NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

31.08.2011.

TOP PUČE…..

Nijaz SALKIĆ

Još jedan Bajram dočekaše uspravno još uvijek živi i postojani muslimani. Sanjivo je (o)svanuo i probudio inače napola od ramazana budne saime, teravlije, saburlije i nafile insane. Sijale su inače sjajne naše džamije i mesdžidi. Tuga se nadvila na prostore džamijske, jer će većina njih samovati do slijedeće godine.

  Helem, mens'čini da je svake godine Bajram sve jači brend muslimanskog čovjeka. Svi mu se raduju s pravom i (ne)opravdano. Za Bajram su vezani derneci, provodi, biznis, xafsing i trgovina. Nejma u tome ništa loše samo da duhovnosti u nas ima, da je iskrenosti u nas, i da ramazanski zanost potraje.

   Uglavnom podijeliše se Bajramluci ako je neko imao šta dati i od koga darove primiti. Vrijeme je za nastavak mirisanja kroz duhovne vježbe u mjesecu  ševvalu i teoretsko pripremanje onih koji još nisu sve islamske šarte ispunili.

    Upamet!

29.08.2011.

SUTRA JE BAJRAM

Priredio: Nijaz SALKIĆ

  Sutra je naše veselje i kruna-tadž  koju će vjernici staviti na svoje mubareć glave. Uoči Bajrama has vjernicima je primljen post (nadamo se i molimo Uzvišenog za to). Jedina nagrada za primljen post je Džennet. Govorimo danas o ramazanskom Bajramu.  Kaže šejh Abdullah ibn-Salih Fevzan: “Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba da se iziđe na namaz ukazuje na obaveznost bajram-namaza svakome ko je u mogućnosti i nema opravdan šerijatski razlog za njegovo ostavljanje. Ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da iziđu na bajram-namaz, šta reći za muškarce?” (Ehadisus-sijam, 154).

U vjerodostojnim predajama zabilježeno je od Ibn Omera, Alije, r.a., i još nekih učenjaka iz prvih generacija da su smatrali pohvalnim kupanje povodom Bajram-namaza. Najbolje vrijeme za kupanje je nakon sabah-namaza za one koji to mogu učiniti i to im neće štetiti, a ako ne mogu, dozvoljeno im je da se okupaju u noći prije Bajrama.


Oblačenje i odlazak na Bajram

Sunnet je da se čovjek lijepo obuče kada krene na bajram-namaz. Čovjek bi za Bajram trebao obući najljepšu odjeću koju posjeduje, da se namiriše i da očisti zube.

Pohvalno (mustehab) je da onaj ko ide na bajram-namaz:

- obuće najljepšu odjeću - Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je džubbe koje je oblačio

samo na džumu, Kurbanski i Ramazanski bajram;

- okupa se, jer se prenosi od Abdullaha ibn-Omera da se kupao prije odlaska na bajram-namaz;
- pojede nekoliko hurmi ili neke druge hrane, slijedeći na taj način Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji - prema Enesovim riječima - nije izlazio na bajram-namaz dok ne pojede nekoliko datula ili nešto adekvatno tome (šljive npr.);

- porani kako bi zauzeo mjesto u prvom saffu i zaslužio nagradu koju je Allah pripremio onome koji čeka namaz u džematu;

- ode jednim a vrati se drugim putem; prema Džabirovim riječima: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na bajram-namaz je išao jednim, a vraćao se drugim putem" (Hadis je zablježio Buharija).

Sunnet Allahovog Poslanika je da se ide pješice na bajram-namaz, ne koristeći nikakvo prijevozno sredstvo. Naravno, ovako će se postupiti u slučaju da čovjeku ne šteti hodanje, ili da nije veoma daleko od džamije, toliko da bi mu pješačenje od kuće do džamije. Na ovaj propis ukazuje hadis Alije, r.a., u kojem kaže: ''Od sunneta je da se ide pješice na bajram.'' (Tirmizi, br. 530)


Žene i djeca na Bajramu

Sunnet je da Bajram-namazu prisustvuju i žene, i po ovom pitanju nema razlike da li su one stare ili mlade, ali pod uslovom da u njihovom izlasku nema nikakvih šerijatskih prekršaja, kao što je, recimo, nepropisno oblačenje, šminkanje, mirisanje i dr. Na to ukazuje prethodno spomenuti hadis Ummu Atijje, r.a., u kojem je navela: ''Naredio nam je Poslanik, alejhis-selam, da mlade djevojke izađu na bajramsku musallu iz svojih odaja, pa čak i da žene u hajzu prisustvuju Bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.'' (Buharija)

Djeci je, također, dozvoljeno da prisustvuju Bajram-namazu. Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a., u kojem se navodi da je upitan: ''Jesi li prisustvovao Bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom?'', pa je odgovorio: ''Da.'' (Buharija) Svakako da roditelji i staratelji djece trebaju paziti na djecu i njihovo ponašanje, kako ne bi ometali druge ili odvlačili njihovu pažnju. U današnje vrijeme se malo gdje klanja na musalli a džamije nisu adekvatne veličine, i uglavnom nisu prilagođeno ulasku žena u džamiju (nemaju posebnih ulaza za žene) pa ako je džamija prostranija i nema dovoljno muškaraca, mogla bi i žene prisustvovati Bajramu.

Sunnet je, također, po mišljenju većine islamskih učenjaka, da se donose tekbiri od izlaska iz kuće pa sve dok ne počne bajramska hutba, na osnovu riječi Uzvišenog: ''Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, ida Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.'' (El-Bekare, 185.)


Kako se obilježava Bajram

Čestitanje Bajrama se izražava riječima: Tekabellallahu minna ve mink. Ovaj način čestitanja se prenosi od ashaba, radiallahu anhum (Fethul-bari, 2/517) ili na neki drugi način koji je uobičajen kod muslimana nekog predjela. Kod nas je uobičajeno čestitanje riječima: Bajram šerif mubarek olsun! A odgovara se riječima: Allah raziolsun, Allah raziola.

Dozvola veselja, proslave i radovanja u danima Bajrama nikako ne znači dozvolu činjenja grijeha i ružnih postupaka. Nažalost, velik broj muslimana danas uopće ne razmišlja o tome postoje li ograničenja i uslovi pod kojima je dozvoljeno bajramsko veselje ili veselje općenito. Često se bajramska veselja pretvore u pijanke i šenluke što nejma ama baš nikakve  veze sa Bajramom akamoli sa našim časnim dinom.

 
Post šest dana ševvala

Po samom završetku bajramskog slavlja propisan je post šest dana mjeseca ševvala – zadnji veliki ibadet koji je usko vezan sa ramazanom i ramazanskim bajramom. U hadisu Ebu-Katade se kaže da se onome ko posti šest dana ševvala poslije ramazana piše nagrada posta jedne cijele godine (hadis je zabilježio Muslim). U jednoj od predaja ovog hadisa se kaže: “Allah, dželle šenuhu, desetorostruko nagrađuje, što znači da post ramazana ima težinu posta deset mjeseci. Kad se tome doda post šest dana ševvala dobija se cijela jedna godina”. Ova predaja nam pojašnjava mudrost propisivanja baš šest, a ne manje ili više, dana ševvala: Allah je, iz Svog neizmjernog dobra, htio da Njegovi robovi, koji su mu se približili u časnom mjesecu ramazanu više nego u drugim mjesecima postignu i ovu veliku nagradu – post cijele godine.

Ove dane je bolje uzastopno i odmah poslije Bajrama postiti, a dozvoljeno ih je postiti u bilo kojem dijelu mjeseca ševvala i razdvojeno jedne od drugih
(Subulu-s-selam, 2/231). Prvi (onaj koji posti trenutno i uzastopno) iskazuje svoju veliku čežnju i ljubav prema postu i bespogovornom obavljanju svega što je dobro i sa sobom donosi veliku nagradu, a ujedno izbjegava mogućnost za gubljenjem te velike prilike ukoliko se, zbog odgađanja, dogodi nešto što će ga spriječiti u izvršenju ovog velikog ibadeta.

Osoba koja je sa opravdanim razlogom (prema ispravnijem mišljenju onaj ko bez opravdanog razloga ostavi dan njegovo napaštanje nije validno) propusti post dana ramazana ili više, prvo treba napostiti propuštene dane, a zatim postiti nafilu u ševvalu. U hadisu se kaže: «Ko isposti ramazan i šest dana ševvala, ima nagradu posta cijele godine»; za onoga ko je propustio dan ramazana i više ne može se reći da je ispostio ramazan, te on, da bi dobio ovu veliku nagradu mora prvo napostiti propuštene dane, a tek poslije toga postiti šest dana ševvala. Ukoliko se desi da ipak da prednost postu šest dana ševvala, njegov post je ispravan i ostaje mu da, prije drugog ramazana, naposti propuštene dane (El-Furu', od Ibn-Redžeba, Fetava islamijje, 2/166.).

Ispravno je da se ševvalski post ne može postiti (napostiti) u nekom drugom mjesecu ukoliko se, iz ovoga ili onoga razloga, izostavi, to zbog toga što je post u ševvalu sunnet koji je vezan za ovaj mjesec i čini se u određenom vremenu kojeg je Zakonodovac precizirao, tražeći od ljudi da mu se na taj način približe i požure ka sticanju Njegove naklonosti i ljubavi, tu mudrost ne nalazimo u napoščavanju tih dana (Ehadisu-s-sijam, Abdullaha ibn-Saliha Fevzana).

Nafila uoči ramazanskog Bajrama

 Uoči Bajrama klanja se posebna nafila-namaz koja ima deset  rekata. Selam se predaje nakon svaka dva rekata. Na svakom rekatu nakon Fatihe uči se Kul huvallahu ehad  deset puta.

Kada se učini ruku (pregibanje), poslije učenja: “Subhane rabbijel  azim,” prouči se: “Subhanallahi velhamdulillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekberdeset puta.

Nakon namaza se prouči Estagfirullah hiljadu puta, učini se sedžda i na njoj prouči: “Ja Allahu, ja rahmaned dun ja ve rahimel ahirete, ja hajju ja kajjumu, ja zeldželali vel ikram. Igfir lii zunubii ve tekabbel savmii ve salatii.” 

Nakon toga moli od Allaha ono što hoćeš.

 

28.08.2011.

VRIJEME JE ZA HALVU

 Nijaz SALKIĆ

 Ma šta ko mislio o ramazanu ja ga volim. Sutra u ponedjeljak 29. avgusta on će otići u arhivu  mojih ispošćenih ramazana. Sutra ćemo se ponovo okupiti u svojim džematima da klanjamo jaciju uoči ramazanskog Bajrama. Ovog puta džematile če biti samo jacijski farz, a Vitr namaz klanjaće svako za sebe.

Uzdahnuće mnogi sutra. Jedni što će se moći malo opustiti i 'slobodnije' živjeti a drugi zbog žalosti za džematom ramazanskim. Helem, sutra ćemo se sjetiti naših roditelja, djedova, nena, amidža i strina, dajdži i ujni, kojih neće biti za kahvom i bajramskim ručkom. Ko zna proučiće im ja'sin ili fatihu, a ko ne zna učiti u Kur'anu, zamoliće nekoga da to uradi za njih.

Sutra će se i halvin miris čuti u džamijama. Običaj je starih dobrih Bošnjanki je da uoči Bajrama počaste klanjače poslije namaza. Zato vrijedne i čestite hanume, djevojke i snahe, večeras ili sutra ujutro pripremite halvu pa je donesite sami ili je pošaljite u džamiju.

Ej dovale šehri ramazanu!

27.08.2011.

POSLJEDNJA RAMAZANSKA TERAVIJA

 Nijaz SALKIĆ

 Ko je bio lijen, njemu je itako svejedno šta se događa izvan njegove sobe. On je bilhaber na sve ono vani izvan kućnog ili stanovanjskog praga. Lijeni najvole miris jastuka, ustajali vonj neprozračene i zamračene sobe a posebno, posebno su alergični na dnevnu svjetlost. Drugi što ponekad ovog ramazana navratiše u džemat da vide ko to ove godine u kojem safu sjedi, najviše se raduju zadnjoj teraviji. Oni će kao odhuknuti i uskliknuti, eto izdržalo se je ipak! Treći će pustiti iskrenu suzu i dubok uzdah što je ramazan na izmaku i što će se ovogodišnja teravija sutra preseliti u vjernička sjećanja i u teftere melekske.

Eheto dragi moji posjetioci i iskreni ašici vjere, sutra nam je posljednja ovogodišnja teravija. Neće biti više nakašljavanja pred džamijom, šaptanja u hodniku i  abdesthani prilikom podešavanja odjeće za namaz i dogovaranja ko će s kime i u čijem autu na teraviju. Poželjećemo mnogi mukabele, kasne teravije, ranojutarnje sehure, zajedničke i pojedinačne iftare, druženja do zore i slatki ramazanski umor.

Molim Uzvišenog da nam ukabuli naše ovoramazankse ibadete. Svemogući Allahu podari nam još koji ramazan da u njemu uživamo u duhovnoj i svakojakoj drugoj gotivi. Amin

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

25.08.2011.

MIMBERA-TRENUCI PREISPITIVANJA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةِ الْقَدْرِ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u  97. suri (El -Kadr / Odluka) u  1.-3. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إنا أنزلناه في ليلة القدر وما أدراك ما ليلة القدر ليلة القدر خير من ألف شهر.

Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr, a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci...

       A zatim, danas je petak, 26. avgust 2011., ili  26. ramadan, 1432. hidžretske godine. Ovo je trideset sedma džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

Teško je izustiti riječi zadnji, zadnja, posljednje, jer znamo da će i nama doći zadnji čas, zadnji dan, zadnji susret, zadnji hrane zalogaj, zadnji života uzdihljaj. Znajući da  sve što dođe mora i otići, sa tugom konstatujem da je ovo zadnja džuma u ovogodišnjem mubarek ramazanu. Teško je bilo u julu razmišljati o dolasku velikog mubareća u vrijeme velikih žega. Eto dođosmo do kraja blagoslovljenog mjeseca stojeći i ponoseći se i zahvaljujući Uzvišenom na ni'metu sabura. Ponosni smo vjernici što kao postači, klanjači, ibadetlije, daije, džometi i na putu dobra pomagači, uzmogosmo ukrotiti svoju tamniju stranu bića a opet s druge strane žalosni što nam odoše vakti sahati smiraja, uzdaha, duševnih doživljaja i nefsa uzdižući sahati.

      Sestro i brate u islamu!

     Iza nas ostade 25 dana borbe sa samim sobom, ostade i nezavršena bitka sa iblisom, neprijateljem svekolikog ljudstva. U toj skoro mjesec dana dugoj borbi svako je koristio oružje za koje je mislio da će se njime najbolje odbraniti i mir svome nefsu povratiti. Jedni su abdestom, redovnim namazom i postom suzili šejtanu djelovanje i barikadu mu postavili na put. Namaz i teraviju klanjali u džematskoj džamiji a bezbeli i koju noćnu nafilu otklanjali u gluho doba noći, da im se nađe u ahiretskim bisagama kad bude najviše trebalo. Drugi su pored redovnih džematskih namaza, teravija i posta omekšali srca i odžometili ruke. Pomagali su svoju siromašnu rodbinu, komšije i prijatelje a u dijeljenju nisu zaboravljali ni svoju islamsku zajednicu. Treći su klanjajući sve namaze u džamiji, posteći po istilahu, dijeleći i desno i lijevo, sebe ne zaboraviše i sebi udijeliše najviše. Znaju pravi mu'mini da onaj ko hoće u džepu, štali, u garaži, na njivi i na banci da ima, taj redovno dijeli i zekat na vrijem prištima. Nađoše iskreni mu'mini precizni izračun i nisab na svoj imetak. Na svakih 3090 evra dadoše 77 evra i 25 centi. Nije šala, vjernik se neće da kocka sa svojim imetkom jer mu'min dobro zna da ako se imetak uprlja i zarazi nedavanjem zekata ne gine propast imetka i njegovog gazde. Podijeliše vjernici i sadekatul fitr svako prema svome standardu. Jerbo nije svačiji ručak i večera isti pa ne bi trebao ni podijeljeni sadekatul fitr da bude jednak.

     Džemaate vjernički!

     Od ramazana nam ostadoše još samo četiri dana i pet noći. Večeras ovog petka većina ummeta Muhammedovog iščekuje najodabraniju noć u islamu, noć znanu pod imenom Lejletu-l-kadr. Noć Kadra bezbeli nije jedna od onih noći koje smo čekali u traženju svog identiteta, u traženju po svaku cijenu društva, svake nove godine sjedeći za nekim stolom i nekim društvom. Čekajući najluđu zadnju decembarsku noć smo tratili, harcali mnogo noći mladosti svoje. Lejletu-l-kadr odgovorno tvrdim nije novogodišnja noć. To nipošto nije ni zadnja momačka noć u kojoj se opija i pjeva do besvijesti zato što se kao više biti lud i mlad. To nije ni zadnja djevojačka noć u kojoj se goliši, pijanči i luduje. Nije to ni noć u kojoj se uz alkohol proslavlja rođenje sina, uspješno polaganje vozačkog ispita, proslava mature, primanja fakultetske diplome ili proslavljanja 50 godina života.

      Lejletul Kadr nije ništa od nabrojanog. Ovo je noć ibadeta, noć zikra, noć susreta sa samim sobom uz neminovno razmišljanje, studiranje svoje prošlosti i uviđanja svoje malehnosti, krnjavosti i prolaznosti, svjesnosti i velikog nadanjab da će nam dova biti kabul i oprošteni grijesi. To je noć molitvi, noć želja, noć iskrenog pokajanja, noć iskrenog plača i suza. Normalno da će večeras svi koji su neke stvari u životu skontali pohrliti u svoju džematsku džamiju (da su bogdom svi i na početku ramazana). Nekolicini muslimana će Lejletul kadr biti obična i sasvim 'normalna' noć, jer su bili u džamiji i džematu svake godine i svake večeri ovog ramazana. Drugima će to biti godišnji običaj da se popravi što se još da u životu popraviti. Oni će malo promijeniti svoj dnevni red događanja u kući i u ovoj noći. Ostaloj, ogromnoj većini muslimana će ova noć proći kao svaka druga uz televizor i obavezno pranje nogu pred spavanje.

   Mu'mini i mu'minke!

   Šta tražiti noćas u najvećoj i najblagoslovljenijoj noći u svojim dovama i molbama? Bezbeli da će dove  i želje biti različite.  Učenici će vjerovatno moliti Uzvišenog da im ova školska godina bude berićetli i uspješna. Nezaposleni za posao, zaposleni da bez njega ne ostanu, bolesni za zdravlje, razdvojeni za susret, neoženjeni i neudate za hairli druga, a zaduženi za povratag duga. Oni koji imaju sina u vojsci ili brata moliće Boga Dragoga da prestanu sukobi i da ne bude rata.

   Poštovani džemaate!

   Širom vasionske islamske zajednice u petak naveče pa do sabahskog jutra džamije će biti širom otvorene po vascijelu noć. U džematima će trajati cjelonoćni program uz učenje Kur'ana, zikrenja, klanjanja nafila i kazivanjem predavanja dočekati sehur i uz zajedničku sofru zapostiti novi dan. Mnogi se pitaju kako provesti ovu noć najkorisnije i šta u njoj učiti? Moj prijedlog je da se svako 'naoruža' knjigama o klanjanju namaza, sa  priručnikom za nafile namaze i ponekom zbirkom dova. To sve zato što je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Silazi naš Gospodar na nebesa dunjaluka u zadnjoj trećini noći i govori: "Ko Mi dovi, pa da mu se odazovem, ko nešto traži od mene pa da mu dadnem, i ko traži oprost od Mene, pa da mu oprostim." (Buhari i Muslim) Najvažnije u svemu pa i u ovoj noći je iskren nijet i dobra volja da se dođe u džamiju. Imami su puni elana i voljni  da svojim bogatim znanjem predvode namaz i dadnu upute kako da se iz ove noći najviše pribavi ahiretske koristi. Oni koji ipak ne budu moli u džamiju a ne znaju kako da iskoriste ovu noć u kući. Evo linka o lejletu-l-kadru.

    Dova

     Molimo Te Uzvišeni i Najmilostiviji Allahu daj nam iskrenost u ibadetu, omogući nam da iz ovog mjeseca izađemo čisti od grijeha kao na dan kada nas je majka rodila, primi naše ibadete, usliši naše dove i popravi stanje muslimana. Pomozi o Milostivi nama slovenskim muslimanima da otkupimo zemlju za džamiju u Ljubljani. Amin.

      Molimo Te Premilosti Allahu, oslobodi nas od vatre. Uputi našu djecu na pravi put, pomozi muslimane širom svijeta da izađu iz ropstva, potlačenosti, neznanja, zaostalosti i bijede.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari

Nijaz SALKIĆ

24.08.2011.

ŽENA U DŽEMATU

 Nijaz SALKIĆ

 Mnogo se diskutuje o pravima. Razglaba se o  muškim pravima, dječijim pravima, pa pravima životinja i eko temama za očuvanje biljaka i prirode. Žensko pitanje je danas jako prisutno u medijima, na tribinama učenjaka i stručnjaka. Nema ko nije načeo takvu temu na  na chatu i forumima. Znano je da je Islam ženu u svom učenju (po)stavio u prvu sofru. Ona je uzorna majka, učiteljica djece, njegovateljica ljudskog srca, čestita supruga i iskrena životna drugarica.

Zato oni koji bar malo poznaju Šerijat odbacuju ciljane, i horski dirigovane napade islamomrzaca po pitanju žene u islamu. Žena je u islamu  jednakopravan životni  patrner muškarcu. Iza svakog uspješnog muškarca stoji jedna žena. Zato i ovaj ramazan musliman i muslimanka moraju, zbilja moraju provoditi u izučavanju i upoznavanju svoje vjere i Šerijata.

Za većinu  islamskih propisa podjednako su zaduženi muškarac i žena. Tako i žene mogu ići u džemat i muškarci ih u tome ne mogu sprječavati.

Muhammed s.a.v.s., kaže: ,,Ne sprječavajte Allahove robinje da idu u džamiju''.

Žene u džematu klanjaju iza muškaraca, za što postoje opravdani razlozi, koje ne treba ove rede isticati. One ne mogu ići u džemat i džamiju i klanjati jedino u vrijeme hajza i nifasa. Braćo i sestre popunimo prazna mjesta u svom džematu i mesdžidu!

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

23.08.2011.

JOŠ MALO PA NESTALO

 Nijaz SALKIĆ

Evo pri kraju je 23. dan ramazana. Od večeras nam je ostalo još pet iftara. Svako ko je postio ovog ramazana uživao je u hrani u vrijeme iftara. Hrana je blago, ona je nimet dahabetile kada čovjek poslije dugog dana posta okusi vodu i hranu. Sigurno ste bili pozivani na iftare kod svojih rođaka i prijatelja. Domaćice su se trudile da premaše sebe i pripreme najbolje što od hrane imaju i što umiju i znaju. Kada se počne jesti i uživati u vrhunskoj kuhinji insan skonta da je hrane previše na sofri i da će je ostati kod domaćina da je jede nekoliko dana.

Zbog toga vam predlažem da za jedan od preostalih iftara iskoristite nešto iz naše bogate bosanske kuhinje. To je lahka hrana bez mesa i puno kalorija.

Tahrana čorba

 

 

Ako ćete da budete originalni, tahranu (trahanu) možete sami pripremiti na ovaj način.

Trebaće vam:

4 jajeta
paradajz sok
bijelo pšenicno brašno

Ako hoćete brže doći do jela onda kupite u Bosni gotovu smjesu tahrane, onda počnite se igrati velikog kuhara na način da:

Od jaja, paradajz soka i brašna zamjesite tvrdo tijesto. Neka stoji 4 dana. Potom tijesto protjerajte kroz đevđir i dobićete mrvice (tarhanu). Sušite u platnenoj kesi.

Potrebno (za čorbu): 1 kašika masla, 1 srednja kašika brašna, 1-2 paradajza, 1,5 litar mesne supe, 8 dkg tarhane, biber, crvena paprika.

Šljivopita-pečene šljive

 


1 kg zrelih, zdravih šljiva,
čaša i po šećera,
3
maštrafe (čaš) brašna,
Maštrafa (čaša) slatkog kajmaka,
dvije čorbene kašike
masla (putera).

Šljive operemo, odstranimo košpice, pa ih pošećerimo. Brašno uspemo u jedan u čanak, oveći sud i šljive dobro uvaljamo u brašno i redamo ih, raspučene na unutrašnju stranu u zamašćenu tevsiju. Maslo rastopimo pa šljivopitu pomastimo. Hladnu šljivopitu režemo na kocke, koje pokitimo slatkim kajmakom. Naravno, najbolje je šljivopitu jesti direktno iz tevsije jagmeći se sa ostalim sofradžijama do zadnjeg zalogaja.

Zahlada- desert

Za desert bih preporučio da vruću ili ohlađenu prohu skuhanu od najslađeg kukuruza 'Korajca' zadrobite u veliku ćasu kiselog mlijeka proizvedenog od najzdravijih bosanskih krava sa zelene bosanske planine Majevice. Preporučujem kompot i hošaf iz vražićkih bašči šljiva, jabuka i krušaka.

Afijetolsun, afijetola, prijatno, guten appetit, dobar tek!

22.08.2011.

HOĆEMO LI I OVOG RAMAZANA KLANJATI TESBIH NAMAZ?

