NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

04.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

 5. BOBAK: Vjerovati u Sudnji dan

Iman - vjerovanje u Posljednji dan je peti temelj islamskog vjerovanja kojeg ne smije zanijekati niti jedan iskreni vjernik. Vjerovanje u Sudnji dan je, dakle, jedan od osnovnih temelja islamskog vjerovanja. Onaj ko bude vjerovao u sve ono što se govori iz Kur'ana i vjerodostojnih Poslanikovih, sallallahu 'alejhu ve selem, predaja o Posljednjem-Sudnjem danu je vjernik. Dokaz za ovo je slijedeci kur'anski ajet u kojem se kaže:

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا آمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَالْكِتَابِ الَّذِي نَزَّلَ عَلَىٰ رَسُولِهِ وَالْكِتَابِ الَّذِي أَنزَلَ مِن قَبْلُ ۚ وَمَن يَكْفُرْ بِاللَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَقَدْ ضَلَّ ضَلَالًا بَعِيدًا „O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u Knjigu koju On Poslaniku Svome objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u Knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.'' (En-Nisa, 136.)

Ljudski život podijeljen je u četiri razdoblja prije rođenja na ovom svijetu u berzahu na ahiretu. Smrt nije prestanak života, nego preseljenje iz prolaznog u vjecni svijet. Vjerovanje u buduci svijet podrazumujeva vjerovanje u polaganje racuna za ucinjena djela.

Prema vjerovanju i učenju islama, Posljednjim danom označava se onaj dan ili vrijeme koji je kraj ovoga svijeta, Zemlje, nebesa, kosmosa, života, čovjeka i društva. To vrijeme ili taj dan navijestit će melek Israfil kada, po Allahovoj izričitoj volji i odredbi, prvi put puhne u sur ili rog. Šta je taj dan ili čas, podjednako interesira sve Ijude u svakoin vremenu i na svakom prostoru.

يَسْأَلُونَكَ عَنِ السَّاعَةِ أَيَّانَ مُرْسَاهَا ۖ قُلْ إِنَّمَا عِلْمُهَا عِندَ رَبِّي ۖ لَا يُجَلِّيهَا لِوَقْتِهَا إِلَّا هُوَ ۚ ثَقُلَتْ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ لَا تَأْتِيكُمْ إِلَّا بَغْتَةً ۗ يَسْأَلُونَكَ كَأَنَّكَ حَفِيٌّ عَنْهَا ۖ قُلْ إِنَّمَا عِلْمُهَا عِندَ اللَّهِ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ  "Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: To zna jedino Gospodar Moj; On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji; sasvim je vam neočekivano doći. Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna!\"  (E-Eraf,187.)

Kada nastupi kijametski dan, prestaće život na ovom svijetu. Allah, dž.š., će nakon smaka svijeta sve ponovo proživjeti. Ljudi će biti oživljeni u stanju u kakvom su umrli. Zatim će nastupiti Hašr (sakupljanje) pa će biti pozvani svi:

وَنُفِخَ فِي الصُّورِ فَصَعِقَ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَمَن فِي الْأَرْضِ إِلَّا مَن شَاءَ اللَّهُ ۖ ثُمَّ نُفِخَ فِيهِ أُخْرَىٰ فَإِذَا هُمْ قِيَامٌ يَنظُرُونَ «i puhnut ce se u rog, pa ce oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti, govoreći:»Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?» - «Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!» Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti». (Ez-Zumer, 68)

Nastupiće vrijeme velikog Suda gdje će svako biti pitan i moraće odgovarati jedinom sudiji Uzvišenom Gospodaru Sudnjega dana. To će se zvati Sudnji dan. الْيَوْمَ نَخْتِمُ عَلَىٰ أَفْوَاهِهِمْ وَتُكَلِّمُنَا أَيْدِيهِمْ وَتَشْهَدُ أَرْجُلُهُم بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ «Danas ćemo im usta začepiti, njihove će Nam ruke govoriti, a noge će njihove o  onom što su radili svjedočiti… (Ja-sin, 65)

Svi moralni sudovi ili pravne presude koje izričemo ljudima na ovome svijetu odnose se isključivo na ljudsko držanje, postupke, ponašanje, a ne na unutrašnja htijenja, misli, ideje, osjećanja i strasti - dakle ono suštinsko, ono što čovjeka pokreće na djelo, na akciju, na postupak, na ponašanje. Zato je Sudnji dan dan svekolikog suđenja, vrednovanja i verificiranja svega: namjera, misli, motiva, ideja, osjećanja, unutarnjih htijenja, strasti i po njima nastalih djela, radnji, riječi, postupaka i ponašanja. To je, po Kuranu, Dan pune istine i Dan potpune pravde.

