NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

31.05.2011.

MOŽDA NISTE ZNALI ZNAČENJE RIJEČI-TUGRA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Tugra” je sultanski pečat. Ima karakterističnu formu: dvije petlje na lijevoj strani, tri okomite crte u sredini, odozdo ispis u vidu stoga i dva produžetka sa desne strane. Svaki element ima svojstveno značenje, a zajedno čine oblik koji se lako prepoznaje kao tugra.

Sultanovo ime se ispisuje u donjem dijelu, koji se zove sere. U prvom periodu ovo je moglo biti jednostavno kao “Orhan, sin Osmanov” u prvoj tugri iz 1326. U slijedećim periodima imenu nosioca i njegovog oca se dodaju i počasne titule i molitve.

Petlje na lijevoj strani tugre se zovu beyze, od arapske riječi za jaje. Neka tumačenja tvrde da su beyze predstavljale dva mora nad kojima su vladali sultani: spoljna, veća, petlja za Sredozemno more i unutrašnja, manja, za Crno more.

Okomite crte na vrhu tugre se zovu tug, tj. “motka za zastavu”. Tri tu  ga označavaju nezavisnost. Linije S-oblika koje prelaze preko tugova se zovu zülfe i one, uz vrhove tugova koji takođe gledaju udesno, označavaju da vjetrovi duvaju sa istoka na zapad, što je tradicionalan pravac kretanja Osmanlija.

Crte na desnoj strani tugre se zovu hancere i označavaju mač (handžar), simbol vlasti, moći i snage.

30.05.2011.

IDU DANI

Nijaz SALKIĆ

 Stiže nam mjesec u kome lipe mirišu. Trešnje su uveliko počele, a jagoda ima na svakom koraku i to za bagatelu. Nekada davno u pekmezovom vaktu, mjeseci juni i juli su bili bogati događanjima za sve uzraste. Mladi su se veselili teferičima i proslavama a stariji konjskim i pješačkim trkama. Stare nane i djedovi su voljeli čuti udaranje u bubanj a draga im je bila piskava svirka zurlaša koji su pratili bubnjare.

Onoga prijašnjeg više nema. Sada je sve drugačije. Zbilja ni sahati današnji nisu k'o prijašnji. Vaktile su u bogatijim kućama na zidovima visili sahati na navijanje sa tokmacima i pticom koja bi 'izlijetala' iz male kućice na vrhu sata na svaki puni sahat. Ako ćemo pravo govoriti ni današnje vrijeme nije kao ono njekad. Ovo vrijeme Evropljani 'pokvare' u martu da bi ga neđe krajem oktobra 'popravili'. Kako se ljudi brinu za vrijeme vidimo svi kako nam je.

Helem, ja jedno znam, dani idu i prolaze ne štedeći nikoga. Prolaznost vremena se ogleda na licima dragih i nedragih osoba koje često i malo rjeđe u svom životu susrećemo.

Upamet!

29.05.2011.

HALABUKA

Nijaz SALKIĆ

Koliko sličnih trenutaka na ovom svijetu ima. Jedna vrana iznenada zagrakće a stotina drugih je podrži, pa nastane hor vrana. Obična seoska koka snese jaje i podigne galamu, na desetke drugih koka koje uopće nisu koke nosilje, podrže je i kokodakajući podignu uzbunu u cijeloj mahali. U mrkloj noći odnekud nekakav cuko počne zavijati, na desetine njegovih pajdaša ga u lajanju i zavijanju podrže, pa nastane uzbuna u selu.

Ni ljudi nisu imuni od galame i halabuke. Neki nepoznati i neprovjereni novinar provali da se nekakav pesin u negdje nekom gradu, nije okupao 20 godina, odjednom zagrakće na hiljade novinara, a 100.000 medijskih kuća to prenese na tv, radiju ili internet portalima širom dunjaluka. Današnji kavm (ljudi) više vole trač, ogovaranje, nered, zbrku, smutnju nego tišinu, mir, spokoj i briganje za se.

Upamet!

28.05.2011.

HRANA

Nijaz SALKIĆ

Naši dobri preci, naši pradjedovi, djedovi i donekle očevi, bili su dobri poljoprivrednici, baščovani, stočari, vodeničari, majstori i trgovci. Većina naših prednika je zdravo živjela, jela zdravu hranu, pila zdravu vodu i udisala zdrav zrak. Mi njihovi nasljednici prihvatismo se plodova industrijske revolucije i počesmo uživati 'blagodati' koje je taj civilizacijski preokret kao nekakav boljitak,donio.

Helem, danas su u većine ljudstva zbog manjeg fizičkog naprezanja zakržljali mišići a proporcionalno manjem naprezanju, povećali stomaci. Zbilja se manje fizički radi a više umno tuguje i devera. Manje se sije na njivama i u baščama a više kupuje tuđi hizmet u trgovinama. Ono malo baščovana što voli ubrati i pojesti sa svog vrta ne pazi kako to sve uzgaja i karari.

Men'ščini da bi bilo dobro poraditi više na zdravom uzgoju povrća. Bilo bi najefdalnije pri uzgoju 'svoje' hrane  paziti da krompir, salatu, luk, papriku, paradajz, grah i ostale zerzevati ne škropimo otrovima da bi tu 'našu' zaštitili od životinja. Bolje je da i životinje nešto ušićare i pojedu te 'naše' hrane, nego da zatrovana hrana na kraju kroz bolešćinje pojede nas.

Upamet!

27.05.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (55)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve an bea'dil hukemai menia'tesame biaklihi dalle ve menistagna bimalihi kalle ve men azze bimahlukin zelle.

Neki mudraci su rekli:

·       Ko god se pouzda samo u svoju pamet, zalutao je,

·       Ko god se pouzda u svoj imetak, on će se umanjiti, i

·       Ko traži veličinu kod Allahovih stvorenja bit će unižen.


 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

26.05.2011.

MIMBERA-PRIPREMA ZA RAMAZAN

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, Koji je obznanio Kur'an, pravu Istinu, Koji je učinio različitim pravi put od zablude, te tako obezbijedio spas onima koji budu vjerovali Allaha i Njegovog Odabranika Muhammeda a.s. Onaj koji slijedi Kur'an, Allahovu riječi i potvrđeni Sunnet drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, a djela ovih ljudi neće propasti, pa će dobiti nagradu na ovom i na budućem svijetu. Neka je spas i Božija milost na Muhammeda, Allahova roba i Poslanika, na njegov rod i njegove sljedbenike.

Allah, dž.š., u  9. suri (Et - Tevba/ Pokajanje) u  36. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِندَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا فِي كِتَابِ اللَّهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ   'Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera!'

       A zatim, danas je petak, 27. maj 2011., ili  24. džumade-l-uhra, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset peta džuma u novoj hidžretskoj godini.

      Cijenjeni džemaate, braćo i sestre!  Znajmo da polahko odlazi i ovaj mjesec Džumade-l-uhra. Slijedećeg četvrtka nam dolazi mubarek noć, lejletu-l-regaib, noć u kojoj je hazreti Amina zanijela Muhammeda s.a.v.s.. To je noć uoči prvog petka u mjesecu redžebu. Eto dragi moji, dođe nam i mjesec Redžeb koji će najaviti mjesec Ša'ban a Ša'ban, blagoslovljeni mjesec Ramazan.To opet znači da smo već ušli u mjesece u kojima činimo završne pripreme za mjesec ramazan-a to su Redžeb i Šaban. U nas se kaže: došli su učajluci, a uč znači tri a riječ ajluk znači-najbolje bogatstvo. U mjesecu ša'banu su dvije mubarek noći, lejletu-l- regaib i noć Poslanikovog putovanja u više sfere, lejletu-l- miradž. Noć Lejletul isra i miradž ima uporište u riječima Uzvišenoga: سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَىٰ بِعَبْدِهِ لَيْلًا مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الْأَقْصَى “Neka je uzvišen Onaj koji je svoga roba prenio noću iz Mesdžidul harama do Mesdžidul aksaa...“ To je noć Poslanikovog, a.s., putovanja Mekke u Jerusalem, a odatle u više nebeske sfere. Tokom te noći Poslanik, a.s., je razgovarao sa Allahom. To je dvadeset sedma noć mjeseca redžeba.

      U mjesecu ša'banu je pak lejletu-l-berat prva od dvije noći odluke. Za nju je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada bude noć polovine Šabana provedite je u ibadetu, a dan koji slijedi postite.“ To je noć u kojoj meleki počinju pisati sudbinu ljudi za iduću godinu. To je petnaesta noć mjeseca Šabana.

      Draga moja braćo i sestre, znajte da je Uzvišeni Allah Rekao: إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِندَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا فِي كِتَابِ اللَّهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ   'Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera!' (Tevba,  36.), a sveti mjeseci su: Muharem, Redžeb, Zul Ka'de i Zul Hidždže. Prenosi se od Bekreta radijellahu anhu  da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve sellem rekao: 'Vrijeme teče (kruži) kao onog dana kada je Allah Uzvišeni stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri zaredom: Zul Ka'de, Zul Hidždže, Muharem i mjesec Redžeb Mudar koji je između Džumade i Ša'bana'.

       Svetost pobrojana četiri mjeseca ogleda se zbog zabrane borbe u njima sve dok neprijatelj ne počne prvi. Zato je mjesec Redžeb nazvan Esamm (Nijemi) jer se u njemu ne poziva: 'O narode moj!' ili zato što se u njemu ne čuje zvuk i zveket oružja.  Ovi mjeseci nazvani su Svetim mjesecima zato što su harami u njemu gori i veći nego u drugim mjesecima. Mjesec Redžeb je nazvan Redžebom jer je bio uveličavan. Dakle, slijedeće džume ulazimo u mjesec Redžeb koji je jedan od četiri sveta mjeseca.