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 Evo večeras ispratismo i 23. ramazansku noć. U preostalim neparnim noćima treba tražiti noć Kadra i od Uzvišenog iskati uputu, spas, oprost, Džennet, milost i bereket. Ono što nam je napotrebnije je oprost grijeha a velika želja je da nam evladi-naša djeca budu na putu islama, na pravom putu. Vjerujem da Ramazan maksimalno iskorišćavate u ibadetu, zikru i dovama.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَابْتَغُوا إِلَيْهِ الْوَسِيلَةَ وَجَاهِدُوا فِي سَبِيلِهِ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ O vjernici, Allah se bojte i nastojte da Mu se umilite i na putu Njegovu se borite kako biste postigli što želite.” (El-Maide, 35)

Bilježi hadis Muslim: “Uistinu, Allah kad zavoli nekog roba pozove Džibrila, pa kaže: ’Ja, zaista, volim toga, pa ga voli i ti.’ Pa ga Džibril zavoli, a zatim pozove kroz Nebo govoreći: ’Uistinu Allah, voli toga pa ga i vi volite.’ Pa ga zavole stanovnici Neba, a zatim mu se spusti prijem i na Zemlju. A kad zamrzi nekog roba pozove Džibrila, pa kaže: ’Ja, zaista, mrzim toga, pa ga i ti mrzi.’ Pa ga Džibril zamrzi, a zatim pozove stanovnike Neba: ’Zaista, Allah mrzi toga, pa ga i vi zamrzite.’ Pa ga zamrze, a zatim se spusti mržnja na Zemlju.”

Drugo pitanje je kako se približavati Allahu Uzvišenom, odnosno koja su to sredstva, metode i načini (vesīle) približavanja Allahu Uzvišenom?

Najbolji odgovor dao nam je Allah Uzvišeni u hadisi kudsijji koji prenose Buharija i Muslim:

“….i neprestano Mi se Moj rob približava nafilama tako da ga zavolim. A kada ga zavolim sluh sam njegov kojim sluša, vid kojim gleda, ruka kojom radi, noga kojom ide. Ako Me upita dajem mu, a ako Me zatraži u zaštitu, štitim ga…” Jedan od načina zarade sevaba i postizanja deredža je i klanjanje tesbih namaza.

O vrijednosti tesbih namaza!

Jedna od nafila kojom rob može da se približava Allahu Uzvišenom je i tesbih namaz, o kojem je hadis zabilježio Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže, Ibn Huzejme i Taberani.

Prenosi se od Ibni Abbasa, radijallahu ’anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve selleme, Abbasu b. Abdul-Muttalibu, rekao: “O, Abbasu, moj amidža (jā ’ammāh), zar da ti ne dadnem, zar da ti ne poklonim, zar da ti ne darujem, zar da ti ne izbrišem deset nedostataka. Kada ti to učiniš, Allah će oprostiti tvoj grijeh; prvi i posljednji, stari i novi, slučajni i namjerni, mali i veliki, tajni i javni. Deset (tih) nedostataka (izbrisaćeš tako da) klanjaš četiri rekjata učeći na svakom Fatihu i jednu suru, a kada završiš učenje na prvom rekjatu, dok budeš stajao izgovorićeš: Subhānallāhi, vel‑hamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber, 15 puta. Zatim ćeš učiniti ruku’ i dok budeš na ruku’u izgvorićeš to 10 puta. Kada podigneš glavu sa ruku’a izgovorićeš to 10 puta. Zatim ćeš se spustiti na sedždu i dok budeš na sedždi izgovorićeš to 10 puta. Kada podigneš glavu sa sedžde, izgovorićeš to 10 puta. Zatim ćeš učiniti sedždu i izgovoriti to 10 puta. Kada podigneš glavu sa sedžde, izgovorićeš to 10 puta, to je 75 puta na svakom rekjatu. To ćeš učiniti na četiri rekjata. Ako možeš da klanjaš taj namaz svaki dan jedan puta, klanjaj, a ako ne možeš onda u svakoj hefti jedan puta, a ako ne možeš onda svaki mjesec jedan put, a ako ne možeš onda u godini jedan puta. A ako ni to nemožeš onda u ‘životu jedan puta.” Ovo je Ibni Madžina predaja, a u Ebu Davudovoj predaji se dodaje: “Kada bi bio najveći grješnik na Zemlji, time bi ti bilo oprošteno.”, a u Tirmizijinoj: “Kada bi ti grijesi bili poput pješčanog brežuljka Allah bi ih oprosti tebi.”

Kako se klanja tesbih namaz?

Način klanjanja tesbih namaza je spomenut u ranije citiranom hadisu. Međutim, neke detalje treba pojasniti. Tesbih namaz klanja se kao ikindijski ili jacijski sunnet, sa jednim selamom, po imami‑eazamu Ebu Hanifi, ili dva selama po imami Šafiji. Neka ulema preporučuje dva selama, ako se klanja noću, odnosno jedan ako se klanja danju.

Po Tirmizijinoj predaji, shodno tumačenju Ibnul‑Mubareka, prvi tesbih “Subhānallāhi, vel‑hamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber, 15 puta,” uči se neposredno poslije Subhanke, na prvom, odnosno trećem rekatu, tj. prije bismille na drugom, odnosno četvrtom rekatu, a drugi tesbih “Subhānallāhi, vel‑hamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber, 10 puta”, uči se poslije sure na prvom odnosno trećem rekjatu, s tim da se poslije druge sedžde ne uči tesbih od 10 puta. To je na jednom rekatu 75 puta (25 stajanje, 10 ruku, 10 stajanje poslije rukua, 10 prva sedžda, 10 između dvije sedžde i 10 druga sedžda), ukupno 300 puta.

Ja sam na osnovu kazivanja u ovom hadisu napravio tabelu radi lakšeg snalaženja prilikom klanjanja ovog za nas jako korisnog nafila namaza.

TABELA ZA KLANJANJE TESBIH NAMAZA

1.rekat

2.rekat

3.rekat

4.rekat

Subhaneke,15x tesbih

15x tesbih

Subhaneke,15x tesbih

15x tesbih

Euza,  Bismilla

Bismilla

Euza,  Bismilla

Bismilla

Fatiha

Fatiha

Fatiha

Fatiha

Sura, npr. Tebbet,10x tesbih

Sura, npr. Kulhuvallahu ehad, 10x tesbih

Sura, npr. Tebbet,10x tesbih

Sura, npr. Kulhuvallahu ehad, 10x tesbih

Ruku; Subhane rabbijel azim 3x, 10x tesbih

Ruku; Subhane rabbijel azim 3x, 10x tesbih

Ruku; Subhane rabbijel azim 3x, 10x tesbih

Ruku; Subhane rabbijel azim 3x, 10x tesbih

Ispravljanje na rukuu Semiallahu limen hamideh, Rabbena lekel hamd,10x tesbih

Ispravljanje na rukuu Semiallahu limen hamideh, Rabbena lekel hamd,10x tesbih

Ispravljanje na rukuu Semiallahu limen hamideh, Rabbena lekel hamd,10x tesbih

Ispravljanje na rukuu, Semiallahu limen hamideh, Rabbena lekel hamd,10x tesbih

Sedžda, Subhane rabbijel eala 3x, zatim 10x tesbih

Sedžda, Subhane rabbijel eala 3x, zatim 10x tesbih

Sedžda, Subhane rabbijel eala 3x, zatim 10x tesbih

Sedžda, Subhane rabbijel eala 3x, zatim 10x tesbih

Kažemo Allahu ekber, sjedemo i proučimo 10x tesbih

Kažemo Allahu ekber, sjedemo i proučimo 10 x tesbih

Kažemo Allahu ekber, sjedemo i proučimo 10x tesbih

Kažemo Allahu ekber, sjedemo i proučimo 10 x tesbih

Ponovno kažemo Allahu ekber, 3x Subhane rabbijel e'ala, 10x tesbih

Ponovno kažemo Allahu ekber,3x Subhane rabbijel e'ala, 10x tesbih

Ponovno kažemo Allahu ekber, 3x Subhane rabbijel e'ala, 10x tesbih

Ponovno kažemo Allahu ekber,3x Subhane rabbijel e'ala, 10x tesbih

 

Ettehijjatu, salavati

 

Ettehijjatu, salavati, dove, selam

Imami Gazalija preporučuje da se ovome tesbihu dodaje: lā havle ve la kuvvete illā billāhil-’Alijjil-’Azīm, ističući da se ovaj namaz može klanjati uvijek, osim u vremenu kada je klanjati mekruh.

Na rukuu i sedždi učiće se uobičajno tri puta Subhāne Rabbijel-’Azīm, odnosno Subhāne Rabbijel-’E’alā, a zatim ovaj tesbih 10 puta.

Molimo Allaha Uzvišenog da nam olakša puteve i sredstva približavanja Njemu. AMIN!

21.08.2011.

MRZITI NEŠTO ILI NEKOGA

 Nijaz SALKIĆ

 Mržnja je svojstvo (pro)uzrokovano životnim problemima ili tjeskobom  u neuklapanju čovjeka u užu ili širu zajednicu. Može to biti i sistemsko i smišljeno izoliranje neke grupacije ljudi na rub životnih dešavanja od strane države ili društvenog uređenja. Reakcija odbačenih, izolovanih i segregiranih pojinaca ili grupa je mržnja kao odgovor.

Mržnja bez opravdanog razloga je po islamskom učenju haram. Međutim ako i postoji opravdan razlog za mržnju bolje je oprostiti ako se može, nego mrziti. Iz mržnje i u času mržnje nastajale su mnoge morije  i negativne posljedice.

U afektu čovjek je zlurad, odaje povjerenu tajnu, stvara čudne paktove sa osobama sa kojima u 'normalnim' uslovima uopće ne bi komunicirao. Čovjek koji mrzi sklon je odati povjerenu tajnu, krivo svjedočiti i (po)radovati se tuđoj bolesti, tuđoj propasti, pa čak i smrti.

Muhammed s.a.v.s., kaže:

,, Nije dozvoljeno muslimanu da mrzi svoga brata više od tri dana. Kada prođu tri dana, neka mu selam nazove, pa ako mu primi selam, obojica će biti nagrađeni, a ako ne primi selam, grijeh ostaje na onom drugom''.

,, Ko nosi mržnju više od tri dana, zaslužuje da uđe Džehennem''.

Upamet!

20.08.2011.

novi post

uskoro insaallah!

19.08.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (61)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-Sulasijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve an bea'dil hukemai men arefellahe lem jekun lehu meal halki lezzetun ve men arefed-dun'ja lem jekun lehu fihima ragbetun ve men arefe adlellahi teala lem jetekaddem ilejhil husamau.

Neki mudraci su rekli:

·        ko je spoznao Allaha dž.š., ne osjeća slasti u onome što je Allah stvorio,

·        ko upozna dunjaluk nema veliku žudnju za njegovim blagodatima, i

·        ko upozna pravdu Allaha dž.š., neće imati pred sobom neprijatelja.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

18.08.2011.

novi post

uskoro insaallah

17.08.2011.

novi post

uskoro insaallah

16.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

10. BOBAK: ZEKAT, OBAVEZA IMUĆNIH

Zekat je izvjesna količina određene imovine koju neki prema Božijoj zapovijedi daje u vlasništvo drugom muslimanskom licu.

Zekat spada u najveće Božije zapovijedi-farzove i kao takav spominje se u Kur'anu na preko trideset mjesta, upo-redo s namazom, što je najbolji dokaz koliku mu važnost Islam daje. Velika je Božija prijetnja za one koji su dužni a ne izvršavaju te dužnosti.

Obaveznici Zekata

 

لَّيْسَ الْبِرَّ أَن تُوَلُّوا وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ وَلَٰكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَالْمَلَائِكَةِ وَالْكِتَابِ وَالنَّبِيِّينَ وَآتَى الْمَالَ عَلَىٰ حُبِّهِ ذَوِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَالسَّائِلِينَ وَفِي الرِّقَابِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُوا ۖ وَالصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاءِ وَالضَّرَّاءِ وَحِينَ الْبَأْسِ ۗ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ

Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone''. (El-Bekare,177)

Da neko bude dužan davati zekat treba da ima ove uvjete: 1) da je musliman, 2) da je pametan, 3) da je punoljetan, 4) da ima određenu količinu (nisab) novca, zlata ili srebra — u kakvom bilo obliku, ma u čemu — ili druge imovine koja raste i razvija se, npr. trgovačke robe i žive stoke za rasplod. Ako je novac, zlato ili srebro, odnosno rečena imovina kod dotičnog pregodinila i ako taj nema na sebi duga koji bi, kad bi ga isplatio, okrnjio spomenutu količinu koju zovemo nisabom ili bi je posve nestalo. Ta količina (nisab) kod zlata iznosi 20 miskala (miskal = 4,58 g, 20 miskala = 91,60 g) kod srebra 200 drama (dram = 3,21 g, 200 drama ja 641,5 g srebra). Kod robe za trgovinu, te novca od papira i metalnog osim od zlata i srebra je onoliko koliko vrijedi 200 drama srebra u novcu. Kod žive stoke; kod goveda 30 komada, kod sitne stoke 40 komada.

Nisu obavezni dati Zekat

Prema tome zekat nisu dužni davati: ludi, dječaci (niti iko treba da iz njihove imovine daje), onaj koji nema od spomenutih imovina punog nisaba, onaj s drugom vrstom imovine, npr. zemlje i kuća, ne znam koliko, onaj u koga određena količina spomenutih imovina nije još pregodinila, onaj koji je dužan toliko da bi mu sva ta imovina otišla za dug kad bi ga isplatio, ili mu ne bi ostalo bar toliko koliko bi iznio nisab.*)

VRSTE ZEKATA

Zekat na dug

Zekat se mora davati i na dug koji neko ima kod drugih osoba ali tek onda kada se taj dug naplati. Da li dužnost davanja nastaje kad se sav dug naplati ili samo jedan njegov dio, da li se

*) sadekatu-l-fitr za 2011. godinu za Sloveniju, po osobi iznosi 10,00, 15,00 ili 20,00 eura. Nisab za zekat za 1432/1433 godinu, odnosno 2011/iznosi 3.090,00 eura.

 Budući da se vrijednost zlata i srebra mijenja, potrebno je svake godine izračunati vrijednost nisaba prema vrijednosti ovih dragocjenih metala.

mora dati i za prijašnje godine dok se nije ništa naplatilo od duga, — pri rješavanju tih pitanja valja znati slijedeće: Kod pojma »dug« razlikujemo tri vrste: »jaki dug«, »srednji dug« i »slabi dug«. »Jaki dug« je onaj što ga dužnik duguje za zajam ili trgovačku robu koju je odnio na.veresiju. »Srednji dug« je onaj što ga dužnik duguje za drugu kakvu imovinu, npr. kupio neko vola ili konja od težaka, dakle ne od trgovca, ili kupio.od netrgovca njegove polovne haljine, kupio nečiju kuću za stanovanje itd. »Slabi dug« je onaj koji proizlazi iz obaveza koje nemaju veze sa zamjenom za neku imovinu, kao npr. dužni mehr puštenici ili udovici koji one naplate, ili kad neko odbije da po oporuci nekog čovjeka primi neku svotu novca.

Kod »Jakog duga« mora se platiti zekat i za prijašnje godine dok je ležao dug kod dužnika, ali tek kad primi jednu petinu nisaba, odakle treba dati dva i po postotka, tj. četrdeseti dio. To mora učiniti ako je dug njegov kod osobe koja ga ne poriče, pa makar ta osoba bila sudski proglašena raspikućom, ili čak i poriče ali zajmodavac može dokazati da mu je dotični dužan.

Za »srednji dug« se ne mora dati zekat dok se ne primi koliko iznosi cijeli nisab. Da li će dati na njega j za prijašnje godine ili ne, o tom postoje dva mišljenja koja se osnivaju na dvije verzije, izvora (rivajeta). Jedno je mišljenje da treba i za prijašnje godine (to mišljenje zastupa više učenjaka), a drugo je da ne treba (neki tako drže).

Za »slabi dug« također se ne mora dati zekat dok se ne primi kolik cio nisab, i to pošto prođe godina dana po primitku.

Ova mišljenja su našeg imama Ebu Hanife, dok njegovi učenici Ebu Jusuf i Muhamed zahtijevaju da se dadne zekat na svaki dug bez razlike, čim se koliko bilo naplati, i to četrdeseti dio od naplaćenog iznosa.

Da bude zekat valjan i da se čovjek oduži dajući zekat, potrebno je namjeru izraziti (nijjet učiniti) bilo pri davanju nekome, ili pri izdvajanju ili odbrajanju iz svoje imovine. Kad bi dakle dao nekom novaca ne namjeravajući tada da je to u ime zekata pa kasnije nijet učinio da ono bude u ime zekata, a novac je još na srijedi, moglo bi valjati. Onaj kome se daje ne mora znati da je to zekat, pa čak kad bi mu rekao da je to poklon ili zajam, a ovamo za-nijetio da je zekat, moglo bi to vrijediti kao zekat. Zbog ovoga uvjeta o nijjetu ne može se dužnik osloboditi duga time da mu ga odbiješ u ime zekata. Tu bi morao dužniku dati sumu koliku ti je dužan, utvrdivši ga prije toga da će ti vratiti dug kad imadne sredstava, pa neka ti povrati tvoj novac u ime isplate duga.


Zekat na živu stoku


Pod živom stokom se ovdje misli sitno blago (ovce, koze) te krupno (goveda i. deve). Zekat se daje samo na onu živu stoku koja se vise od pola godine nalazi na paši (takvo živinče se zove »saune«), i koja nije radna stoka. Dakle od radne žive stoke, npr. volova koji oru ili vuku teret i one koja se više od po godine hrani na jaslama, ne treba davati zekata, pa makar je imao ne znam. koliko.

Ako je goveda manje od trideset (to je nisab za njih) ne treba davati zekata. Tek kada čovjek imadne trideset (naravno »sauna«) onda će dati jedno june koje je unišlo u drugu godinu. To vrijedi do broja trideset devet, a čim imadne četrdeset pa do isključivo šezdeset, valja dati june koje je unišlo u treću godinu. Ovo je po Ebu Jusufu i Muhamedu, kod kojih je isto da li se daje za 40 ili 59 komada, dok Ebu Hanife traži da se za ono što prelazi preko broja četrdeset daje razmjerno, tj. za jedan komad četrdeseti dio vrijednosti jednog dvogodišnjeg juneta, za dva komada dvije četrdesetine, za tri komada tri itd. Prvo je mišljenje .oda-branije kod učenjaka. Od šezdeset do šezdeset devet treba dati dvoje junadi u drugoj godini, za sedamdeset komada jedno june u drugoj i jedno u trećoj godini. Tako će se to računati kad god se poveća za deseticu, dakle za svako trideset komada po jedno june u drugoj, a za svako četrdeset komada po jedno june u trećoj godini. Bike se računaju kao i goveda. O devama ne govorimo jer ih u nas i nema.

Do ispod četrdeset ovaca ili koza (toliki je njihov nisab) nema zekata. Na 40—120 komada daje se jedan brav, na 121—200 komada daju se dva brava, na 201—399 daje se tri brava, na 400 četiri brava, a na svaku dalju stotinu po jedan brav.

Najmanji brav koji bi se mogao dati na ime zekata je onaj od godinu dana, jer bravče od najmanje godinu dana spada u brave na koje se daje zekat. Ali na samu janjad, jarad ili telad ne daje se zekat. Ako su pak pomiješani s veli: kim, npr. ima neko ovaca i janjadi zajedno 40 komada, onda treba dati zekat.

Ko bude dužan dati u ime zekata june ili bravče izvjesnog doba a nema ga, može dati mlađe a razliku namiriti u novcu pri davanju zekata. Uopće za svašto se zekat može dati u novcu, žitu ili nečem drugom što vrijedi procijenivši tačno ono što bi morao da dadne, a ostavivši sebi dotičnu stvar mjesto koje daje novac ili što drugo.

Po pretežnom mišljenju, na konje se ne daje zekat. (Istina Ebu Hanife smatra da treba i na konje davati zekat u ovim slučajevima: 1) kad su »saune« kao i svaka druga stoka, 2) kad ih ima i muških i ženskih i 3) kad se drže samo za rasplod. Zekat na njih iznosio bi 2,5*/» njihove vrijednosti ako ona odgovara nisabu). Na jahaće, dakle, to-varne i vojničke konje, kao i na same mužjake ili same kobile nema zekata ni po čijem mišljenju.


Zekat na 'mrtvo' blago

Pod mrtvim blagom se ovdje misli zlato i srebro u kom bilo obliku, te novac, ma koji bio, i roba za trgovinu, ma kakva bila (žito, brašno, druge životne namirnice, mehka, sitna, živa roba itd.).

Na zlato i srebro daje se zekat (kao i na sve zlatne i srebrene stvari) ako imadne zlata 20 miskala = 91,60 g, a srebra 200 drama = 641,5 g, i to četrdeseti dio od njih. Na zlato i srebro ispod spomenute količine ne daje se zekat.

Na novac od papira i metalni osim zlatnog kao i na robu za trgovinu se daje zekat ako iznosi svotu, odnosno vrijednost od 200 drama = 641,5 g srebra, i to 2,5»/» od vrijednosti toga.

Ko od pomenutih imovina nema nijedne toliko da bi vrijedila sama koliko je nisab, ali od svih imade vrijednost koliko je 91,60 g zlata ili 641,5 g srebra dužan je dati zekat, i to 2,5%.

Pri procjenjivanju zlata, srebra ili robe, kad neko hoće da daje na njih zekat u novcu ili kakvoj drugoj robi — što je dozvoljeno — treba uzeti u obzir tada postojeću vrijednost, tj. kad se daje (prema Ebu Jusufu i Muhamedu), ili u vrijeme kada je bio dužan dati (prema Ebu Hanifi), a ne onu vrijednost koju je to blago imalo u doba kada ga je nabavljao.

Ono što nije od čista zlata ili srebra, ali je u sastavu njegovu više zlata ili srebra nego druge primjese, smatra se kao od čista zlata ili srebra. Ako je pak više primjese, smatra se da nije od zlata ili srebra, pa zekat na to ne treba davati, osim ako spada u robu za trgovinu.

Na biser i dragulje nema zekata, osim ako su za trgovinu. Ako nisab na početku i svršetku godine bude čitav, zekat se mora dati makar se nisab tokom godine i krnjio.

U slučaju da bi po izmaku godine propala imovina nekim slučajem, onda otpada i zekat, a ako bi propao samo jedan dio imovine, razmjerno tome otpalo bi i zekata. Zekat se može dati za više godina unaprijed.


Ko su korisnici Zekata?

Zekat se daje muslimanu ili muslimanki koji su siromašni, tj. nemaju ništa ili imaju ali nemaju ni od čega suvišne imovine toliko koliko bi izašao nisab.

Može se dati i zdravu siromahu koji ima i svoje zarade. Ne može se dati nemuslimanu i imućnu čovjeku, a kao takav smatra se svaki čovjek koji ima koje bilo imovine u vrijednosti nisaba, ako to nije za ličnu upotrebu. (Imati npr. dva tri odijela za razno doba godine, jahaćeg ih' tovarnog konja, kravu za mužu, volove za oranje težaku — sve je to za ličnu upotrebu*).

(*) Čovjek koji ima takvih nekretnina: kuću za iznajmljivanje, dućan, bašču ili njivu, ali njihov dohodak ne može podmirivati potrebe njegove i njegovih ukućana, ne smatra se imućnim, pa mu se može dati zekat (po imami Muhamedu, dok Ebu Hanife i Ebu Jusuf drže da ne može).

Ne može'se zekat dati ni malom djetetu imućna čovjeka, dok velikom može ako nema svog vlastitog imetka. Ne može se dati ni ljudima od porodice Hašimovića odakle potječe naš Pejgamber s. a. v. s. niti onim koji su od loze h. Alije, h. Abasa, h. Džafera, h. Akila ili Haris ibni Abdul-mutaliba. Ne može se dati ni svojoj uzlaznoj ni silaznoj rodbini (roditeljima, roditeljima roditelja, sinovima, kćerima, makar za siromaha udatim, unucima, unukama itd.). Prema Ebu Hanifi ni žena mužu ne može dati zekata, a prema Ebu Jusufu i Muhamedu može. Ostaloj svojoj rodbini (braći, sestrama, tetkama, dajdžama, amidžama itd.), ne samo da se može dati nego je i najbolje, ako su potrebni.

Ne može se zekat dati u svrhu gradnje džamije, mekteba, vodovoda, mosta itd., zatim za ukop mrtvaca, isplatu njegova duga, uopće ondje gdje nema onoga kome je namijenjen zekat, a to je siromašna osoba kojoj treba da se zekat neposredno ili posredno (preko opunomoćenika) stavi u vlasništvo.

Ko bi dao zekat nekom za koga je mislio da je siromašan, pa doznao poslije da nije, neće mu trebati ponovo davati.

Mekruh je dati jednom siromahu toliko zekata da bi se on i sva njegova čeljad toliko obogatili da ne bi mogli više primati zekata, čak kad bi i eventualne dugove isplatio. Mekruh je slati zekat u drugo mjesto, osim ako ima svoje rodbine tamo, ili potrebnijih, ili pobožnijih ilj za muslimane korisnijih osoba koji se bave npr. podučavanjem ili učenjem.

Najbolje je zekat dati svojoj najbližoj rodbini, pa bližoj, pa komšijama, pa svim mahaljanima, pa svojim drugovima po zanimanju, pa tek drugim osobama iz svog mjesta. Razumljivo je da je bolje dati čovjeku koji je pod dugom nego onom koji nije, ili osobi koja ne može sobom zaraditi od one koja može itd.