وَكُلَّ إِنسَانٍ أَلْزَمْنَاهُ طَائِرَهُ فِي عُنُقِهِ ۖ وَنُخْرِجُ لَهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ كِتَابًا يَلْقَاهُ مَنشُورًا "I svakom ćemo čovjeka ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem dann knjigu ćemo mit otvorenu pokazati: اقْرَأْ كِتَابَكَ كَفَىٰ بِنَفْسِكَ الْيَوْمَ عَلَيْكَ حَسِيبًا Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš račun svoj polagati!" (El-Isra,13.-14.)

Allahu, dž.š., ništa se ne može sakriti. Polagaće se računi bez mogućnosti skrivanja i sakrivanja. Nikada na ovome svijetu ljudi ne mogu biti adekvatno ni nagradeni ni kažnjeni. Onaj ko ubije milijun ili milijardu ljudi na ovom svijetu može biti kažnjen samo za jednog čovjeka. A šta ćemo za ostale? Na to pitanje odgovora vjera u Sudnji dan:

يَا بُنَيَّ إِنَّهَا إِن تَكُ مِثْقَالَ حَبَّةٍ مِّنْ خَرْدَلٍ فَتَكُن فِي صَخْرَةٍ أَوْ فِي السَّمَاوَاتِ أَوْ فِي الْأَرْضِ يَأْتِ بِهَا اللَّهُ ۚ إِنَّ اللَّهَ لَطِيفٌ خَبِيرٌ "O sinko moj, dobro ili zlo teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesiina ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari; On je sveznajući." (Lukman,16.)

فَالْيَوْمَ لَا تُظْلَمُ نَفْسٌ شَيْئًا وَلَا تُجْزَوْنَ إِلَّا مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ Danas se nikome neće nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili nagrađeni biti (Ja-sin, 54)

Dogodiće se i prve presude. Oni sretni dobiće rješenja za useljenje u luksuzne palače i dvore. Stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni, oni i žene njihove bice u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, u njemu će imati voća, i ono što budu željeli. سَلَامٌ قَوْلًا مِّن رَّبٍّ رَّحِيمٍ «Mir vama!» - biće riječi Gospodara Milostivog -, (Ja-sin, 55)

Biće mnogo tuge, razočarenja i nesreće u očima i srcima onih što će dobiti presude koje će ih baciti u očaj. Biće to rješenja o izdržavanju kazne u ogromnim prostranstvima patnje, straha i mučilišta u Džehennemu.  

هَٰذِهِ جَهَنَّمُ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ Ovo je džehennem kojim vam se prijetilo, اصْلَوْهَا الْيَوْمَ بِمَا كُنتُمْ تَكْفُرُونَ pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!» (Ja-sin, 63,64)

Zato je Sudnji dan dan istine, potpune, obećane i od Allaha garantirane pravde i istinite presude svakom čovjeku. Kao što nema vjerovanja (imana) bez dobrih djela niti dobrih djela bez imana, ili komplementarnih karakternih svojstava bez osvjedočenog robovanja Allahu kao da Ga vidimo, jer ako mi Allaha ne vidimo, On nas sigurno vidi i zna šta radimo - tako ni morala ni etike ni Ijudske odgovornosti nikad nije bilo, nema je sada i nee je biti bez vjerovanja u Sudnji dan i polaganje računa pred Allahom, dž.š.

Sva ateistička društva u svim vremenima imaju nemoralne ljude i moralne, svjesne i čestite pojedince. Zato je Sudnji dan i Jevmu-l-hakk - Dan istine, Jevmu-l-kijameh - Dan stajanja i suđenja, Jevmu-l-ba’s - Dan proživljenja, Jevmu-d-din - Dan vjere i satisfakcije vjernicima, Jevnu-I-džem’i - Dan skupa, Jevmu-I-vead - Dan Allahovog obećanja itd.

