NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

06.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

7. BOBAK: Izgov(a)oriti kelime-i-šehadet

فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ وَاسْتَغْفِرْ لِذَنبِكَ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ مُتَقَلَّبَكُمْ وَمَثْوَاكُمْ

Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.


EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH,

VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU

 »Ja vjerujem i očitujem da nema drugog Boga osim Allaha i vjerujem i očitujem da je Muhammed Allahov savršeni rob i Poslanik.«

Ukoliko čovjek želi ući u islam i ukoliko želi da se nad njim sprovode propisi islama mora potvrditi i izgovoriti riječi: ešhedu en lailahe illallah ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhusvjedočim da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhahammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. U hadisu kojeg prenosi Seid ibn Musejjeb od svoga oca stoji: "Kada je Ebu Talibu došla smrt došao mu je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, i kod njega zetekao Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebi Ummeja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: 'O amidža, reci la ilahe illallah, riječi na osnovu kojih ću svjedočiti kod Allaha za tebe.' Međutim, Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebi Umejje mu rekoše: 'Zar ćeš ostaviti vjeru Abdul-Muttaliba?!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je ponavljao svoje riječi. Međutim, zadnje riječi koje je izgovorio Ebu Talib bile su: 'On je (pokazujući na sebe) na vjeri Abdul-Muttaliba,' odbivši da izgovori la ilahe illallah. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Tako mi Allaha, moliću tebi za oprost osim ako mi to Allah ne zabrani', pa je Uzvišeni objavio: 'Poslanik i vjernici ne smiju moliti za oprost mušricima, makar bili bližnja rodbina njihova, nakon što im postane jasno da su oni od stanovnika vatre.' Povodom Ebu Taliba Uzvišeni je također objavio: 'Ti ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti hoćeš, već Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.'“ (muttefekun alejhi)

Značenje La ilahe illallahu (nema boga osim Allaha):

Ove velike riječi su prva obaveza svakom čovjeku ali su one i posljednja obaveza, jer ko umre na tim riječima biva od stanovnika Dženneta, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

"Ko umre a zna da nema boga osim Allaha ući će u Džennet."

Zbog toga obaveza poznavanja la ilahe illallahu je najveća i najvažnija obaveza.

Značenje ilah (bog): to je onaj koji se obožava, pa ko obožava nešto učinio ga je, svojim obožavanjem, bogom pored Allaha, a sve što se obožava je neispravno osim Jednog Boga a to je Allah Jedini.

Uzvišeni Allah je Bog kojeg srca obožavaju uz ljubav, veličanje, poniznost, skrušenost, strah, oslanjanje na Njega i upućivanje dove Njemu.

Srca nemaju radosti niti sreće sve dok ne ostvare značenje la ilahe illallahu, jer potpuna radost, lijep život i užitak je u tome da se samo Uzvišeni Allah obožava.

Šartovi

Svjedočenje da nema boga osim Allaha (la ilahe illallahu) ima sedam šartova, sve dok se ti šartovi ne upotpune neće to svjedočenje koristiti onom ko ga izgovori, a to su slijedeći šartovi:

1-        Znanje o značenja la ilahe illallahu, kao što je Uzvišeni rekao:

فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ "Znaj da nema boga osim Allaha!"

2-        Ubjeđenje, to jest da onaj koji donosi šehadet bude ubjeđen u ono na što taj šehadet upućuje, pa ako bude u sumnji i nedoumici neće mu to svjedočenje koristiti. Rekao je Uzvišeni:

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ لَمْ يَرْتَابُوا   "Pravi vjernici su oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju."

3-        Prihvatanje onog na što taj šehadet upućuje, to jest da se samo Allah obožava i da se ostavi obožavanje svega drugog mimo Allaha, pa ko izgovori ovaj šehadet, a ne prihvati da samo Allahu ibadet čini biva od onih o kojima je Allah rekao:

إِنَّهُمْ كَانُوا إِذَا قِيلَ لَهُمْ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ يَسْتَكْبِرُونَ  "Kada im se govorilo: 'Samo je Allah Bog!' – oni su se oholili i govorili: وَيَقُولُونَ أَئِنَّا لَتَارِكُو آلِهَتِنَا لِشَاعِرٍ مَّجْنُونٍ  'Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika.'"