Uzvišeni Allah u 109. ajetu sure El Kehf kaže: قُل لَّوْ كَانَ الْبَحْرُ مِدَادًا لِّكَلِمَاتِ رَبِّي لَنَفِدَ الْبَحْرُ قَبْلَ أَن تَنفَدَ كَلِمَاتُ رَبِّي وَلَوْ جِئْنَا بِمِثْلِهِ مَدَدًا  “Reci: Kada bi more bilo tinta da se ispišu riječi Gospodara moga,more bi presahlo prije nego bi presahle riječi Gospodara moga,pa makar se pomogli sa još jednim sličnim.“

Allahove riječi i Allahovi propisi i odredbe su toliko široki i duboki baš kao more i ne može ih svako obuhvatiti ni tumačiti, mogu samo rijetki pojedinci-mudžtehidi. Jerbo more ne može svako preplivati, u njegove dubine proniknu samo izuzetno sposobni. Ogromna većina ljudi samo može da se brćka u plićaku.Takav je primjer i sa propisima. Mudžtehidi tumače a mi slijedimo. U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: فَاسْأَلُوا أَهْلَ الذِّكْرِ إِن كُنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ “ I pitajte one koji znaju ako vi ne znate. Zbog toga musliman ne posustaje u sezonama pokornosti i dobrih djela, kao što mora da bude od onih koji prednjače u svakom dobru i koji se takmiče na tom polju kao što kaže Allah Uzvišeni: „I u tome neka se takmiče oni koji se takmiče.

     Cijenjeni džemaate, draga braćo, vjerujem da ste počeli sa pripremamo za ramazan još od ramazanskog Bajrama. U ova dva predramazanska mjeseca pojačajmo ibadet kroz čeličenje volje i obavezno učenje Kur'ana a.š. Siguran sam da imate  jaku želju da dočekate još jedan ramazan. Očekivati je od halis vjernika da mnogo uče dove i mole Gospodara da ih poživi u zdravlju i blagostanju do ramazana.  Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada bi nastupio mjesec Redžeb govorio: „Allahu naš, daj nam bereketa u Redžebu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.“ Znano je da su naši dobri prethodnici dovili Allahu da ih poživi do Ramazana a zatim bi dovili da ga primi od njih.

Rekao je En Nevevi, rahimehullah, u svojoj knjizi el Ezkar:“Znaj da je mustehab i lijepo svakom onom kome se ponovila jasna blagodat ili od koga se otklonila jasna nesreća, da učini sedždu Allahu Uzvišenom te da mu zahvali onako kako mu dolikuje“. Zaista je jedna  od najvećih blagodati Allaha prema robu da ga uputi i pomogne na pokornosti i ibadet. Znaj da onaj ko dočeka Ramazan a u zdravlju je, takav je u velikoj blagodati koja zahtijeva specijalnu zahvalu Allahu koji je to sve dao, pa neka je hvala Allahu Uzvišenom kao što to dolikuje Njegova plemenitosti  i veličini Njegove vlasti.

      Draga moja braćo i sestre u islamu, prijašnje generacije od ashaba i tabiina su se radovali dolasku Ramazana, pa ima li veća radost od one kada se čuje o nastupanju mjeseca Ramazana. Odista je Ramazan sezona dobrih djela i spuštanja milosti. Nažalost danas ima veliki broj ljudi pa čak i među onima koji drže do vjere da precizno dunjalučke programe, ali veoma malo je onih koji planiraju budući život i program za njega. Od planiranja za ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Tako ćemo imati jedan radni program za iskorištavanje dana i noći Ramazana u pokornosti Allahu Uzvišenom. Koliko mi budemo iskreni prema Uzvišenom Allahu, toliko će i biti koristi od predstojećeg Ramazana,  jer  onaj ko bude iskren prema Allahu i Allah će biti prema darežljiv njemu i pomoći ga na pokornosti i olakšati  mu puteve hajra.

      Rekao je Allah s.v.t.a.: فَلَوْ صَدَقُوا اللَّهَ لَكَانَ خَيْرًا لَّهُمْ A da su bili iskreni prema Allahu, to bi im bolje bilo...“ zato je već danas potrebno zaviriti u knjige i  ponoviti propise jerbo je obaveza na svakom vjerniku da Allaha obožava sa znanjem, i niko nema opravdanja da nije znao o fardovima koje je Allah propisao svojim robovima. To se dakako odnosi i na propise mjeseca Ramazana i posta u Ramazanu. Zato je veća danas potrebno muslimanima uključivanje u halke u džamijama da se pouče i nauče, pa da znaju mesele posta i propise prije nego što mjesec Ramazan nastupi, kako bi im post bio ispravan i primljen kod Allaha koji kaže: „Pitajte one koji znaju, ako vi sami ne znate.“

     Poštovane džematlije, u cilju priprema za ramazan učinimo tevbu i pokajmo se da ćemo ostaviti grijehe i loša djela, te da ćemo se pokajati iskreno od svih grijeha i đunaha, ostaviti ih i nikada se ne vratiti na njih. Pa zaista je Ramazan mjesec pokajanja, ko se u njemu ne pokaje pa kada će se pokajati?!

Kaže Allah s.v.t.a.: وَتُوبُوا إِلَى اللَّهِ جَمِيعًا أَيُّهَ الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ Poslije pokajanja potrebno je potražiti one sa kojima smo u zavađi i međusobno halala zatražiti, pronaći one kojima smo šta ostali dužni, odužiti dug i po mogućnosti uspostaviti bliske i prijateljske odnose. Sa roditeljima, bližnjima, rodbinom, ženom i djecom održavati veze dobročinstva, uvažavanja i rodbinstva. Biti dobri u zajednici i društvu u kojem živimo kako bi bili korisni Allahovi robovi. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem: „Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste ljudima

     Draga moja braćo i sestre, iskreni vjernici se raduju mjesecu Ramazanu, kao što suha zemlja željno očekuje kišu, kao što hasta iščekuje doktora, baš kao što se pogleda i dočekuje najdraža osoba.

 Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi, Ebu Lejs Es-Semerkandi, poglavlje iz knjige: ''Upozorenje nemarnim', Izdavač: Behram begova medresa u Tuzli, 2006. god.

Nijaz SALKIĆ

25.05.2011.

VREDNOVANJE

 Nijaz SALKIĆ

 U kosmosu postoje sistemi vrijednosti i vrednovanja. Općepoznato je da je Uzvišeni Bog oduvijek i zauvijek, On je EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega), EI-Mubdiu – Koji je početni Stvaralac i Eš-Šahidu – Koji je o svemu svjedok. Bog Dragi je Vrednovatelj jedini, a Njegova stvorenja se vrednovanju podložna i potrebna.

Ipak su ljudi veliki imitatori jer pokušavaju da vrednuju i (o)cijene postupke, djela i motive ljudskog djelovanja. Malo je danas pravednika, poštenjaka, moralnih veličina i bogobojaznika koji mogu iskoračiti iz ljušture znane kao ljudska taština, a zvane umišljenost, oholost, egoizam, lažna skromnost, pa da pravilno ocijene i procijene nečiju požrtvovnost i rad.

Zato je važno spoznati insansku krnjavost u pogledu adla-pravednosti, hukma-mudrosti i takvaluka-bogobojaznosti. Svaki ameli-insan treba raditi svoj posao u ime Boga Uzvišenog a ne radi pohvale ili priznanja čovječijeg. Ko god radi u bilo čije drugo ime osim Njegovo i nada se da će mu njegov mentor, gazda ili šef pravilno ovrednovati, ocijeniti i nagradu dati za njegovu valjanost, taj će se brzo razočarati i na živce oboljeti.

Upamet!

24.05.2011.

ZAGAĐENOST

Nijaz SALKIĆ

Malo je mjesta gdje je voda čista i za piće zdrava. Sve je teže pronaći kutak na kome se može punim plućima disati i zrak čist udisati. Zelenilo meraja, livada i polja će se uskoro preseliti  u malehne rezervate  ograđene žicom. Tamo će se djeca u grupama voditi da im se pokaže kako je nekada bilo zeleno na Zemlji.

Kako je krenulo uskoro će nestati lijepih i čistih međuljudskih odnosa. Zagađenost se širi i na ljude. Nije li riječ zagađen nastalo od imenice GAD. Gad je pak insan negativac. To je osoba što se drugom podsmjehuje, što drugoga omalovažava a sebe u visine uzdiže i podiže.

Ako postoje filteri koji se ugrađuju na fabričke dimnjake da ne emituju prevelike količine smrada i otrova, ja se pitam kada će se izmisliti i početi ugrađivati filteri na usta ljudi ekozagađivača.

Upamet!

23.05.2011.

DIJETA-KAKO SMRŠATI

Nijaz SALKIĆ

Neki bogatiji ljudi troše mnogo novca da bi održali vitku liniju. Jedni jedu specijalnu hranu i čuvaju se svakojake masnoće, slatkiša  i kaloričnih obroka. Drugi  jutrom i večerom trče,rekreativno  treniraju fudbal, odbojku, rukomet i borilačke vještine. Treći kupili razne sprave za vježbanje pa čim dođu s posla u sobi 'ganjaju' statično biciklo, valjaju se po strunjačama, udaraju po plastičnim vrećama i podižu teške utege.

     Oni to rade da skinu kilograme koje su ''nabacili'' za sofrom ili onako usput jedući slasno i masno. Men'ščini da je bolje manje jesti nego se umarati i danima znojiti na spravama za par kila koje će se 'vratiti' na prvom teferiču i bogatijoj sofri.

      Ko hoće da bude šlang i da mu svaka odjeća 'pristaje' neka upotrijebi slijedeći recept:

1.   na svakom obroku pojesti po tri kašike supe,  

2.   tri zalogaja pite, ili tri zalogaja krompira ili tri zalogaja sarme, zavisi šta je glavno jelo,

3.   tri kašike kompota ili tri kašike sutlije ili tri kašike hošafa, zavisno šta je desert.

     Ovo je garantovano i isprobano sredstvo za dijetu. Afijetola, dobar tek i prijatno!

     Upamet!

 

22.05.2011.

NEDJELJA

Nijaz SALKIĆ

 

Danas je nedjelja kada radnici odmaraju. Ima ljudi što i ovim danom rade. Dobro je kada se čovjek može od nečega odmoriti. Vrijedan čovjek ne osjeća umor i kada je stvarno umoran. Dođe (doći će) vakat kada insana sve umara.

Upamet!

21.05.2011.

RIZNICE ZNANJA - MULTEQA'L-EBHUR ( 4. nastavak )

Priredio:Nijaz SALKIĆ

Fikhu'l ibadat

Alima i fakiha (islamskog pravnika) Ibrahima ibni Muhammeda Ibni Ibrahima, El Halebija (umro 956.g. po Hidžri)

 

Stjecište mora

I tom

 

Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim!