Samo Allah, dž.š., zna kada će biti Sudnji dan, a mi, kao vjernici, koji Allahu pripadamo i vraćamo se, duboko i iskreno vjerujemo u taj dan. Takođe, vjerujemo u šefa’at ili pravo svih vjerovjesnika da se mole Allahu, dž.š., za oprost grešnicima na Sudnjem danu. To pravo posredovanja niko ne može bez i mimo Allahove volje imati.

U mnogim kur’anskim ajetima gdje se govori o imanu, Allah se obraća vjernicima podstičući ih na lijepo ponašanje i zabranjujući im ružno.  Jedna od osobina vjernika, kao i njihovog lijepog ponašanja, jeste činjenje dobrih djela s ciljem postizanja Allahovog zadovoljstva, i klonjenje nevaljalština i ružnih stvari kako bi izbjegli Allahovu srdžbu.

Allah podučava Svoje robove šta je lijepo, a šta ružno ĉiniti:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَدْخُلُوا بُيُوتًا غَيْرَ بُيُوتِكُمْ حَتَّىٰ تَسْتَأْنِسُوا وَتُسَلِّمُوا عَلَىٰ أَهْلِهَا ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ “O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se!” (En-Nur, 27);

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا يَسْخَرْ قَوْمٌ مِّن قَوْمٍ عَسَىٰ أَن يَكُونُوا خَيْرًا مِّنْهُمْ وَلَا نِسَاءٌ مِّن نِّسَاءٍ عَسَىٰ أَن يَكُنَّ خَيْرًا مِّنْهُنَّ ۖ وَلَا تَلْمِزُوا أَنفُسَكُمْ وَلَا تَنَابَزُوا بِالْأَلْقَابِ ۖ بِئْسَ الِاسْمُ الْفُسُوقُ بَعْدَ الْإِيمَانِ ۚ وَمَن لَّمْ يَتُبْ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se na pokaju – sami sebi čine nepravdu” (El-Hudžurat, 11);

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et-Tevbe, 119).

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti komšiju, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti gosta!" (Buhari)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Niko od vas neće biti pravi vjernik dok ne bude želio svome bratu ono što želi i samome sebi.” (Buhari i Muslim)

Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Garantujem kuću u Džennetu onome ko se ostavi rasprave pa makar bio u pravu; garantujem kuću usred Dženneta onome ko se prođe laži pa makar i u šali; garantujem kuću u vrhu Dženneta onome čiji ahlak bude lijep!” (Ebu Davud, hadis je sahih)

Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Vjernici će lijepim ahlakom dostizati nagrade onih koji obavljaju dobrovoljne namaze i dobrovoljni post!” (Ebu Davud, hadis je sahih)

Od Ebu Derda', radijallahu anhu, bilježi se: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Na tasove Vage neće se staviti ništa teže od lijepog ahlaka!'” (Tirmizi, hadis je sahih)

Molimo Allaha da uljepša naše ponašanje kao što je uljepšao naš izgled.

 Literatura:Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Vjeronauka za I. razred srednjih škola Tuzla, vjeroucitelji.ba, veza između lijepog ponasanja i ispravnog vjerovanja, Irfan Kasumovic

04.08.2011.

JUSUF RAMAZAN I MI

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.

 قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u  12. suri Jusuf  u  92. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ

"Ja vas sada neću koriti" – reče – "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!

A zatim, danas je petak, 05. avgust 2011., ili  05. ramazan, 1432. hidžretske godine. Ovo je trideset peta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

