Otvori blog     
NIKADA NE ZABORAVI HOLOKAUST I GENOCID U BOSNI I SREBRENICI

RODNA GRUDA

Najljepši je na svijetu svoj rodni kraj

17.05.2013.

MIMBERA - DŽINI I LJUDI

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ...:

قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَأَنَّهُ كَانَ رِجَالٌ مِّنَ الْإِنسِ يَعُوذُونَ بِرِجَالٍ مِّنَ الْجِنِّ فَزَادُوهُمْ رَهَقًا
صدق الله العظيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u 72. suri  El - Džinn / Džini  u  1.- 7. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

 

U ime Allaha, Sve milosnog, Milostivog!

 

قُلْ أُوحِيَ إِلَيَّ أَنَّهُ اسْتَمَعَ نَفَرٌ مِّنَ الْجِنِّ فَقَالُوا إِنَّا سَمِعْنَا قُرْآنًا عَجَبًا

"Reci: 'Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: 'Mi smo, doista Kur'an, koji izaziva divljenje slušali /1/.

يَهْدِي إِلَى الرُّشْدِ فَآمَنَّا بِهِ ۖ وَلَن نُّشْرِكَ بِرَبِّنَا أَحَدًا

koji na Pravi put upućuje - i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati,/2/.

وَأَنَّهُ تَعَالَىٰ جَدُّ رَبِّنَا مَا اتَّخَذَ صَاحِبَةً وَلَا وَلَدًا

a On nije - neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! - uzeo Sebi ni druge ni djeteta!/3/.

وَأَنَّهُ كَانَ يَقُولُ سَفِيهُنَا عَلَى اللَّهِ شَطَطًا

Jedan naš bezumnik o Allahu je laž govorio,/4/.

وَأَنَّا ظَنَنَّا أَن لَّن تَقُولَ الْإِنسُ وَالْجِنُّ عَلَى اللَّهِ كَذِبًا

 a mi smo mislili da ni ljudi ni džini o Allahu laž ne govore ; /5/.

وَأَنَّهُ كَانَ رِجَالٌ مِّنَ الْإِنسِ يَعُوذُونَ بِرِجَالٍ مِّنَ الْجِنِّ فَزَادُوهُمْ رَهَقًا

i bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijest povećali;/6/.

وَأَنَّهُمْ ظَنُّوا كَمَا ظَنَنتُمْ أَن لَّن يَبْعَثَ اللَّهُ أَحَدًا

 i oni misle , kao što i vi mislite da Allah nikoga neće oživiti;'"/7/                                          

U ajetu se spominje i džinn bezumnik " Zatim su kazali: "Jedan naš bezumnik o Allahu je laž i govorio." Pod pojmom jedan naš bezumnik podrazumijevaju Iblisa. "Laži", a tu ulazi velika nepravda, neistine i laži. Zbog toga su rekli: "A mi smo mislili da ni ljudi ni džini o Allahu laž ne govore." Nismo pomislili da će se ljudi i džinni dogovoriti (složiti) da iznose na Allaha, dž.š., laži o pitanju družice i djeteta. Nakon što smo slušali Kur‘an, a.š., povjerovali smo u njega i spoznali samo da su oni iznosili laži na Allaha, dž.š., o tom pitanju. Znači,  smatrali smo da smo mi odabraniji od ljudi, jer su oni tražili utočište kod nas kada bi se našli u kakvoj kotlini ili jezivom mjestu u pustinji i drugdje, kao što je bio običaj Arapa u džahilijetu.

Zato je vjernik dužan da se zaštiti od šejtanske vesvese.

Preneseno je u dva Sahiha od Enesa r.a. da je rekao: Prije ulaska u nužnik Poslanik s.a.v.s. je govorio: Allahumme inni euzu bike minel-hubsi vel-habaisi! Allahu moj, utječem ti (tražim zaštitu) se od hubusa i habaisa.

Komentarišući posljednju rečenicu vezanu za vrijedost Ajetul kursijje u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a. o vrijednosti učenja Ajetul kursije Ibn-Hadžer rahimehullah je rekao: Preneseno je u Ebu Mutevekilovoj predaji: Neće ti se približiti ni muško ni žensko od džina. Iz navedenog se razumije da džina ima i muškaraca i žena, a Allah najbolje zna.