U ime Allaha Milostivog Samilosnog!

 

MULTEQA'L-EBHUR

 

Ovo je sažeti tekst iz oblasti islamskog prava nazvan Multeqa'l-ebhur. Djelo je sačinio fakih, veliki znalac islamskog prava, bogobojazni, odabrani, veoma stručni Ibrahim ibni Muhammed ibni Ibrahim zvani Halebi (allah mu se smilovao).

Kitabu't-tahare- Propisi o čistoći

POGLAVLJE O VODAMA IZ BUNARA I TEČNOSTI ZA ABDEST I TEJEMMUM

Voda će se iz bunara iscrpati kad upadne neka nečist, ali ne zbog balege deve, fuškije u balege govečeta, ako nije mnogo, a ni zbog izmeta goluba i vrapca. U tom slučaju voda će se smatrati čistom.

Kada se zna kada je upala nečist u bunar, smatrat će se da je voda nečista od tog vremena, a ako se ne zna, onda od prije dan i noć ako se životinja koja je upala nije naduhla ili raspala, a ako se naduhla ili raspala, onda je voda nečista od prije tri dana i tri noći. Imam-i Jusuf i Muhammed kažu: Voda je nečista od časa kada je to primijećeno.

Iscrpat će se iz bunara dvadeset do trideset srednjih kofa ako je uginulo nešto poput miša, vrapca ili otrovnog gušteka, a isrpat će se od četrdeset do šezdeset kofa ako je uginulo nešto poput goluba, kokoši ili mačke, a iscrpat će se sve ako je upalo nešto poput psa, ovce ili čovjeka, ili se životinja naduhla ili raspala u bunaru.

Ako nije moguće iscrpati toliko vode iz bunara, iscrpat će se ono što ima u njemu. Fetva je donijeta da se iscrpa 200-300 kofa i što bude više od srednje kofe, obračunat će se. A drugi kažu da se uzima u obzir kofa svakog bunara koja se koristi.

Ostatak vode iza čovjeka kada se napije i ostatak iza konja kada se konj napije i svega onoga čije se meso jede, smatrat će se čistom vodom. Ostatak nalokane vode od strane psa ili svinje i ostatak nalokane vode od strane krvoločnih životinja je nečist.

Ostatak nalokane vode iza mačke i kokoši koja je slobodna i luta, ptice grabljivice i drugih životinja koje stanuju po kućama, poput zmije i miša, smatra se odvratnim (mekruh).

Ostatak nalokane vode od strne mazge i magareta je također sumnjiv. Njime će se uzeti abdest ako nema druge vode, a uzet će se i tejemum. Bilo šta da se uradi prvo od ovog dvoga, dopušteno je.

Znoj svake životinje tretira se kao  i ostatak nalokane vode iza nje.

Ako čovjek ne nađe ništa drugo do sok od datule, on će uzeti tejemum, a neće uzeti time abdest, prema mišljenju Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao), i na tome je i donijeta fetva. Prema mišljenju Imama, čovjek može uzeti abdest i sokom od datule, a kod Muhammeda koristit će oboje (i abdest i tejemum).

PROPISI O TEJEMUMU (TEJEMMUMU)

Tejemum će uzeti musafir i svaki onaj koji je izvan naselja zbog udaljenosti od vode jednu milju do koje bi mogao doći ili zbog bolesti pa se boji da se bolest neće pogoršati ili usporiti ozdravljenje, ili zbog straha od neprijatelja i krvoločne životinje, žeđi ili nedostatka opreme. Tejemum se uzima na tvarima zemljanog porijekla kao što je prašina, pijesak i krečnjak, zatim kreč, surma, fosfor ili kamen makar bio bez prašine, nasuprot mišljenju Muhammeda (Allah mu se smilovao).

Ebu Jusuf insistira da se tejemum uzima na zemlji, tj. prašini ili pijesku, a dozvoljeno je i na predmetima od gline po izboru, što je suprotno Ebu Jusufom mišljenju.

Uvjet za tejemum je i nemogućnost da se upotrijebi voda stvarno ili da se tako tretira, zatim čista površina zemlje, da sve predviđeno kod tejemuma bude obuhvaćeno kao i nijet.

Nijet je potreban radi namjere činjenja kakva ibadeta koji ne bi bio valjan bez ove čistoće. Kada bi nevjernik uzeo tejemum radi islama, njemu ne bi bio dozvoljen namaz, za razliku Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao). Za tejemum nije uvjet definirati da li se uzima radi abdesta ili potrebnog kupanja.

Način uzimanja tejemuma je da se čovjek dotakne rukama zemlju pa ih otrese, a onda potare svakim dlanom spoljašnji dio druge podlaktice i njezin unutarnji dio sa laktom. Ovako se tejemum uzima i u slučaju potrebe kupanja i uzimanja abdesta, i kad žena ima menstruaciju i poslije porođaja.

Tejemum se može uzeti i prije namaskog vremena. Njime se može klanjati sve što se želi, i farz i nafila, isto kao sa abdestom.

Tejemum je dozvoljeno uzeti kada se čovjek boji da mu neće proći dženaza namaz ili bajram na samom početku. Tako isto će se primijeniti kada je neko uzeo abdest i izgubio ga u času kada je počeo klanjati. Ovo se protivi mišljenju njih dvojice, imama Ebu Jusufa i Muhammeda, a nije dozvoljeno zbog straha da će proći džuma namaz ili dnevni namazi.

Tejemum će pokvariti sve ono što kvari abdest. Tejemum će pokvariti i to kada čovjek bude sposoban da upotrijebi vodu koliko je potrebno za čišćenje. Ako bi on pronašao vodu dok je u namazu, namaz bi mu bio pokvaren, međutim, ako bi pronašao vodu poslije klanjanja, namaz će biti uredu.

Ako bi putnik zaboravo vodu u svome prtljagu i klanjao sa tejemumom, on neće ponoviti namaz. Međutim, Ebu Jusuf kaže da će on ponoviti namaz ako vrijeme nije isteklo.

Lijepo je za onoga ko se nada da će naći ili doći do vode da odgodi namaz do pred istek vremena toga namaza. On je obavezan da traži vodu ako misli da je ona blizu, odn. da je udaljena do jedne galve (oko 185m), a u protivnom, nije.

Čovjek je dužan i da kupi vodu ako ima sredstava za to i ako se prodaje primjerenom cijenom; u protivnom, on nije obavezan. Ako njegov prijatelj putnik ima vode, on će zamoliti za vodu, a ako ga ovaj odbije, on će uzeti tejemum. Ako uzme tejemum prije traženja ili ako je nekome potrebno kupanje dok je u gradu, ili strahuje od hladnoće, njemu je dozvoljen tejemum, suprotno mišljenju imama Ebu Jusufa i Muhammeda.

Ne mogu se istovremeno spajati abdest i tejemum. Ako je veći dio organa sa ranama, uzet će se tejemum; u protivnom, oprat će se zdravi, a potrati ranjeni dio.

InšaAllah, nastavak slijedi!

20.05.2011.

MAJ MJESEC

Nijaz SALKIĆ

Nekada je mjesec maj bio dan mladosti. U maju je cvjetalo najljepše cvijeće. Livade su u maju imale najbolju zelenu boju.

U mjesecu maju su kušane najranije i najslađe trešnje Mostarke. U mjesecu maju su počinjali najzanimljiviji teferiči. U mjesecu maju su otpočinjani prvi ašikluci.

 U maju mjesecu su momci avazile pjevali pjesme derta i meraka i još neke svoje izmišljene pjesmice. U mjesecu maju je zemlja najbolje mirisala dok bi mi na njoj odmarali svoj nagomilani umor.

 Mjesec maj je zbilja silan i mlad mjesec, samo je šteta što smo mi ostarili.

Upamet!

19.05.2011.

MIMBERA- OBAVEZA DRUŽENJA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, Koji je obznanio Kur'an, pravu Istinu, Koji je učinio različitim pravi put od zablude, te tako obezbijedio spas onima koji budu vjerovali Allaha i Njegovog Odabranika Muhammeda a.s. Onaj koji slijedi Kur'an, Allahovu riječi i potvrđeni Sunnet drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti, a djela ovih ljudi neće propasti, pa će dobiti nagradu na ovom i na budućem svijetu. Neka je spas i Božija milost na Muhammeda, Allahova roba i Poslanika, na njegov rod i njegove sljedbenike.

Allah, dž.š., u  9. suri (Et - Tur/ Gora) u  21. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالَّذِينَ آمَنُوا وَاتَّبَعَتْهُمْ ذُرِّيَّتُهُم بِإِيمَانٍ أَلْحَقْنَا بِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَمَا أَلَتْنَاهُم مِّنْ عَمَلِهِم مِّن شَيْءٍ ۚ كُلُّ امْرِئٍ بِمَا كَسَبَ رَهِينٌ

I onima koji su vjerovali i koje su potomci u vjeri slijedili - njima ćemo potomstvo njihovo priključiti i za djelo njihovo nećemo ništa zakinuti: svaki čovjek je zalog za ono što zaradi.

       A zatim, danas je petak, 20. maj 2011., ili  17. džumade-l-uhra, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset četvrta džuma u novoj hidžretskoj godini.

      Cijenjeni džemaate, braćo i sestre! Znajmo da je Allah svoga miljenika Muhammeda a.s. poslao iz milosti prema svjetovima, a Poslanik s.a.v.s. je kazao, ''Poslan sam da usavršim ahlak, moralne osobine kod ljudi.'' Zbilja je islam vjera ima cilj odgojiti i moralnu izgraditi čovjeka. Prvo se gradi iskreni odnos roba prema svome Gospodaru onda se nadgrađuju drugi odnosi; čovjeka prema čovjeku, djece prema roditeljima i obrnuto, potom idu rodbinski, komšijski, poslovni, odnosi prema pretpostavljenom i potčinjenom, prema prijatelju, prema muslimanu i nemuslimanu. 