Nalazimo se u mubarek mjesecu ramazanu. To je period svakojake dobrote. U njemu je sehur, post, mukabela, lijepi i poučni dersovi, razmišljanje u miru, iftar i teravih namaz. Posebnost ovog mjeseca se ogleda u mirnoj i opuštenoj atmosferi duha i tijela, jer je Uzvišeni Allah šejtane onemogućio da djeluju punim kapacitetom. Ramazansko vrijejem je jedinstveno vrijeme. Vjernike prate i sustižu intervali dobrote, aška, ni'meta, berićeta, rahmeta, magfireta i sabura. Dani polahko klize između sehura i iftara. Pred nama je Dan Bedra koji nosi veliku poruku o muslimanskom oprezu, jedinstvu, slozi i promućurnosti. Opet ćemo tražiti najblagoslovniju i najbogatiju noć. U noći Kadra počelo objavljivanje Kur'ana. S obzirom da je ona bolja od hiljadu mjeseci, onda je mjesec ramazan bolji od svih drugih vremena u kojima se naša duša prazni a srce puni i prazni. Jerbo je čovjek kompozicija duše i tijela. Ostalo nam je polijepo ovog mjeseca. Ramazan je zaista prilika da se posvetimo Kur'anu, da ga učimo, uzimamo pouke i crpimo poruke iz njega. Ovo je prilika da Kur'an shvatimo kao opomenu, jer je mnogo primjera koje Uzvišeni Allah, dž.š., navodi kako bismo uzeli pouku iz događaja koji su se dogodili prije nas. Slušajući mukabele u džamijama vasionske islamske zajednice, počnimo promišljati o onome što smo čuli na mukabeli. Pročitajmo prijevod i tumačenje džuza koji melodično saslušasmo. Jerbo, Kur'an Časni je odista putokaz ljudima. On ukazuje na pravi put, rastavlja istinu od neistine. Puno poređenja treba da izvučemo učeći Kur'an. Mjesec Ramazan je u usporedbi na ostale mjesece kao Jusuf  alejhi selam prema svojoj braći. Baš kao što je Jusuf bio voljeni sin Jakubov tako je i Ramazan kod Allaha s.v.t.a. najomiljeniji mjesec. Jedno lijepo i primjerno ponašanje Jusufa a.s., njegova samilost, sabur, prema braći, kada im je rekao:

  قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ "Ja vas sada neću koriti" – reče – "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!

 Razmišljajući o ovom kur'anskom kazivanju možemo kazati da je i Ramazan mjesec milosti, dobrote, spašavanja od vatre, mogućnosti koje čovjek može postići ibadetom u danima i noćima ramazanskim.

Milostivi Rabb nam pruža mnoge mogućnosti i prilike u životu. Ipak najbolja i najveća prilika je ramazanska. Uzvišeni  ramazan izdvaja od svih ostalih 11 mjeseci. Baš kao i kod Jusufa alejhis-selam, nakon zla koja mu braća uradiše, on im je sa Allahovom voljom oprostio i dao mogućnost da isprave načinjene greške. Na loše postupke i prijetnje po život, on im je uzvratio dobrotom tako što ih je nahranio i dopustio im da se vrate dostojanstveno među poštene ljude.

Poštovana braćo, cijenjene sestre!

Ima mnogo gafleta i lutanja među ljudima. Zaborav je ono što čovjeka prati. Zaboravljamo na druge, zaboravljamo i na sebe. Koliko ljudi od trke za dunjalukom ne stigne na vrijeme jesti, spavati i izvršavati obaveze prema drugima. Ako se to dešava u  svih 11 mjeseci, prilika se pruža u 12-tom mjesecom Ramazanu. To je mogućnost da se popuni praznina, isprave greške, i dohvate se uže spasa koje Allah s.v.t.a. nudi, da Mu se sa dječijom radošću vjernika u ramazanu vrate.

 Jakub a.s. je imao 11 sinova sa kojima je živio, koje je hranio očinskom ljubavlju a njihova sinovska djela kroz žvot nisu bila za pohvaliti. Doista Jakub od plača bijaše oslijepio, onemoćao, snaga ga je bila izdala, ali kada su mu donijeli Jusufovu košulju i on osjetio Jusufov miris, progledao je i ponovo došao do snage. Može se desiti i zalutalom i odlutalom griješniku da ga miris, bereket i Allahov magfiret zapuhne u ramazanu pa da progleda, ojača kao vjernik i vrati se svome islamskom korijenu. Nije šala biti i sjediti u društvusa onima koji ga podsjecaju na Allaha s.v.t.a., koliko je zdravo slušati učenje Kur`ana a.š. prihvati se vjere, čuvati se daljnjeg griješenja.

Poštovane sestre, draga braćo u dini islamu!