Ibn Akil rahimehullah u svom djelu El-Funun je rekao: Kod nas u Bagdadu bila je jedna kuća ko god je u njoj stanovao, osvanuo je mrtav. Jednom prilikom, došao je hafiz Kur'ana i iznajmio tu kuću. Svi smo čekali šta će se dogoditi. Osvanuo je potpuno zdrav što je začudilo komšije pa su ga pitali o tome, rekao je: Kada sam zanoćio klanjao sam jaciju i proučio nešto Kur'ana. Odjednom, iz bunara izađe mladić i nazva selam. Prepao sam se, a on reče: Ne boj se, poduči me nečemu iz Kur'ana. Nakon toga nestalo je straha. Pitao sam ga da mi priča o toj kući. Rekao je: Mi smo džini muslimani, klanjamo i učimo Kur'an, a ovu kuću iznajmljuju samo griješnici, sakupljaju se na pijankama, pa ih podavimo. Rekao sam mu: Bojim te se kad mi dođes noću. Dolazi mi po danu! Rekao je: Dobro. Izlazio je iz bunara danju i zbližio sam se s njim. (Akamu el-merdžan str 99)

O džinima se mnogo kazuje u Kur'anu a.š. Allah, dž.š., obavještava o džinima u vrijeme kada je poslao Svoga poslanika Muhammeda, a.s., i objavio mu Kur‘an, a.š. Da se spoznati da su džini znatiželjni poput ljudi, to su bića koja vole granice dopuštenog pomicati i prelaziti. Spominje se da su džini kazali: "I mi smo nastojali nebo dotaknuti i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno; i sjedili smo okolo njega po busijama da bismo šta čuli, ali će onaj ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići." Ko poželi danas prisluškivati naići će na zvijezdu koja će ga satrti i uništiti. "I mi ne znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro." Ovo je za one koji traže od džina pomoć i koji džine za savjetnike i pomoćnike uzimaju, da znaju da su džini poput ljudi u moći ograničeni.

O sujeverju koje vlada među ljudima o pitanju tajnovitosti džinske vrste govori predaja: "Za vrijeme dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom, poletjela je zvijezda i zasjala. Muhammed, a.s., upitao je: 'Kako ste ovo komentarisali?' Rekli smo: 'Govorili smo: rodio se neko ko će postati važan; umrla je neka važna osoba', a on je na to odgovorio: 'To nije tačno, nego kad Allah, dž.š., odredi da se nešto desi na nebesima…', i naveo hadis u cijelosti." Ovo je razlog koji je motivirao džine da ispitaju uzrok svemu tome pa su putovali Zemljom i na istok i na zapad dok nisu našli poslanika Muhammeda, a.s., kako uči Kur‘an u namazu sa svojim ashabima. Tada su spoznali da je to zbog čega su nebesa čuvana. Mnogi su od njih tada povjerovali, a oni koji nisu uzoholili su se u svom nevjerovanju, kao što je prije navedeno u hadisu Ibn-Abbasa kod komentara ajeta iz sure "El-Ahkaf". "Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur‘an slušaju..." Šejtani su se uplašili u noći kada su pojačanim intenzitetom letjele zvijezde (meteori) padalice, te su došli Iblisu i ispričali mu svoju situaciju, na što im je on rekao: "Donesite mi iz svake zemlje pregršt prašine da je pomirišem", što su i učinili. On ju je pomirisao i rekao: "Vaš je drug u Meki", pa je poslao sedmericu džina sa zlim namjerama. Kada su došli u Meku zatekli su poslanika Muhammeda, a.s., na kijamu u namazu u El-Mesdžidul-haramu kako uči Kur‘an, a.š. Primakli su mu se želeći čuti Kur‘an, pa su potom primili islam. Allah, dž.š., objavio je Muhammedu, a.s., kur’anske ajete u vezi sa ovim slučajem. (Iz knjige o Poslanikovoj biografiji.)   