      Draga moja braćo i sestre! Živimo u vaktu otuđenosti duša a raširenosti medija i telekomunikacija. Znano je da se u najzabačenijim mjestima zemaljske kugle svake minute mogu pratiti taze vijesti a razgovor telefonom obaviti svakog trenutka, dok u isto vrijeme ljudi često ne poznaju najbližeg komšiju u zgradi gdje stanuju. Odnosi među ljudima unutar porodice su osnova za opstanak svake zajednice a dahabetile uokvirene zajednice vjernika poznate kao džemat. Zbog povećanja ili održavanja životnog standarda današnji insan mnogo više radi i odsustvuje od kuće. Ima porodica  u kojima je i žena na poslu veći dio sedmice. U cilju spašavanja džemata potrebno je obnoviti Poslanikov sunnet i džamijama povratiti ponos i ljepotu  obavljanja zajedničkih namaza. Džamija bez džemata je kao tijelo bez duše ili novčanik bez para. Posebno je žalosna sudbina mekteba i vjerskog poučavanja.

    Zbilja je muslimane je zahvatila moda upisivanja djece na neobavezne kurseve i tečaje sportskih vještina, te sate pjevanja i plesa. Možda u slanju djece na te tečajeve i kurseve nema ništa sporno da roditelji imaju sluha za slanje djece na vjeronauku. Međutim, kada vjeroučitelj počne razgovor sa roditeljem u pogledu vjeronauke, oni se pobune da su im djeca preopterećena školom i vannastavnim aktivnostima.

Slobodnog vremena za odgoj naše djece je sve manje. Postoje ljudi koji nude alternative brzog učenja i nude programe za bolji život, te nas hrabre kako hitro postati lijep, mišićav, dopadljiv, načitan i uspješan. Normalno da za svoje programe ti stručnjaci brze zarade traže naš novac i slobodno vrijeme naše djece.

     Baš zbog standarda, svojih i snova svoje djece ljudi puno vremena provedu na poslu želeći ostvariti lakši život. Praksa  je pokazala da pojedinci i nakon ostvarenog bogatstva nisu sretni i nisu riješili pitanje završetka života a isto tako nisu postigli sreću i mir u svojoj duši. Oni osjećaju prazninu.

Slično osjećaju i oni koji traže smisao u  ljubavi, zabavi i uživanju.

 Neko je rekao:

-Ako želiš biti sretan jedan sat naspavaj se.

-Ako želiš biti sretan jedan dan otiđi na pecanje.

-Ako želiš biti sretan jedan mjesec oženi se ili udaj se.

-Ako želiš biti sretan jednu godinu naslijedi bogatstvo.

-Ako želiš biti sretan cijeloga života, pomaži drugima.

 A pomaganje drugima ulazi u kategoriju trajno dobrog djela. To je ono što ćemo naći na drugom svijetu. Pomaganje drugima ogleda se baš u skidanju zastora sa očiju i u pozivanju na putu istine.

     Draga moja braćo i poštovane sestre! Danas je više nego ikad potrebno obilaziti džemat i one do kojih nam je stalo, družiti se, saslušati ih, upućivati na dobro i odvraćati od zla i saučestvovati u njihovim teškoćama, te dijeliti s njima boli. Svako sijelo i druženje potrebno je začiniti savjetom a naročitu pažnju posvetiti djeci i mladom naraštaju. Djecu ne treba isključivati iz druženja i sijela odraslih već ih tretirati kao punopravne i sebi vrijedne članove sijela.  Poslanik, s.a.v.s, podsticao je na druženje djece sa starijima, kako bi saznavali novo i sticali dragocjena iskustva.     

     Prva generacija muslimana to je ozbiljno shvatila. Slikovit je primjer Omerovog, r.a, sina Abdullaha, koji je redovno posjećivao džamiju i skupove starijih, iako je tada imao samo pet godina. Jednom prilikom, kako bilježe Buhari i Muslim, prisustvovao je Vjerovjesnikovom, s.a.v.s, predavanju u kojem je on upitao ashabe: «Ima jedno stablo čiji listovi ne opadaju, a slično je muslimanu: koje je to stablo?» Ljudi su pomišljali na pustinjska stabla, a Abdullah kaže: «Palo mi je napamet da je to palma. Htio sam to spomenuti, međutim, vidio sam tu starije ashabe, pa sam se ustegnuo od odgovora. Nakon njihove šutnje, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: «To je palma.» Spomenuo sam to svome ocu, veli dalje Abdullah, na što mi je on rekao: «Da si rekao: Palma, volio sam nego to i to!» Pogledajte pronicljivost Omerovog sina 'Abdullaha, r.a, koji sa pet godina dobro razlučuje kada i gdje treba šta reći. Uočavate li njegove intelektualne kvalitete već u toj dobi, ali i vanredni osjećaj za kulturu ponašanja u društvu?! To je, između ostalog, posljedica uključivanja djeteta u život zajednice, nakon prethodne pripreme u roditeljskom domu.

    Draga moja braćo i sestre u islamu! Postavlja se pitanje kako današnje zauzete i od džamije odaljene muslimane i muslimanke zainteresovati za vjeru, vjersku edukaciju, za brigu o moralnom i duhovnom napretku porodice. Poznato je da pozivači na putu Istine koriste različite metode 'buđenja' i animiranja muslimana počevši od pisanih obavijesti i pisama, slanjem sms poruka i živom riječju prilikom posjeta kućama i stanovima. Normalno da je najbolja i najdjelotvornija živa i neposredna riječ. Isto tako znano je da je svaki imam pastir brižan za svakog čovjeka u džematu. Zato što je svaki ljudski život sam po sebi vrijedan, jer svakom čovjeku treba dati priliku i ponuditi mogućnost da nađe put do Uzvišenog Boga. Zaista ljudima treba objasniti da je u Allaha ljubav i samilost i da islamski  shvaćena ljubav ima svoju konačnu definiciju u Kur’anu: إِنَّ رَبِّي رَحِيمٌ وَدُودٌ  ... Moj Gospodar je zaista Milostivan i ljubav dariva. (Hud, 90)

    Dešava se da pastiri izgube početnu volju i 'zagrijanost' za obilazak džematlija.  Pastiri se često zapitamo kako ostvariti živi kontakt kada je džematlija po cijele dane zauzet poslom. Mislim da Imam ne treba izgubiti volju ako svoga džematliju pri prvom pokušaju ne nađe u stanu ili kući, ili ako ga njegov džematlija ne mogne primiti u momentu kada mu se najavio ili došao pred kuću.

     Poštovani džemaate! Ovo je vrijeme svakojakih teškoća i nevolja. Kao ljudi i Allahovi robovi nemojmo zatvarati oči ni pred čijom nevoljom. Budimo od onih koji hoće priskočiti upomoć čovjeku. Neka za početak makar lijepa riječ bude, neka bude samo topli stisak ruke za utjehu i razumijevanje. Ljubav u ime Allaha, bez obzira o kome ili čemu se radi, neka je uvijek otvorena za druge. Budimo obzirni i brižni prema svojima bližnjima, prema onima koji traže pomoć, koji su u nuždi i koji traže našu podršku i ljubav. Naravno, oni kojima je povjeren emanet džemata su najpozvaniji da neumorno obilaze svoj džemat i brigu brinu o svim članovima. Daija treba naći načina da dođe do roditelja i staratelja djece da ih i pouči i poduči važnosti odgoja, jer je  temeljni zadatak roditelja da upute svoju djecu u islam i da ih iza sebe ostave kao dobre muslimane. Značaj te roditeljske misije vidi se u časnom kur’anskom ajetu:

وَالَّذِينَ آمَنُوا وَاتَّبَعَتْهُمْ ذُرِّيَّتُهُم بِإِيمَانٍ أَلْحَقْنَا بِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَمَا أَلَتْنَاهُم مِّنْ عَمَلِهِم مِّن شَيْءٍ ۚ كُلُّ امْرِئٍ بِمَا كَسَبَ رَهِينٌ

I onima koji su vjerovali i koje su potomci u vjeri slijedili - njima ćemo potomstvo njihovo priključiti i za djelo njihovo nećemo ništa zakinuti: svaki čovjek je zalog za ono što zaradi. (Et-Tur, 21

     Da bi neka porodica mogla reći da je uistinu islamska i muslimanska, ona mora svoje životno zajedništvo oblikovati po uzoru na porodični život Muhammeda, s.a.v.s. Kultura ponašanja ili lijep ahlak jedan je od najbitnijih elemenata u slučaju djeteta.  Vjerovjesnik, s.a.v.s, koristio je svaku priliku da pouči djecu pravilnom ponašanju i lijepom odnosu naspram roditelja, što i mi trebamo itekako koristiti. Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, vidio jednog čovjeka sa dječakom, pa je pitao dječaka, ko je taj čovjek, na što mu je dječak odgovorio da je to njegov otac. Onda ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s, posavjetovao: «Ne idi ispred njega, ne izlaži ga pogrdama, ne sjedaj prije njega i ne zovi ga imenom!» Imam Nevevi, na temelju te predaje smatra da je oca, učitelja i šejha (imama) zabranjeno nazivati njihovim imenima.

     Analizirajući kur'anske ajete i hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji tretiraju ovu oblast, dolazimo do nepobitnih dokaza da islam posebnu pažnju pridaje ovom segmentu, pa, otuda, roditelji moraju naći načina da od najranijih trenutaka dječijeg života uliju u njihovu svijest želju za znanjem, istraživanjem, razmišljanjem i meditiranjem. Roditelji moraju svoje dijete navikavati da pripada jednoj od tri grupe ljude, kako se ne bi uvrstilo u četvrtu grupu, koja će nastradati i na ovom i na onom svijetu, upravo onako kako navodi Halil b. Ahmed. On kaže: «Četiri su vrste ljudi: čovjek koji zna i zna da zna, on je učen, pa ga slijedite; čovjek koji zna a ne zna da zna, on je u nemaru (snu), probudite ga; čovjek koji ne zna a zna da ne zna, on je taj koji traži uputu i znanje, uputite ga i čovjek koji ne zna a ne zna da ne zna, taj je luđak, klonite ga se!»

 وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَىٰ  "A onaj ko okrene glavu od knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.   