Iskoristimo ove blagoslovljene dane i noći ramazanske za razmišljanje, pokajanje, zikr i učenje. Jerbo, ko skonta šta je život, shvati vjeru i svoju insansku misiju, onda će postići deredže neviđene. Započeće svoje napredovanje u vjeri i približavanju  Allahovoj Milosti od koje se bio udaljio. Zaslužiće bezbeli Milost Gospodara, koji će mu svakim ramazanom skidati duhovno slijepilo i smanjivati srčanu dioptriju.

Dova

      Ja Rabbi molimo Te svim Tvojim lijepim imenima pokazi put zalutalima, Svoju milost potrebnima, daj u naša srca milost kao što si Jusufovo alejhis-selam srce milošću napunio.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, nadauboljesutra.blogger.ba

Nijaz SALKIĆ

04.08.2011.

ČAR I BERIĆET SEHURA I IFTARA

 Nijaz SALKIĆ

 Teče i ovaj ramazan. Ljudi se boje svega nepoznatog, pa i ramazana. Cijelu godinu ljudi pričaju i jedni druge straše o težinom posta, dugim toplim danima i kasnim teravijama. Kada jednom krene post i ramazan, sve bude i izađe drugačije. Allah Dragi dade insanu neku moć da sve teškoće prebrodi iskušenja iznese. Istina vjeruje, posti i namaz redovno obavlja samo vjernik. Zato i jest' vjernik u prvoj sofri odabranih i probranih Allahovih robova, a dahabetile postač. Jerbo, postači će ući u Džennet na posebnu kapiju koja se zove Rejjan.

Kada čovjek hoće da jede on sjeda za sofru, za siniju, za obični ili raskošni sto i jede sam ili u društvu. On doručkuje, ruča ili večera. Prije započinjanja posta se 'ruča', jede i zapošćava se u vremenu sehura. Jutarnji ručak sigurno nije obično jelo a sehur svakodnevno vrijeme. U vremenu sehura nalazi bereket i nafaka, a sam čin jela je ibadet jer se čini u ime Uzvišenog. Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed i En-Nesai.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao:" U trima stvarima je bereket ; u džematu, popari i sehuru". Hadis je sahih a prenosi ga Et-Taberani.

Eto već petu večer iščekujemo iftar. To je pobožno čekanja na istek još jednog svojevoljnog uzdržavanja od jela, pića i čuvanja jezika i ostalih tjelesnih organa od činjenja grijeha. Čekajući iftar vjernik bolje upozna sebe, svoju sobu, svoju kuhinju, svoju hanumu, svoje slobodno vrijeme, svoj posao i svoj sahat koji inače tokom godine otkucava vrijeme. Hrana je prijeka potreba čovjekova da preživi. Čovjek i ne zna šta znači biti gladan dok ne osjeti prazan želudac i struganje crijeva. Nije svejedno sam iftariti i to činiti u društvu većeg broja vjernika. Pokušaj da svaki dan nahranis makar jednog postača ili da u svojoj kući prirediš iftar za više njih, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ,,Ko nahrani postača, ima nagradu kao i onaj koga je nahranio (nagradu postača) a da se njemu ništa ne umanji od nagrade." (Bilježe Ahmed i Tirmizi)

Zato i jeste veliko biti vjernik-mu'min i održavati stalan kontakt sa svojim Stvoriteljem kroz ramazanske ibadete, pa i post. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Postaču kod iftara dova se ne odbija." Hadis je sahih, a prenosi ga Ibnu Madže. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslije iftara dovio ovom dovom: "Otišla je žeđ, nahranilo se tijelo i učvrstila se nagrada kod Allaha." Hadis je sahih a prenosi ga Ebu Davud.

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

RODNA GRUDA
<< 08/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


BOSNA U FILMU I SLICI













DOMAĆA LITERATURA
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO
Moj babo... Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









BOSNA JE DZENNET NA DUNJALUKU
LJUŠTILJE
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI KAPUT I BAJRAM
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJI FAVORITI
Stay Alive
burek
Filter
GORNJA PUHARSKA
MINUSPLUS
ancarstvoprirode
U urbanoj sahari života
Story of my life
Bloger gloger
Življenje
Bosnjacki front
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
Hikaje- mudrosti
Bosnian nasheeds
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
više...

BROJAČ POSJETA
1713381

Powered by Blogger.ba

site statistics