَقَدْ حُرِمَ.

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Došao vam je ramazan, mubarek mjesec. Allah, dž.š., vam je u njemu propisao post. U njemu se otvaraju vrata neba, zatvaraju vrata Džehennema i okivaju šejtani, nepokorni Allahu. U njemu je noć bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude uskraćen za njezino dobro, uistinu je uskraćen!" (En-Nesai, Sunen)

Lejletul-Kadr je i noć Tevhida i iskrenog izgovaranja tehlila: “La ilahe illallah”, izgovaranje tesbiha Subhanalah, tahmida  Elhamdulillah i tekbira Allahu ekber. Znajmo da je  La ilahe illallah džennetski ključ. Ko ove riječi izgovora iskreno i po njima živi Allah dž. š. će ga uvesti u džennet.  Koliko je ovo važno najbolje se vidi iz riječi Muhammed a. s. koje prenosi ashab Ebu Hurejre, a koje glase: “Dvije su izreke lahke jeziku, teške na ahiretskoj tezulji i drage Milostivom: “Subhanellahi, ve bi hamdihi, subhanellahil-azim”. Dakle, i ove riječi treba što više učiti u noći Lejletu-Kadra.

Poslanik, s.a.v.s., preporučio svojoj časnoj supruzi, Aiši, r.a. da uči ovu dovu:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ كَرِيمٌ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي.

Allahumme inneke afuvvun tuhibbul afve fa'fu anni

"Allahu moj, zaista Ti praštaš i plemenit si, voliš praštati, pa oprosti mi!" (Et-Tirmizi, Sunen, br. 3.435)

To sve zato što je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Silazi naš Gospodar na nebesa dunjaluka u zadnjoj trećini noći i govori: "Ko Mi dovi, pa da mu se odazovem, ko nešto traži od mene pa da mu dadnem, i ko traži oprost od Mene, pa da mu oprostim." (Buhari i Muslim) Kao što se prenosi od nekih ispravnih prethodnika da su se pripremali za ovu noć tako što bi se kupali, mirisali i oblačili lijepu odjeću. Temim Edari je posjedovao ogrtač vrijedan hiljadu dirhema kojeg bi oblačio u noći za koju je prepostavljao da je Lejletul-kadr. Ibrahim Nehai bi se kupao svake noći zadnjih deset noći Ramazana. A Enes ibnu Malik bi se dvadeset i četvrte noći kupao, mirisao i oblačio ogrtač." (Vahatu Iman)  Poslušajmo i ovaj hadis: "O ti koji želiš dobro, približi se, a ti koji želiš zlo, udalji se, a Allah oslobađa od vatre svake noći." (Tirmizi, Ibnu Madže, Ahmed, hadis hasen)

Tu noć je vrijednije provesti u ibadetu nego trideset hiljada drugih noći. Ova poruka je rečena u kur'anskom ajetu: "Noć Kadr je vrijednija od hiljadu mjeseci." (Sura Kadr)

Jedne prilike Vjerovjesnik, a.s., je spomenuo nekog čovjeka iz Benu Israila po imenu Šemuni gazija koji se na Allahovom putu borio 1000 mjeseci. Ashabi su se tome začudili, a potom rastužili jer su shvatili da oni nisu u mogućnosti sustići njegova dobra djela jer oni žive znatno kraće, pa im je Allah, dž.š., podario Noć kadr koja je vrednija od 1000 mjeseci koje je taj gazija proveo u borbi na Božijem putu.  U jednom predanju stoji da je Sulejman, a.s., vladao 500 mjeseci i da je Zul-Karnejn vladao 500 mjeseci, a Allah je onome ko provede Noć kadr u ibadetu podario bolje od njihove vladavine, dakle, Allah daje nagradu od 1000 mjeseci.

Bogata je je ova noć svakim hajrom i događajima. Saznajemo iz autentičnih Poslanikovih hadisa da se u ovoj noći spusti na Zemlju više meleka nego što ima pustinjskog pijeska i prašine, i zbog njihovog prisustva na Zemlji ova noć ima posebnu vrijednost. Allahov Poslanik, Muhammed a.s. je praktikovao, kada je nastupila zadnja trećina Ramazana, da se odvoji se od svojih žena i oživljavao bi noći ibadetom. Znači nije se sastajao noću sa svojim ženama. Budio je i članove svoje porodice da čine ibadet sve do pojave zore. (Buhari)

Nije nikakvo pravilo ili ustaljeni zakon da Lejtetul-Kadr bude svake godine istu noć. Na primjer, većina ljudi smatra da ona bude dvadeset i sedmu noć Ramazana. A to ne mora biti tačno. Zato koristimo i preostale neparne noći u traženju noći Kadra.

 Molimo Te Uzvišeni i Najmilostiviji Allahu daj nam iskrenost u ibadetu, omogući nam da iz ovog mjeseca izađemo čisti od grijeha kao na dan kada nas je majka rodila, primi naše ibadete, usliši naše dove i popravi stanje muslimana. Pomozi o Milostivi nama slovenskim muslimanima da otkupimo zemlju za džamiju u Ljubljani. Amin.

Molimo Te Premilosti Allahu, oslobodi nas od vatre. Uputi našu djecu na pravi put, pomozi muslimane širom svijeta da izađu iz ropstva, potlačenosti, neznanja, zaostalosti i bijede.

Molimo Te Allahu, učini nas od onih koji redovno udjeljuju zekat i sadekatul-fitr i provode mubarek noći ramazana u ibadetu i od onih halis iskrenih Tvojih robova koji će dočekati i tražiti Lejletul-kadr, kako bi zaradili Tvoju milost i Tvoj oprost. Amin!

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Nafile, mr. hfz. Elvir Duranović,  fikhski propisi o postu, Muharem Štulanović

 

RODNA GRUDA
<< 08/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


BOSNA U FILMU I SLICI













DOMAĆA LITERATURA
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO
Moj babo... Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









BOSNA JE DZENNET NA DUNJALUKU
LJUŠTILJE
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI KAPUT I BAJRAM
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJI FAVORITI
Stay Alive
burek
Filter
GORNJA PUHARSKA
MINUSPLUS
ancarstvoprirode
U urbanoj sahari života
Story of my life
Bloger gloger
Življenje
Bosnjacki front
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
Hikaje- mudrosti
Bosnian nasheeds
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
više...

BROJAČ POSJETA
1713381

Powered by Blogger.ba

site statistics