Bilježi Buharija u svome «Sahihu» hadis od EbuSeida ElHudrija, radijallahu anhu, koji kaže: Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Vidim da voliš ovce i pustinju, pa kada budeš sa svojim ovcama u pustinji podigni glas prilikom učenja ezana, jer tvoj ezan neće čuti džin, niti čovjek, niti bilo ko drugi, a da neće posvjedočiti na Sudnjem danu.
Džini su šerijatski obaveznici, isto kao i ljudi, bez ikakve razlike. Rekao je Ibn-Abdulber rah.: Ulema smatra da su džini šerijatski obveznici i da se objava obraća i njima. Dokaz su ajeti:" O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koju su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati? (El-En'am 130) "Pa koju blagodat Gospodara svog poričete?" (Er-Rahman 13) Isto je rakao i Fahrudin er-Razi rah., a Allah  najbolje zna.

Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog  iskušenja našu porodicu,  djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari

Nijaz SALKIĆ

11.05.2013.

DOMAJA BOSNA U MAJU I MI U DOMOVINI BOSNI



Nijaz SALKIĆ


Bosanski čovjek hita i ako ne može drugačije gamiže svome topraku. Doziva ga k sebi iz djetinjstva putić i sokak, taraba i kapija, tapija i avlija, sećija i tevsija demirlija sa koje se naučio jesti.








 To je učiniokada je prvi put okusio kolač maslenjak i umočio komadić vruće pogače u tanijr pekmeza.
 
Ovogodišnji pohod u domaju je vrijeme obilježilo. Kada kažem vrijeme govorim u smislu meteorskih promjena i ono drugo vrijeme koje daje ukus i pečat svakom živom i neživom. Zakašnjelo proljeće i poodmakla recesija zbilja djeluje na čovjeka.








Helem, Bosna nas je dočekala kao majka koja pruža gostoprimstvo i daje nam sve od sebe iako sama nema ni za sebe. Bosanski čovjek je u nekom polusnu. Spava a radi i sanja da radi. Zbilja neki rade da nemaju vremena za odmor a neki odmaraju zato što nemaju zaposlenja. 

Ko nije u snu nešto ipak raduka i mašta o boljem sutra, neko ga dočeka a većina ipak živi od danas do sutra. Jedino što se prodaje je gorivo za auta, brašno, hljeb i hrana bez koje se ne može živjeti. Drugi proizvodi počev od jeftinih i skupih automobila, namještaja, odjeće i obuće, građevinskog materiala se prodaju od prilike do prilike. Građevinastvo, (gradnja kuća) je definitivno stalo.

Praznik 'rada' je dočekan i pozdravljen od svih kategorija bosanskog građanstva. Ko je imao ušteđenih maraka kupio je ćevapa, pljeskavica, ića i pića i to iznio pored potoka i rječica da rahat ćejfi i roštilja. 













Šetajući Bosnom nisam mogao odoljeti njenom proljetnom ruhu kojim se zakitila. Hej, koliko bogatih mahala imaju naše čaršije i kakve su u tim pustim mahalama avlije bosanskim cvijećem zakićene. 


Kako samo sokaci mirišu jorgovanima i opijaju beharli šeftelije, kajsije, rozdelije...  Evo i trešnje mostarke nabubrile samo što nisu prsnule a pitanje je dana kada će djeca početi trgati i zobati.

 
Bosna ti je moj jarane poput Bošnje koji je krenuo na sohbet pa se odjenuo u đahtalno ruho, za pas zadjenuo kuburu, a na noge nazuo podmazane i izglancane kundure. Ko bi ga takvog vidio pomislio bi, vidi bogatuna, a da mu kojim slučajem izvratiš džepove u njima bi našao mahramicu, češalj i ogledalo, možda duhansku kesu i dvije tri marke.


Šta ćemo, samo da se domaja Bosna preživi ovaj tuhafli vakat i Bošnjak u njemu!

Upamet!

10.05.2013.