Zaključna riječ o Zekatu

Za sve što ima čovjek, na prvom mjestu treba da je zahvalan Svevišnjem Bogu dž. š. koji mu je dao uvjete, najprije snagu i pamet, za rad i sticanje svoje imovine i tako mu omogućio da postane imućan. Mnogim je tako Bog dao sreću pa su imućni, dok drugi i pored svih nastojanja ostadoše oskudni. Neki bi opet radili ali im nedostaje sposobnost i prirodni dar, vještina, drugima zdravlje i snaga. Zato je Allah dž. š. naredio imućnim da od svoje imovine, i to samo od one koja raste i povećava se, podijele jedan neznatan dio — 2,5% — jednom u godini siromasima (od žive stoke za rasplod i robe za trgovinu, kao i od one koja je stvorena za to, kao novac, zlato i srebro. Ako ih vlasnik ne stavlja u promet da rastu, sam je kriv).

Dajući uredno zekat čovjek se odužuje Bogu dž. š., ispunjava Njegovu veliku zapovijed i zahvaljuje Mu se na blagodatima koje mu je On podijelio, a tako postaje dostojan i dalje Njegove naklonosti i milosti. Davanjem zekata čovjek pokazuje plemenitost svoje duše i njezinu čistoću od pogane i mrske škrtosti. Pomoći bijedniku i nevoljniku, te otrti sirotinjsku suzu — a to se čini baš zekatom — to je Bogu vrlo ugodno djelo i vrlo velika stvar kod Njega, za koju će On obilno nagraditi one koji daju zekat.

Zekatom se donekle izravnava ona velika razlika između dvije klase ljudi: bogataša i siromaha, uspostavlja se među njima sklad i prijateljstvo, mjesto kojih bi bez toga vladao razdor, mržnja i neprijateljstvo. To je od ogromnog značaja za društvene odnose među ljudima i zato je uzvišeni Allah i zaveo ovu dužnost bogatim, i to ne kao dragovoljno davanje — sadaku, nego kao dužnost, imperativ da daju izvjestan dio siromašnim, koji imaju pravo na to (Ve fi emvalihim hakkun).

Zekat treba davati draga srca, javno ili tajno, a tajno je još bolje, kako kaže uzvišeni Kur'an (In tubdussadekati, feni-imma hi, ve in tuhfuha ve tu'tuhel-fukarae fehuve haj-run lekum ve jukeffiru ankun sejjiatikum = »Ako razne sadake — zekat i drugo — uzdajete otvoreno, vrlo je lijepo, a ako ih tajno dijelite siromasima, to vam je još bolje i jedan dio grijeha će vam saprati«.

Kad dajemo sadaku — zekat i ostalo — treba da tražimo one koji su dobri i ispravni vjernici i od kojih dini--Islamu ima korist kao i one koji na prvi pogled ne izgledaju siromašni a u istinu jesu i pomoć im je potrebna.

Radi marljivo pa da imadneš toliko da daješ zekat i postižeš tu čast i nagradu, jer je uvijek bolje i za ovaj i onaj svijet da daješ nešto nego primaš od nekog! I naš Pej-gamber a. s. je rekao: »Gornja ruka je bolja od donje. Gornja je ona koja daje, a donja je ona koja prima«. No, ako si slučajno i oskudan, treba da se zadovoljiš s onim što imaš, a ne da gledaš da od drugog badava dobiješ. Zdravu čovjeku, koji ima danas šta jesti, harani je prositi.

Sadekatul Fitr

 

وَمَثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمُ ابْتِغَاءَ مَرْضَاتِ اللَّهِ وَتَثْبِيتًا مِّنْ أَنفُسِهِمْ كَمَثَلِ جَنَّةٍ بِرَبْوَةٍ أَصَابَهَا وَابِلٌ فَآتَتْ أُكُلَهَا ضِعْفَيْنِ فَإِن لَّمْ يُصِبْهَا وَابِلٌ فَطَلٌّ ۗ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ

Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše-rosulje. A Allah dobro vidi ono što vi radite''.

 Svakom imućnom muslimanu vadžib je dati bajramsku sadaku ili sadaku za svršetak posta, zvanu sadekai-fitr. Ona se daje za se i za svoju malu siromašnu djecu. Za odraslu (zrelu) djecu i za malu imućnu i za ženu ne mora se dati. Za malu imućnu daće se iz njihove imovine. Majka nije dužna davati za svoju djecu, makar i nemali oca, ali će u ovom slučaju djed dati za svoju unučad. Sadekai-fitr mora dati i onaj koji — s razlogom ili bez njega — nije postio ramazana.

Ko je taj što se smatra imućnim da bi morao davati sadekai-fitr kao i kurban klati, te da ne može* zekat primiti — rečeno je prije kad se govorilo o tome kome se ne može zekat dati.

Dužnost davanja sadekai-fitra nastaje rođenjem zore prvoga dana ševala do klanjanja bajram-namaza. Prema tome ko prije toga vremena umre ili se poslije toga rodi nije dužan dati sadekai-fitra. No, može se i prije toga dati na jedan, dva, pa, veli se, i na više dana.

Sadekai-fitr se daje onim kojima se daje i zekat, a kome se ne može dati zekat ne može ni sadekai-fitr.

Sadekai-fitr iznosi polovicu sa-a (l kg 666 g) pšenice ili čitav sa' ječma (3 kg 332 g), ili hurme ilj suhog grožđa. Može se dati i u novcu koliko vrijedi spomenuta mjera pšenice ili onog drugog. Dati u naravi mnogo je bolje u doba kada je oskudica u hrani. Danas je i islamska zajednica jedna od korisnica Sadekatul fitra i Zekata. Svake godine se štampaju blokovi na koje se prikuplja sadekatul fitr i Zekat za potrebe vjerskih škola, Fakulteta islamskih nauka i za potrebe opstoja i razvoja islamske zajednica koja nema potporu države za svoj opstoj i razvoj.

Sadekai-fitr za više osoba može se dati jednoj osobi sve ukupno, a da li se može podijeliti jedan sadekai-fitr pa ga dati napola dvojici ljudi, to je prijeporno.

Literatura: Fikh-ul-ibadat, Muhamed Seid Serdarević

15.08.2011.

DOK UČIMO MUKABELU

 Nijaz SALKIĆ

 Eh taj dragi ramazan i čari njegove. Ma niko nije kao vjernik. Na dobru šućura u iskušenjima sabura. Na teraviji uživa, noću zahvaljuje do sehura. Dan je vjerniku zlatna prilika da posteći i mučeći svoj nefs izčeliči volju i tabijat. Ima u tom ramazanskom danu još jedan vjernikov ćejf. To je učenje i slušanje Časnog Kur'ana.

Mukabela je divna prilika da insan učeći ili prateći druge, ponovi ono zaboravljeno, utvrdi nesigurno i nauči novo. Kur'an je bogati đulistan. To je Knjiga puna pouka, poruka, savjeta i kazivanja. On je opomena, prijatnja i lijek za ranjene duše i oboljela srca. Svaki put iščitavajući ga u originalu ili u prijevodu čovjek nešto novo otkrije.

Kur'an je kao stari prijatelj. Taman kada čovjek misli da ga je upoznao i o njemu sve dokučio, iznenadi kako malo zna ili ne zna ništa. Bože Dragi, kada se čovjek svaki dan druži sa Kur'anom pa otkrije svoje neznanje, šta je sa onima koji se nikako sa Kur'anom ne druže, a sve 'znaju'.

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

14.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

9. BOBAK: Post, posebna nagrada od Uzvišenog Allaha


"Kada zapostiš; neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost, l učini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš."

(Hadis)

Ramad(z)an je deveti mjesec lunarnog (hidžretskog) kalendara. O tome kako je dobio naziv postoje dva tumačenja: prema jednom od njih ramadan je glagolska imenica glagola remeda/jermudu, što znači spaliti, spržiti, ramadan spaljuje grijehe, kao što vatra spaljuje drva, a drugo tumačenje kaže da je u vrijeme kada su predislamski Arapi davali imena mjesecima bila velika žega i vrućina (ramdā), i tako su mjesecu, u kojem se to dogodilo, dali naziv ramadan.

Islamski učenjaci složni su u tome da je post mjeseca ramazana propisan druge godine po Hidžri. Iz toga proizilazi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio devet ramazana. Propisivanje posta prošlo je kroz dva stadija: u prvom stadiju ljudi su imali pravo birati između posta i it’ama (nahranjivanja siromaha) za svaki propušteni dan, a nakon toga slijedi drugi stadij u kojem se post uspostavlja kao individulna obaveza (fardu-’ajn), a it’am (nahranjivanje, fidja) ostaje važiti samo za one koji nikako nisu u mogućnosti postiti. Mudrost toga je postepenost (tederrudž) u propisivanju, kako bi se ljudi navikli na ovaj propis, slično kao u slučaju postepene zabrane alkohola, koja je prošla kroz četiri etape. Savm (post) u jezičkom smislu predstavlja ustezanje, ostavljanje, suzdržavanje, a u terminološkom (šerijatsko-pravnom) smislu označava ustezanje od jela, pića, spolnog općenja i svega što kvari post, od pojave zore do zalaska sunca, sa ciljem približavanja Allahu, dželle šanuhu, i sticanja Njegove naklonosti. Primjere za jedno i drugo značenje nalazimo u Kur’anu, jezičko u riječima Allaha, dželle šanuhu, u prijevodu značenja:

فَكُلِي وَاشْرَبِي وَقَرِّي عَيْنًا ۖ فَإِمَّا تَرَيِنَّ مِنَ الْبَشَرِ أَحَدًا فَقُولِي إِنِّي نَذَرْتُ لِلرَّحْمَٰنِ صَوْمًا فَلَنْ أُكَلِّمَ الْيَوْمَ إِنسِيًّا  "Pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti (savma), i danas ni s kim neću govoriti'",

a šerijatsko u riječima Allaha, dželle šanuhu:

أُحِلَّ لَكُمْ لَيْلَةَ الصِّيَامِ الرَّفَثُ إِلَىٰ نِسَائِكُمْ ۚ هُنَّ لِبَاسٌ لَّكُمْ وَأَنتُمْ لِبَاسٌ لَّهُنَّ ۗ عَلِمَ اللَّهُ أَنَّكُمْ كُنتُمْ تَخْتَانُونَ أَنفُسَكُمْ فَتَابَ عَلَيْكُمْ وَعَفَا عَنكُمْ ۖ فَالْآنَ بَاشِرُوهُنَّ وَابْتَغُوا مَا كَتَبَ اللَّهُ لَكُمْ ۚ وَكُلُوا وَاشْرَبُوا حَتَّىٰ يَتَبَيَّنَ لَكُمُ الْخَيْطُ الْأَبْيَضُ مِنَ الْخَيْطِ الْأَسْوَدِ مِنَ الْفَجْرِ ۖ ثُمَّ أَتِمُّوا الصِّيَامَ إِلَى اللَّيْلِ ۚ وَلَا تُبَاشِرُوهُنَّ وَأَنتُمْ عَاكِفُونَ فِي الْمَسَاجِدِ ۗ تِلْكَ حُدُودُ اللَّهِ فَلَا تَقْرَبُوهَا ۗ كَذَٰلِكَ يُبَيِّنُ اللَّهُ آيَاتِهِ لِلنَّاسِ لَعَلَّهُمْ يَتَّقُونَ

 "Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i’tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili." (El-Bekare, 187.)

Odrednica "sa ciljem približavanja Allahu, dželle šanuhu, i sticanja Njegove naklonosti" isključuje post onih koji poste iz navike, ili po uzoru na druge, ili iz zdrastvenih razloga, ili pod prisilom, ili kako bi se pokazali pred ljudima i sl. Njihov post se ne smatra šerijatski ispravnim, za njega neće biti nagrađeni, i njime nisu izvršili vjersku obavezu. Ovu odrednicu nalazimo u rječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko bude postio mjesec ramazana, vjerujući u Allaha, ubijeđen u njegovu obaveznost, i nadajući se Njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni prošli grijesi." (Buharija, Muslim)

Ramazan ima svoju svetost koju ni na koji način nije dozvoljeno oskrnaviti, činjenjem javnih grijeha u njemu, konzumiranjem hrane i pića na javnim mjestima, pomaganjem drugih u neizvršenju ove vjerske dužnosti, pozivanjem ljudi u grijeh, i bilo čime drugim što ukazuje na njegovo nepoštivanje i nipodaštavanje. Allah, dželle šanuhu, je odabrao ovaj mjesec, između ostalih mjeseci, za jedan od, Njemu, najdražih i najčasnijih ‘ibadeta, post, a odabrao ga je i za  spuštanje i objavljivanje Kur’ana, kao i svih prethodnih nebeskih objava. Vasile ibn el-Eska’, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ibrahimovi Suhufi objavljeni su u prvoj noći ramazana; Tevrat šeste noći ramazana; Indžil trinaeste noći ramazana, a Kur’an dvadeset i četvrte noći ramazana." (Ahmed)  

Držeći hutbu uoči ramazana posljednjeg petka u šabanu, Poslanik se obraćao vjernicima sljedećim riječima:
- O ljudi, prikučio vam se časni mjesec, mjesec blagoslova, sreće i napretka, mjesec u kome je noć Lejletu-l-kadr, koja je vrednija od hiljadu mjeseci. Allah vam je naredio da postite danju u ramazanu, a njegove noći da provodite u dobrovoljnom ibadetu. Ko obavi nafilu uz ramazan, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu, a ko obavi farz u ramazanu, kao da je obavio sedamdeset farzova izvan ramazana. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada je za strpljivost džennet. To je mjesec međusobnog ispomaganja muslimana, mjesec u kome se uvećavaju prihodi i opskrba vjernika. Uz ramazan posebno prakticirajte četiri stvari: dvije kojima će te zadovoljiti svoga Stvoritelja i dvije bez kojih vi nikako ne možete. One kojima ćete zadovoljiti svoga Stvoritelja jesu stalno ponavljanje (učenje) kelimei-šehadeta i istigfara, a ono bez čega vi nikako ne možete jeste da molite Allaha za džennet i tražite spas od džehennema. Ko priredi iftar postaču, imat će za to nagradu kao da je roba oslobodio, i bit će mu oprošteni svi manji grijesi učinjeni prema Allahu, dž.š.
 Ono što je među vjerovjesnicima Muhammed, a.s., među melekima Džebrail, među ženama h. Merjema, među objavama Kuran, među danima petak, među surama Fatiha - to je među mjesecima ramazan.

Post možemo definirati kao stroga islamska dužnost za svakog punoljetnog, pametnog i zdravog muslimana a sastoji se u ustezanju od jela, pića i seksualnog uživanja određeni vremenski period u toku dana, i to od zore do zalaska sunca.

Postiti je farz  osobi koja je:

-pametna,

-punoljetna,

-musliman da je,

-da zna da mu je to farz,

-da nije musafir ili da žena nije u hajdu i nifasu.

Vrste posta

Farz je post u toku mjeseca ramazana i post svih kefareta a prema nekim

fakihima i zavjetni post.

Vadžib je post kojim se napašta post nafile.

Sunnet je postiti jevmi ašuru tj. 9.i 10. dan Muharema.

Mendub je postiti tri dana svakog mjeseca, ponedjeljak  i četvrtak, šest dana Ševala. Davudov post se sastoji od posta svaki drugi dan.

Mekruh je postiti samo 10. dan Muharema, postiti u dane Bajrama, mekruh je neprestalno postiti, postiti samo petak.

Nema posta bez nijjeta

Post se sastoji od dviju komponenti: unutarnje namjere (nijjet) i ustezanja (suzdržavanja, ostavljanja, imsak), izostanak bilo koje od ove dvije komponente čini post nevažećim, osim u iznimnim situacijama, koje ćemo naknadno spomenuti. Nijjet podrazumijeva četiri stvari:

a) Čvrsto uvjerenje (da je sutrašnji dan, kojeg namjerava postiti, od ramazana), što je suprotno kolebljivosti i nesigurnosti;

b) namjeru određene vrste posta (post ramazana, ili zavjetni post, ili iskupni post, ili napaštanje i sl.), nije dovoljna uopćena namjera;

c) donošenje nijjeta u toku noći, u periodu između zalaska sunca i nastupanja zore, što je mišljenje većine islamskih pravnika, koji svoj stav temelje na riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko u toku noći ne učini nijjet za post, njegov post je neispravan." (Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže)

d) obnavljanje nijjeta za svaki dan ramazana, što potvrđuje prethodno citirani hadis. Ovo je, takođe, mišljenje kojeg zastupa većina islamskih učenjaka.

Nijjet ramazanskog posta glasi:

“Nevejtu en esume lillahi te’ala gaden min šehri ramadan” "Odlučih da postim sutra ramazanski post, u ime Allaha."

Post će biti pokvariti:

1. Jelo i piće

Jelo i piće spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare posta onome ko pokvari post jelom i pićem dužnost je napostiti propuštene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje. Međutim, ako bi neko jeo ili pio u zaboravu ili greškom, ne mora napostiti niti za to treba izvršiti keffaret - kaznu. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: "Ko zaboravi da posti pa pojede nešto ili se napije vode, neka nastavi s postom, jer Allah, dž.š., nahranio ga je i napojio." (Hadis bilježi šest hadiskih zbirki.)

2. Namjerno povraćanje

Ako osoba povrati zbog toga što ga je nadvladao nagon za povraćanjem, ne mora napostiti niti činiti keffaret. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: "Koga nadvlada nagon za povraćanjem, nije dužan napostiti, ali ko namjerno prouzrokuje povraćanje, neka napasti taj dan."
(Hadis bilježe Ahmed, Ebu-David, Tirmizija, Ibn-Madždže, Ibn-Hibban)

3. Hajz i nifas

Ako žena dobije menstruaciju ili se porodi, pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i nužno ga je napostiti.

4. Namjerno izazivanje sjemena (ejakulacija)

Bez obzira da li je to izazvano međusobnim ljubljenjem bračnih drugova, grljenjem ili upotrebom ruke, to kvari post i obvezuje počinitelje da naposte pokvareni post.Ako je to izazvano samo pogledom ili razmišljanjem, post neće biti pokvaren niti je potrebno napostiti. Također, post ne kvari izlazak sluzi koja prethodi izlasku sperme.

5. jedenje na prirodan način nečega što inače nije prirodna hrana kvari post, kao što je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluči da se omrsi, a posti, post će mu biti pokvaren čak i kada ne bi ništa pojeo ili popio, pošto je nijet temeljni dio posta, i ako se pokvari, odmah se kvari i post.

7. Ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva četiri mezheba i nekih drugih imama.
Ono što kvari post koji je obavezno napostiti, a zbog čega slijedi i kazna (kefaret). Od svih stvari koje kvare post, samo spolno općenje kvari post s obavezom da se naposti i kaznom (kefaretom) prema većini islamskih učenjaka. Kefaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj način što će počinitelj osloboditi roba, ili postiti šezdeset dana uzastopno, ili nahraniti šezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario post dužan je još i napostiti.

Ebu-Hurejre prenosi da je došao neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao:
- Propao sam, Božiji Poslaniče!
- A što te upropasti? - upita ga Poslanik, a.s.
- Općio sam sa ženom uz ramazan.
- Da li imaš roba da ga oslobodiš? - upita ga Poslanik a.s.
- Ne - odgovori.
- A da li možeš postiti dva mjeseca iz dana u dan?
- Ne - odgovori.
- A imaš li čime da nahraniš šezdeset siromaha?
- Ne - odgovori.
Potom je sjeo, a Poslanik, a.s., otišao i donio košaru hurmi, rekavši mu: - Podijeli ovo kao sadaku.
- Hoću li dijeliti siromašnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine nekoga kome su ove hurme potrebnije od nas? - odvratio je Poslaniku ovaj siromašni ashab.
Poslanik, a.s., nasmijao se tako da su mu se sjekutići pokazali od smjena, i rekao mu: - Idi i time nahrani svoju porodicu. (Hadis prenosi grupa poznatih muhaddisa.)

Hanefijski mezheb je na stanovištu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to spolnim odnosom, jelom, pićem i dr. povlači za sobom obavezno izvršavanje šerijatske kazne. Mezheb većine učenjaka je da su čovjek i žena u istom položaju što se tiče kazne (kefareta) ako namjerno spolno opće svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijetom posta. Međutim, ako se općenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetih post, nema kefareta ni za jedno od njih dvoje. Ako je žena prisiljena od čovjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na njega. Šafijski mezheb je na stanovištu da ženu ne obavezuje kefaret ni u kojem slučaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od mišljenja u hanbelijskom mezhebu. Kefaret se po većini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit će šezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ko nije ni to u stanju, nahranit će šezdeset siromaha.

Post neće biti pokvaren jer je:

Postaču je dozvoljeno kupanje i rashlađivanje vodom. Ebu-Bekr ibn-Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhammedovih, a.s., ashaba rekao: "Vidio sam Poslanika, a.s., kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog žeđi ili vrućine." (Hadis bilježe Ahmed, Malik i Ebu Davud)

Ako uđe voda u želudac bez namjere da se to desi, post nije pokvaren.
2. Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči i sl. dozvoljeni su makar i osjetio okus toga u grlu, jer oko nije prirodni put hrane u želudac.
3. Poljubac postača; Od Aiše, r.a., prenosi se da ju je Muhammed, a.s., ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavršeniji čovjek u samosavladivanju.

Od Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Poljubio sam svoju suprugu i ako sam postio. Otišao sam Poslaniku, a.s., i rekao mu: "Danas sam uradio užasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim ".
Muhammed, a.s., upitao me je :
"Sto misliš o ispiranju usta dok postiš?"
"To mi ne smeta, odgovorio sam mu."
"Pa zašto, onda, pitaš za ovo?", kazao mi je Allahov Poslanik, a.s."

U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slučaju za postača je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.

4. Injekcija

Dozvoljena je svaka injekcija pa čak i infuzija, bilo da se daje pod kožu ili u venu. Iako to stiže unutar tijela čovjeka, ipak ne kvari post, jer ne ulazi prirodnim putem.

5. Puštanje krvi

Postaču je dozvoljeno puštanje krvi, osim ako to utiče na fizičko slabljenje postača. U tom smislu puštanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman, što znači da je dozvoljeno.
6. Ispiranje usta i nosa

Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa, ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu-Hanife i Malik su na stanovištu da će onome koji ispira usta i nos pa se omrsi tako što mu voda ode niz grlo, makar i ne htijući, post biti pokvaren.
7. Stvari od kojih se ne može čuvati
Isto, kao i za ispiranje usta, vrijedi, i za stvari od kojih se ne može čuvati, kao što je pljuvačka, prašina koja je na putu ili od brašna, slina i si. Ibn-Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga što se kupuje.

8. Dozvoljeno je u ramazanskim noćima jesti, piti i spolno općiti, sve do pojave zore.

Ko ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a onaj ko spolno opći sa ženom mora prestati s pojavom zore.

9. Postaču je dozvoljeno da osvane džunup, kao što je dozvoljeno ženi koja je bila u hajzu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje može odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

Keffaret i Kada

Keffaret je kazna za namjerno prekinut post. Keffaret se sastoji u oslobađanju roba ili robinje, ako to ne može onda da uzastopno posti 60 dana, a ako to ne može zbog slabosti onda da nahrani 60 siromaha sa doručkom i večerom ili da jednog siromaha hrani 60 dana sa doručkom i večerom.

Iznos jednog obroka iznosi jedan S’aj tj.

-1 kg, 66 dkg i 6 g =1666 grama pšeničnog brašna ili

-3 kg, 33 dkg i 2 g= 1332 grama ječma.

Dovoljan je jedan keffaret za više učinjenih propusta.

Kada je napaštanje posta dan za dan, a to je u situacijama kada se post iz opravdanog razloga prekine ili se uopće ne započne postiti. Napostiti dan za dan tj. kada učiniti  dužni smo u sljedećim slučajevima:

Posta je oslobođen:

– svaki bolesnik kome post škodi,

– trudna žena i dojilja,

– borac,

-potpuni starac i starica,

– osoba koja radi na teškom fizičkom poslu,

– poljoprivrednik koji ne može da odgodi žetvu.
Svi ovi navedeni dužni su napostiti dan za dan osim starca i starice kao i teškog bolesnika koji ne očekuje oporavak i oni će ako mogu nahraniti siromaha sa jednim sa’aom.

O I’tikafu

I’tikjaf znači namjerno boravljenje izvjesno vrijeme u džamiji u kojoj se klanja svih pet dnevnih namaza i to radi sevapa. U džamiji u kojoj se ne klanja svih pet dnevnih namaza ne može se i’tikaf činiti. Žena i’tikaf može učiniti u svojoj kući ako ima jednu sobu u kojoj uvijek klanja. I’tikaf u šerijatskom pravnom smislu znači povlačenje u džamiju u ime Allaha dž.š. radi ibadeta i to posljednjih 10 dana mjeseca Ramazana.

Imamo tri vrste i’tikafa i to:

-vadžib a to je zavjetni i’tikaf,

-sunneti muekkede to je  i’tikaf  zadnjih 10 dana mjeseca Ramazana i ako ga netko učini sa ostalih spada odgovornost jer je on ‘alel- kifaje.

-mustehab je i’tikaf koji je izvan ovih.

Za valjanost i’tikafa uvjet je:

- da čovjek posti

- ne smije se udaljavati iz džamije osim za obavljanje nužde i mijenjanje abdesta,

-u džamiji jede pije i spava,

-ne smije imati odnos sa ženom,

-treba činiti što više ibadeta,

-treba ponijeti osnovne potrebe za svakodnevni život npr. odjeća, pribor za higijenu isl.

Odlike postača

"Džennet jedva čeka četvericu: učača Kurana, onog ko čuva jezik od griješna govora, džometa koji nahrani gladnog i postača u mjesecu ramazanu."
O težini i veličini posta jasno kazuje i sljedeći hadis:
"Ko isposti ramazan u ime Allaha s čvrstim i iskrenim imanom, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi -Allah će mu oprostiti ranije učinjene grijehe prema Njemu."