  قَالَ رَبِّ لِمَ حَشَرْتَنِي أَعْمَىٰ وَقَدْ كُنتُ بَصِيرًا   Gospodaru moj, reći će, zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao? قَالَ كَذَٰلِكَ أَتَتْكَ آيَاتُنَا فَنَسِيتَهَا ۖ وَكَذَٰلِكَ الْيَوْمَ تُنسَىٰ Evo zašto, reći će On, dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas tako biti zaboravljen. وَكَذَٰلِكَ نَجْزِي مَنْ أَسْرَفَ وَلَمْ يُؤْمِن بِآيَاتِ رَبِّهِ ۚ وَلَعَذَابُ الْآخِرَةِ أَشَدُّ وَأَبْقَىٰ  I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju...." (Ta-ha 125-127.)

 Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi, Kultura ponašanja prema djeci,Enes ef Rizvic.

Nijaz SALKIĆ

18.05.2011.

SRIJEDA

Nijaz SALKIĆ

Srijeda je središnji dan u hefti. Prije srijede je šervanio utorak a po srijedi kapu kroji četvrtak. Bilo kako bilo, valja nam biti dobar sa srijedom isto kao sa četvrtkom, petkom, subotom, nedjeljom i ponedjeljkom.  Svi dani su Allahovi i u svima njima ljudi od stila se pokazuju i dokazuju, strahuju i srijedi se raduju čineći dobra djela i čuvaju se od grijeha. Bezbrižnicima je svaki dan Bajram. Oni u svakom danu planduju i od Dana suda ne strahuju.

Kaže Ibnul-Kajjim, r.a: „Čovjekovo vrijeme, u biti, to je njegov život." Hasan el-Basri je rekao: „O čovječe, ti si samo određeni broj dana, kad god prođe jedan dan prošao je i dio tebe, a kada ode dio gotovo da ode sve." Dalje, Hasan el-Basri kaže: "Nema tog dana koji obasja zoru a da se u njemu doziva: o čovječe! Ja sam novo stvorenje, svjedok tvog djela; pa opskrbi se od mene, jer ja se do Kijametskog dana više ne vraćam."

Radujmo se svim svojim preostalim srijedama i strahujmo od kaljave subote!

Upamet!

17.05.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (54)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve an resulillahi sallellahu alejhi ve selleme ennehu kale hubbibe ilejje min dun'jakum selasut-tajjibu ven-nisau ve džuilet kurretu ajni fis-salati ve kane meahu ashabuhu džulusen fe kale ebu bekrinis-siddiku redijellahu teala anhu sadekte ja resulellahi ve hubbibe ilejje mined-dun'ja selasunun-nezaru ila vedžhi resulillahi ve infaku m ali ala resulillahi ve en jekunebneti tahte resulillahi fekale umeru redijellahu anhu sadekte ja eba bekrin ve hubbibe ilejje mined-dun'ja selasunul emru bil mea'rufi ven-nehju anil munkeri ves-sevbul haliku fe kale usmanu redijellahu anhu sadekte ja umeru ve hubbibe ilejje mined-dun'ja selasunišbaul dži'ani ve kisvetul urjani ve tilavetul kur'ani fe kale alijjun redijellahu anhu sadekte ja usmanu ve hubbibe ilejje mined-dun'ja selasunul hidmetu lis-sajfi ves-savmun fis-sajfi ved-darbu bis-sajfi ve bejnahum kezalike iz džae džebrailu alejhis-selamu ve kale erselnijellahu tebareke ve teala lemma semi'a mekaletekum ve emereke en tes'eleni amma uhibbu in kuntu min ehlid-dun'ja fe kale ma tuhibbu in kunte min ehlid-dun'ja fe kale iršadud-dalline ve muanesetul gurebail kanitine ve muavenetu ehlil ijalil mu'sirine ve kale džebrailu alejhis-selamu juhibbu rabbul izzeti dželle dželaluhu min ibadihi selase hisalin bezlul istita ati vel bukau inden-nedameti ves-sabru indel faketi.

Prenosi se od Allahovog poslanika s.a.v.s. da je rekao:

'' Od dunjalučkih stvari najdraže su mi tri:

·       Lijep miris, i

·       Žene,

·       A najradosniji sam u namazu.''

S njim u društvu su bili i njegovi ashabi, pa je Ebu Bekr es-Siddik r.a. rekao: ''Allahov poslaniče, meni su najdraža slijedeća tri dunjalučka čina:

·       Gledanje u lice Allahovog poslanika,

·       Trošenje i dijeljenje imetka za potrebe Allahovog poslanika (za potrebe islama), i

·       Da moja kćerka bude supruga Allahovog poslanika.''

Hazreti Omer r.a. reče: ''Istinu si rekao Ebu Bekre. Moje najdraže tri dunjalučke stvari su:

·       Naređivanje dobra,

·       Zabranjivanje zla, i

·       Skromno i neupadljivo odijevanje.

Hazreti Osman r.a. reče: ''Istinu si rekao Omere. Meni je najdraže:

·       Nahraniti gladnog,

·       Odjenuti golog, i

·       Učiti Kur'an.''

Hazreti Alija r.a. reče: ''Istinu si rekao o Osmane. Meni su tri dunjalučke stvari najdraže:

·       Uslužiti gosta,

·       Postiti u ljetnim danima,i

·       Neprijatelja savladati sabljom.''

Dok se među njima vodio obvaj razgovor, došao je melek Džibril a.s. i rekao: ''Uzvišeni Allah me poslao, pošto je čuo vaš razgovor, s naredbom, Allahov poslaniče da me pitaš šta bih ja najviše volio kada bih bio ljudsko biće.''

Allahov poslanik upita kako mu je naređeno, a Džibril a.s. odgovori:

·       Uputiti zalutale,

·       Družiti se sa pokornim usamljenicima, i

·       Pomagati one koji imaju brojne porodice, a u teškom su materijalnom stanju.

Džibril a.s. reče i ovo: ''Uzvišeni Gospodar kod Svojih robova voli tri svojstva:

·       Pomaganje, u granicama mogućnosti, onom kome je pomoć potrebna,

·       Plač pri pokajanju, i

·       Sabur u neimaštinji i oskudici.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

16.05.2011.

KRIZA DUHA

Nijaz SALKIĆ

Recesija je načela privredu, udarila na standard, ispraznila fondove, umanjila socijalu, poremetila međuljudske odnose i istanjila ionako tanku saradnju i razumijevanje među državama. Recesija je ušla u eknomski život insanski.

 Ekonomska kriza je zaraza nastala zbog akutnog nedostatka duha i radi duhovne neuhranjenosti čovječanstva. Kako vodeći ekonomski vračevi i dalje povećavaju kamate i time krše Božije zakone koji zabranjuju lihvarstvo, recesija  se ustalila na Zemlji i samo je pitanje vremena kada će zatražiti stalni boravak.

Dok 'stručnjaci' (us)postavljaju dijagnozu i propisuju lijek, većinu naroda boli i glava i srce. Jerbo svako ne podnosi jednako nestašicu i finansijske teškoće. Ima ljudi koji znaju svoju mjeru, karar i kimet, a većina ostane bez lijeka i ragbeta.

Koliko je samo naroda upalo u duhovni ponor i moralnu (h)oluju iz koje se, (Bog Dragi najbolje zna) mnogi neće umjeti i neće uspjeti nikada iščupati.

Bože na hajr!

15.05.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (53)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve kile iza eradellahu bi'abdin hajren fekkahehu fid-dini ve zehhedehu fid-dun'ja ve bessarehu bi ujubi nefsihi.

Rečeno je:

''Kada Allah dž.š. odluči dati neko dobro jednom Svom robu:

·       On ga uputi u razumijevanje vjere,

·       Učini ga skromnim, umjerenim, suzdržljivim i pobožnim na ovome svijetu, i

·       Pomogne mu da sagleda svoje nedostatke.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

14.05.2011.

ZNAČAJ VREMENA

Nijaz SALKIĆ

Vrijeme je najskuplja roba. Ko ga posjeduje, pozna njegovu cijenu i umije ga iskoristiti, zbilja je poštovanja vrijedna osoba. Čovječije vrijeme je raspoređeno po etapama. Mladost je raskoš, zrelost je opuštanje,  a starost prisjećanje i čeprkanje po uspomenama.

Neko je kazao: ''Onaj ko nije lijep u  dvadesetoj, snažan u tridesetoj, bogat u četrdesetoj  i mudar u  pedesetoj, nikada neće biti ni lijep, ni snažan , ni bogat , ni mudar.''

Ne budimo hazarderi, ne prodajimo svoje vrijeme na jeftine provode i na ono zbog čega ćemo se stidjeti kada ostarimo. Važnost vremena će se pokazati tek na Sudnjem danu kada će njegova cijena biti nemjerljiva.

Upamet!

13.05.2011.

MIMBERA-NE POIGRAVAJ SE VJEROM

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvaljen neka ja Uzvišeni Allah, koji nas je na pravi put izveo. Mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio. I neka je mir i spas na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svjedoka i donosioca radosne vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegova vjeruje.

Allah, dž.š., u  9. suri (El - Enbija/ Vjerovjesnici) u  1. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

اقْتَرَبَ لِلنَّاسِ حِسَابُهُمْ وَهُمْ فِي غَفْلَةٍ مُّعْرِضُونَ

”Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to”

A zatim, danas je petak, 13. maj 2011., ili  10. džumade-l-uhra, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset treća džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate, braćo i sestre! Znajmo da je Uzvišeni Allah naredio da Mu iskažemo potpunu pokornost prihvatanjem i oživotvorenjem svih naredbi propisanih islamom i da se kao guje čuvamo svih zabrana. Bezbeli da ćemo uspjeti samo ukoliko se budemo pridržavali stubova islama, obznanjenih u posljednjoj Allahovoj Knjizi, za koju Uzvišeni kaže da u njoj: مَّا فَرَّطْنَا فِي الْكِتَابِ مِن شَيْءٍ  "...nismo ništa izostavili...", i sunnetu posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, neka su na njega najpotpuniji salavat i selam, koji je ispunio naredbu svoga Gospodara kada mu je objavljeno: يَا أَيُّهَا الرَّسُولُ بَلِّغْ مَا أُنزِلَ إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ ۖ وَإِن لَّمْ تَفْعَلْ فَمَا بَلَّغْتَ رِسَالَتَهُ ۚ وَاللَّهُ يَعْصِمُكَ مِنَ النَّاسِ ۗ إِنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ "O Poslaniče, prenesi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi..." (El-Maide, 67).