MIMBERA- VRIJEME SJETVE A ŽETVA ĆE DOĆI

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ...:

قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u 2. suri  El - Bekare / Krava  u  200. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

فَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا وَمَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِنْ خَلَاقٍ

Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!" Takvi na onom svijetu neće imati ništa.." /200/  

Draga braćo, poštovane sestre u islamu, sutra je prvi dan mjeseca redžeba u kojem vršimo duhovne pripreme, za sejjida-gospodina svih mjeseci. Za njih Muhammed,a.s., kaže: „Redžeb je mjesec Uzvišenog Allaha, ša’ban je moj, a ramazan je mjesec mog ummeta. Allahu moj, spusti na nas bereket u redžebu i ša’banu i daruj nam da dočekamo ramazan.“

U redžebu se nalazi Lejletu’r-Regaib i Mi’radž, u ša’banu noć Berata, a u Ramazanu Lejletu’l-Kadr. Ovo su mjeseci duhovnog čišćenja i napredovanja. Zato se kaže: „Mjesec redžeb je mjesec pokajanja, mjesec ša’ban ljubavi, a ramazan, Allahove, dž.š., blizine.“ I još se kaže i ovo: „Redžeb je mjesec sijanja, ša’ban zalijevanja, a ramazan je mjesec žetve.“ I uistinu ovo su najpovoljniji mjeseci za mu’mine da odgajaju svoje nefsove što naročito ima posebnu težinu u vremenu općeg odrođavanja, vesterniziranja, asimiliranja, u vaktu u kojem mi živimo.

Kada smo kod sjetve moram podsjetiti da je ovogodišnje proljeće malo 'kasnilo', pa upravo u mjesecu ša'banu vrijedni, valjani i ljudi od hasula nešto siju i prekopavaju, ravnaju i čiste, zalijevaju i njeguju. Ima bezbeli mnogo više naših ljudi koji svoju zemlju puštaju u korovu da godinama zarasta i propada. Mada Uzvišeni hrani svako živo biće i daje mu nafaku iz koje se hrani, oblači i napreduje, čovjek je u svojoj biti dužan biti aktivan i poduzetan i k tomu još bogobojazan i pobožan. Sjetimo se životinja a naročito ptica shodno jednom od hadisa u kojem se ptice spominju: „Kad biste se vi iskreno na Allaha dž.š. oslanjali On bi vas hranio kao ptice što hrani. One ujutro iz svojih gnijezda polete praznih a uveče se punih stomaka vraćaju“. Jerbo Poslanik s.a.v.s. veli: „Siromaštvo je sasvim blizu kufra“. I to zbog toga što je siromah ovisan o drugom i ako mu taj koji ga hrani i zavodi ga u svoje 'teftere' postavlja svoja pravila pa i uvjet da promjeni uvjerenje i ponašanje. Taj zaposleni će to morati učiniti jer siromaštvo sasvim blizu kufra. Zato je muslimanima u obavezi, da pošteno rade i da se za nafaku brinu. Puno je hadisa gdje nas Poslanik a.s. uči da je zalogaj od obrade zemlje najhalalniji i da zemlja koju obrađujemo istinski pripada nama jer: „Ko oživi mrtvu zemlju imat će za to nagradu“.

U Kur'anu a.š. ima ajeta u kojima nam Uzvišeni daje išarete da svoju zemlju  obrađujemo i da sa njenim nimetima pametno ravnamo. Podsjetimo se Jusufovog a.s. tumačenja snova:

يُوسُفُ أَيُّهَا الصِّدِّيقُ أَفْتِنَا فِي سَبْعِ بَقَرَاتٍ سِمَانٍ يَأْكُلُهُنَّ سَبْعٌ عِجَافٌ وَسَبْعِ سُنبُلَاتٍ خُضْرٍ وَأُخَرَ يَابِسَاتٍ لَّعَلِّي أَرْجِعُ إِلَى النَّاسِ لَعَلَّهُمْ يَعْلَمُونَ

„Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih, pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali".

  قَالَ تَزْرَعُونَ سَبْعَ سِنِينَ دَأَبًا فَمَا حَصَدتُّمْ فَذَرُوهُ فِي سُنبُلِهِ إِلَّا قَلِيلًا مِّمَّا تَأْكُلُونَ

 „Sijaćete sedam godina uzastopno" – reče –„pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.