S druge strane, post je, po hadisu, jedini ibadet koji ne prestaje i kada se spava.

"Postačevo je spavanje ibadet, njegova je šutnja tesbih (veličanje Allaha dž.š.), njegovo se djelo udvostručuje, dova mu se prima, a grijesi opraštaju."
Dakle, tokom cijelog ramazana postač je u ibadetu. Pored kuranskih ajeta kojima se naređuje post, on i na osnovu sahih hadisa spada u islamske šarte. "Islam se zasniva na pet temelja: šehadetu, salatu, zekatu, hadžu i savmu ili ramazanskom postu", kaže Resulullah.
التَّائِبُونَ الْعَابِدُونَ الْحَامِدُونَ السَّائِحُونَ الرَّاكِعُونَ السَّاجِدُونَ الْآمِرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَالنَّاهُونَ عَنِ الْمُنكَرِ وَالْحَافِظُونَ لِحُدُودِ اللَّهِ ۗ وَبَشِّرِ الْمُؤْمِنِينَ  "Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih se propisa pridržavaju - a vjernike obraduj" (Kuran, et-Tevbe,112.)

U prave muslimane i muslimanke, vjernike i vjernice koji su Allahu poslušni i pokorni, potpuno iskreni, odani, predani i strpljivi, skrušeni i darežljivi, koji se grijeha i bluda klone i koji mnogo Allaha spominju - spadaju svakako i postači. Ovakvim ljudima Allah, dž.š., obećava oprost i neizmjernu nagradu. Post je, po hadisu, takav fadilet da Allah svako djelo prepušta čovjeku, ali post uzima Sebi i za njega obećava posebnu, neodređenu, za čovjeka nepoznatu nagradu; a najmanja je nagrada za učinjeno dobro djelo deseterostruka, jer, kako dalje navodi hadis, postač radi Allaha ostavlja hranu, piće i strasti, čineći to svjesno u ime Allaha. Čovjek se tako na jedini način, što se hrane tiče, izdiže i odvaja od životinje.
Svaki postač posti od zore do akšama. Vrijeme ustajanja na ručak naziva se SEHUR, vrijeme kada se zanijeti post - IMSAK, a vrijeme kad se prestaje postiti - IFTAR. Ko ima mogućnosti, lijepo je da se iftari hurmom ili vodom.

Najveća noć-Lejletu-l-kadr

Allah, dž.š., u suri El-Kadr/Noć Kadr u 1, 2 i 3 ajetu kaže:  

إنا أنزلناه في ليلة القدر وما أدراك ما ليلة القدر ليلة القدر خير من ألف شهر.

Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr, a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci...

A zatim, danas je petak, 03. septembar 2010., ili  24. ramadan, 1431. hidžretske godine. Ovo je trideset i peta džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Brzina prolaska vremena je jedan od predkijametskih znakova. Braćo i sestre u islamu, evo nas već u posljednjoj trećini mjeseca ramazana postimo 24. dan a klanjamo 25. teraviju. U nedjelju ako Allah da, dočekujemo 27. noć ramazana, u narodu poznatiju kao noć Kadra,  'Noć bolju od hiljadu mjeseci'.

Poslanik, s.a.v.s., se u noćima zadnjih 10 dana ramazana posebno predavao ibadetu. Iako su mu u činjenju ibadeta i izvan ramazana noge oticale od dugog stajanja u namazu, u posljednjim danima ramazana posebno bi bio aktivan. On s.a.v.s. bi mnogo spominjao svoga Gospodara, činio mu dovu, klanjao obavezne i dobrovoljne nafila namaze i postio.  I ne samo to, Poslanik, s.a.v.s., je tražio i od svih onih koji su u njegovoj blizini da se na sličan način ponašaju. Devletlija bi budio svoje ukućane, časne supruge i ukazivao im na značaj ovih momenata. Nije mogao podnijeti da neko od njegovih bližnjih u tim trenucima sveopće Božije milosti bude zaokupljen nečim drugim i da olahko propusti te Božije darove.

Allah, dž.š., kaže:  

إنا أنزلناه في ليلة القدر وما أدراك ما ليلة القدر ليلة القدر خير من ألف شهر.

Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr, a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci... Ibn Ubejne je rekao: "Gdje god se u Kur'anu spominje izraz "ve ma edrake"  - "  Da li ti znaš"?, Allah dž-š. je tome o čemu se pita poučio svoga Poslanika. A gdje god se spominje "ve ma judrike", isto "da li znaš?" to je ostala tajna čak i pred Poslanikom a.s.". Kao što vidimo u ovoj se suri spominje "ve ma edrake", što znači da je Poslanik bio upućen i upoznat sa vrijednosti "Lejtetul-kadra" kao i sa vremenom njenog pojavljivanja.

U ovom vaktu moralne i svake druge krize, ljudi su željni istinskih vrijednosti. Zato istinski ašici,  asli željno iščekuju ovu mubarek noć. Noć Kadr je posigurno noć Allahove milosti sa kojom je došla objava i poslanstvo Muhammedu a. s. Lejletul-Kadr je vrhunac slavljenja Dragoga Boga, noć zajedničkih dova: namaza svih meleka, ljudi i čitavog kosmosa. U ovoj mubarek noći sve diše i miriše namazom i dovama koje ključaju u srcima i prodiru iz srca. Cijeli svemir je u budan a dahabetile mu'minske duše, srce, razum i tijelo. Sa ljudima u dovama učestvuju i meleki koje predvodi najodabraniji melek Džebrail. Lejletul-Kadr je zbilja najveći teferič insanskih duša, praznik meleka u kojoj podjednako učestvuju svi, ljudi i meleki.

Halis mu’mini  u ovoj noći bi se trebali u takmičenju u dobrim djelima ugledati na Ebu Bekra, Allah bio sa njim zadovoljan,. Primjer Ebu Bekra je jako zanimljiv i poučan. Rekao je Enes ibnu Malik, Allah bio sa njim zadovoljan: "Klanjao je Poslanik jednog dana sa svojim drugovima sabah namaz, zatim se usmjerio prema njima, pitajući ih: "Ko je od vas osvanuo posteći?" Reče Omer: "Zanoćio sam, Božiji Poslaniče, sa nijetom da ne postim, tako da ja ne postim." Reče Ebu Bekr: "Zanoćio sam, Božiji Poslaniče, sa nijetom da postim, tako da ja postim." Zapita poslanik: "Ko je od vas danas posjetio bolesnika?" Reče Omer: "Božiji Poslaniče, klanjao sam sa tobom sabah i nisam se odatle pomakao." Reče Ebu Bekr: "Obaviješten sam jučer da je brat Abdurrahman ibnu Avf bolestan, pa sam ga posjetio prije sabah namaza." Zapita Poslanik: "Ko je od vas nahranio siromaha?" Reče Omer: "Božiji Poslaniče, klanjao sam sa tobom sabah i nisam se odatle pomakao." Reče Ebu Bekr: "Izašao sam od Abdurrahman ibnu Avfa i našao sam kod Abdurrahman ili Abdula ibnu Ebu Bekra komad hljeba od ječma, kojeg sam uzeo i sa njim nahranio siromaha." Rekao je tada Poslanik: "Ti, o Ebu Bekre, raduj se džennetu." Reče Enes: "Uzdahnuo je Omer tako da se čuo glas. Gdje mu je rekao Poslanik riječ sa kojom je bio zadovoljan. Da bi rekao Omer: "Nisam se takmičio sa Ebu Bekrom u dobru, a da me nije pretekao." (Tuhfetu Es-Sidik, Ibnu Belban) Dakle, ovu noć treba provesti u različitim oblicima ibadeta kao što je: Učenje i iščitavanju Kur`ana na arapskom i sa značenjem na svom jeziku, u noćnom namazu, u traženje oprosta, u pokajanju i dovama itd.

Posebice moramo obratitimo pažnju na teraviju i noćni namaz: "Ko provede Lejletu-Kadr vjerujući i očekivajući nagradu, biće mu oprošteno pretdhodo učinjeno." (Buhari, Muslim) Klanjajući pojedinačno ili u džematu u svojoj kući ili mesdžidu, što je bolje. Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve selem: "Ako čovjek klanja sa imamom sve dok ne završi, upisuje mu se noćni namaz." (Ahmed, Ebu Davud, hadis sahih)

Nafila u noći Kadr

U noći Kadr klanja se posebna nafila-namaz. Prenosi se od Ibn Abbasa, r.a., da je čuo Vjerovjesnika, a.s., kako kaže:”Ko klanja u noći Kadr dva rekata na svakom treba proučiti Fatihu jedanput i Kul huvallahu ehad sedam puta, a nakon selama zatražiti oprost riječima: ‘Estagfirullahi ve etubu ilejhi’ sedamdeset puta, neće ustati sa svoga mjesta, a da Allah, dž.š., ne oprosti grijehe njemu i njegovovim roditeljima, i poslat će Allah, dž.š., meleke da posade drveće u Džennetu i dobit će dvorac kraj kojeg će rijeke teći i neće otići sa dunjaluka sve dok ovo ne vidi.”191  Nafila povodom Lejletul-kadra ima najmanje dva rekata, dok najveći broj rekata zavisi od samog klanjača. Najbolje bi bilo tokom dana pripremiti se, a zatim cijelu noć Kadr provesti u ibadetu jer je cjelokupna noć, od akšama do pojave zore blagoslovljena. Ova nafila klanja se nakon teravih-namaza, a prije vitra.  Selam se predaje nakon svaka dva rekata.  Nijet za ovu nafilu je: “Nevejtu en usallije lillahi teala salate lejletil kadri edaen mustakbilel kibleti Allahu ekber.”  Nakon namaza se prouči 100 salavata na Vjerovjesnika (Allahumme salli ala Muhammed), a.s., ili onoliko koliko neko želi. 

Kad je jednom Poslanik a,s, držao hutbu, i tokom penjanja na mimber, na prvoj stepenici je rekao amin tako isto na drugoj i trećoj, ashabi se zabrinuše i upitaše poslanika zašto je to tako uradio a prije to nije radio tokom penjanja na mimber, on a,s odgovori; Kada sam bio na prvoj stepenici, Džibril mi reče; O Muhamede, ko god dočeka i doživi ramazan a ne oproste mu se grijesi, neka propadne, reci amin, i ja sam rekao. Zatim sam se popeo na drugu stepenicu,  Džibril a,s, reče;  O Muhamede ko god dočeka i doživi Lejletul Kadr, a ne oproste mu se grijesi, neka propadne, reci amin, i ja sam rekao. Zatim kad sam bio na trećoj stepenici, Džibril a,s, reče; O Muhamede ko god dočeka starost svog roditelja ili njih obadvoje, a ne budu mu oprošteni grijesi, neka propadne, reci amin, ja sam rekao”.

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَتَاكُمْ رَمَضَانُ شَهْرٌ مُبَارَكٌ فَرَضَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ عَلَيْكُمْ صِيَامَهُ تُفْتَحُ فِيهِ أَبْوَابُ السَّمَاءِ وَتُغْلَقُ فِيهِ أَبْوَابُ الْجَحِيمِ وَتُغَلُّ فِيهِ مَرَدَةُ الشَّيَاطِينِ لِلَّهِ فِيهِ لَيْلَةٌ خَيْرٌ مِنْ أَلْفِ شَهْرٍ مَنْ حُرِمَ خَيْرَهَا فَقَدْ حُرِمَ.

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Došao vam je ramazan, mubarek mjesec. Allah, dž.š., vam je u njemu propisao post. U njemu se otvaraju vrata neba, zatvaraju vrata Džehennema i okivaju šejtani, nepokorni Allahu. U njemu je noć bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude uskraćen za njezino dobro, uistinu je uskraćen!" (En-Nesai, Sunen)

Lejletul-Kadr je i noć Tevhida i iskrenog izgovaranja tehlila: “La ilahe illallah”, izgovaranje tesbiha Subhanalah, tahmida  Elhamdulillah i tekbira Allahu ekber. Znajmo da je  La ilahe illallah džennetski ključ. Ko ove riječi izgovora iskreno i po njima živi Allah dž. š. će ga uvesti u džennet.  Koliko je ovo važno najbolje se vidi iz riječi Muhammed a. s. koje prenosi ashab Ebu Hurejre, a koje glase: “Dvije su izreke lahke jeziku, teške na ahiretskoj tezulji i drage Milostivom: “Subhanellahi, ve bi hamdihi, subhanellahil-azim”. Dakle, i ove riječi treba što više učiti u noći Lejletu-Kadra.

Poslanik, s.a.v.s., preporučio svojoj časnoj supruzi, Aiši, r.a. da uči ovu dovu:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ كَرِيمٌ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي.

Allahumme inneke afuvvun tuhibbul afve fa'fu anni

"Allahu moj, zaista Ti praštaš i plemenit si, voliš praštati, pa oprosti mi!" (Et-Tirmizi, Sunen, br. 3.435)

To sve zato što je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Silazi naš Gospodar na nebesa dunjaluka u zadnjoj trećini noći i govori: "Ko Mi dovi, pa da mu se odazovem, ko nešto traži od mene pa da mu dadnem, i ko traži oprost od Mene, pa da mu oprostim." (Buhari i Muslim) Kao što se prenosi od nekih ispravnih prethodnika da su se pripremali za ovu noć tako što bi se kupali, mirisali i oblačili lijepu odjeću. Temim Edari je posjedovao ogrtač vrijedan hiljadu dirhema kojeg bi oblačio u noći za koju je prepostavljao da je Lejletul-kadr. Ibrahim Nehai bi se kupao svake noći zadnjih deset noći Ramazana. A Enes ibnu Malik bi se dvadeset i četvrte noći kupao, mirisao i oblačio ogrtač." (Vahatu Iman)  Poslušajmo i ovaj hadis: "O ti koji želiš dobro, približi se, a ti koji želiš zlo, udalji se, a Allah oslobađa od vatre svake noći." (Tirmizi, Ibnu Madže, Ahmed, hadis hasen)

Tu noć je vrijednije provesti u ibadetu nego trideset hiljada drugih noći. Ova poruka je rečena u kur'anskom ajetu: "Noć Kadr je vrijednija od hiljadu mjeseci." (Sura Kadr)

Jedne prilike Vjerovjesnik, a.s., je spomenuo nekog čovjeka iz Benu Israila po imenu Šemuni gazija koji se na Allahovom putu borio 1000 mjeseci. Ashabi su se tome začudili, a potom rastužili jer su shvatili da oni nisu u mogućnosti sustići njegova dobra djela jer oni žive znatno kraće, pa im je Allah, dž.š., podario Noć kadr koja je vrednija od 1000 mjeseci koje je taj gazija proveo u borbi na Božijem putu.  U jednom predanju stoji da je Sulejman, a.s., vladao 500 mjeseci i da je Zul-Karnejn vladao 500 mjeseci, a Allah je onome ko provede Noć kadr u ibadetu podario bolje od njihove vladavine, dakle, Allah daje nagradu od 1000 mjeseci.

Bogata je je ova noć svakim hajrom i događajima. Saznajemo iz autentičnih Poslanikovih hadisa da se u ovoj noći spusti na Zemlju više meleka nego što ima pustinjskog pijeska i prašine, i zbog njihovog prisustva na Zemlji ova noć ima posebnu vrijednost. Allahov Poslanik, Muhammed a.s. je praktikovao, kada je nastupila zadnja trećina Ramazana, da se odvoji se od svojih žena i oživljavao bi noći ibadetom. Znači nije se sastajao noću sa svojim ženama. Budio je i članove svoje porodice da čine ibadet sve do pojave zore. (Buhari)

Nije nikakvo pravilo ili ustaljeni zakon da Lejtetul-Kadr bude svake godine istu noć. Na primjer, većina ljudi smatra da ona bude dvadeset i sedmu noć Ramazana. A to ne mora biti tačno. Zato koristimo i preostale neparne noći u traženju noći Kadra.

 Molimo Te Uzvišeni i Najmilostiviji Allahu daj nam iskrenost u ibadetu, omogući nam da iz ovog mjeseca izađemo čisti od grijeha kao na dan kada nas je majka rodila, primi naše ibadete, usliši naše dove i popravi stanje muslimana. Pomozi o Milostivi nama slovenskim muslimanima da otkupimo zemlju za džamiju u Ljubljani. Amin.

Molimo Te Premilosti Allahu, oslobodi nas od vatre. Uputi našu djecu na pravi put, pomozi muslimane širom svijeta da izađu iz ropstva, potlačenosti, neznanja, zaostalosti i bijede.

Molimo Te Allahu, učini nas od onih koji redovno udjeljuju zekat i sadekatul-fitr i provode mubarek noći ramazana u ibadetu i od onih halis iskrenih Tvojih robova koji će dočekati i tražiti Lejletul-kadr, kako bi zaradili Tvoju milost i Tvoj oprost. Amin!

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Nafile, mr. hfz. Elvir Duranović,  fikhski propisi o postu, Muharem Štulanović

 

13.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

8. BOBAK: Klanjam namaz, zahvaljujem Uzvišenom Allahu

 

Namaz je najbolja zahvala Uzvišenom Tvorcu od kalu bela do Dana sudnjega. nNamaz je spoj onoga najboljeg što rob može Rabbu iskazati kroz molitvu, veličanje i zahvaljivanje. Namaz je halka koja čovjeka drži da opstane a da insan ostane. Namaz je onaj tanahni i najprecizniji kantar kojim se mjeri nečiji  iman i vjera u Boga Dragoga. Namaz je prakticiranje bogoštovlja i slatki drhtaj vjerničkih duša pri svakom podizanju ruku spram ušiju i ramena, u skrušenom opetovanju i izgovaranju najljepših besjeda, Allahu ekber. Namaz je najljepše trošenje vremena i  odlika onih koji se Boga boje, onih koji njemu streme, onih koji imaju visokopostavljene ahiretske ciljeve. Na kraju, to je odlika onih koji se Allahu raduju svakog dana najmanje 5 puta.

Svi ibadeti su propisani na Zemiji osim salata-namaza. Ovaj propis Muhammed alejhiseselam je primio na svoju dušu i srce, na nebu prilikom svog velikog Mira'adža. Time mu je ukazana velika počast a ljudstvu kroz namaski propis data velika milost i blagodat.

Dakako, namaz je fard, stroga dužnost svakog odraslog i pametna muslimana, i to pet puta u toku dana i noći. Ako odškrinemo vrata povijesti i zavirimo po epohama i milenijumima, dokučićemo da je namaz bio stavljen u dužnost sljedbenicima, svih Božijih pejgambera i bio stjecište i srčika prošlih Šerijata. U početku islama muslimani klanjahu dva namaza, jedan jutrom a drugi večerom i to oba po dva rekata. dok nije za vrijeme alehis-selamova Miradža stavljeno muslimanima u dužnost da klanjaju pet puta dnevno sa određenim brojem rekata i na  određeni i poznati način. Tako je potrajalo devet godina

Šta je namaz-salat?

Salat-namaz, označava opću molbu za dobro (dova).

To značenje ima u riječima Uzvišenog:

خُذْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِمْ بِهَا وَصَلِّ عَلَيْهِمْ ۖ إِنَّ صَلَاتَكَ سَكَنٌ لَهُمْ ۗ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ

Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš i pomoli se za njih, molitva (namaz) tvoj(a) će ih smiriti. A Allah sve čuje i sve zna. Terminološki, namaz-salat znači ibadet sastavljen od učenja, ruku'a i sedždi.

 

Namazi se dijele:

na tri vrste:

Prva: Obavezni (fard) namazi, a oni su ili fard-'ajn (pojedinačna obaveza)  ili fardi-kifaje (kolektivna obaveza).

1.      Fardi-'ajn su pet obaveznih namaza za svakog punoljetnog, umno zdravog (mukellef) pojedinca i džuma namaz.

2.     Fardi kifaje je namaz koji je naređen svim obaveznicima na način da, ako ga neki od njih obave, s ostalih je spada dužnost. U protivnom (ako ga izostave), svi će biti griješni. Primjer je dženaza namaz.

Druga: Vadžib namaz je namaz koji je naređen naredbom strožijom od naredbe za sunnete, ali ona (ta naredba) nije dostigla nivo farza. Primjer toga je vitr namaz i naklanjavanje nafila koje je (klanjač) pokvario, nakon što ih je počeo klanjati.

Treća: Sunneti i njih imaju dvije vrste:

1.      pritvrđeni ili stalni sunneti

2.     nepritvrđeni-poželjni sunneti

Mjesto namaza u islamu

Namaz je temeljni među velikim stubovima islama. Muhammed  (a.s.) je rekao: Bunijel islamu ala hamsetin ala en juveh-hadellahu ve ikamis-salati ve itaiz-zekati ve sijami ramadane vel hadždži.

 Islam se gradi na pet temelja: obožavanju samo Jednog Allaha, obavljanje namaza, davanju zekata, postu ramazana, i obavljanju hadždža.

Namaz je stub, temelj i osnova islama. Poslanik je rekao: Re'sul emril islamu ve amuu duhus-salatu ve zirvetu senamihil džihadu

 Glava svih stvari je islam, njegov stub je namaz, a njegovo vrhunsko upotpunjenje je džihad.

Namaz je znak imana. Od Džabira se prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Inne bejner-redžuli ve bejneš-širki vel kufri terkes-salati

 Doista je između čovjeka, mnogoboštva i nevjerovanja ostavljanje namaza.

Allah, neka je slavljen samo On, propisao ga je da bude sredstvo za duhovno uzdignuće. Vjernik se pomoću njega uzdiže svome gospodaru, pa ga spominje, moli i doziva. Rekao je Uzvišeni:

وَأَنَا اخْتَرْتُكَ فَاسْتَمِعْ لِمَا يُوحَىٰ

Ja sam uistinu Allah, drugog boga, osim Mene nema; zato se samo Meni klanjaj i namaz obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!

Takođe, namaz je naređen i da bude duševna brana, koja štiti vjernika od prestupa i grijeha. Rekao je Uzvišeni:

اتْلُ مَا أُوحِيَ إِلَيْكَ مِنَ الْكِتَابِ وَأَقِمِ الصَّلَاةَ ۖ إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَىٰ عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنْكَرِ ۗ وَلَذِكْرُ اللَّهِ أَكْبَرُ 

Kazuj knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz. Namaz, doista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost, a Allah zna šta radite!

On briše grijehe i greške.

 Rekao je Uzvišeni:

وَأَقِمِ الصَّلَاةَ طَرَفَيِ النَّهَارِ وَزُلَفًا مِنَ اللَّيْلِ ۚ إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ ۚ ذَٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّاكِرِينَ

I obavljaj namaz početkom i krajem dana. I u prvim satima noći! Dobra djela doista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.

Poslanik (a.s.)  je rekao:

Es-salevatul hamsu vel džum'atu ilel džum'ati keffaretun lima bejnehunne. Pet dnevnih namaza i džuma do džume brišu ono što je između njih. (Brišu grijehe, ako ih obavlja u njihovo vrijeme, u džematu, ili mimo njega.)

Ebu Hurejre (r.a.) prenosi da je od Allahovog Poslanika (a.s.) čuo ove riječi:

Ereejtum lev enne nehren bi babi ehadikum jagtesilu fiihi kulle jevmin hamsen ma tekulu zalike jub'ki min derenihi šej'en kale fe zalike mislus-salevatil hamsi jem hullahu bihil hataja. Šta mislite, kada bi pred vratima jednog od vas bila rijeka, u kojoj bi se on pet puta dnevno kupao, da li bi imalo prljavštine ostalo na njemu? »Ne bi« odgovoriše prisutni, a Resulullah (a.s.) dodade: To je primjer pet dnevnih namaza kojima Allah briše počinjene grijehe.

Ali Ibni Bettal je rekao:  »Iz hadisa se razumije da se misli samo na male grijehe, jer je Poslanik grijehe uporedio s derenom (mala prljavština). Deren je mala prljavština u odnosu na ono što je veće od nje, kao kuruh (čirevi, rane) i hurradžati (čirevi). Ovo mišljenje podržava i hadis kojeg prenosi Muslim od Ebu hurejre: Essalatul hamsu keffaretun lima bejneha medž'tunibetil kebairu -  Pet dnevnih namaza brišu ono što je između njih ako se izbjegnu veliki grijesi.«

Na to se misli u riječima Uzvišenog:

إِنْ تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنْكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُمْ مُدْخَلًا كَرِيمًا

Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo prijeći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto.

Izbjegavanjem velikih grijeha, izvršenjem dobrih djela i obavljanjem namaza, brišu se mali grijesi. Što se tiče velikih grijeha, za njih je potrebno pokajanje (tevba) i traženje oprosta nakon što se prekine činiti ih i nakon kajanja što su se uopće radili.

Namaz je lijek

Namaz klanjaču pruža veliku duhovnu potporu, jača ga i pomaže da se nosi sa životnim problemima i njegovim velikim odgovornostima. Rekao je Uzvišeni: وَاسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ وَالصَّلَاةِ ۚ وَإِنَّهَا لَكَبِيرَةٌ إِلَّا عَلَى الْخَاشِعِينَ

Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je zaista teško, osim poslušnima. Namaz iz čovjeka i njegovog srca istiskuje brige i tugu. Uzvišeni kaže:

 وَلَقَدْ نَعْلَمُ أَنَّكَ يَضِيقُ صَدْرُكَ بِمَا يَقُولُونَ  Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, فَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ وَكُنْ مِنَ السَّاجِدِينَ    zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga i sedždu obavljaj.

Muhammed (a.s.) bi govorio Bilalu: Ja bilalu ekimis-salate erihna biha Ikameti za namaz, Bilale, i odmori nas njime.