4-        Predanost i pokornost onom na što taj šehadet upućuje, rekao je Uzvišeni:

وَمَن يُسْلِمْ وَجْهَهُ إِلَى اللَّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىٰ  "Onaj ko svoje lice preda Allahu, i uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu." Predati svoje lice Allahu znači biti Mu predan i ponizan, a najčvršća veza je la ilahe illallahu.

5-        Istinitost, to jest da izgovori te riječi istinski, iz srca, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

"Nema toga ko svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik, istinski iz svog srca, a da ga Allah ne zabrani vatri."

6-        Iskrenost, to je čistoća djela od svih primjesa širka, tako da ne bude namjera izgovorom tog šehadeta ostvarenje bilo kakve dunjalučke želje. Rekao je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem:

"Doista je Allah zabranio vatri onog ko kaže la ilahe illallahu tražeći time Allahovu blizinu."

7-        Ljubav prema ovim riječima, onom na što upućuju i onima koji ih izgovaraju i po njima rade, rekao je Uzvišeni:

"Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha." Nosioci la ilahe illallahu iskreno vole Allaha nepomješanom ljubavlju, a mušrici čine širk i čine druge Allahu ravnim pa uz Allaha vole i one koji se mimo Allaha obožavaju a to je u suprotnosti sa la ilahe illallahu.

Postoje mnogobrojne izreke Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koje sadrže vijesti o vrijednostima dvaju dijelova šehadeta, o radosnim nagovještajima o postizanju Dženneta i Allahovog zadovoljstva onom ko ga izgovori, a svakako i sreću i spas od Allahove srdžbe i kazne.

Od Enesa b. Malika, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao Mu'azu b. Džebelu: 'Nema nijednog roba koji će posvjedočiti da nema istinskog božanstva mimo Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, a da ga Allah neće zaštititi od Vatre. Od Utbana b. Malika, radijallahu 'anhu, prenosi se u dugačkom hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Allah je zabranio Vatri da prži onoga ko kaže: la ilahe illallah želeći time samo Allahovu blizinu.'"'

Svi ovi dokazi u oba Sahiha i drugim djelima jasno ukazuju na vrijednost izgovaranja ove dvije rečenice. Kao ishod toga slijedi ulazak u Džennet i otvaranje svih osam njegovih kapija, kao i zabrana Vatri da ga prži.

Takođe, u jednom drugom hadisu se bilježi da je nagrada za šehadet oslobađanje od Vatre. U tom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sell em, kaže: "Ko osvane ili omrkne pa kaže: 'Allahu moj, ja sam osvanuo pozivajući Te za svjedoka i pozivajući da svjedoče nosioci Tvog Arša, zatim Tvoji vjerovjesnici, Tvoji meleci i sva Tvoja stvorenja da si Ti doista Allah da nema istinskog božanstva osim Tebe, da je Muhammed Tvoj rob i poslanik; Allah će četvrtinu njegova tijela osloboditi od Vatre. Onaj ko to kaže dva puta Allah će osloboditi njegovu polovinu od Vatre. Onaj ko to kaže tri puta Allah će mu osloboditi tri četvrtine od Vatre. Ko to kaže četiri puta Allah će ga osloboditi od Vatre.'

Uzvišeni Allah je odabrao Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- za svog posljednjeg poslanika da ljudima dostavi i objasni završnu objavu i da im bude primjer kako se u životu treba vladati. Zato mi slijedimo Poslanika Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- i njegovo učenje, mnogo ga volimo i cijenimo. Dakle, sin Abdullahov Muhammed “sallallahu alejhi ve sellem” je Allahov teala rob i poslanik, znači pejgamber. On (Muhammed sallallahu alejhi ve sellem) bio je tena ruže, rumenog i prosivjetljenog lica koje je privlačilo i ljepotom plijenilo, crnih obrva i crnih očiju, lijepe naravi, blagorječiv, sjena mu nije padala na zemlju, a nazvan je Arabljaninom zato što je rođen u Mekki, u Arabiji i bio je iz porodice (plemena) Hašimija. Sin je Amine, kćerke Vehbove. Rođen je u Mekki, pred zoru, u ponedjeljak, 20. aprila, 571. godine. Kada je imao 40 godina obznanjeno mu je da je Allahovom teala voljom postao poslanik (resul). Ta godina naziva se godinom bi’seta. Nakon toga, u Mekki je 13 godina ljude pozivao u islam. Allahovom teala naredbom preselio se (hidžru učinio) u Medinu, odakle je proširio islam na sve strane svijeta. Deset godina kasnije u junu 632. godine, u ponedjeljak, 12. rebi’ul-evvela, preselio je na Ahiret.