Iz ajeta se da razumjeti da je nama vjera mjera, da uz vjeru u Boga i bez vlastitog truda i rada nejma nama opstanka i ostanka na svojoj zemlji.

Danas je puno onih koji imaju dovoljno zemlje da se sa nje prehrane i nešto proizvedu, pa opet kalkulišu da nemaju računice tu svoju zemlju orati, drljati, sijati i sa nje svoje žito, voće i povrće 'skinuti'. Naravno i država mora pomagati ljudima kroz novčane  podsticaje da svaki kutak domaje zemlje bude obrađen. Zbog opće nebrige je sve više očajnih starica i staraca, usamljenih majki šehida, nezaposlenih porodica, zapuštenih sela, zaboravljene nepismene djece, kojima je nedostupna čak i osnovna škola.

Ipak ima svjetlih primjera i išareta  kako je naš čovjek žilave i čelične građe. Bijah skoro u domovini i slučajno poslušah ispovijed dviju gospođa. Jedna je bila u Njemačkoj sa porodicom kao izbjeglica. Muž joj je tamo i prije radio i penziju zaradio. Snašli su se i stan kupili, lijepo živjeli ali su se ipak u Bosnu vratili. Kuću su obnovili pa prvo kravu a potom i telad počeli odgajati i prodavati. Danas od prodaje mlijeka, mesa na svojoj zemlji i svojoj kući lijepo žive. Proizvode najbolje čajeve, pekmeze, povrće i suho voće i sve to uspiju prodati, lijepo auto voziti i redovno kod najskupljeg frizera svoje fruzure uređivati. Druga gospođa je nafaku počela od sijena kojeg je prodavala, pa kupila kravu a od nje sada u štali posjeduje dvije krave i 6 bikova. Kazuje da prije dvije godine za četiri uzgojena bika i nešto ušteđevine kupila 6 duluma za 20.000 maraka dobre zemlje u komšiluku. Toliko radi da svake godine iznajmi (ukesimi) i po 50 duluma tuđe zemlje. Obje ove gospođe su članovi islamske zajednice, redovno idu u džamiju a spremaju se i na hadž.

Poštovne sestre, draga braćo, znajmo da je naš cijeli život sjetva i ubiranje. Čak i na onom svijetu ostaće vidljiv čovječiji ovozemaljski trud i trag kroz ubiranje plodova kojeg mi ljudi zovemo žetvom. Baš i jeste razlika između ovoga i onoga svijeta u tome da ništa ne možemo učiniti a da nas plodovi tog rada ne dočekaju na onome svijetu. Na ovom je sjetva a na onom svijetu nema zarađivanja već samo žetva i ubiranje ovosvjetskih plodova rada.

Zato jedan pobožnjak veli: “O robovi Božiji, trudite se sada dok su jezici slobodni i tijela zdrava, dok organi slušaju i dok je polje za rad na raspolaganju.

Kako je samo divna rečenica koju je Božiji Poslanik o ovoj temi izgovorio: “Ovaj svijet je njiva onoga svijeta.”

Uzvišeni Allah, dželle  še’nuhu, kaže:

قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ

"Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzet, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti." (Sedžda, 11)

U drugom ajetu Uzvišeni Allah, dželle ve alla kaže:

"… a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu." (El-En'am, 61)

Braćo i sestre, ako pogledamo u Kur'an, Božiju riječ, vidjećemo da nas naš Stvoritelj želi obradovati Džennetskim baščama na onom svijetu, dakle baščama, a dao nam je i bašče na dunjaluku koje ne trebaju biti u korovu, jer onda gube taj epitet bašče i postaju obična zemlja zarasla u korov. Sredimo papire i prevedimo zemlju 1/1, naročito ona naša imanja u privremeno okupiranom dijelu Bosne i Hercegovine. Ogradimo je, obradimo je i zasijmo, posijmo i usadimo na zemlji voće naše bosansko, neka se zna da je to zemlja naših djedova i majki.  I nemojmo biti od onih koji žele samo bašče na ovom svijetu, a zaboravljaju one koje nudi Allah dž.š. na Ahiretu, potrudimo se da imamo i jedne i druge, to je moguće, ostvarivo i za to se vrijedi potruditi. Pojašnjava nam Allah dž.š.:

 

فَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا وَمَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِنْ خَلَاقٍ

 “Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu!" Takvi na onom svijetu neće imati ništa.