Namaz je najbolji lijek za brige, strah i nemir koji snađu čovjeka, pogotovo u ovom vremenu, u kojem su one posljedica ogrezlosti ljudi u materijalnom bezbožnom životu.

Rekao je Uzvišeni: إِنَّ الْإِنْسَانَ خُلِقَ هَلُوعًا Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan; إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعًا   kada ga nevolje snađu – brižan je, وَإِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعًا   a kada mu je dobro – nepristupačan je, إِلَّا الْمُصَلِّينَ  osim vjernika, الَّذِينَ هُمْ عَلَىٰ صَلَاتِهِمْ دَائِمُونَ     koji namaz svoj budu na vrijeme obavljali.

Na važnost namaza u islamu upućuju i mnogobrojni kur'anski ajeti, koji ga naređuju i podstiču na njega. Tih ajeta je preko osamdeset, kao i mnoštvo Poslanikovih hadisa o ovoj temi. Vjerovjesnik (a.s.) je čak oporučio namaz u trenucima kada ga je snašla smrtna agonija. Enes (r.a.) kaže: »Opća oporuka Allahovog poslanika (a.s.) na samrti je bila: Essalatu ve ma meleket ejmanukum hatta džeale resulullahi sallellahu alejhi ve selleme jugargiru biha sadruhu ve ma jekadu jufidu biha lisanuhu - Pazite na namaz i ono što je u vašem vlasništvu. S tim riječima su prsa Allahovog Poslanika (a.s.) zahroptala na samrti, i gotovo da ih nije prestajao izgovarati.«

Djeca i namaz

Muhammed (a.s.) je od nas zahtijevao da naređujemo svojoj djeci namaz kada napune sedam godina i da ih tjeramo silom na njega kada napune deset. Njegove su riječi: Muru evladekum bis-salati ve hum ebnau seb'i sinine vad'ribu hum alej'ha ve hum ebnau aš'rin ve ferreku -  Naređujte svojoj djeci klanjanje namaza kada im bude sedam godina, a kažnjavajte ih ako ne budu klanjali kad napune deset godina, i u posteljama ih rastavljajte (muško i žensko).

Salat ili namaz je prvenstveno duhovni ibadet ( Ibadetun rukanijetun), ali je uvjetovan čišćenjem tijela, odijela i mjesta obavljanja namaza. Namaz je uklapanje u harmoniju prirode i svemira, u zakonitosti koje tu vladaju. Čovjeku  je dovoljno da samo baci pogled na prirodu i zaključi da nije sam. Okružen je životom i pokretima, a prvo što primjećuje jeste, da u svemu tome vlada jedna savršena tačnost i sklad. Kur'an o tome govori i objašnjava da je salat-namaz prirode, namaz svjetova, živih i neživih. Dakle nije samo čovjek taj koji pada na sedždu Stvoritelju, to čini sve što je na Nebesima i na Zemlji (ve lillahi jesdžudu men fis-semavati vel erdi) " Čini sve što je na nebesima i na zemlji ": ( Vennedžmu veš-šedžeru jesdžudani )" A  bilje i drveće pred Njim ničice padaju ( Njemu sedždu čini ) ". ( Ve jusebbihur-ra'du bihamdihi vel-melaiketu min hifetihi ) " " I grmljavina hvali i veliča Allaha, a i meleki iz strahopoštovanja prema Njemu".

 Namaz u  džematu

Dnevni namazi se mogu obavljati in­dividualno, ali je znatno bolje i vrjednije klanjati ih zajednički u džematu. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Namaz u džematu vrijedi kao dvadeset i pet namaza obavljenih po­jedinačno. A onaj ko klanja namaz u zbije­gu (bespuću) i lijepo obavi ruku i sedždu postignut će vrijednost od pedeset nama­za.“ (Hakim - sahih) Džemat otkla­nja izoliranost i osamljenost pojedinaca, od kojih neki nemaju ni porodicu. Svi koji su bili i koji će, ako Bog da, ići na hadž, prisustvuju najbrojnijem džematu na dunjaluku u Haremima Meke i Medine, gdje klanja ponekad i blizu milion ljudi. Zato se i namazi na tim častim mjestima posebno vrednuju. Muhammed, s.a.v.s. je rekao: „Namaz u mojoj džamiji vrijedi kao hiljadu namaza na nekom drugom mje­stu, osim Mesdžidul-harama u Meki, a namaz u Haremu kod Kabe vrijedi kao sto hiljada namaza na nekom drugom mjestu.“ (Ahmed, sened sahih)

Namaska vremena

Svaki namaz ima svoje određeno vrijeme. Vrijeme sabah namaza počinje od (prave) zore pa traje do pred izlazak Sunca. Podnevsko vrijeme počinje od »zevala«, tj. otkako Sunce prevali polovicu neba pa dok sjena svake stvari naraste za dva ili jedan put toliko kolika je ona sama, nadovezu-jući na onu sjenu što ju je imala pri zevalu. Recimo da je sjena načega što je metar visoko pri zevalu iznosila 30 cm. Podnevsko vrijeme ističe kad sjena toga naraste na dva metra i 30 cm po Ebu Hanifi, a za jedan metar i 30 cm po imamejnu (Ebu Jusufu i Muhamedu). Ikindijsko vrijeme je od isteka podnevskog vremena do zalaska Sunca, akšamsko od zalaska Sunca do nestanka »šefeka«, tj. crvenila koje se opaža uveče na obzorju. Jacijsko od tada pa sve" do zore, a isto tako je i vrijeme vitr namaza. Treba znati da se ipak vitr namaz ne može klanjati prije jacije namaza.

'Lijepa' vremena za klanjanje pojedinih namaza?

Muškarcima je mustehab da klanjaju sabah kad se prilično rasvane, a ženama još za sumraka. Podne je mustehab klanjati ljeti kad popusti žega, a u druga godišnja doba odmah kad mu nastupi vrijeme osim kad je oblačno. Ikin-diju je mustehab klanjati uvijek malo kasnije, samo nečekati dok Sunce »prevrne«. Akšam je bolje požuriti osim pri oblačnom vremenu. S jacijom je bolje pričekati da prođe jedna trećina noći, osim kad je oblačno. Vitr namaz je bolje odgoditi do na kraj noći ako ječovjek siguran da će se tada probuditi.'

Ne smije se klanjati!

Tri su doba kad se ne može klanjati nijedan farz ni vadžib namaz koji su postali dužnost čovjeka prije nastupa ovih doba, a to su:

1) kad se Sunce rađa pa dok ne odskoči za jedno ili dva  koplja,

2) kad je Sunce na polovici neba,

3) kad Sunce pred zalazak klone pa dok ne zađe. Namazi koji su postali vadžib u sama ta doba mogu se u njima klanjati ali je to mekruh. Na primjer dženaza namaz mrtvaca koji je tek opremljen, ili sedžde pri učenju Kur'ana za ajet koji se u to doba prouči ili ikindija namaz istoga dana ako se malo okasni.

Ostali namazi

Pored ovih, postoje i mnogi drugi namazi. Najvažniji su bajram-namazi koji se klanjaju za Ramazanski, odnosno Kurbanski bajram, a sastoje se od 2 rekata.

Uz ramazan se između jacijskog namaza i vitr-namaza klanja teravih-namaz (teravija), koju obično čini 20 rekata, a selam se može predavati nakon svakog drugog ili svakog četvrtog rekata. Teravih-namaz može se klanjati džematile, ali i pojedinačno.

Još jedan važan namaz jeste dženaza-namaz, a klanja se umrlom muslimanu ili muslimanki. Dženazu mogu klanjati samo muškarci. Dženaza namaz je vrlo jednostavan. Čitav namaz klanja se u stojećem položaju.

Imam stane ispred mejta (mrtvaca u tabutu) i nakon nijeta koji glasi NEVEJTU EN USALLIJE LILLĀHI TE‘ĀLĀ SALĀTEL-DŽENĀZETI, donese se početni tekbir. Ruke se svežu i prouči SUBHĀNEKE. Ponovo se donosi tekbir (ALLĀHU EKBER) no bez dizanja ruku. Prouči se SALAVAT, te ponovo donese tekbir bez dizanja ruku, i prouči prikladna dova. Iza toga se ponovo donese tekbir bez dizanja ruku i selam preda na desnu i lijevu stranu.

U dženaza-namazu važno je donijeti 4 tekbira. To je farz. Ako se ništa između njih i ne prouči, namaz je valjan. A veliki je sevap klanjati dženazu-namaz.

Postoji još mnogo namaza, za razne prilike. Tako postoji noćni namaz, namaz za želju, itd. Ako smo naučili klanjati sabah-namaz, i svi drugi namazi bit će nam vrlo lahki za naučiti. Svi ti neobavezni namazi zovu se nafila namazi.

Namaz bolesnika i putnika

Bolesnik će klanjati onako kako mu je moguće. Onog kojeg bole koljena može klanjati sjedeći. Ako je bolesnik primoran stalno ležati, klanjat će ležeći. Lagahnim pokretima tijela obavit će namaz.

Što se tiče putnika, sve dok je na putu ima olakšicu da skraćuje farz namaz. Skraćivat može samo farz namaze od četiri rekata, koji se na putu klanjaju kao dvorekatni namazi. To su podne, ikindija i jacija. Sabah ostaje da se klanja od dva rekata, kao i akšam od tri.

Takođe, putnik u prevoznim sredstvima, ako ga uhvati vrijeme namaza, klanjaće kako mu je zgodno. Obično je to sjedeći položaj. Za obavljanje pregiba i sedžde samo će se nageti malo unaprijed.

U prevoznim sredstvima obično se ne možemo okrenuti tačno prema Kibli. Zato ćemo klanjati onako kako je moguće, a to je obično smjer kretanja vozila, aviona i sl.

11.08.2011.

MIMBERA-VELIKA PRILIKA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.

 قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

الصَّابِرِينَ وَالصَّادِقِينَ وَالْقَانِتِينَ وَالْمُنْفِقِينَ وَالْمُسْتَغْفِرِينَ بِالْأَسْحَارِ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas

 

Allah, dž.š., u  50. suri Ali-Imran u  17. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

الصَّابِرِينَ وَالصَّادِقِينَ وَالْقَانِتِينَ وَالْمُنْفِقِينَ وَالْمُسْتَغْفِرِينَ بِالْأَسْحَارِ
"Strpljivi, i iskreni, i Allahu poslušni, i koji od imetka dijele, i koji u osvit zore za oprost mole!"

A zatim, danas je petak, 12. avgust 2011., ili  12. ramazan, 1432. hidžretske godine. Ovo je trideset šesta džuma u novoj hidžretskoj godini.

 

       Cijenjeni džemaate!

Ostalo nam je još 17 dana blagoslovljenog mjeseca. Pojačajmo svoje aktivnosti na duhovnom, ibadetskom i materijalnom planu u džematu. Džemat je dragi brate i poštovana sestro živo biće. Može biti veseo i razdragan, imati puno prijatelja ili biti ostavljen, baš kao kakav garib- usamljenik. Ne zaboravi sestro i dragi brate svrhu džemata. Dobro znaj da si džemat ti, da sam džemat ja, da je džemat on, da je džemat ona, džemat to smo mi svi. Ne zaboravi da džemat počinje sa mnom, sa tobom, sa tvojim ocem, bratom, majkom, sa tvojim djetetom, znaj da džemat zavisi od mene i od tebe. Jer ako ja i ti ne dođemo u džamiju, vjeruj da neće biti ni džemata. Ne očekuj da ezan dopre do tvoje spavaće, dnevne i primaće sobe. U skoro svim džematima u dijaspori se ne čuje ezan kao što odzvanja u Mekki, Medini, Kairu ili Istanbulu. Teško se li se onima koji imaju čast i bereket da ga čuju pa se pozivu mujezina ne odazivaju. Znaj brate da je dužnost svakom muslimanu da li čuo ili ne čuo ezan da namaz obavlja u džematu, jer su za vrijeme Poslanika s.a.v.s., one koji ne bi došli na namaz smatrali da su haste-bolesni ili da su postali munafici, ne dao Allah da se za nekog od nas veže to ime i 'titula'.

Poštovani džemaate!

Ovo je vrijeme svakodnevnog druženja sa Kur'anom a.š., da li na teraviji ili na mukabeli. Da li nas peče savjest ako smo to dvoje zapostavili? Koliko nas dolazi i sluša učenje Kur'ana na mukabeli ovog ramazana?! Koliko nas presjedi cijelu večer pored televizora, na sijelu sa jaranima a nema ga na teraviji sa braćom mu'minima!?

Poslušajmo kako su časni ashabi doživljavali ramazan i ibadete u njemu.

Ibn Abbas kaže: "Vjerovjesnik s.a.v.s., je bio najdarežljiviji u činjenju dobra, posebno u mjesecu ramazanu kada mu je dolazio Džibril poučavajući ga Kur'anu i preslušavajući ga." (Buhari i Muslim.

 Muslimani prvih generacija brižno su pazili na učenje Kur'ana Ali Ezdi svake ramazanske noći proučio jedanput Kur'an, a spavao bi između akšama i jacije u ovom blagoslovljenom mjesecu. Mudžahid prenosi da je. Poznati tabi'in Katade običavao je sedmično proučiti Kur'an. Kada nastupi ramazan proučio bi ga svaka tri dana, a u zadnjoj trećini ramazana činio bi to svake noći. Prenosi se da je Esved svakog drugog ramazanskog dana proučio Kur'an, a mimo ramazana bi to činio svakih šest dana.

Da li smo svjesni težine hadisa:“Ko iskreno i svjesno isposti mjesec ramazan, biće mu oprošteni svi grijesi“! Ili:“Ko iskreno i svjesno bude obavljao teravih namaz, biće mu oprošteni svi grijesi“! Ili za samo jednu noć insan može postići nagradu od 83,5 godina ibadeta! „Ko iskreno i svjesno provede noć lejletul kadr u ibadetu, biće mu oprošteni svi grijesi“!

U oba Sahiha, Musnedima i Sunenima stoji predanje od ashaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: - Allah Uzvišeni se spušta svaku noć na ovozemaljsko nebo, gdje ostaje posljednju trećinu noći, pa kaže: "Ima li koga da nešto traži, pa da mu dam? Ima li koga da nešto moli, pa da mu udovoljim molbi? Ima li koga da traži oprost, pa da mu oprostim?"... Abdullah ibn Omer bi klanjao noću, a zatim govorio: "O Nafi', je li nastupila zadnja trećina noći?" Ako bi mu odgovorio da jeste, on bi tada počeo s dovom i istigfarom (traženjem oprosta) sve dok ne bi svanulo. To prenosi Ibn Ebi-Hatim.

Ibn-Džerir navodi predanje od Hatiba, koji kaže: - Čuo sam nekog čovjeka u drugom dijelu džamije kako u zadnjoj trećini noći govori: "Gospodaru moj, zapovjedio si mi, pa Ti se pokoravam! Ovo je 'sehar', pa oprosti mi grijehe!" Pogledao sam tamo, i vidim Abdullaha ibn Mesuda, r.a. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji kaže: "Bilo nam je zapovijeđeno da nakon klanjanja noću, pred zoru, sedamdeset puta uputimo Allahu molbu za oprost grijeha."

Ne zaboravljajmo svoju islamsku zajednicu! To je zajednica vjernika koji se Uzvišenog boje, vrijeme u namazu i džamiji provode i grijeha i đunaha se klone. Naša zajednica treba da bude jaka. Jesmo li upitali haznadara (blagajnika) u svom džematu da li ovog mjeseca naš džemat funkcionisati može. Jesmo li podmirili svoju vazifu (članarinu)? Dok budemo dijelili sadekatul fitr i imetak zekatom čistili, nipošto ne zaboravimo svoju islamsku zajednicu, jer nam je ona najbolji i najbliži prijatelj.

Na kraju podsjetimo se dragocjenosti i neprocjenjive vrijednosti preostalih dana i noći ramazana.

1. Znajmo da post sprječava i liječi preko stotinu vrsta bolesti među njima čak i one najteže! „Postite, bićete zdravi“!

2. Jedan obavljen farz u ramazanu ima vrijednost sedamdeset farzova izvan ramazana, a jedna nafila obavljena u ramazanu ima vrijednost farza izvan ramazana.

3. U ovome mjesecu nafila se vrjednuje kao farz u nekom drugom mjesecu, a farz se vrjednuje kao sedamdeset farzova mimo ramazana.

4. Post pribavlja višestruke radosti postaču, posebno pri iftaru i na ahiretu.

5. Neka djela kvare post, a neka mu umanjuju vrijednost. Gibet, prenošenje tuđih riječi, smutnja, laž itd. „Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i piće“!

6. Ramazanska sadaka ima posebnu vrijednost. Poslanik je bio najdarežljivije stvorenje baš u ramazanu.

7. Za priređen iftar vrijedi nagrada kao dan posta, bez da se imalo umanji, zato napravi iftar u svom stanu, kući i pozovi makar nekoliko ljudi, postača i time osvijetli svoju kuću. Jesmo li priredili iftar u svom stanu ili kući?

8. Post, ako je iskren, treba regulisati odnos prema Allahu, odnose u braku, u porodici, u džematu itd.

9. Razmišljanje je poseban ramazanski ibadet koji donosi nove ideje i smislove. Svaki početak nastao u ramazanu je hajirli početak!

10. U toku dana na desetine puta kažimo, izgovorimo, zikrimo, veličajmo Allaha riječima: La ilahe illellah, koliko možemo ponavljajmo: subhanallah, elhamdulillah, allahu ekber itd.

11. Poslanik a.s., kaže: „Zaista riječi: „El-hamdulillah“ i „Subhanallah“ i „La ilahe illellah“ čine da sa čovjeka spadaju grijesi kao što lišće opada sa drveta.“(Et-Tirmizi)

Dragi brate, poštovana sestro!

Koristimo li iftarsko vrijeme za upućivanje dova? Prije samog nastupanja iftara iz dubine svog srca i suznim okom upućujmo iskrene dove Milostivom Gospodaru, jer to je trenutak ogromne blizine Allaha Uzvišenog i to su momenti kada Allah prima našu dovu. Molimo za sebe, svoju porodicu, ali molimo i za druge muslimane širom svijeta, jer naša dova koju činimo za našeg odsutnog brata neće biti odbijena. Ne zaboravimo da su se u mjesecu ramazanu događale presudne stvari za naš ummet: Bitka na Bedru i Oslobođenje Mekke-i mukerreme. Ono što su Objava, te 'Isra' i Mi‘radž za vjeru i vjerovanje muslimana to su Hidžra, Bedr i Feth/oslobođenje Mekke za život i egzistenciju muslimana. Kao što imana i mu'mina nema bez Objave i Mi‘radža tako Islama, Šerijata, Ummeta i Džemata muslimana nema bez Hidžre, Bedra i Fetha/oslobođenja Mekke. Pouke i poruke Bedra su: muslimani moraju imati permanentnu svijest o Allahu, dž.š., (et-Takva), bez prestanka se oslanjati na Njega (Tevekkul), nikada ne zapadati u očaj, beznađe, tjeskobu, niti gubiti vjeru i nadu u Allahovu pomoć (Nasrullah), te nadati se milostu (Rahmetullah) i dobroti (Fadlullah).

Što se tiče obilježavanja Bedra 17-ste noći koja pada ove godine u utorak, muslimani Bošnjaci u čitavom svijetu proglasili su u znak svebošnjačke muslimanske solidarnosti Dan Ramazani šerifa - Danom dijaspore. U funkciji toga uoči Lejletu'l-Bedra, sedamnaestu noć ramazana ukuplja se sergija u svim džematima Bošnjaka u svijetu za potrebe najugroženijih bošnjačkih džemata. Danas su to džemati u manjem entitetu BiH i mali džemati u dijaspori kojima je itekako potrebna ovakva vrsta solidarnosti, a sutra... Mjesta teškôćâ i iskušenjâ se mijenjaju a osnove solidarnosti među muslimanima ostaju iste.

Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Mustafa Spahić, O Bedru kroz 3 dimenzije. 

Nijaz SALKIĆ

10.08.2011.

BOŠNJAK PRED VRATIMA

 Nijaz SALKIĆ

 Nije bilo davno vrijeme u kome se živjelo bez struje. Ako nije bilo elektrike nije bilo ni asfalta, živjelo se bez modernog namještaja od iverice, moglo se bez televizije, bez svakodnevnih pijaca, bez  sijaset trgovina i modernih auta. Bio je to miran i spokojan vakat bez žurbe i srkleta, bez ogromnih poreza, bez kredita i ogromnih rata.

U tom nedavno prošlom vaktu naselja su imala mahale. Mahala se sastojala od desetak kuća koje su bile vezane i rasijecane kaldrmom i sokacima. Kuće nisu bile visoke, moderno je graditi na četiri vode, a ljepotu na njima davale su dvije boje. Prizemlje kuće je bilo od kamena, premazano sivom bojom a  prvi sprat je okrečen. Bjelina je ono što je krasila naše kuće i mahale.

Svaki domaćin se trudio da mu kuća bude funkcionalan i lijepa. U avliji bi podigao mutvak, hudžeru i pušnicu za sušenje šljiva i hošafa od jabuka te čitavica od krušaka. Da ne zaštitio nepoželjne poglede sa sokaka, Bošnjak je ograđivao svoju avliju tarabom ili visokim prošćem. Kapija na avliji je odavala materijalno i duhovno stanje njenog gazde.

Helem, u tom tihom, dremljivom, ašikli, dertli i vaktu ponosnih Bošnjaka, puno se obilazilo i hodalo.Zijaretila se rodbina bar jednom u mjesecu ako se nije moglo svake hefte. Sijelilo se mnogo više nego danas. Kad bi se došlo pred zamandaljenu kapiju na avliji ili pred kućna vrata, dozivao se domaćin ili domaćica imenom.

-Omere, o Omereee!

Ako se domaćin ne bi odmah odazvao, ponavljalo se dozivanje.

– Imal' bujruma!

-Ima, ima, haj'te unutra, čudo će to biti da ste došli!

Ako kojim slučajem nije bilo domaćina, dozivala se domaćica kuće. Omerovice, o Omeroviceee…!

Bila su to lijepa vremena!

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

09.08.2011.

NAŠA TELEVIZIJA

 Nijaz SALKIĆ

 Televizija u Bosni i Hercegovini nije ona Televizija prije okupacije naše države. Od kraja 1991., pa do kraja 1995., najveći releji i odašiljači RTV Servisa Republike BiH na našim bosanskim planinama je agresorska JNA iz Srbije i Crne Gore, te domaća nacionalistička banda pljačkaša mašući istom zastavom porobili i oteli što se moglo oteti. Kada je fašizam pobijedio i Republika Bosna i Hercegovina raskomadana, nikle se domaće televizije ovisno kojem toru pripada koja TV.

Danas se na bosanskom jeziku mogu gledati različiti programi. Ko voli filmove ima ih sijaset do kasnih sati. Najviše je tzv. šund filmova koji su 'bogati' golotinjom i nasiljem, da nam omladina ne bi ostala ne educirana. Na programu su i jeftine serije kojima su zaslijepljene i drogirane široke narodne mase od najmlađih do najstarijih. Reklame su ono što je najdosadnije na našoj televiziji. Ima tu i vremenske prognoze, putopisnih emisija i još štošta. Ko ne voli domaće može gledati komšijske televizijske programe sa kojih se ponovno indoktrinira naše bošnjačko gledateljstvo.

Ruku na srce ima na toj našoj televiziji i vjere. Kada počnu terminsko usklađeni programi to je sve za ocjenu 10. Svi se tada trude da se što više uklope u ambijent u oblačenju, govoru i ponašanju. Nekome možda svakodnevno i svakonoćno preferiranje vjere prijeđe u dosadu. Zato se uređivački televizijski kolegij pobrinuo da se i alternativna medicina nađe svakog petka našem narodu. Ko ne zna šta će mu se desiti za 3 mjeseca imaju stručnjaci koji će mu kazati i za posao i za ljubav i još štošta.

Helem, televizija ide u korak s vremenom. Sve je za pare i sve se može platiti, bez obzira kojem žanru pripada iz koje branše dolaze 'gostujući' alternativni 'stručnjaci'. Ionako je danas sve za pare. Ko voli nek izvoli!

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

08.08.2011.

DOK PADA KIŠA

 ” On spušta kišu s neba, Pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini…” (Er-R'ad, 17)

Nijaz SALKIĆ

 Dok u dobri čas odmiče osmi dan šehri ramazana a dragi ramazan je hvala Uzvišenom bogat kišama, gledam kroz svoj male(h)ni pendžer. I danas je kiša na prvom dnevnom programu mog života. Otvaram širom oba kanata svog prozora. Nalaktih se na široku drvenu dasku i udahnuh punim plućima čisti zrak,( nikad oduženi) dar i hediju od Uzvišenog Allaha.

Kiša je Allahov rahmet, Allahova milost, zahvaljujući kiši priroda se budi i raste bilje. Sjećam se svojih iz djetinjstva kiša. Kiše ljetne donosile su osveženje i blato po sokacima mahalskim, merajama i putićima njivskim. Ako je kiša bila duga jesenska i heftenjača, mi djeca smo poslije ručka znali gledati kroz male prozore kako udara o džamove i zvekeće.

Puni dječiji stomaci i veselo pucketanje suhe bukovine u furuni te pregrijan zrak nas je omamljivao i vukao postelji. Briga nije bilo u našim glavicama a mislili smo da ih nisu imali babo i mati naša. Mnogo kasnije sam skontao da ono njihovo duboko roditeljsko odhukivanje sastavljeno iz dvije riječi: 'Dragi Allahu' i počesti dug pogled kroz prozor je značilo da su se itekako brinuli kako da prehrane naša mala dječija usta i gladne stomačiće.