     Poštovani džemaate, islam je program rada i života istinskih vjernika ovog svijeta, a islam će biti sebeb radosti u džennetskim perivojima i širokim prostranstvima Dženneta. Braćo moja, poštovane sestre, znajmo da vjernik nije glumac da jednu ulogu igra pred ljudima a drugu u krugu svoje porodice.  Zbilja vjernik nije glumac, jer gluma nije odlika njegova, vjernik je najiskreniji Allahov rob zato što  svaki životni trenutak shvata kao posljednji uzdihljaj.

     Dragi moja braćo i sestre u islamu, uistinu vjernik se sa halalom ne poigrava i sa haramom ne izigrava. Vjernik često šehadet izgovara, vjernik pet namaza klanja, vjernik pomaže jetima, vjernik ne želi da ga drugi opomene, on zekat dijeli na vrijeme, vjernik ne čeka da ostari, mu'min hiti da hadždž čim prije obavi. To je zato što vjernik zna da je u namazu spas jer zna da za propisno uzet  abdest, njegovo tijelo se očisti od grijeha, čak i ispod prstiju, on vjeruje i zna da onaj ko ostavi namaz gori je od kradljivca, bludnika i onoga koji prodaje ili uživa u alkoholu i drogi. Mu'min vjeruje da onaj ko zbrine jetima, biće među najbližim poslaniku Muhammedu, s.a.v.s, u Džennetu. Vjernik zna vrijednost selama, jer je najodabraniji čovjek kod Allaha onaj koji ljudima prvi selam naziva. Vjernik zna da je duša čovjeka zavezana za njegov dug (ne stigne na svoje odredište), sve dok se dug ne podmiri, …. od Ibn-Omera, r. a. se prenosi da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Za svaku stvar postoji nešto što je čisti, a srca se čiste sjećanjem na Allaha.''

     Poštovani džemaate, budimo iskreni Allahovi robovi. Shvatimo na vrijeme svoju prolaznosti i samoću. Taman da je 100.000 ljudi sa nama, opet smo sami sa svojim mislima i svojom dušom. Ovaj današnji dan je do podne naša prošlost i dio našeg potrošenog života. Ovu drugu polovicu dana (is)koristimo kao nešto najdraže, kao prijeko potrebni novac koji trebamo za mnogo čega a mi se moramo odlučiti za najpreču kupovinu.

    Draga braćo i sestre, znajmo da je Dragi Bog dž.š. naredio da se brinemo za svoju porodicu i da je (sa)čuvamo od džehennemske vatre. Pazimo na sebe i na svoj evlad. Razgovarajmo i savjetujmo ih svakodnevno i odgovorno. Nađimo vremena pa ih vodimo u džamiju i redovno šaljimo na vjeronauku u mekteb. Znajmo da je poučavanje djece vjeri slično uzgajanju biljaka i brigom za usjev i vrt. Svaka biljka ima svoje vrijeme cvjetanja, rasta i uzgajanja. Ako samo malo okasnimo, okasnili smo za sve vijekove. Znajmo da je nauka i vjeronauka najpreče što naše dijete danas treba. Djecu treba odgajati u vjeri dok su mala, u vrtiću ili u osnovnoj školi, da se naviknu na poštivanje i postojanje vrhovnog autoriteta – Uzvišenog Allaha, dž.š. Iz tog poštovanja rađaće se i poštovanje prema roditeljima, starijima, odgajateljima, učiteljima i ljudima uopće. Ne ostavljajmo to za srednju školu i fakultet, jer tada već može biti kasno. Uzvišeni Allah s.v.t.a. veli: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ عَلَيْهَا مَلَائِكَةٌ غِلَاظٌ شِدَادٌ لَّا يَعْصُونَ اللَّهَ مَا أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ  O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.(66:6)

    Braćo moja, poštovane sestre,  znajmo da je Milostivi Allah zabranio alkohol, drogu i sve što pamet i razum muti. Allah, dž.š., kaže:

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنَّمَا الْخَمْرُ وَالْمَيْسِرُ وَالْأَنصَابُ وَالْأَزْلَامُ رِجْسٌ مِّنْ عَمَلِ الشَّيْطَانِ فَاجْتَنِبُوهُ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ  "O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite." (El-Ma'ide, 90.)  Nemojmo se izigravati sa propisima Uzvišenog Allaha. Budimo svjesni da Allah dž.š., nije zaboravan, On nije ništa propisao i zabranio bez razloga. Znajmo da je stupanje u brak najozbiljniji trenutak mladog bića. Na vjenčanju nema alkohola, nema alkohola na svadbi, nema alkohola prije, a nema niti može biti poslije šerijatskog vjenčanja. Nemojmo se izigravati sa propisima naše uzvišene vjere.

    Draga moja braćo  i sestre, čuvajmo se laži, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi i svega onoga što uznemirava ljude. Prenosi se od Ibn-Omera, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Da spomeneš svoga brata po onome što on nevoli.'' Rekoše prisutni: ''Allahov Poslaniče, a ako se to bude nalazilo pri njemu?'' Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: ''Ako to bude pri njemu, ogovorio si ga, a ako ne bude, onda si ga potvorio.'' U predaji koju prenosi Ebu-Hurejre, r.a., stoji da je Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao: ''Musliman je muslimanu brat, ne iznevjerava ga, ne laže ga niti ga na cjedilu ostavlja. Svaki musliman muslimanu je haram, haram mu je njegova čast, imetak i krv. Bogobojaznost je ovdje'', a u Muslimovoj predaji stoji: ''Pokazavši na prsa tri puta, dosta je čovjeku zla da ponižava brata muslimana.'' (Et-Tirmizi, Hasen Sahih)

   Dragi vjernici, Džemat je sigurna kuća i luka u kojoj nema vjetra i talasa. Musliman voli svoj džemat i ljubomorno ga čuva. Sa džematom nema izigravanja, poigravanja i rasturanja. Vjernik svoju ljubav do džemata iskazuje redovnim posjetama džamiji, slanjem svoje djece na vjeronauku i širenjem pozitivne energije u društvu u kome se kreće i živi. Halis vjernik pomaže materijalno svoj džemat, redovno plaća vazifu i trudi se da se poveća broj onih koji će svojim prilozima i vazifom pomoći normalan rad i napredak džemata.  Vjernik zna za riječi Omerove r.a.: ''Rekao je Omer ibn Hattab, radijallahu anhu: ''Nema islama bez džema'ata, a nema džema'ata bez uprave, a nema uprave bez pokornosti.'' (Sunen Ad-Darimi)

     Braćo i sestre, znajmo da musliman gleda kako se oblači. Pazimo kakvu odjeću kupujemo sebi i svojoj porodici. Odjeća služi za pokrivanje stidnih mjesta a nije njena namjena izazivanje strasnih pogleda suprotnog spola. Muškarci će biti pitani za svoje oči, poglede i tijelo a i žene će biti pitane za svoje oči, poglede i svoje izložene i otkrivene dijelove tijela.

   Znajmo, dragi brate i sestro, Allah nam se svima smilovao, da je obaveza svakom muslimanu pojedinačno da nauči i spozna odgovore na tri pitanja, koja će svakome od nas biti postavljena kada bude spušten u kabur, a to su: 1.) Ko je tvoj Gospodar? 2.) Koja je tvoja vjera? 3.) Ko je tvoj poslanik kojeg si slijedio?

Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi.

Nijaz SALKIĆ

12.05.2011.

RIZNICE ZNANJA - MULTEQA'L-EBHUR ( 3. nastavak )

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Fikhu'l ibadat

Alima i fakiha (islamskog pravnika) Ibrahima ibni Muhammeda Ibni Ibrahima, El Halebija (umro 956.g. po Hidžri)

Stjecište mora

I tom

Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim!

U ime Allaha Milostivog Samilosnog!

POGLAVLJE

Čišćenje je dopušteno vodom općenito kao što je kišnica, izvorska voda, bunarska voda, voda iz kotlina i mora. Ako čista stvar izmjeni neko svojstvo vode, kao što je zemlja, šafran, mješina, sapun, ili zaudaranje zbog ustajalosti dozvoljeno je čistiti se njome.

Ali ne može se koristiti voda za ćišćenje koja je izmijenila svoja prirodna svojstva mnoštvom lišća, ili je nad njom nadvladalo nešto drugo, ili zbog kuhanja kao što je šerbe, sirće, đulijak, kuhanje mohuna i čorba.

Ne može se koristiti voda za čišćenje koja je količinski mala, a u koju je upala prljavština (nedžaset) sve dok ne bude bila lokva čiji jedan jedan kraj neće pokrenuti to što je čini nečistom pokretanjem drugog kraja ili ako voda nije manja od deset lakata puta deset, a njezina dubina tolika da se ne može dohvatiti zemlja prilikom uzimanja vode šakom. Tekućom se smatra voda koja nosi slamku. Takvom vodom se čovjek može čistiti sve dok ne primjeti trag prljavštine koja se manifestira u boji, okusu i mirisu.

Upotrijebljena voda (mau'i-musta'mel) je čista, ali ne i čisteća, i to je odabrano mišljenje. Ebu Hanife smatra da je takva voda jako nečista, a Ebu Jusuf da je manje nečista. To je voda koja je upotrijebljena radi obrednog čišćenja (ibadeta), uzimanja abdesta ili kupanja, nasuprot Muhammedu (Allah mu se smilovao). Voda postaje upotrijebljena kada se odvoji od tijela, a neki kada se ustali na nekom mjestu. Kada bi čovjek džunup zaronio u bunar nenamjerno, bez nijeta, kažu da bi i voda i čovjek, prema shvatanju Imama Ebu Hanife, bili nečisti, a najvjerovatnije da je čovjek čist, a voda, po Imamovu shvatanju, upotrijebljena. Kod Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao) situacija je ista, i jedno i drugo su na istom stepenu, a po mišljenju Muhammeda (Allah mu se smilovao) čovjek je čist, a i voda je čisteća.

Smrt onoga što živi u vodi neće onečistiti vodu, kao što su: riba, žaba i rak, kao ni ono što nema prepoznatljivi vlastiti krvotok, kao insekti, muha, osa i akrep.