Moramo naglasiti na kraju ovog kazivanja da je jedan od preduslova da bi osoba koja izgovori šehadet bila spašena, bio da izuzetno dobro poznaje njegovo značenje i da praktično djeluje po onome što on nalaže, kako u tajnosti tako i u javnosti. Ima danas mnogo ljudi što se zadovoljavaju samo pukim izgovaranjem i ponavljanjem šehadeta bez razmišljanja o Uzvišenom Allahu i bez prethodnog poznavanja značenja ovih riječi, praktikovanjem u životu i radu po onome što one nalažu. Samo na taj način šehadet ostavlja pozitivan trag na čovjekova djela i na njegovo ponašanje.

06.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

 6. Bobak: Vjerovati u Allahov kader

Šesti temelj imana ili šesto načelo islamskog vjerovanja jeste ve bi-l-kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi teala - potpuno slobodno, svjesno i namjerno vjerovati da sve što se događa i zbiva biva Allahovom voljom i određenjem.

Za dokaz uzimaju i hadis kudsi: ''Ko nema strpljenje pri Mojoj kušnji i ko nije zadovoljan Mojim odredjenjem,neka sebi trazi drugog gospodara".

U okviru vjerovanja čovjek u ime Allaha mora svjesno i strpljivo podnositi sve udarce, izazove i iskušenja sudbine. U protivnom, Allah u hadisi-kudsiji upozorava:
"Allah je Svojom voljom odredio sva zbivanja pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju."

Riječ "kader" je glagolska imenica od riječi kadertu šej'en što znači poznavati stvarnu vrijednost nečega. To znači da se ništa ne dogodi a da to Allah već nije znao, odredio i htio. Vjerovanje u kader sadrži u sebi četiri stepena:

1. Vjerovanje u Allahovo vječno (praiskonsko) znanje o svakoj stvari prije njenog stvaranja (a od toga je Njegovo znanje o ljudskim djelima prije nego što ih ljudi urade).

2. Vjerovanje da je Allah, dž.š., sve to zapisao u Levhi-mahfuzu ("Čuvanoj ploči" - na kojoj su ispisane sve Božije odredbe).

3. Vjerovanje u Allahovu volju koja obuhvata sve što se dogodi (svaki događaj) i Njegovu potpunu vlast nad time.

4. Vjerovanje u Allahovo stvaranje svih stvorenja, i da je On Jedini Stvoritelj, a sve osim Njega je stvoreno.

Odredbe ili određenja se dijele na:

1.Sveopća odredba koja se odnosi na sva stvorenja i ona je zapisana u Levhi-mahfuzu. Allah, dž.š., je zapisao u njoj odredbe o svemu do Sudnjeg dana. Kao što stoji u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud u Sunnenu od Ubadeta ibn Samita, r.a., koji je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da kaže: "Prvo što je Allah stvorio jeste pero. Rekao mu je piši. A šta ću pisati upitalo je? Allah, dž.š., mu reče: Piši odredbe svega postojećeg do Sudnjeg dana." I ova odredba obuhvata sva stvorenja.