Rahmet našim dragim dobrim dušama roditeljskim!

Hej mubarek ramazan!

Upamet!

07.08.2011.

IFTARI NEKADA I SADA

Nijaz SALKIĆ

Iftar je večera koja se maksuzile priprema, karari i gleda za saime-postače. Na iftar se naravno pozivaju saimi-postači. Oni mogu biti iz svog plemena, a sasvim je normalno da budu prve komšije a uobičajeno se zovu i dobri prijatelji, te postači iz drugih mahala i naselja.

U dobrim starim vremenima iftar je bio događaj. Da bi hrana bila kvalitetna i pripremljena po svim pravilima naše kuhinje i vjerskih propisa, domaćini namlije bi tražili i pozivali baška aščije-majstore kuhanja i spremanja. Kako bi sve ispalo ono hadžijski ramazanski sobe, kuhinja i avlija su specijalno uređivani da bi sve bilo potaman.

Nejma iftara bez mjesnog imama-hodže. Imam bi se na vakat pozvao i priupitao da li ima slobodan termin u svojoj sveski iftara. Ako bi se poklopile želje domaćina i slobodan termin kod hodže, onda bi se zapisalo u tefter i sa veseljem očekivao iftar. Imam je nekada bio cijenjen insan i poželjna osoba u svakoj muslimanskoj kući.

U velikim džematima obično pored imama zaposlen je i mujezin. On bi posebno bio uposlen u vrijeme ramazana. Sa imamom bi u džamiji učio mukabelu, ujutro bi džemat budio na sehur i lijepim glasom učio salavate, a ezanom džemat obavještavao da je nastupilo  vrijeme iftara.

Kada bi kucnulo iftarsko vrijeme posjedalo bi se za sofru. Između 'dvaju prozora' (ako ih ima u sobi) u velikoj domaćinskoj sobi bilo je mjesto za imama i muezina do njega. Do njih bi posjedali ugledni ljudi kao mutevelija, odbornici i poštovani ljudi iz džemata. Domaćin bi dao znak imamu da kaže sofradžijama 'bujrum!'. Negdje bi se prvo klanjao akšam pa iftarilo a drugdje obrnutim redom

Danas nije ništa kao nekada. Manje se prave zajednički iftari pod izgovorom da se nema koga pozvati na iftar. Istina je, manje se posti nego prije. Manje je one ramazanske 'vatrice' u ljudskim srcima i dječije imanske bezazlenosti kod nas današnjih muslimana. Sve je manje brige za ahiretom a puno kalkulisanja i kukumakanja. Bože na hajr kuda nas sve ovo vodi.

Upamet!

06.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

7. BOBAK: Izgov(a)oriti kelime-i-šehadet

فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ وَاسْتَغْفِرْ لِذَنبِكَ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ مُتَقَلَّبَكُمْ وَمَثْوَاكُمْ

Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.


EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH,

VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU

 »Ja vjerujem i očitujem da nema drugog Boga osim Allaha i vjerujem i očitujem da je Muhammed Allahov savršeni rob i Poslanik.«

Ukoliko čovjek želi ući u islam i ukoliko želi da se nad njim sprovode propisi islama mora potvrditi i izgovoriti riječi: ešhedu en lailahe illallah ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhusvjedočim da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhahammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. U hadisu kojeg prenosi Seid ibn Musejjeb od svoga oca stoji: "Kada je Ebu Talibu došla smrt došao mu je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, i kod njega zetekao Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebi Ummeja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: 'O amidža, reci la ilahe illallah, riječi na osnovu kojih ću svjedočiti kod Allaha za tebe.' Međutim, Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebi Umejje mu rekoše: 'Zar ćeš ostaviti vjeru Abdul-Muttaliba?!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je ponavljao svoje riječi. Međutim, zadnje riječi koje je izgovorio Ebu Talib bile su: 'On je (pokazujući na sebe) na vjeri Abdul-Muttaliba,' odbivši da izgovori la ilahe illallah. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Tako mi Allaha, moliću tebi za oprost osim ako mi to Allah ne zabrani', pa je Uzvišeni objavio: 'Poslanik i vjernici ne smiju moliti za oprost mušricima, makar bili bližnja rodbina njihova, nakon što im postane jasno da su oni od stanovnika vatre.' Povodom Ebu Taliba Uzvišeni je također objavio: 'Ti ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti hoćeš, već Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.'“ (muttefekun alejhi)

Značenje La ilahe illallahu (nema boga osim Allaha):

Ove velike riječi su prva obaveza svakom čovjeku ali su one i posljednja obaveza, jer ko umre na tim riječima biva od stanovnika Dženneta, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

"Ko umre a zna da nema boga osim Allaha ući će u Džennet."

Zbog toga obaveza poznavanja la ilahe illallahu je najveća i najvažnija obaveza.

Značenje ilah (bog): to je onaj koji se obožava, pa ko obožava nešto učinio ga je, svojim obožavanjem, bogom pored Allaha, a sve što se obožava je neispravno osim Jednog Boga a to je Allah Jedini.

Uzvišeni Allah je Bog kojeg srca obožavaju uz ljubav, veličanje, poniznost, skrušenost, strah, oslanjanje na Njega i upućivanje dove Njemu.

Srca nemaju radosti niti sreće sve dok ne ostvare značenje la ilahe illallahu, jer potpuna radost, lijep život i užitak je u tome da se samo Uzvišeni Allah obožava.

Šartovi

Svjedočenje da nema boga osim Allaha (la ilahe illallahu) ima sedam šartova, sve dok se ti šartovi ne upotpune neće to svjedočenje koristiti onom ko ga izgovori, a to su slijedeći šartovi:

1-        Znanje o značenja la ilahe illallahu, kao što je Uzvišeni rekao:

فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ "Znaj da nema boga osim Allaha!"

2-        Ubjeđenje, to jest da onaj koji donosi šehadet bude ubjeđen u ono na što taj šehadet upućuje, pa ako bude u sumnji i nedoumici neće mu to svjedočenje koristiti. Rekao je Uzvišeni:

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ لَمْ يَرْتَابُوا   "Pravi vjernici su oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju."

3-        Prihvatanje onog na što taj šehadet upućuje, to jest da se samo Allah obožava i da se ostavi obožavanje svega drugog mimo Allaha, pa ko izgovori ovaj šehadet, a ne prihvati da samo Allahu ibadet čini biva od onih o kojima je Allah rekao:

إِنَّهُمْ كَانُوا إِذَا قِيلَ لَهُمْ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ يَسْتَكْبِرُونَ  "Kada im se govorilo: 'Samo je Allah Bog!' – oni su se oholili i govorili: وَيَقُولُونَ أَئِنَّا لَتَارِكُو آلِهَتِنَا لِشَاعِرٍ مَّجْنُونٍ  'Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika.'"

4-        Predanost i pokornost onom na što taj šehadet upućuje, rekao je Uzvišeni:

وَمَن يُسْلِمْ وَجْهَهُ إِلَى اللَّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىٰ  "Onaj ko svoje lice preda Allahu, i uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu." Predati svoje lice Allahu znači biti Mu predan i ponizan, a najčvršća veza je la ilahe illallahu.

5-        Istinitost, to jest da izgovori te riječi istinski, iz srca, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

"Nema toga ko svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik, istinski iz svog srca, a da ga Allah ne zabrani vatri."

6-        Iskrenost, to je čistoća djela od svih primjesa širka, tako da ne bude namjera izgovorom tog šehadeta ostvarenje bilo kakve dunjalučke želje. Rekao je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem:

"Doista je Allah zabranio vatri onog ko kaže la ilahe illallahu tražeći time Allahovu blizinu."

7-        Ljubav prema ovim riječima, onom na što upućuju i onima koji ih izgovaraju i po njima rade, rekao je Uzvišeni:

"Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha." Nosioci la ilahe illallahu iskreno vole Allaha nepomješanom ljubavlju, a mušrici čine širk i čine druge Allahu ravnim pa uz Allaha vole i one koji se mimo Allaha obožavaju a to je u suprotnosti sa la ilahe illallahu.

Postoje mnogobrojne izreke Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koje sadrže vijesti o vrijednostima dvaju dijelova šehadeta, o radosnim nagovještajima o postizanju Dženneta i Allahovog zadovoljstva onom ko ga izgovori, a svakako i sreću i spas od Allahove srdžbe i kazne.

Od Enesa b. Malika, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao Mu'azu b. Džebelu: 'Nema nijednog roba koji će posvjedočiti da nema istinskog božanstva mimo Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, a da ga Allah neće zaštititi od Vatre. Od Utbana b. Malika, radijallahu 'anhu, prenosi se u dugačkom hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Allah je zabranio Vatri da prži onoga ko kaže: la ilahe illallah želeći time samo Allahovu blizinu.'"'

Svi ovi dokazi u oba Sahiha i drugim djelima jasno ukazuju na vrijednost izgovaranja ove dvije rečenice. Kao ishod toga slijedi ulazak u Džennet i otvaranje svih osam njegovih kapija, kao i zabrana Vatri da ga prži.

Takođe, u jednom drugom hadisu se bilježi da je nagrada za šehadet oslobađanje od Vatre. U tom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sell em, kaže: "Ko osvane ili omrkne pa kaže: 'Allahu moj, ja sam osvanuo pozivajući Te za svjedoka i pozivajući da svjedoče nosioci Tvog Arša, zatim Tvoji vjerovjesnici, Tvoji meleci i sva Tvoja stvorenja da si Ti doista Allah da nema istinskog božanstva osim Tebe, da je Muhammed Tvoj rob i poslanik; Allah će četvrtinu njegova tijela osloboditi od Vatre. Onaj ko to kaže dva puta Allah će osloboditi njegovu polovinu od Vatre. Onaj ko to kaže tri puta Allah će mu osloboditi tri četvrtine od Vatre. Ko to kaže četiri puta Allah će ga osloboditi od Vatre.'

Uzvišeni Allah je odabrao Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- za svog posljednjeg poslanika da ljudima dostavi i objasni završnu objavu i da im bude primjer kako se u životu treba vladati. Zato mi slijedimo Poslanika Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- i njegovo učenje, mnogo ga volimo i cijenimo. Dakle, sin Abdullahov Muhammed “sallallahu alejhi ve sellem” je Allahov teala rob i poslanik, znači pejgamber. On (Muhammed sallallahu alejhi ve sellem) bio je tena ruže, rumenog i prosivjetljenog lica koje je privlačilo i ljepotom plijenilo, crnih obrva i crnih očiju, lijepe naravi, blagorječiv, sjena mu nije padala na zemlju, a nazvan je Arabljaninom zato što je rođen u Mekki, u Arabiji i bio je iz porodice (plemena) Hašimija. Sin je Amine, kćerke Vehbove. Rođen je u Mekki, pred zoru, u ponedjeljak, 20. aprila, 571. godine. Kada je imao 40 godina obznanjeno mu je da je Allahovom teala voljom postao poslanik (resul). Ta godina naziva se godinom bi’seta. Nakon toga, u Mekki je 13 godina ljude pozivao u islam. Allahovom teala naredbom preselio se (hidžru učinio) u Medinu, odakle je proširio islam na sve strane svijeta. Deset godina kasnije u junu 632. godine, u ponedjeljak, 12. rebi’ul-evvela, preselio je na Ahiret.

Moramo naglasiti na kraju ovog kazivanja da je jedan od preduslova da bi osoba koja izgovori šehadet bila spašena, bio da izuzetno dobro poznaje njegovo značenje i da praktično djeluje po onome što on nalaže, kako u tajnosti tako i u javnosti. Ima danas mnogo ljudi što se zadovoljavaju samo pukim izgovaranjem i ponavljanjem šehadeta bez razmišljanja o Uzvišenom Allahu i bez prethodnog poznavanja značenja ovih riječi, praktikovanjem u životu i radu po onome što one nalažu. Samo na taj način šehadet ostavlja pozitivan trag na čovjekova djela i na njegovo ponašanje.

06.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

 6. Bobak: Vjerovati u Allahov kader

Šesti temelj imana ili šesto načelo islamskog vjerovanja jeste ve bi-l-kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi teala - potpuno slobodno, svjesno i namjerno vjerovati da sve što se događa i zbiva biva Allahovom voljom i određenjem.

Za dokaz uzimaju i hadis kudsi: ''Ko nema strpljenje pri Mojoj kušnji i ko nije zadovoljan Mojim odredjenjem,neka sebi trazi drugog gospodara".

U okviru vjerovanja čovjek u ime Allaha mora svjesno i strpljivo podnositi sve udarce, izazove i iskušenja sudbine. U protivnom, Allah u hadisi-kudsiji upozorava:
"Allah je Svojom voljom odredio sva zbivanja pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju."

Riječ "kader" je glagolska imenica od riječi kadertu šej'en što znači poznavati stvarnu vrijednost nečega. To znači da se ništa ne dogodi a da to Allah već nije znao, odredio i htio. Vjerovanje u kader sadrži u sebi četiri stepena:

1. Vjerovanje u Allahovo vječno (praiskonsko) znanje o svakoj stvari prije njenog stvaranja (a od toga je Njegovo znanje o ljudskim djelima prije nego što ih ljudi urade).

2. Vjerovanje da je Allah, dž.š., sve to zapisao u Levhi-mahfuzu ("Čuvanoj ploči" - na kojoj su ispisane sve Božije odredbe).

3. Vjerovanje u Allahovu volju koja obuhvata sve što se dogodi (svaki događaj) i Njegovu potpunu vlast nad time.

4. Vjerovanje u Allahovo stvaranje svih stvorenja, i da je On Jedini Stvoritelj, a sve osim Njega je stvoreno.

Odredbe ili određenja se dijele na:

1.Sveopća odredba koja se odnosi na sva stvorenja i ona je zapisana u Levhi-mahfuzu. Allah, dž.š., je zapisao u njoj odredbe o svemu do Sudnjeg dana. Kao što stoji u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud u Sunnenu od Ubadeta ibn Samita, r.a., koji je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da kaže: "Prvo što je Allah stvorio jeste pero. Rekao mu je piši. A šta ću pisati upitalo je? Allah, dž.š., mu reče: Piši odredbe svega postojećeg do Sudnjeg dana." I ova odredba obuhvata sva stvorenja.

2. Odredba koja se odnosi na detalje sveopće odredbe, koja se sastoji od nekoliko vrsta odredbi:

a) Životna odredba ili odredba života, kao što je zabilježeno u hadisu od Ibn Mes'uda o slučaju zametka u majčinoj utrobi kojem se zapisuje dužina života, opskrba, i da li će biti sretan ili nesretan.

b) Godišnja odredba - To je ono što se odredi u noći Lejletu-l-kadr od opštih događaja. Kaže Uzvišeni:

إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةٍ مُّبَارَكَةٍ ۚ إِنَّا كُنَّا مُنذِرِينَ   "Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo - فِيهَا يُفْرَقُ كُلُّ أَمْرٍ حَكِيمٍ  u kojoj se svaki mudri posao riješi." (Ed-Duhan, 3-4)

c) Dnevne odredbe - To je ono što je određeno od događaja u toku dana kao što je život, smrt, uzvisivanje, ponižavanje i dr. Kao što kaže Uzvišeni:

يَسْأَلُهُ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ كُلَّ يَوْمٍ هُوَ فِي شَأْنٍ   "Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim". (Er-Rahman, 29)

Musliman mora da vjeruje u odredbu (opću i pojedinačnu) i onaj ko zaniječe nešto od toga, nije vjernik u kader, a onaj ko ne vjeruje u kader, zanijekao je jedan od temelja vjerovanja, kao što su to učinili zabludjeli sljedbenici sekti kaderija, mu'tezila i džehmija.

Neko bi mogao postaviti pitanje, da li je onda ispravno da čovjek svoje suprotstavljanje Šerijatu (svoje griješenje) opravdava odredbom (kaderom). Naravno, ovakvo pravdanje nije ispravno ni na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta, niti na osnovu razuma. Allah, dž.š., je objavio da će mnogobošci govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjeno učinili." El-En'am, 148)

Allah, dž.š., odbacuje njihove dokaze i kaže:

كَذَٰلِكَ كَذَّبَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ حَتَّىٰ ذَاقُوا بَأْسَنَا   "Tako isto su i oni prije njih poricali, sve dok nisu kaznu našu iskusili." (El-En'am, 148)

رُّسُلًا مُّبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا   "Poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." (En-Nisa, 165)

Nema sumnje da je priznavanje odredbe (kada) i predodređenja (kader) i obaveznost vjerovanja u njih, jedan od temelja vjerovanja kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Iman je da vjeruješ u Allaha, i Njegove meleke, i Njegove Knjige, i Njegove poslanike, i Sudnji dan, i da vjeruješ u odredbu dobra i zla. 

"Djela, riječi, pokornost, griješenje su od čovjeka u smislu da su neodvojiva od čovjeka i da su proizvod njegove volje i moći. Čovjek je opisan njima (djelima) i on ih čini i njihov propis se vraća na čovjeka. A ona su od Allaha u smislu da ih je Allah stvorio neodvojive od čovjeka, i učinio da ih čovjek radi i stiče, kao što je stvorio posljedice sa njihovim uzrocima. I ta djela su od Allaha kao Njegova stvorenja, a od čovjeka kao svojstvo koje je neodvojivo od njega, kao kada bismo rekli: "Ovi plodovi su od stabla ili ovi usjevi su od zemlje (iz zemlje) u smislu da su nastali i nikli iz zemlje. A od Allaha, dž.š., su u smislu da ih On stvara i u ovome nema nikakve protivrječnosti.”  

Ono što potvrđuje ovo učenje jeste i to da je Allah podario čovjeku razum, moć i izbor, i čovjek neće polagati račun za ono što uradi, osim kada postoje ove sposobnosti. Zbog toga se djela ludaka, senilnog čovjeka i onoga koji je primoran da nešto uradi, ne uzimaju u obzir i oni se ne kažnjavaju zbog svojih postupaka. Ovo sve potvrđuje da čovjek nije primoran na djelo, a takođe da nije apsolutno samostalan i neovisan u tome. Ono što je posebno važno spomenuti kada je riječ o kaderu, jeste da kader (odredba) ne negira uzroke ni sudbinske (kaderijjetun) niti šerijatske (šerijjetun). Naprotiv, i uzroci ulaze u Allahovu odredbu i Allah, dž.š., je vezao posljedice za njihove uzroke i to je ono što zahtijeva Allahova mudrost koja je jedno od uzvišenih svojstava Allaha, dž.š., koje On potvrđuje Sebi na mnogim mjestima u Kur'anu. Od sudbinskih uzroka spomenut ćemo neke:

Kaže Uzvišeni: اللَّهُ الَّذِي يُرْسِلُ الرِّيَاحَ فَتُثِيرُ سَحَابًا فَيَبْسُطُهُ فِي السَّمَاءِ كَيْفَ يَشَاءُ وَيَجْعَلُهُ كِسَفًا فَتَرَى الْوَدْقَ يَخْرُجُ مِنْ خِلَالِهِ ۖ فَإِذَا أَصَابَ بِهِ مَن يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ إِذَا هُمْ يَسْتَبْشِرُونَ "Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje, na koje želi, prolije, oni se odjednom radošću ispune, وَإِن كَانُوا مِن قَبْلِ أَن يُنَزَّلَ عَلَيْهِم مِّن قَبْلِهِ لَمُبْلِسِينَ  iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih. فَانظُرْ إِلَىٰ آثَارِ رَحْمَتِ اللَّهِ كَيْفَ يُحْيِي الْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا ۚ إِنَّ ذَٰلِكَ لَمُحْيِي الْمَوْتَىٰ ۖ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ  Zato pogledaj tragove Allahove milosti - kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može." (Er-Rum, 48-50)

Od šerijatskih uzroka su riječi Uzvišenog: قَدْ جَاءَكُم مِّنَ اللَّهِ نُورٌ وَكِتَابٌ مُّبِينٌ  "A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna يَهْدِي بِهِ اللَّهُ مَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَهُ سُبُلَ السَّلَامِ وَيُخْرِجُهُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِهِ وَيَهْدِيهِمْ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ  kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje." (El-Maide, 15-16)

Sva djela kojima je Allah, dž.š., odredio nagradu ili kaznu su od šerijatskih uzroka, s obzirom da je to ono što se traži od čovjeka (da izvrši ili ostavi), a od sudbinskih uzroka su s obzirom da se dešavaju u skladu Allahove odredbe i određenja.

Vjerovanje u Allahovo određenje znači svjesno zalaganje za ostvarenje zadataka života u granicama propisa Allahove vjere. Određenje treba ovako razumjeti: da je Svemogući Allah stvorio zemaljske i nebeske svjetove i On određuje raspored i zbivanja u njima. Kada će i koliko šta potrajati, razvijati se i nestati, Allah određuje, raspoređuje i stvara. On je uzrok svim uzrocima. Niko ne može Njega spriječiti u Njegovoj volji i radu. Ono što Allah hoće, to biva, događa se, a što neće, to se ne može dogoditi niti biti.

Iako je sve određeno, Allah dž.š. je dao čovjeku slobodnu volju, a to je naša sposobnost da se sami odlučimo za neko djelo. Ako se odlučimo za dobro djelo, bićemo nagrađeni, a ako se odlučimo za zlo, bićemo kažnjeni. Prema tome, griješnik se ne može pravdati Božijom odredbom, sudbinom, jer će biti kažnjen zato što se odlučio na izvršenje nekog grijeha, kao što će i dobročnilac biti nagrađen zato što se odlučio da izvrši dobro djelo.

Ako nas zadesi neko zlo ili nezgoda (bolest, smrt, strah, šteta i sl.); trebamo znati da je to Allah dž.š. htio i odredio pa moramo biti strpljivi dok se ne izmijeni Njegova odredba. Sve nesreće koje nas u životu zadese dužni smo spriječiti i otkloniti ako to možemo, a ako ne, treba ih strpljivo podnositi i moliti Allaha dž.š. da nas spasi i otkloni nevolje.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Vjeronauka za I. razred srednjih škola TuzlaKratka uputa u islam, Idris Resic i Sulejman Masovic, Po djelima: El-Iršad ila sahihul-itikad, od Saliha Fevzana i Takribu tedmurije od Muhammeda Usejmina

05.08.2011.

ODMORI I RAMAZAN

 Nijaz SALKIĆ

 Dok polahko odmiče ovaj ramazan, jedni se odmiču a drugi primiču vjeri. Ako ćemo pravo govoriti, ljudi više traže izgovore za svoje postupke nego vjerske odgovore. Da se upućuje, poziva, savjetuje, govori i ovog ramazana o ljepotama vjere, propisima posta i koristima posta, govori se brate, ne treba griješiti duše. Ipak oni što neće ni ovog mjeseca osjetiti slast teravija, miris iftara i čar sehura, sve odgovore već znaju. Dileme oni više nemaju. – 'Ne mere se brate stići na posao i na kasnu teraviju!' – 'Nije dan posta nikad bio duži i naporniji, mogao bi se ramazan premjestiti u zimu!'

Poštapalica je bilo od pamtvijeka i biće ih do kraja svijeta. Vjernik saim dok posti ima puno vremena za razmišljanje, posmatranje, sortiranje i analizu informacija. Bude insanu ponekad žao truda koji ulaže na putu pozivanja, ako vjeri pristupa emocionalno, jednostavno i onako ljudski. Ma vjernik zasigurno zna da trud džabe nije, da vrijeme nije uzalud potrošeno na putu buđenja, pozivanja i opominjanja. Ipak, zaboli insana pasivnost i nezainteresovanost naša, jer čovjek nije suho drvo.

Helem, pitu ne jede ko ima u ostavi dovoljno brašna u frižideru mesa ili sira, pitu jede ko je naučio odmale(h)na. Zato se može desiti da čuđenje i razočarenje čovjeka uhvati zbog ležernosti našeg naroda i one poznate uzrečice: « Baš me briga post, neka klanja teraviju ko je brepuslan (besposlen) neka dočekuje ramazan i posti ko ne radi, ko će za me i moju djecu raditi i kruha zaraditi!« Ku'ćete ramazan kad' su godišnji odmori?«

Upamet!

04.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

 5. BOBAK: Vjerovati u Sudnji dan

Iman - vjerovanje u Posljednji dan je peti temelj islamskog vjerovanja kojeg ne smije zanijekati niti jedan iskreni vjernik. Vjerovanje u Sudnji dan je, dakle, jedan od osnovnih temelja islamskog vjerovanja. Onaj ko bude vjerovao u sve ono što se govori iz Kur'ana i vjerodostojnih Poslanikovih, sallallahu 'alejhu ve selem, predaja o Posljednjem-Sudnjem danu je vjernik. Dokaz za ovo je slijedeci kur'anski ajet u kojem se kaže:

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا آمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَالْكِتَابِ الَّذِي نَزَّلَ عَلَىٰ رَسُولِهِ وَالْكِتَابِ الَّذِي أَنزَلَ مِن قَبْلُ ۚ وَمَن يَكْفُرْ بِاللَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَقَدْ ضَلَّ ضَلَالًا بَعِيدًا „O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u Knjigu koju On Poslaniku Svome objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u Knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.'' (En-Nisa, 136.)

Ljudski život podijeljen je u četiri razdoblja prije rođenja na ovom svijetu u berzahu na ahiretu. Smrt nije prestanak života, nego preseljenje iz prolaznog u vjecni svijet. Vjerovanje u buduci svijet podrazumujeva vjerovanje u polaganje racuna za ucinjena djela.