Svaka sirova koža kada se uštavi, odn. učini, postaje čista osim kože čovjeka zbog njegove plemenitosti, kože svinje zbog nečistoće svinje u cjelini, kože slona kao i krvoločne životinje, a Muhammed (Allah mu se smilovao) misli, kao što je koža svinje.

Kažu ono što se da očistiti štavljenjem, čišćenjem, da se očisti i klanjem; tako isto i meso će postati čisto iako se ne jede.

Dlaka krepanog, njegove kosti, žile, rog i kopita, su čisti, također i dlaka čovjekova i njegove kosti pa je zbog toga dozovljeno i klanjati makar prijeđe koliko jednu drahmu (određenu težinu).

Mokraća onoga čije se meso jede je nečista. Muhammed (Allah mu se smilovao) je suprotnog mišljenja. Ta mokraća se ne može koristiti ni za lijeka. Ebu Jusuf (Allah mu se smilovao) ima suprotno mišljenje.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ovo je sažeti tekst iz oblasti islamskog prava nazvan Multeqa'l-ebhur. Djelo je sačinio fakih, veliki znalac islamskog prava, bogobojazni, odabrani, veoma stručni Ibrahim ibni Muhammed ibni Ibrahim zvani Halebi (Allah mu se smilovao).

 

Izdavač; Fakultet islamskih nauka Sarajevo. Prijevod: dr. Omer Nakičević, mr. Enes Ljevaković, dr. Džemludin Latić. Sarajevo 2002

InšaAllah, nastavak slijedi!

11.05.2011.

OTOPLILO

Kako je lijepo kada Uzvišeni pošalje toplotu na Zemlju. Narod prokuk'o na hladnoću. Kuka se i jadikuje pa neki zaboravili i na stalne skupoće dršćući i pogledajući sunca. Mi smo ljudi, a ljudi brzo zaboravljaju. Eto, stiže pravo proljeće. Jagode su prispjele na tezge a iščekuju se i crvene i sočne trešnje.

MašaAllah!

10.05.2011.

novi post

uskoro, insaAllah!

09.05.2011.

novi post

uskoro, insaAllah!

08.05.2011.

Novi post

Uskoro insaAllah!

07.05.2011.

IMAL' BUJRUMA?

Nijaz SALKIĆ

Eh, nisu ovi današnji domaćini kao oni nekada. Nisu ni ove kuće a dahabetile stanovi kao oni zemanile. Dabome, još uvijek ima ljudi koji su podmazali baglame na kućnim vratima i što vole primiti, ugostiiti musafira i za njega pripremiti udobnu postelju. Bezbeli da se sahibije kuće ili stana stisnu ta dva ili tri dana gotiveći i ugošćujući svoga musafira. Naravno da su takvi hair sahibije čuli izreku Enes ibn Malika, koji  je rekao:  Zekat na kuću je da se u njoj napravi musafirska soba.

 Ima butum domaćina što nisu spremni pokvariti svoj uhodani i dobro uštimani komfor pa otvoriti svoja škripava vrata na dvorima i svojim stanovima. Kada se nekima od takvih sahibija najaviš na kahvu, neko je od njih hasta, drugi je zauzet, treći na putu a četvrti kreči kuhinju. A kako je nekada u vrijeme naših dobrih starih Bošnjana bio lijep običaj kada bi neko ispred kuće zavikao:

'O domaćineee!

Hoj, hooj, čuo se muški glas  iz kuće.

Imal bujruma?

Ima, ima, uvijek je bilo!

Bujrum!

Upamet!

06.05.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (52)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve kaleš-šairu iš'aren

Ema tera kejfe jublinel džedidani-ve nahnu nel'abu fi sirrin ve ia'lani

La terkenenne iled-dun'ja ve nia'metiha-fe inne ev taneha lejset bi evtani

Vea'mel li nefsike min kablil memati–fela tagrurke kesretu ashabi ve ihvani


Ispjevao je pjesnik stihove:

Ne vidiš li kako nas vehča dvoje novih (dan i noć),

A mi se s vremenom igramo u tajnosti i javnosti.

Nemoj se predat dunjaluku i njegovim blagodatima,

Jer dunjaluk i njegovi nimeti nisu prava domovina.

Ti radi za svoju dušu prije nego nastupi smrt,

Nemoj da te zavaraju tvoji brojni drugovi i braća.


 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

05.05.2011.

MIMBERA-ISKRENOST U NAS

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvaljen neka ja Uzvišeni Allah, koji nas je na pravi put izveo. Mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio. I neka je mir i spas na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svjedoka i donosioca radosne vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegova vjeruje.

Allah, dž.š., u  9. suri (Et - Tevba / Pokajanje) u  118. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ  

O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!

      A zatim, danas je petak, 06. maj 2011., ili  03. džumade-l-uhra, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset druga džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre!

    Znajmo da je govoriti i promovirati istinu Božija naredba-farz. Istina dolazi od riječi isti, a mogla bi značiti ostati na istom, biti isti, nepatvoren, nepromijenjen, neiskvaren u stalnom stremljenju ka dobru. Od svih istina najveća je da je Allah jedan a da su ljudi samo stvorenja, prolaznici i musafiri. Dakle, najveća Istina je spomenuta u suri Ihlas. Ihlas znači iskrenost a iskrenost dolazi od riječi iskra. To opet znači da istina kod iskrenog insana uvijek iskri, stalno sjaji.

     Draga moja braćo i sestre, znajmo da je Iskrenost srčika ibadeta i duša srca našega. Ibni Hazm, rahimehullahu te'ala, je kazao: "Iskrenost je tajna robovanja i ona je u djelima na mjestu duše u tijelu, pa je nemoguće robovanje bez iskrenosti kao što je i nemoguće da postoji tijelo bez duše." Mnogi shvataju istinoljubivost isključivo kao iskrenost jezika. Međutim, istinoljubivost je opći pravac i jedna od odlika muslimanske ličnosti u vanjštini i nutrini, u riječima i djelima…

    Upamtimo, cijenjeni džemaate da je Iskrenost osnova primanja i odbijanja djela. Ona je široka magistrala i džennetska džada. Može nas dovesti do najvećeg uspjeha a neiskrenost odvesti u džehennemske provalije, samo ako iskrenost zamijenimo dvoličnošću! Sušta je istina je da su odgoj duše i njeno čišćenje zaboravili današnji muslimani.

     Zbilja je iskrenost teško postići zato što šejtan svim silama nastoji učiniti čovjeka neiskrenim prema Allahu, dž.š., kako bi mu propala dobra djela bez obzira kolika bila. Samo zato su muhlisi iz prijašnjih generacija danju i noću molili Allaha, dž.š., da ih obogati iskrenošću, a kada bi je postigli brižljivo su je čuvali u srcu i kroz svoja djela. Kur'an a.š. spominje mnoga svojstva kojima se okititi moramo. To su prije svega iskrenost, djela koja prate govor, slijeđenje sunneta, znanje i oštroumnost, strpljenje i sabur.

    Poštovana braćo i sestre, upamtimo da iskrenost stanuje u srcu a nijet razdvaja djela. Dva čovjeka mogu raditi isto djelo, pa će jedan od njih biti nagrađen a drugi kažnjen. To će se dogoditi zato što se kod prvog iskrila iskrenost i nijet mu bio ispravan, a drugi radio djelo u ime nekog drugog a ne u ime Allaha dž.š. Znajmo da iskrenost nije broš koji se na prsima povremeno zakači i okači parade i cirkusa radi. Iskrenost je Dragi Allah naredio u Kur'anu te je zapovjedio Poslanicima da moraju biti iskreni. Priča se da među Izraelićanima bijaše jedno pleme koje je, zavedeno od šejtana, klanjalo se je jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali božanstvom i svaku večer i svaki dan bacali su se ničice pred njim. Neki musliman prođe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga božanstvom. Potaknut žarom Božije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvišenog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posiječe ono stablo. Šejtan, u liku čovjeka, pojavi se pred njim i reče mu.

- Božiji robe, gdje ideš?

- Idem da se klanjam Allahu i da izvršim Allahovu naredbu - da posiječem stablo kome se klanjaju - odgovori.

- Kakvu korist imaš od toga ako posiječeš to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja ću te uputiti na nešto od čega ćes imati više koristi i dobiti veću nagradu.

- Šta je to? - upita čovjek.

- Ja ću ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit ću ga pod serdžadu - reče šejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to će biti bolja plaća i nagrada. Čovjek se zadovolji, povrati se, srdžba mu se smiri. Dan-dva šejtan je dolazio i donosio obećani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. Čovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posiječe. Šejtan ponovo dođe pred njega i reče:

- Čovječe, kuda ćeš s tom sjekirom?

- Idem da posiječem ono stablo - odgovori.

- Prevario si se! Tu šansu si propustio prekjučer - reče mu. - Vrati se dok si zdrav, inače ću ti opaliti takav šamar da ćeš se sravniti sa zemljom.
- Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? - upita ga čovjek.
- Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.

Čovjeku bi jasno da sve što nije učinjeno sa iskrenošću ne donosi koristi niti uspjeha.

     Džematlije moje drage, postoji nekoliko nivoa iskrenosti: prvo je iskrenost prema Gospodaru svjetova Allahu Uzvišenom, iskrenost prema drugim ljudima, prije svega prema braći i sestrama muslimanima i muslimankama, i iskrenost prema samome sebi. Sigurno ćemo se složiti da smo na mnogim poljima moralnih vrijednosti nazadovali a dahabetile na polju iskrenosti i istinoljubivosti. Kako vrijeme odmiče postajemo publika koja promatra utakmicu života bez želje za unapređenju 'igre', zamjenom trenera, igrački kadar, brigom za konačni rezultat, a najgore je da se ne gleda na sat i što nismo svjesni će se utakmica jednom završiti. Mnogi za laž, neiskrenost i katastrofalno stanje traže greške u drugih, a ne u sebe, kod sebe i oko sebe. Često  smo uvjereni da smo na ovom svijetu samo mi iskreni, a da su svi ostali ljudi pokvareni i licemjerni, što je  jako  opasno za  nas  i  našu vjeru. Da bi popravili svoje stanje općenito, moramo pronaći unutar sebe dovoljnu zalihu iskrenosti i prije svega postati samokritični. Allahov Poslanik, Muhammed a.s. je  rekao: "Srce vjernika ne mogu obmanuti (naštetiti) tri stvari: iskreno, u ime Allaha učinjeno djelo, savjetovanje sa muslimanskim vođama i privrženost zajednici muslimana."