2. Odredba koja se odnosi na detalje sveopće odredbe, koja se sastoji od nekoliko vrsta odredbi:

a) Životna odredba ili odredba života, kao što je zabilježeno u hadisu od Ibn Mes'uda o slučaju zametka u majčinoj utrobi kojem se zapisuje dužina života, opskrba, i da li će biti sretan ili nesretan.

b) Godišnja odredba - To je ono što se odredi u noći Lejletu-l-kadr od opštih događaja. Kaže Uzvišeni:

إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةٍ مُّبَارَكَةٍ ۚ إِنَّا كُنَّا مُنذِرِينَ   "Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo - فِيهَا يُفْرَقُ كُلُّ أَمْرٍ حَكِيمٍ  u kojoj se svaki mudri posao riješi." (Ed-Duhan, 3-4)

c) Dnevne odredbe - To je ono što je određeno od događaja u toku dana kao što je život, smrt, uzvisivanje, ponižavanje i dr. Kao što kaže Uzvišeni:

يَسْأَلُهُ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ كُلَّ يَوْمٍ هُوَ فِي شَأْنٍ   "Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim". (Er-Rahman, 29)

Musliman mora da vjeruje u odredbu (opću i pojedinačnu) i onaj ko zaniječe nešto od toga, nije vjernik u kader, a onaj ko ne vjeruje u kader, zanijekao je jedan od temelja vjerovanja, kao što su to učinili zabludjeli sljedbenici sekti kaderija, mu'tezila i džehmija.

Neko bi mogao postaviti pitanje, da li je onda ispravno da čovjek svoje suprotstavljanje Šerijatu (svoje griješenje) opravdava odredbom (kaderom). Naravno, ovakvo pravdanje nije ispravno ni na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta, niti na osnovu razuma. Allah, dž.š., je objavio da će mnogobošci govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjeno učinili." El-En'am, 148)

Allah, dž.š., odbacuje njihove dokaze i kaže:

كَذَٰلِكَ كَذَّبَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ حَتَّىٰ ذَاقُوا بَأْسَنَا   "Tako isto su i oni prije njih poricali, sve dok nisu kaznu našu iskusili." (El-En'am, 148)

رُّسُلًا مُّبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا   "Poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." (En-Nisa, 165)

Nema sumnje da je priznavanje odredbe (kada) i predodređenja (kader) i obaveznost vjerovanja u njih, jedan od temelja vjerovanja kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Iman je da vjeruješ u Allaha, i Njegove meleke, i Njegove Knjige, i Njegove poslanike, i Sudnji dan, i da vjeruješ u odredbu dobra i zla. 

"Djela, riječi, pokornost, griješenje su od čovjeka u smislu da su neodvojiva od čovjeka i da su proizvod njegove volje i moći. Čovjek je opisan njima (djelima) i on ih čini i njihov propis se vraća na čovjeka. A ona su od Allaha u smislu da ih je Allah stvorio neodvojive od čovjeka, i učinio da ih čovjek radi i stiče, kao što je stvorio posljedice sa njihovim uzrocima. I ta djela su od Allaha kao Njegova stvorenja, a od čovjeka kao svojstvo koje je neodvojivo od njega, kao kada bismo rekli: "Ovi plodovi su od stabla ili ovi usjevi su od zemlje (iz zemlje) u smislu da su nastali i nikli iz zemlje. A od Allaha, dž.š., su u smislu da ih On stvara i u ovome nema nikakve protivrječnosti.”  

Ono što potvrđuje ovo učenje jeste i to da je Allah podario čovjeku razum, moć i izbor, i čovjek neće polagati račun za ono što uradi, osim kada postoje ove sposobnosti. Zbog toga se djela ludaka, senilnog čovjeka i onoga koji je primoran da nešto uradi, ne uzimaju u obzir i oni se ne kažnjavaju zbog svojih postupaka. Ovo sve potvrđuje da čovjek nije primoran na djelo, a takođe da nije apsolutno samostalan i neovisan u tome. Ono što je posebno važno spomenuti kada je riječ o kaderu, jeste da kader (odredba) ne negira uzroke ni sudbinske (kaderijjetun) niti šerijatske (šerijjetun). Naprotiv, i uzroci ulaze u Allahovu odredbu i Allah, dž.š., je vezao posljedice za njihove uzroke i to je ono što zahtijeva Allahova mudrost koja je jedno od uzvišenih svojstava Allaha, dž.š., koje On potvrđuje Sebi na mnogim mjestima u Kur'anu. Od sudbinskih uzroka spomenut ćemo neke:

Kaže Uzvišeni: اللَّهُ الَّذِي يُرْسِلُ الرِّيَاحَ فَتُثِيرُ سَحَابًا فَيَبْسُطُهُ فِي السَّمَاءِ كَيْفَ يَشَاءُ وَيَجْعَلُهُ كِسَفًا فَتَرَى الْوَدْقَ يَخْرُجُ مِنْ خِلَالِهِ ۖ فَإِذَا أَصَابَ بِهِ مَن يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ إِذَا هُمْ يَسْتَبْشِرُونَ "Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje, na koje želi, prolije, oni se odjednom radošću ispune, وَإِن كَانُوا مِن قَبْلِ أَن يُنَزَّلَ عَلَيْهِم مِّن قَبْلِهِ لَمُبْلِسِينَ  iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih. فَانظُرْ إِلَىٰ آثَارِ رَحْمَتِ اللَّهِ كَيْفَ يُحْيِي الْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا ۚ إِنَّ ذَٰلِكَ لَمُحْيِي الْمَوْتَىٰ ۖ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ  Zato pogledaj tragove Allahove milosti - kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može." (Er-Rum, 48-50)

Od šerijatskih uzroka su riječi Uzvišenog: قَدْ جَاءَكُم مِّنَ اللَّهِ نُورٌ وَكِتَابٌ مُّبِينٌ  "A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna يَهْدِي بِهِ اللَّهُ مَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَهُ سُبُلَ السَّلَامِ وَيُخْرِجُهُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِهِ وَيَهْدِيهِمْ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ  kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje." (El-Maide, 15-16)

Sva djela kojima je Allah, dž.š., odredio nagradu ili kaznu su od šerijatskih uzroka, s obzirom da je to ono što se traži od čovjeka (da izvrši ili ostavi), a od sudbinskih uzroka su s obzirom da se dešavaju u skladu Allahove odredbe i određenja.

Vjerovanje u Allahovo određenje znači svjesno zalaganje za ostvarenje zadataka života u granicama propisa Allahove vjere. Određenje treba ovako razumjeti: da je Svemogući Allah stvorio zemaljske i nebeske svjetove i On određuje raspored i zbivanja u njima. Kada će i koliko šta potrajati, razvijati se i nestati, Allah određuje, raspoređuje i stvara. On je uzrok svim uzrocima. Niko ne može Njega spriječiti u Njegovoj volji i radu. Ono što Allah hoće, to biva, događa se, a što neće, to se ne može dogoditi niti biti.

Iako je sve određeno, Allah dž.š. je dao čovjeku slobodnu volju, a to je naša sposobnost da se sami odlučimo za neko djelo. Ako se odlučimo za dobro djelo, bićemo nagrađeni, a ako se odlučimo za zlo, bićemo kažnjeni. Prema tome, griješnik se ne može pravdati Božijom odredbom, sudbinom, jer će biti kažnjen zato što se odlučio na izvršenje nekog grijeha, kao što će i dobročnilac biti nagrađen zato što se odlučio da izvrši dobro djelo.

Ako nas zadesi neko zlo ili nezgoda (bolest, smrt, strah, šteta i sl.); trebamo znati da je to Allah dž.š. htio i odredio pa moramo biti strpljivi dok se ne izmijeni Njegova odredba. Sve nesreće koje nas u životu zadese dužni smo spriječiti i otkloniti ako to možemo, a ako ne, treba ih strpljivo podnositi i moliti Allaha dž.š. da nas spasi i otkloni nevolje.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Vjeronauka za I. razred srednjih škola TuzlaKratka uputa u islam, Idris Resic i Sulejman Masovic, Po djelima: El-Iršad ila sahihul-itikad, od Saliha Fevzana i Takribu tedmurije od Muhammeda Usejmina

RODNA GRUDA
<< 08/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


BOSNA U FILMU I SLICI













DOMAĆA LITERATURA
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO
Moj babo... Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









BOSNA JE DZENNET NA DUNJALUKU
LJUŠTILJE
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI KAPUT I BAJRAM
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJI FAVORITI
Stay Alive
burek
Filter
GORNJA PUHARSKA
MINUSPLUS
ancarstvoprirode
U urbanoj sahari života
Story of my life
Bloger gloger
Življenje
Bosnjacki front
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
Hikaje- mudrosti
Bosnian nasheeds
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
više...

BROJAČ POSJETA
1713380

Powered by Blogger.ba

site statistics