Prema vjerovanju i učenju islama, Posljednjim danom označava se onaj dan ili vrijeme koji je kraj ovoga svijeta, Zemlje, nebesa, kosmosa, života, čovjeka i društva. To vrijeme ili taj dan navijestit će melek Israfil kada, po Allahovoj izričitoj volji i odredbi, prvi put puhne u sur ili rog. Šta je taj dan ili čas, podjednako interesira sve Ijude u svakoin vremenu i na svakom prostoru.

يَسْأَلُونَكَ عَنِ السَّاعَةِ أَيَّانَ مُرْسَاهَا ۖ قُلْ إِنَّمَا عِلْمُهَا عِندَ رَبِّي ۖ لَا يُجَلِّيهَا لِوَقْتِهَا إِلَّا هُوَ ۚ ثَقُلَتْ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ لَا تَأْتِيكُمْ إِلَّا بَغْتَةً ۗ يَسْأَلُونَكَ كَأَنَّكَ حَفِيٌّ عَنْهَا ۖ قُلْ إِنَّمَا عِلْمُهَا عِندَ اللَّهِ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ  "Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: To zna jedino Gospodar Moj; On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji; sasvim je vam neočekivano doći. Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna!\"  (E-Eraf,187.)

Kada nastupi kijametski dan, prestaće život na ovom svijetu. Allah, dž.š., će nakon smaka svijeta sve ponovo proživjeti. Ljudi će biti oživljeni u stanju u kakvom su umrli. Zatim će nastupiti Hašr (sakupljanje) pa će biti pozvani svi:

وَنُفِخَ فِي الصُّورِ فَصَعِقَ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَمَن فِي الْأَرْضِ إِلَّا مَن شَاءَ اللَّهُ ۖ ثُمَّ نُفِخَ فِيهِ أُخْرَىٰ فَإِذَا هُمْ قِيَامٌ يَنظُرُونَ «i puhnut ce se u rog, pa ce oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti, govoreći:»Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?» - «Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!» Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti». (Ez-Zumer, 68)

Nastupiće vrijeme velikog Suda gdje će svako biti pitan i moraće odgovarati jedinom sudiji Uzvišenom Gospodaru Sudnjega dana. To će se zvati Sudnji dan. الْيَوْمَ نَخْتِمُ عَلَىٰ أَفْوَاهِهِمْ وَتُكَلِّمُنَا أَيْدِيهِمْ وَتَشْهَدُ أَرْجُلُهُم بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ «Danas ćemo im usta začepiti, njihove će Nam ruke govoriti, a noge će njihove o  onom što su radili svjedočiti… (Ja-sin, 65)

Svi moralni sudovi ili pravne presude koje izričemo ljudima na ovome svijetu odnose se isključivo na ljudsko držanje, postupke, ponašanje, a ne na unutrašnja htijenja, misli, ideje, osjećanja i strasti - dakle ono suštinsko, ono što čovjeka pokreće na djelo, na akciju, na postupak, na ponašanje. Zato je Sudnji dan dan svekolikog suđenja, vrednovanja i verificiranja svega: namjera, misli, motiva, ideja, osjećanja, unutarnjih htijenja, strasti i po njima nastalih djela, radnji, riječi, postupaka i ponašanja. To je, po Kuranu, Dan pune istine i Dan potpune pravde.

وَكُلَّ إِنسَانٍ أَلْزَمْنَاهُ طَائِرَهُ فِي عُنُقِهِ ۖ وَنُخْرِجُ لَهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ كِتَابًا يَلْقَاهُ مَنشُورًا "I svakom ćemo čovjeka ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem dann knjigu ćemo mit otvorenu pokazati: اقْرَأْ كِتَابَكَ كَفَىٰ بِنَفْسِكَ الْيَوْمَ عَلَيْكَ حَسِيبًا Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš račun svoj polagati!" (El-Isra,13.-14.)

Allahu, dž.š., ništa se ne može sakriti. Polagaće se računi bez mogućnosti skrivanja i sakrivanja. Nikada na ovome svijetu ljudi ne mogu biti adekvatno ni nagradeni ni kažnjeni. Onaj ko ubije milijun ili milijardu ljudi na ovom svijetu može biti kažnjen samo za jednog čovjeka. A šta ćemo za ostale? Na to pitanje odgovora vjera u Sudnji dan:

يَا بُنَيَّ إِنَّهَا إِن تَكُ مِثْقَالَ حَبَّةٍ مِّنْ خَرْدَلٍ فَتَكُن فِي صَخْرَةٍ أَوْ فِي السَّمَاوَاتِ أَوْ فِي الْأَرْضِ يَأْتِ بِهَا اللَّهُ ۚ إِنَّ اللَّهَ لَطِيفٌ خَبِيرٌ "O sinko moj, dobro ili zlo teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesiina ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari; On je sveznajući." (Lukman,16.)

فَالْيَوْمَ لَا تُظْلَمُ نَفْسٌ شَيْئًا وَلَا تُجْزَوْنَ إِلَّا مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ Danas se nikome neće nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili nagrađeni biti (Ja-sin, 54)

Dogodiće se i prve presude. Oni sretni dobiće rješenja za useljenje u luksuzne palače i dvore. Stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni, oni i žene njihove bice u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, u njemu će imati voća, i ono što budu željeli. سَلَامٌ قَوْلًا مِّن رَّبٍّ رَّحِيمٍ «Mir vama!» - biće riječi Gospodara Milostivog -, (Ja-sin, 55)

Biće mnogo tuge, razočarenja i nesreće u očima i srcima onih što će dobiti presude koje će ih baciti u očaj. Biće to rješenja o izdržavanju kazne u ogromnim prostranstvima patnje, straha i mučilišta u Džehennemu.  

هَٰذِهِ جَهَنَّمُ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ Ovo je džehennem kojim vam se prijetilo, اصْلَوْهَا الْيَوْمَ بِمَا كُنتُمْ تَكْفُرُونَ pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!» (Ja-sin, 63,64)

Zato je Sudnji dan dan istine, potpune, obećane i od Allaha garantirane pravde i istinite presude svakom čovjeku. Kao što nema vjerovanja (imana) bez dobrih djela niti dobrih djela bez imana, ili komplementarnih karakternih svojstava bez osvjedočenog robovanja Allahu kao da Ga vidimo, jer ako mi Allaha ne vidimo, On nas sigurno vidi i zna šta radimo - tako ni morala ni etike ni Ijudske odgovornosti nikad nije bilo, nema je sada i nee je biti bez vjerovanja u Sudnji dan i polaganje računa pred Allahom, dž.š.

Sva ateistička društva u svim vremenima imaju nemoralne ljude i moralne, svjesne i čestite pojedince. Zato je Sudnji dan i Jevmu-l-hakk - Dan istine, Jevmu-l-kijameh - Dan stajanja i suđenja, Jevmu-l-ba’s - Dan proživljenja, Jevmu-d-din - Dan vjere i satisfakcije vjernicima, Jevnu-I-džem’i - Dan skupa, Jevmu-I-vead - Dan Allahovog obećanja itd.

Samo Allah, dž.š., zna kada će biti Sudnji dan, a mi, kao vjernici, koji Allahu pripadamo i vraćamo se, duboko i iskreno vjerujemo u taj dan. Takođe, vjerujemo u šefa’at ili pravo svih vjerovjesnika da se mole Allahu, dž.š., za oprost grešnicima na Sudnjem danu. To pravo posredovanja niko ne može bez i mimo Allahove volje imati.

U mnogim kur’anskim ajetima gdje se govori o imanu, Allah se obraća vjernicima podstičući ih na lijepo ponašanje i zabranjujući im ružno.  Jedna od osobina vjernika, kao i njihovog lijepog ponašanja, jeste činjenje dobrih djela s ciljem postizanja Allahovog zadovoljstva, i klonjenje nevaljalština i ružnih stvari kako bi izbjegli Allahovu srdžbu.

Allah podučava Svoje robove šta je lijepo, a šta ružno ĉiniti:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَدْخُلُوا بُيُوتًا غَيْرَ بُيُوتِكُمْ حَتَّىٰ تَسْتَأْنِسُوا وَتُسَلِّمُوا عَلَىٰ أَهْلِهَا ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ “O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se!” (En-Nur, 27);

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا يَسْخَرْ قَوْمٌ مِّن قَوْمٍ عَسَىٰ أَن يَكُونُوا خَيْرًا مِّنْهُمْ وَلَا نِسَاءٌ مِّن نِّسَاءٍ عَسَىٰ أَن يَكُنَّ خَيْرًا مِّنْهُنَّ ۖ وَلَا تَلْمِزُوا أَنفُسَكُمْ وَلَا تَنَابَزُوا بِالْأَلْقَابِ ۖ بِئْسَ الِاسْمُ الْفُسُوقُ بَعْدَ الْإِيمَانِ ۚ وَمَن لَّمْ يَتُبْ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se na pokaju – sami sebi čine nepravdu” (El-Hudžurat, 11);

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et-Tevbe, 119).

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti komšiju, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti gosta!" (Buhari)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Niko od vas neće biti pravi vjernik dok ne bude želio svome bratu ono što želi i samome sebi.” (Buhari i Muslim)

Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Garantujem kuću u Džennetu onome ko se ostavi rasprave pa makar bio u pravu; garantujem kuću usred Dženneta onome ko se prođe laži pa makar i u šali; garantujem kuću u vrhu Dženneta onome čiji ahlak bude lijep!” (Ebu Davud, hadis je sahih)

Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Vjernici će lijepim ahlakom dostizati nagrade onih koji obavljaju dobrovoljne namaze i dobrovoljni post!” (Ebu Davud, hadis je sahih)

Od Ebu Derda', radijallahu anhu, bilježi se: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Na tasove Vage neće se staviti ništa teže od lijepog ahlaka!'” (Tirmizi, hadis je sahih)

Molimo Allaha da uljepša naše ponašanje kao što je uljepšao naš izgled.

 Literatura:Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Vjeronauka za I. razred srednjih škola Tuzla, vjeroucitelji.ba, veza između lijepog ponasanja i ispravnog vjerovanja, Irfan Kasumovic

04.08.2011.

JUSUF RAMAZAN I MI

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.

 قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u  12. suri Jusuf  u  92. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ

"Ja vas sada neću koriti" – reče – "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!

A zatim, danas je petak, 05. avgust 2011., ili  05. ramazan, 1432. hidžretske godine. Ovo je trideset peta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

Nalazimo se u mubarek mjesecu ramazanu. To je period svakojake dobrote. U njemu je sehur, post, mukabela, lijepi i poučni dersovi, razmišljanje u miru, iftar i teravih namaz. Posebnost ovog mjeseca se ogleda u mirnoj i opuštenoj atmosferi duha i tijela, jer je Uzvišeni Allah šejtane onemogućio da djeluju punim kapacitetom. Ramazansko vrijejem je jedinstveno vrijeme. Vjernike prate i sustižu intervali dobrote, aška, ni'meta, berićeta, rahmeta, magfireta i sabura. Dani polahko klize između sehura i iftara. Pred nama je Dan Bedra koji nosi veliku poruku o muslimanskom oprezu, jedinstvu, slozi i promućurnosti. Opet ćemo tražiti najblagoslovniju i najbogatiju noć. U noći Kadra počelo objavljivanje Kur'ana. S obzirom da je ona bolja od hiljadu mjeseci, onda je mjesec ramazan bolji od svih drugih vremena u kojima se naša duša prazni a srce puni i prazni. Jerbo je čovjek kompozicija duše i tijela. Ostalo nam je polijepo ovog mjeseca. Ramazan je zaista prilika da se posvetimo Kur'anu, da ga učimo, uzimamo pouke i crpimo poruke iz njega. Ovo je prilika da Kur'an shvatimo kao opomenu, jer je mnogo primjera koje Uzvišeni Allah, dž.š., navodi kako bismo uzeli pouku iz događaja koji su se dogodili prije nas. Slušajući mukabele u džamijama vasionske islamske zajednice, počnimo promišljati o onome što smo čuli na mukabeli. Pročitajmo prijevod i tumačenje džuza koji melodično saslušasmo. Jerbo, Kur'an Časni je odista putokaz ljudima. On ukazuje na pravi put, rastavlja istinu od neistine. Puno poređenja treba da izvučemo učeći Kur'an. Mjesec Ramazan je u usporedbi na ostale mjesece kao Jusuf  alejhi selam prema svojoj braći. Baš kao što je Jusuf bio voljeni sin Jakubov tako je i Ramazan kod Allaha s.v.t.a. najomiljeniji mjesec. Jedno lijepo i primjerno ponašanje Jusufa a.s., njegova samilost, sabur, prema braći, kada im je rekao:

  قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ "Ja vas sada neću koriti" – reče – "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!

 Razmišljajući o ovom kur'anskom kazivanju možemo kazati da je i Ramazan mjesec milosti, dobrote, spašavanja od vatre, mogućnosti koje čovjek može postići ibadetom u danima i noćima ramazanskim.

Milostivi Rabb nam pruža mnoge mogućnosti i prilike u životu. Ipak najbolja i najveća prilika je ramazanska. Uzvišeni  ramazan izdvaja od svih ostalih 11 mjeseci. Baš kao i kod Jusufa alejhis-selam, nakon zla koja mu braća uradiše, on im je sa Allahovom voljom oprostio i dao mogućnost da isprave načinjene greške. Na loše postupke i prijetnje po život, on im je uzvratio dobrotom tako što ih je nahranio i dopustio im da se vrate dostojanstveno među poštene ljude.

Poštovana braćo, cijenjene sestre!

Ima mnogo gafleta i lutanja među ljudima. Zaborav je ono što čovjeka prati. Zaboravljamo na druge, zaboravljamo i na sebe. Koliko ljudi od trke za dunjalukom ne stigne na vrijeme jesti, spavati i izvršavati obaveze prema drugima. Ako se to dešava u  svih 11 mjeseci, prilika se pruža u 12-tom mjesecom Ramazanu. To je mogućnost da se popuni praznina, isprave greške, i dohvate se uže spasa koje Allah s.v.t.a. nudi, da Mu se sa dječijom radošću vjernika u ramazanu vrate.

 Jakub a.s. je imao 11 sinova sa kojima je živio, koje je hranio očinskom ljubavlju a njihova sinovska djela kroz žvot nisu bila za pohvaliti. Doista Jakub od plača bijaše oslijepio, onemoćao, snaga ga je bila izdala, ali kada su mu donijeli Jusufovu košulju i on osjetio Jusufov miris, progledao je i ponovo došao do snage. Može se desiti i zalutalom i odlutalom griješniku da ga miris, bereket i Allahov magfiret zapuhne u ramazanu pa da progleda, ojača kao vjernik i vrati se svome islamskom korijenu. Nije šala biti i sjediti u društvusa onima koji ga podsjecaju na Allaha s.v.t.a., koliko je zdravo slušati učenje Kur`ana a.š. prihvati se vjere, čuvati se daljnjeg griješenja.

Poštovane sestre, draga braćo u dini islamu!

Iskoristimo ove blagoslovljene dane i noći ramazanske za razmišljanje, pokajanje, zikr i učenje. Jerbo, ko skonta šta je život, shvati vjeru i svoju insansku misiju, onda će postići deredže neviđene. Započeće svoje napredovanje u vjeri i približavanju  Allahovoj Milosti od koje se bio udaljio. Zaslužiće bezbeli Milost Gospodara, koji će mu svakim ramazanom skidati duhovno slijepilo i smanjivati srčanu dioptriju.

Dova

      Ja Rabbi molimo Te svim Tvojim lijepim imenima pokazi put zalutalima, Svoju milost potrebnima, daj u naša srca milost kao što si Jusufovo alejhis-selam srce milošću napunio.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, nadauboljesutra.blogger.ba

Nijaz SALKIĆ

04.08.2011.

ČAR I BERIĆET SEHURA I IFTARA

 Nijaz SALKIĆ

 Teče i ovaj ramazan. Ljudi se boje svega nepoznatog, pa i ramazana. Cijelu godinu ljudi pričaju i jedni druge straše o težinom posta, dugim toplim danima i kasnim teravijama. Kada jednom krene post i ramazan, sve bude i izađe drugačije. Allah Dragi dade insanu neku moć da sve teškoće prebrodi iskušenja iznese. Istina vjeruje, posti i namaz redovno obavlja samo vjernik. Zato i jest' vjernik u prvoj sofri odabranih i probranih Allahovih robova, a dahabetile postač. Jerbo, postači će ući u Džennet na posebnu kapiju koja se zove Rejjan.

Kada čovjek hoće da jede on sjeda za sofru, za siniju, za obični ili raskošni sto i jede sam ili u društvu. On doručkuje, ruča ili večera. Prije započinjanja posta se 'ruča', jede i zapošćava se u vremenu sehura. Jutarnji ručak sigurno nije obično jelo a sehur svakodnevno vrijeme. U vremenu sehura nalazi bereket i nafaka, a sam čin jela je ibadet jer se čini u ime Uzvišenog. Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed i En-Nesai.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao:" U trima stvarima je bereket ; u džematu, popari i sehuru". Hadis je sahih a prenosi ga Et-Taberani.

Eto već petu večer iščekujemo iftar. To je pobožno čekanja na istek još jednog svojevoljnog uzdržavanja od jela, pića i čuvanja jezika i ostalih tjelesnih organa od činjenja grijeha. Čekajući iftar vjernik bolje upozna sebe, svoju sobu, svoju kuhinju, svoju hanumu, svoje slobodno vrijeme, svoj posao i svoj sahat koji inače tokom godine otkucava vrijeme. Hrana je prijeka potreba čovjekova da preživi. Čovjek i ne zna šta znači biti gladan dok ne osjeti prazan želudac i struganje crijeva. Nije svejedno sam iftariti i to činiti u društvu većeg broja vjernika. Pokušaj da svaki dan nahranis makar jednog postača ili da u svojoj kući prirediš iftar za više njih, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ,,Ko nahrani postača, ima nagradu kao i onaj koga je nahranio (nagradu postača) a da se njemu ništa ne umanji od nagrade." (Bilježe Ahmed i Tirmizi)

Zato i jeste veliko biti vjernik-mu'min i održavati stalan kontakt sa svojim Stvoriteljem kroz ramazanske ibadete, pa i post. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Postaču kod iftara dova se ne odbija." Hadis je sahih, a prenosi ga Ibnu Madže. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslije iftara dovio ovom dovom: "Otišla je žeđ, nahranilo se tijelo i učvrstila se nagrada kod Allaha." Hadis je sahih a prenosi ga Ebu Davud.

Upamet!

Hej mubarek ramazan!

03.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

4. BOBAK: Vjerovati u Allahove poslanike

Četvrti stub i šart islamskog vjerovanja (imana) jeste ve rusulihi - vjerovanje u Allahove vjerovjesnike ili poslanike. Ko su bili vjerovjesnici? To su bili, izričito po Božijoj volji, odredbi, znanju i moći, odabrani ljudi koji su u svakom vremenu i svakom narodu prenosili jednu i istu Allahovu poruku, objavu ili vahj.

Prvi (pejgamber) Allahov poslanik je Adem a.s. koji je ujedno bio i prvi čovjek na zemlji. ADEMA i njegovu ženu HAVU stvorio je Allah dž.š. i od njih je postao cijeli ljudski rod, a posljednji Božiji poslanik je Muhammed s.a.v.s.
 
وَإِذْ أَخَذْنَا مِنَ النَّبِيِّينَ مِيثَاقَهُمْ وَمِنكَ وَمِن نُّوحٍ وَإِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ ۖ وَأَخَذْنَا مِنْهُم مِّيثَاقًا غَلِيظًا "Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli."
(El-Ahzab, 7.)

Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: «Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: 'Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.' I oni govore: وَقَالُوا سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا ۖ غُفْرَانَكَ رَبَّنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ 'Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.» (El-Bekare, 285.)

Sve objave svim poslanicima u svim vremenima, počevši od Adema, a.s., kao prvog čovjeka i prvog poslanika do Muhammeda, a.s., kao posljednjeg vjerovjesnika i pečata poslanstva, prenosio je melek Džebrail. Samom Muhammedu, a.s., Objava je dolazila na razne načine. Ponekad je melek Džebrail dolazio u liku čovjeka koji mu je govorio kao što čovjek govori, ponekad kao naročito biće, obdareno krilima, i Resul bi upamtio sve što mu se kaže, a ponekad bi se objavljivala kao da zvono zvoni u ušima, i to je bilo za Poslanika najteže iskušenje.

Svi vjerovjesnici, Kuran ih spominje dvadeset osam, a jedan hadis Muhammeda, a.s., 124 hiljade, svaki narod kome su poslani - a Muhammed, a.s., sve narode, sva bića i sve svjetove, kojima je poslan kao dostavitelj i svjedok objave, donosilac radosne vijesti i opominjač do Sudnjeg dana - pozivali su, upućivali i podučavali jednom istom imanu, akidi ili vjerovanju.
كُلٌّ آمَنَ بِاللَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِّن رُّسُلِهِ  "... svaki vjeruje u Allaha, i u meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove..." (El-Bekare, 285.)

Svi su vjerovjesnici čuli, prihvatili i slijedili Allahovu jednu istu poruku, objavu, zavjet i neizmjenjivi testament i pokoravali se.

قُولُوا آمَنَّا بِاللَّهِ وَمَا أُنزِلَ إِلَيْنَا وَمَا أُنزِلَ إِلَىٰ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ وَالْأَسْبَاطِ وَمَا أُوتِيَ مُوسَىٰ وَعِيسَىٰ وَمَا أُوتِيَ النَّبِيُّونَ مِن رَّبِّهِمْ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِّنْهُمْ وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ

"Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ishaku, i Ismailu, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."
(El-Bekare, 136.)

Izvor poruke i njen osnovni sadržaj za sve poslanike jedan je isti. Allah, dž. š., jest izvor objave; On određuje njen sadržaj i Svojom odredbom bira vjerovjesnika koji će je prenositi i tumačiti ljudima. Svi Allahovi vjerovjesnici, kao izbor Allahove volje, za sve vjernike, muslimane i muslimanke jesu:

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِيهِمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ ۚ وَمَن يَتَوَلَّ فَإِنَّ اللَّهَ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ  "... divan uzor onima koji žele Allaha i onaj svijet. A onaj koji leđa okrene - pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale dostojan!"
(El-Mumtehine, 6.)

Kao Allahov izbor, vjerovjesnici su jedini ljudi iza kojih stoji Allah, dž.š., kao garant da su oni ljudima sigurni i pouzdani uzori u vjeri, religiji, tradiciji, moralu, kulturi, običajima, šerijatu i načinu života.

لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا  "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje." (El-Ahzab, 21.)

Neovisno o vremenu, prilici, društvenim okolnostima i narodu kome su bili upućeni, svi vjerovjesnici imali su isti iman (vjerovanje) i ispovijedali istu religiju - islam.

هُوَ اجْتَبَاكُمْ وَمَا جَعَلَ عَلَيْكُمْ فِي الدِّينِ مِنْ حَرَجٍ ۚ مِّلَّةَ أَبِيكُمْ إِبْرَاهِيمَ ۚ هُوَ سَمَّاكُمُ الْمُسْلِمِينَ مِن قَبْلُ وَفِي هَٰذَا "On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, a i u ovom Kuranu..."  (El-Hadždž, 78.)

Svi su oni isti šerijat (vjerozakon) kao suštinski element religije - dini-islama slijedili: شَرَعَ لَكُم مِّنَ الدِّينِ مَا وَصَّىٰ بِهِ نُوحًا وَالَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَىٰ ۖ أَنْ أَقِيمُوا الدِّينَ وَلَا تَتَفَرَّقُوا فِيهِ "On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!" (Eš-Šura,13.)

Svi vjerovjesnici pozivaju ljude da robuju, klanjaju se i dive samo Allahu, dž.š., da imaju osjećaj potpune ovisnosti samo o Allahu, dž.š., i da nikada jedni druge, niti bilo koje biće, stvorenje, stvar ili predmet ne obožavaju niti mu robuju. Naprotiv, svi (Nuh, Hud, Salih, Ibrahim) u općem manifestu objave govore:

فَقَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُوا اللَّهَ مَا لَكُم مِّنْ إِلَٰهٍ غَيْرُهُ " narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate!" (El-Eraf, 59.)

Svaki poslanik poslan je svome narodu u određenom vremenu i na određenom prostoru izuzev Muhammeda, a.s, kome je objavljeno da kaže:
قُلْ يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik." (El-Eraf, 158.)

Svi su poslanici prije njega njegov dolazak i njegovo univerzalno poslanstvo za sve svjetove i sve ljude do Sudnjeg dana najavljivali. U zajedničke osobine ili svojstva svih vjerovjesnika spada:

1)     SIDK - istinoljubivost, iskrenost, govorenje i zastupanje istine;
2) EMANET - povjerljivost i osvjedočeno poštenje;
3) TEBLIG - dosljednost, tj. tačno i potpuno prenošenje Božije poruke ljudima, neovisno o svim životnim opasnostiina pa čak i smrti;
4) ADALET - pravednost (to su bili pravedni, pošteni i pravi ljudi, pogotovo pravedni i strogi prema sebi, svojoj djeci i rodbini, gdje je to najteže biti; nikada nepravdu i nasilje nad ljudima nisu činili);
5) FETANET - oštroumnost (imali su razvijene unme, moralne, duhovne, intelektualne i spoznajne sposobnosti);
6) ISMET -negriješenje u stvarima vjere i morala (kao Svoje izabranike i uzore ljudima, Allah, dž.š., sačuvao ih je od grijeha);
7) RUDŽULET - muškost (svi su bili muškarci);
8) svi su poslaničku misiju obavljali potpuno besplatno;
9) svi su imali ista obredna mjesta (Kabu kao prvu u ime Allaha sagrađenu kuću);
10) svi su imali iste, od Allaha naređene i u ime Allaha činjene obrede, koje su oni prenosili i kazivali ljudima te ih njima podučavali (najvažniji je obred salat ili namaz, njega su klanjali svi vjerovjesnici);
11) svi su imali isti pozdrav - selam;
12) svi su učili isti ajet -bismillu.