    Brate i sestro u islamu, okitimo se istinom i iskrenošću. Obogatimo se  tim draguljima pa krenimo prema stepenici koja se zove ustrajnost-istikamet. U arapskom jeziku, istikamet znači postojanost i ustrajnost na nekom putu, bez krivudanja, skretanja, odstupanja i odustajanja. Na osnovu toga, za put koji je prav kaže se da je mustekim. Evo šta su poznati halisi kazali o istikametu: 

   Ebu Bekr: “Istikamet znači da vjernik ni na koji način ne čini širk Allahu.”

Omer, r.a.: “To znači da čovjek ustraje u izvršavanju Allahovih naredbi i ostavljanju zabrana, i da ne vrda poput lisice kad želi zabaciti trag.”

   Osman, r.a.: “Istikamet znači potpunu iskrenost u djelima.’’

Alija, r.a.: “To znači dosljedno izvršavanje farzova.”

   Sufjan Sevri: “Značenje istikameta je da vjernik svoje riječi potvrdi svojim djelima.”
    Da bi se sačuvali neiskrenosti zakitimo se slijedećim biserima: bojmo se Allaha javno i tajno, svakodnevno vršimo popis i obračun sa sobom i svojim djelima. Budimo u kontaktu sa Uzvišenim Allahom putem namaza i dove.  Kad je u pitanju ustrajnost u vjeri, musliman i muslimanka bi trebali stalno učiti slijedeću dovu: “O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.’’ (Allahumme ja mukallibe-l-kulubi sebbit kalbi ala dinike). Jerbo, dova je zaista ibadet, ona je oružje obespravljenih i putni trošak bogobojaznih. Odlika halis vjernika je stalno druženje s Kur’anom i njegovo učenje s razmišljanjem, kao i zikr, veličanje Allaha s.v.t.a.

     Poštovani džemaate, zaista je danas neiskrenost, licemjerstvo, laž i prevara, vrlina, a iskrenost i sitinitost mahana, slabost i prepreka za napredovanje. Kako razumjeti onoga ko za sebe tvrdi da je istinski sljedbenik sunneta, a laže, i koji kada nešto obeća, ne ispuni obećanje? Zar se takvi mogu smatrati iskrenim vjernicima?! Upozoravajući na opasnost licemjerstva, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko bude na ovom svijetu imao dva lica, na onom svijetu će imati dva jezika od vatre.’’ (Ebu Davud)  Opet, ima ljudi koji sebe smatraju dostojnim i postojanim u vjeri, pa čak drugima prigovaraju zbog njihove nedosljednosti i činjenja harama, a zapravo oni sami čine veće grijehe od onih kojima prigovaraju. Naprimjer, govore da je haram brijati bradu, a zaboravljaju da je ogovaranje, kojem su skloni, mnogo veći grijeh od brijanja brade, jer je to direktan napad na čast muslimana. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Najgora vrsta kamate je napasti na čast muslimana.” (Ebu Davud). 

Mnogo je muslimana koji govore da su dobri vjernici, ali im je ponašanje katastrofa. Ako pogledamo kako se ponašaju izvan džamije, u 'slobodnom vremenu' možemo zaključiti da im je vjera dobra gluma, zaista kada se oni 'opuste' to su grubi, nekulturni, osorni, nepristupačni, pa sebi dopuštaju da s podozrenjem i nipodaštavanjem gledaju na one koji nisu kao oni. Ima muslimana što su jako osjetljivi kako ih drugi tretiraju, pa su često surevnjivi i oholi. Treba znati da je oholost nespojiva sa islamom, pa kako će umišljen musliman biti vjernik? To je opet zato što oholi ljudi uobražavaju da su oni posebni, da njihovim venama teče drugačija krv i da su bolji od drugih. Zbog toga, ma kako se doimala njihova vanjština i ma koliko ibadeta činili u formalnom smislu, oholi ljudi se nikada ne mogu svrstati u red postojanih vjernika.

Draga moja braćo i poštovane sestre! Davno je rečeno: „Ko spozna ljude, odmorit će se.“ Baš zato muhlis traži zadovoljstvo Allaha Jedinog, pa makar se zbog toga cijeli dunjaluk rasrdio na njega, pa makar ostao sam. Muhlis (iskreni) stremi Allahovom    zadovoljstvu slušajući riječi svoga Gospodara: ((وما أمروا إلا ليعبدوا الله مخلصين له الدين حنفاء))

„A nije im bilo naređeno osim da Allaha obožavaju, iskreno Mu ispovjedajući vjeru kao pravi vjernici.“ (El-Bejjine, 5.)

 Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi, Hutba, Mirza ef. Mešić.

Nijaz SALKIĆ

04.05.2011.

HLADNOĆA

Nijaz SALKIĆ

Hladnoća je atmosferska pojava koja direktno djeluje na živa i neživa bića. Prekomjerna hladnoća prouzrokuje vlagu koja može ostaviti plijesan na temeljima i zidovima zgrada i starijih građevina. Kod životinja i ljudi prekomjerna izloženost hladnoći prouzrokuje različite oblike reume, išijasa i kostobolje.

 Poznata je pojava znana kao meteoropatija iz porodice novijih "meteoroloških bolesti". Prema istraživanju Biometeorološkog instituta iz Firenze, 25 posto stanovništva, posebice adolescenti do 15 godina i odrasli iznad 45 godina, osjetljivi su na vrijeme. Kod biljaka u razvoju a naročito kod pupanja ili beharanja iznenadno i duže vremena produženo djelovanje hladnoće prouzrokuje oštećenja plodova.

Helem nejse, sve su hladnoće hladnoće a najgora je duhovna, duševna i društvena hladnoća. Zahlađenje kada čovjeka dohvati ono ga od svijeta odvrati i odvoji. Danas je hladnoća zahvatila cijeli ljudski rod. Naročito je zahladnjelo u bračnih parova, na relaciji brat-brat, sestra-sestra, među komšijama, među 'prijateljima', među narodima, među liderima i  da ne nabrajam, nije samo zahladnilo, haman je nastupilo ledeno doba.

Ovo ste gore nabrojano sigurno sami vidjeli i odavno uvidjeli. Mene jedino zanima kako odlediti ljudska srca i otopliti međuljudske odnose?!!

Upamet!

03.05.2011.

VALJA NA POS'O

Nijaz SALKIĆ

Čatis'o je i praznik rada. Nije da ga je bilo hejbe ali… Sastavilo se i spojilo.  Malo praznika, malo slobodnih, malo narađenih dana to je  dijaspori sasvim dovoljno da navali u Bosnu. Mjesec maj k'o mnogi maj u zadnjih godina. Vrijeme promjenljvo, negdje i prohladno, kao da su huke udarile.

Ljudi nisu zažalili što su trknuli do svoje domaje. Neki su otključali i provjetrili i otresli prašinu sa stora na prozorima. Ko god je stigao kući nama je izotvar'o ustajale od neotvaranja sobe primaće, sobe dnevne, kuhinje, mutvake i divanhane. Drugi su zijaretili stare roditelje, treći dernečili i teferičili sa jaranima i akranima, a četvrti nisu mogli od obaveza i krize sići do Bosne.

Helem nejse, i prvi i drugi i treći a bome i četvrti moraju sada na pos'o ko je sretan da ga ima. Sada će početi sve po starom, baš k'o u onoj Ekremovoj pjesmi 'Kuća pos'o, pos'o kuća', eto šta znaaaam!…

Upamet!

02.05.2011.

EVO NAMA MAJA

U maju

odrasli

baš k'o djeca

sanjaju!

01.05.2011.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (51)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve an ibni abbasin redijellahu anhuma hine suile ma hajrul ejjami ve ma hajruš-šuhuri ve ma hajrul ea'mali fekale hajrul ejjami jevmul džum'ati ve hajruš-šuhuri šehru remedane ve hajrul ea'malis-salevatul hamsu li vaktiha fe meda ala zalike selasetu ejjami fe belega alijjen redijellahu anhu en-ne bne abbasin redijellahu anhuma an zalike fe edžabe bi keza fekale alijjun redijellahu anhuma suilel ulemau vel hukemau vel fukahau minel mešriki ilel magribi lema edžabu bimisli ma edžabe bihibnu abbasin illa enni ekulu in-ne hajrel ea'mali ma jakbelullahu teala minke ve hajreš-šuhuru ma tetubu fihi ilellahi tevbeten nesuhan ve hajrel ejjami ma tahrudžu fihi mined-dunja ilellahi teala mu'minen billahi.

Ibni Abbas je bio upitan o tome  koji su dani, mjeseci i djela najbolji, na što je on odgovorio:

·       najbolji je dan petak,

·       najbolji mjesec je ramazan, i

·       najbolje djelo je namaz obavljen u njegovo vrijeme.

Tri dana kasnije hazreti Aliji je prenesen ovaj odgovor na što je on rekao: ''Da je to pitanje postavljeno svim učenjacima, filozofima, pravnicima i fakihima, od istoka do zapada ne bi odgovorili bolje nego što je Ibni Abbas odgovorio. Ja bih samo dodao i ovo:

·       najbolja djela su ona koja su primljena kod Allaha dž.š.,

·       najbolji mjesec je onaj u kojem se pokaješ i obratiš Bogu dž.š. iskrenom tevbom, i

·       najbolji je dan onaj kada budeš napuštao ovaj svijet vraćajući se Uzvišenom Allahu, sa čvrstom vjerom u Njega.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović 

RODNA GRUDA

BOSNA U FILMU I SLICI













DOMAĆA LITERATURA
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJ BABO
Moj babo... Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!

TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je većina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA


postovani zemljaci sirom svijeta, dragi blogerasi i blogerasice, jako bi mi bilo drago da ostavite koji komentar u moju knjigu gostiju. hvala!

pođahkad čatišem

BOSNA JE DZENNET NA DUNJALUKU
LJUŠTILJE
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BOSNOLJUBLJE
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

BABIN ZIMSKI KAPUT I BAJRAM
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1567972

Powered by Blogger.ba

site statistics