U njihovu zajedničku praksu spada brak, sunećenje (obrezivanje muške djece), upotreba mirisa, čišćenje zuba, podrezivanje brkova, ispiranje usta, grla i nosa, odrezivanje nokata, otklanjanje dlaka ispod pazuha, čišćenje vodom poslije obavljene male i velike nužde, abdest i kupanje. Svi su se po Allahovom dopuštenju služili mudžizama kao natprirodnim, samo njima, u svrhu potvrde poslanstva, darovanim djelima. Prvi je poslanik Adem, a.s., a posljednji Muhammed, a.s. Najpoznatiji, ulu-l-azm poslanici, poslanici odluke ili povijesnih prekretnica, jesu: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s. Kada se izgovori ime kojeg poslanika, treba dodati riječ alejhisselam, što znači: neka je na njega Allahova milost i spas.

Allah, dž.š., odlikovao je ovaj ummet time što Muhammedovi sljedbenici vjeruju u sve ranije poslanike, a.s., a to nije slučaj s ranijim narodima. Židovi, naprimjer, ne vjeruju u Isa'a, a.s., niti u našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao što ni kršćani ne vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s. Za razliku od njih, pripadnici islamskog ummeta vjeruju u sve poslanike i vjerovanje nikog od njih ne bi bilo ispravno sve dok ne bi vjerovao u sve poslanike, a.s., pogotovo u one poslanike čija su imena spomenuta u Kur'anu. Općenito, u sve poslanike koje je Allah, dž.š., poslao ranijim narodima a njihova imena nisu spomenuta u Kur'anu.

02.08.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (60)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-Sulasijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve an vehbibni menebbihil jemani redijellahu anhu mektubun fit-tevratil haridu fekirun ve in kane meliked-dun'ja vel muti'u muta'un ve in kane memluken vel kani'u ganijjun ve in kane džai'an.

Vehb bin Munebbih el-Jemani r.a. je rekao:

,,U Tevratu je zapisano:

·        ko pretjerano žudi za nečim, on je siromašan, pa makar bio vladar cijelog svijeta,

·        onaj ko je pokoran je bogat, makar bio rob, i

·        onaj ko je zadovoljan je bogat, makar bio i gladan.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

01.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

3. BOBAK: Vjerovati u Allahove objave

TREĆI TEMELJ I ISTINA ISLAMSKOG VJEROVANJA (IMANA) JE VE KUTUBIHI - VJEROVANJE U ALLAHOVE KITABE.

Šta su Allahove objave? To je Allahov govor objavljivan preko meleka Džibrila Allahovim poslanicima da ih oni prenose, tumače i dostavljaju ljudima. U Allahovim objavama ili knjigama sadržane su istine, principi, načela, upute i vrijednosti koje ljudi osim preko objave nikada ne bi mogli na drugi način saznati.

وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلًا مِّن قَبْلِكَ وَجَعَلْنَا لَهُمْ أَزْوَاجًا وَذُرِّيَّةً ۚ وَمَا كَانَ لِرَسُولٍ أَن يَأْتِيَ بِآيَةٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ ۗ لِكُلِّ أَجَلٍ كِتَابٌ   "I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom, već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu.   يَمْحُو اللَّهُ مَا يَشَاءُ وَيُثْبِتُ ۖ وَعِندَهُ أُمُّ الْكِتَابِ  Allah je dokidao što je htio, a ostavljao što je htio; u Njega je Glavna knjiga." (Er-Rad, 38. i 39.)

Postoje dva osnovna oblika i načina pomoću kojih se Allah, Stvoritelj svega, obraća i govori o Sebi ljudima. To su: stvaranje svjetova i slanje objava. Svi stvoreni svjetovi jesu znamenje, dokaz i potvrda Allaha kao Stvoritelja, Gospodara i ravnatelja svega.

هَٰذَا خَلْقُ اللَّهِ فَأَرُونِي مَاذَا خَلَقَ الَّذِينَ مِن دُونِهِ ۚ بَلِ الظَّالِمُونَ فِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ  "To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi." (Lukman, 11.)

Odnosi su između Uzvišenog  Boga i svijeta sljedeći: Bog stvara šta hoće i vrši odbir, selekciju, a ljudi nemaju mogućnosti odabira. On je u neprestanom djelovanju. Kada nešto odredi da bude, On kaže: "Budi!" - i ono biva. Ljude stvara u utrobama majki, a da oni o tome ništa ne znaju, a potom im daje sluh, vid i srce. Drugi način Božijeg obraćanja ljudima jesu objave. Sve objave sadrže, prenose i opetuju jednu jedinstvenu i osnovnu istinu vjere:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ مِن رَّسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ  "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"  (El-Enbija, 25.)

U islamskoj tradiciji uvaženo je mišljenje da postoje manje objave - kelime, risale i suhufi i velike objave ili kitabi. Suhufa je bilo stotinu, a velikih objava ili kitaba četiri:

TEVRAT je objavljen Musau alejhis-selam

Musa ibn Imran ibn Kabis ibn Azer ibn Lavi ibn Jakub ibn Ishak ibn Ibrahim a.s. Rođen je u Egiptu 1463. godine prije Isa a.s., umro je u 120-toj godini života. Mezar za koji se vjeruje da je njegov nalazi se 20 kilometara istočno od  Kuddusu šerifa (Jerusalima) u mjestu Nebi Musa. Tevrat je Kitab objavljen Musau a.s., šeste noći Ramazana kao putokaz ljudima, u kome je bila pouka i objašnjenje za sve. U Tevratu je najavljen dolazak Muhammeda, a.s.,:

الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الرَّسُولَ النَّبِيَّ الْأُمِّيَّ الَّذِي يَجِدُونَهُ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِي التَّوْرَاةِ وَالْإِنجِيلِ  «…onima koji će slijediti poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze(El-A'raf, 157.)

Orginalni tekst Tevrata nije sačuvan. Jevreji Tevrat nazivaju Tora. Kur'an kazuje da su Jevreji jedan dio Tevrata vjerovali, jedan dio (za)nijekali, a jedan zaboravili.

ZEBUR je objavljen  Davudu a.s.

Zebur je Kitab koji je objavljen u 12. noći Ramazana 482. godine poslije Tevrata. Objavljen je Davudu a.s., on je rođen u Bejtul-lahmu (Betlehemu), oko 1043. godine, prije Isaa, a.s., a preselio je 973. godine u sedamdesetoj godini života.

Zebur je u sebi sadržavao pouke i mudrosti. Ni Zebur nije sačuvan bez izmjena i preinaka. Njegov izmijenjeni tekst danas je poznat i kao Psalmi Davidovi.

INDŽIL je objavljen Isau a.s.

Indžil, (J)Evandelje, Evangelij, kako ga kršćani nazivaju) je objavljen Isau, a.s., i njegovu narodu. U Indžilu su objavljeni propisi i zakoni prema kojima su se ljudi trebali ponašati i živjeti.

وَلْيَحْكُمْ أَهْلُ الْإِنجِيلِ بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ فِيهِ ۚ وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ  «I sljedbenicima Indžila bili smo naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu.» (El-Ma'ide, 47.)

I u Indžilu je bio nagoviješten dolazak Muhammeda,a.s.,:

وَإِذْ قَالَ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ إِلَيْكُم مُّصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيَّ مِنَ التَّوْرَاةِ وَمُبَشِّرًا بِرَسُولٍ يَأْتِي مِن بَعْدِي اسْمُهُ أَحْمَدُ ۖ فَلَمَّا جَاءَهُم  «A kad Isa, sin Merjemin reče:»O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći.» (Es-Saf, 6.)

 

KUR'AN je objavljen Muhammedu a.s.

Kur'an je posljednja Allahova objava. O njegovoj vjerodostojnosti nema dvoma jer je čuva Uzvišeni Allah:

إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ » Mi, uistinu, objavljujemo Kur'an i zaista ćemo Mi nad njime bdjeti» (El-Hidžr,9)

Kur'an je sastavni dio našeg života, veza sa našim Stvoriteljem, kompas i navigacija za ovozemaljski život. Čovjek mora vjerovati i znati, upućuje ga Kuran ali i sve druge objave, da je pojavni svijet stvoren, da on ima svoj početak, rok trajanja i kraj. Čovjek, kao ni druga bića, nema suverenitet (neograničenu vlast) nad stvorenim svjetovima, već su mu od Allaha povjereni na korištenje. Za misiju i povjerenje, kao i za preuzete obaveze i dužnosti, čovjek će pred jedinim Suverenom, Allahom, dž.š., odgovarati.

Da bi čovjek vidio svoje lice, on se mora ogledati u ogledalu Kur'ana. Kuranska sira i kasas, ili povijest, jest to ogledalo, ibret, učiteljica, pouka i poruka života za one koji pameti, srca, duše i razbora imaju. Tri četvrtine Kurana govore o prijašnjim poslanicima i njihovim narodima. U okviru takvih planova Kurana jest i teleolos ili plan Kurana koji kazuje i upućuje da je sve stvoreno unutar određenog reda, poretka i zakona, s unaprijed utvrdenom svrhom, nakanom, smislom i ciljem. Ništa nije stvoreno radi igre, zabave i dokolice, da visi u zraku, da bude samo sebi svrha, cilj i smisao, niti je išta stvoreno uzaludno. U tom je kontekstu i vrednovanje svega i hijerarhija vrijednosti. Ne mogu nikada stvorenja odredivati svoje vrijednosti niti vrijednosti drugih stvorenja, već vrijednost svakog stvorenja i svih stvorenja određuje njihov Stvoritelj, Koji određuje i njihovu svrhu. To je nauk i uputa Kurana.

Slijedeća velika i neizmjerna tema Kurana i svake objave jeste šerijat. Šerijat je, ustvari, neizmjenjiva Allahova volja kazana u formi vjerozakona. Kako je Allahova volja jedna i ista, i svim vjerovjesnicima objavljen je jedan i isti šerijat ili Allahov vjerozakon.

"On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu, i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu, i Musau, i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju tvome se pozivu odazvati. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mit se iskreno obrati." (Eš-Šura, 13.)

Ljudima se u svim vremenima objavljuje isti šerijat zato što mu je izvor isti, dakle Allahova volja, i zato što se šerijat u osnovi objavljuje istoj i nepromjenljivoj ljudskoj naravi, čiji fizički, mentalni, psihički i sveukupni sklop ostaje isti. Jedino je stepen primjenljivosti šerijata, zbog različitih socijalno-

 Šerijat je osnovni izvor zakonodavstva kojim Allah regulira odnose među ljudima. U najkraćem, moral je zakon u pojedincu, šerijat je zakon u zajednici.

Kuran je za ljudstvo i stvorene svjetove: burhan - neoborivi argument, nur - Allahova svjetlost, bejan - manifest ili proglas ljudstvu i svjetovima, huda - uputa u vjeri, etici i životu na zemlji, šifa -lijek, rahmet - milost, mev'iza -knjiga savjeta, mubarek - blagoslovljena knjiga, mubin - jasna knjiga, aziz - moćna knjiga, medžid - slavna knjiga, bušra - knjiga nagovještaja, nezir - Knjiga opomene i upozorenja, bešir - knjiga radosnih obavijesti, tezkireh - knjiga koja stalno podsjeća i budi svijest, kitab - knjiga koja se stalno proučava i studira i koja je zapisana i sabrana, furkan - knjiga koja rastavlja pravi put od zablude, istinu od neistine i dobro od zla, zikr - knjiga koja opominje i budi svijest, kerim -knjiga plemenita.

Kuran i objave prije njega upućuju ljude, pored navedenog, u obrede, dove, ispravan način života i postizanje sreće i spasa na oba svijeta. Allahova objava Kuran jedina je od svih objava autentično, bez izmijenjene riječi sačuvana. Autentičnost Kurana čuva se na tri načina: u Levhi mahfuzu, napamet ga znaju hafizi i sav je zapisan u Mushafu. Kuran uče napamet Ijudi više nego sve druge knjige zajedno, a bez prestanka ga uče i meleki.
Kuran je, kao i sve objave prije njega, objavljivan Muhammedu, a.s., preko meleka Džibrila dvadeset tri godine: trinaest u Meki, a deset u Medini. Kuran sadrži 114 sura (poglavlja) i 6666 rečenica (ajeta). Zbirka u koju je sabran Kuran naziva se Mushaf. Kuran je objavljen na arapskom jeziku.
Na kraju, Kuran je pečat svih objava, kao što je poslanstvo Muhammeda, a.s., pečat svih poslanstava:

أَفَغَيْرَ دِينِ اللَّهِ يَبْغُونَ وَلَهُ أَسْلَمَ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ طَوْعًا وَكَرْهًا وَإِلَيْهِ يُرْجَعُونَ "Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!  قُلْ آمَنَّا بِاللَّهِ وَمَا أُنزِلَ عَلَيْنَا وَمَا أُنزِلَ عَلَىٰ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ وَالْأَسْبَاطِ وَمَا أُوتِيَ مُوسَىٰ وَعِيسَىٰ وَالنَّبِيُّونَ مِن رَّبِّهِمْ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِّنْهُمْ وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ  Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo. وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الْإِسْلَامِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الْآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ  A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama - neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati."
(Ali Imran, 83.- 85.)

Ovim ajetima zaokružuju se tri osnovne istine: Allah je Gospodar svjetova, islam, pokornost i predanost Allahu, islam je vjera svjetova, a Kuran je knjiga svjetova. Kur'an je uvijek savremen i biće izvor za sticanje znanja i otkrivanje novih istina svim generacijama ljudskog roda do Sudnjeg dana.

Bilo je manjih objava poznatijih kao Suhufi.

Objavljeno je 100 suhufa (listova):

Ademu a.s. – 10

Šitu a.s. - 50

Idrisu a.s. - 30

Ibrahimu a.s. 10

Putem objava Uzvišeni Stvoritelj je učio ljude vjeri, davao im upute za život, propisao dužnosti, zabrane…Vjerujemo u sve Allahove objave, a pridržavamo se i živimo prema propisima Časnog Kur'ana.

Onaj ko slijedi Kur'an i Sunnet - on je musliman. Ko slijedi neku drugu ranije objavljenu knjigu on je sljedbenik knjige (Ehlu-l-kitab).

Literatura:Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Vjeronauka za I. razred srednjih škola Tuzla, vjeroucitelji.tk

01.08.2011.

PREDRAMAZANSKI ZIJARETI-SJEĆANJE NA RODITELJE

Nijaz SALKIĆ

Kada čovjek isprati oba roditelja na mezarje onda se kući dolazi samo po potrebi i radi obaveza prema ostaloj rodbini. Ova godina je bila takva kakva je već bila. Kratak odmor smo iskoristili za obilazak još uvijek žive rodbine. Sjetili smo se i onih kojih više nema. To su roditelji koji su nas voljeli iskrenom ljubavlju i bez interesa.

Proučili smo kelimei tevhid i u dovi zamolili Uzvišenog da se smiluje majci i ocu, oprosti im grijehe i uvede ih u Džennet. Poslije smo sjedili i družili se u krugu braće, sestara, snaha i zetova.

Kako je petak odabran dan, imao sam priliku da odaberem džamiju i hatiba. Ove rede sam slušao hutbu u čaršijskoj džamiji u Čeliću.

Upamet!

01.08.2011.

RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

2. BOBAK: Vjerovati u Allahove meleke

Drugi temelj islamskog vjerovanje (imana) je ve melaiketihi - vjerovanje u Allahove meleke. Vjerovanje u meleke sastavni i bitni dio svih objava vjerovjesnicima i njihovim ummetima. Meleki, to metafizički svijet stvoren kao i ostala stvorenja. Čine ibadet Uzvišenom Allâhu, Dželle Šanuhu, i nemaju svojstva rububijjeta niti uluhijjeta. Uzvišeni ih je stvorio od svjetlosti, odredio im potpunu pokornost Njegovim naredbama i dao im snagu za njihova izvršenja. On je rekao: و وَمَنْ عِندَهُ لَا يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِهِ وَلَا يَسْتَحْسِرُونَ     يُسَبِّحُونَ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ لَا يَفْتُرُونَ  ”…A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija?:19,20)

Ima ih mnogo, a njihov broj nezna niko osim Allâha, Dželle Šanuhu. U Buharijinom i Muslimovom sahihu je naveden hadis kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, a koji govori o Mi`radžu, gdje se spominje, da je poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokazan ”Bejtul Ma`mur” u kome svaki dan klanja sedamdeset hiljada meleka, koji kad izađu iz njega ne vraćaju se u njega drugi put.. Meleki dakle pripadaju višem, duhovnom redu stvari (gajb) kao i ruh, ahiret, džennet i džehennem. Zato su meleki, kao gajb, a uistinu postojeći svijet i bića, s onu stranu ljudskog znanja, iskustva, razumijevanja i poimanja. Svjedok je i garant njihovog postojanja Allah u Objavi i Poslanik u hadisu.

O postojanju meleka se u trideset i tri sure i na sedamdeset pet mjesta govori o melekima i njihovim različitim funkcijama, koje im je namijenio Allah, dž.š., na nebesima i na Zemlji.

Da su meleki zbilja  stvoreni od nura (svjetlosti), svjedoći hadis koji je zabilježio Muslim: "Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od bezdimne vatre, a čovjek je stvoren od onoga što mu je (od zemlje)." Kao duhovna bića meleki ne jedu, ne piju, ne griješe, ne razmnožavaju se, nisu ni muškog ni ženskog spola, i nikada Allahu dužnosti ne otkazuju. Za razliku od ljudi, njima nije podarena sloboda, već su im odredene jasne i precizne funkcije u univerzumu i na Zemlji, medu ljudima. Tako se mogu, kako Kuran svjedoči, izričito po Allahovoj odredbi pretvarati u ljude. Meleki posjeduju ogromnu snagu i moć, kako bi mogli od Allaha povjerene funkcije izvršavati. Takvih osam meleka drže i čuvaju Arš. Jedan od njih - Israfil puhnut će u sur, prvi put da najavi kraj svijeta i života, a drugi put da najavi proživljenje i Sudnji dan. Sve znanje, moć, snaga i sposobnosti meleka u potpunosti su u funkciji izvršavanja Allahove volje. لَا يَسْبِقُونَهُ بِالْقَوْلِ وَهُم بِأَمْرِهِ يَعْمَلُونَ  "Oni ne govore dok On ne odobri, i postupaju onako kako On naredi." (El-Enbija, 27.)

Jedan hadis kaže: "Nebesa bruje, na što imaju pravo. Na njima nema mjesta, a da na njemu nema meleka na sedždi ili ruku."

Svaka vrsta meleka ima svoja zaduženja. Mada ima više vrsta meleka, četverica su najpoznatiji, i oni se nazivaju veliki meleki ili el-melaiketu-l-mukarrebun. To su Džibril, Mikail, meleku-l-mevt (Azrail) i el-Munadi (Israfil). Džibril je među melekima ono što je Kuran medu objavama i Muhammed, a.s., među vjerovjesnicima. Džibrilova je uloga najveća i najčasnija - spuštanje objava. Melek se Mikail, prema učenju islama, brine o svim prirodnim promjenama, kakve su: strujanje vjetra, kretanje oblaka, padanje kiše i snijega, rast bilja, nafaka stvorenja i sve što je u vezi s tim. Samo jedan kuranski ajet spominje meleka Mikaila.

 مَن كَانَ عَدُوًّا لِّلَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَرُسُلِهِ وَجِبْرِيلَ وَمِيكَالَ فَإِنَّ اللَّهَ عَدُوٌّ لِّلْكَافِرِينَ  "Ko je neprijatelj Allahu, i melekima Njegovim, i poslanicima Njegovim, i Džibrilu, i Mikailu - pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju."  (El-Bekare, 98.)

Ne vjerovati u Mikaila znači negirati Allahov red, poredak, sistem, zakonitost, harmoniju i ravnotežu koju Allah preko tog meleka uspostavlja u svjetovima. Meleku-l-mevt, u narodu poznat pod imenom Azrail, jest onaj melek koji, po Allahovoj volji i odredbi, rastavlja duše od tijela.

قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ  "Reci: Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije Ćete se Gospodaru svome vratiti." ( Es-Sedžde,11.)

Meleke koji ljudima uzimaju duše Allah naziva Svojim izaslanicima. Ovisno o tome kako su živjeli na ovom svijetu, ljudima će meleki, prema zasluzi, duše uzimati. Neki će ljudi tada biti udarani po obrazima, leđima; silnici će biti u smrtnim mukama, i njihove će se duše silom uzimati, a vjerničke blago i bezbolno. El-Munadi ili Israfil jest melek koji će po Allahovoj odredbi najaviti Sudnji dan.

وَاسْتَمِعْ يَوْمَ يُنَادِ الْمُنَادِ مِن مَّكَانٍ قَرِيبٍ "I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu...- ذَٰلِكَ يَوْمُ الْخُرُوجِ  to će biti Dan oživljenja." (Kaf, 41. i 42.)

Vezano za čovjeka i njegov život postoje posebni meleki Kiramen-Katibin, čija je osnovna funkcija da prate svakog čovjeka i bilježe sva ljudska djela te da ljudima donose dobre i plemenite misli, kao što mu šejtani donose zle i grešne misli.

O načinu postojanja ovih meleka, i kako oni bilježe ljudska djela te o sredstvima kojima se služe i knjigama u koje sve bilježe mi ništa ne znamo, ali u to, na osnovu Kurana, duboko vjerujemo.

إِذْ يَتَلَقَّى الْمُتَلَقِّيَانِ عَنِ الْيَمِينِ وَعَنِ الشِّمَالِ قَعِيدٌ  "Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, مَّا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije."(Kaf,17. i 18.)

وَإِنَّ عَلَيْكُمْ لَحَافِظِينَ  "... a nad vama bdiju čuvari, كِرَامًا كَاتِبِينَ  kod Nas cijenjeni pisari,  يَعْلَمُونَ مَا تَفْعَلُونَ  koji znaju ono što radite."  (El-Infitar,10.-12.)

Ovi meleki sa desne strane čovjeka upisuju dobra, a sa lijeve loša djela.
Posebnu ulogu imaju meleki sualdžije - Munkir i Nekir, koji čovjeka u kaburu pitaju neka osnovna i bitna pitanja vjere, a to su: ko ti je Bog? ko ti je Poslanik? koja ti je Knjiga? kako ti se zove vjera? šta ti je kibla? i ko su ti po vjeri braća i sestre? Pored ovih pitanja, prenose mnogi hadisi, u mezarima će ljudi biti isljeđivani, pa i mučeni.

"Kada se čovjek položi u kabur i od njega odu njegovi drugovi, on čuje klepet njihove obuće. Tad mu dođu dva meleka, posade ga i ispituju. Ako kafiri i mušrici na sva postavljena pitanja odgovore ne znam i ne shvaćam ništa, bit će udareni željeznim čekićem, pa će tako jako kriknuti da će to svi čuti oko njih, osim ljudi i džina."  (Buharija i Muslim)

Šejtani

Ima teorija, istina ne u islamskoj nauci u kojima se tvrdi da su šejtani ustvari posrnuli, pali anđeli (meleki). To je pogrešna teorija i krivo razmišljanje i poimanje. Šejtan je džin koji je stvoren od bezdimne vatre.Potpuno je suprotan melekima i oličenje je zla jer se kune da će do Sudnjeg dana ljude napadati i zavoditi i sprijeda i straga i s desna i s lijeva. Šejtan ljude zavarava, napada i obmanjuje na sve načine. Prvog čovjeka - Adema, a.s., zavodi na zabranjeno drvo obećavajući mu besmrtnost, promjenu ljudske vrste u meleke i vlast koja nikada ne prolazi. Na stranputicu šejtan ljude primamljuje lažnim nadama, obmanama i obećanjima; kroz njihovu djecu, imovinu te kitnjast, primamljiv i prazan govor. Kao što meleki na ljude spuštaju lijepe i hairli misli, tako šejtan čovjeku došaptava zle i grešne misli preko džina i ljudi. Ljudi se od prokletog šejtana mogu sačuvati iskrenom i čvrstom vjerom, dobrim djelima, poštenjem i učenjem euzubille.

وَإِمَّا يَنزَغَنَّكَ مِنَ الشَّيْطَانِ نَزْغٌ فَاسْتَعِذْ بِاللَّهِ ۚ إِنَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ   "A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočište « Allaha; On uistinu sve Čuje i zna." (EI-Ea'raf, 200.)

فَإِذَا قَرَأْتَ الْقُرْآنَ فَاسْتَعِذْ بِاللَّهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ   "Kada hoćeš učiti Kuran, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog." (En-Nahl, 98.)

Da zaključimo, šejtani su stvoreni od vatre, i oni su društvo nevjernika i pogana u džehennemu.

RODNA GRUDA
<< 08/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


BOSNA U FILMU I SLICI













DOMAĆA LITERATURA
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO
Moj babo... Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

BOSNA KROZ VIDEO SLIKU









BOSNA JE DZENNET NA DUNJALUKU
LJUŠTILJE
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI KAPUT I BAJRAM
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJI FAVORITI
Stay Alive
burek
Filter
GORNJA PUHARSKA
MINUSPLUS
ancarstvoprirode
U urbanoj sahari života
Story of my life
Bloger gloger
Življenje
Bosnjacki front
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
Hikaje- mudrosti
Bosnian nasheeds
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
više...

BROJAČ POSJETA
1713381

Powered by Blogger.ba

site statistics