 

وَمِنْهُم مَّن يَقُولُ رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الْآخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّارِ

 

A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" (Bekare, 200-201)

Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog  iskušenja našu porodicu,  djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari

Nijaz SALKIĆ

09.05.2013.

KALENDAR MUBAREK DANA I NOĆI U 2013. GODINI


Priredio: Nijaz SALKIĆ

  Mubarek dani i noći predstavljaju odabrane vremenske periode koji, prema islamskom učenju, imaju značajniju vrijednost od drugih vremena. Za neke dane i noći i njihove izuzetne vrijednosti postoji izravna potvrda u Kur'anu i vjerodostojnim Poslanikovim a.s. hadisima. Ti dani i noći su usko vezani za značajne događaje u povijesti islama i odraz su velike Božije milosti ljudima. Vrata Božije milosti su uvijek otvorena, a posebno u tim danima i noćima. U većini mubarek dana i noći preporučuje se dobrovoljni ibadet (namazi, post, dove, zikr, učenje Kur'ana). Allahov poslanik Muhammed, a.s., u jednom je rekao: "Najbolji dan, u kome se sunce rodilo, jeste petak. Tog dana je stvoren Adem, tog dana je uveden u Džennet i toga dana je izašao iz njega."  Pored noći uoči petka, u vjerodostojnim hadisima pominje se kao posebno vrijedna i noć uoči ponedjeljka.


Važni datumi u  2013. godini

  • Mevlud - rođenje Muhammeda, a.s.- 24. januar 2013 /12. Rebiu-l-evvel 1434.h.g.
  • Dan džamija - 07.  maj 2013. g. /27. džumade-l-uhra 1434. h. g. Dovište Dobre vode kod Foče
  • Mevlud u Blagaju na Buni - 11. maj 2013. g . /01. redžeb 1434. h. g.
  • Lejletu-l-Regaib - 16. maj 2013.g. /06.redžeb 1434.h.g.
  • Dovište Ključ - 26. maja 2013. g . /16. redžeb 1434. h. g.
  • Dan brige za slijepe IZ-ce / 02. juni 2013. god. 23. redžeb 1434.h.g.
  • Lejletu-l-Mi'radž - 05. juni 2013. g . /26. redžeb 1434. h. g.
  • Lejletu-l-Berat-23.juni 2013.g./14.ša'ban 1434.h.g.
  • Ajvatovica -30. juna 2011. g . /21. ša'ban 1434. h. g.
  • Fatihska Džuma u Kamengradu - 05. jula 2013. g . /26. ša'ban 1434. h. g.
  • Ramazan 1432 - 09. juli 2013.  g. /01. ramazan 1434.h.g.
  • 18. GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI -11. jula 2013. g . /03. ramazan 1434. h. g.
  • Noć Bedra -24. juli 2013. g . /16. ramazan 1432. h. g.
  • Dan povratničkih džemata - 25. juli 2013. g . /17. ramazan 1434. h. g.
  • Dovište Karići, prvi dan27. juli 2013. g . /19. ramazan 1434. h. g.
  • Dovište Karići, drugi dan28. juli 2013. g . /20. ramazan1434. h. g. ulazak u I'tikaf iza ikindije
  • Džamija Igman-mevlud i tevhid šehidima BiH- 02. avgust 2013. g ./ 25. ramazan 1434.h g.
  • Lejletu-l-kadr - 03. avgust 2013. g . /26. ramazan 1434. h. g.
  • Dovište Lastavica - 04. avgust 2013. g . /27. ramazan 1434. h. g.
  • Ramazanski bajram 1. dan - 08. avgust 2013. g . /01. ševval 1434. h. g.
  • Ramazanski bajram 2. dan - 09. avgust 2013. g . /02. ševval 1434. h. g. Dan šehida
  • Ramazanski bajram 3. dan -10. avgust 2013. g . /03. ševval 1434. h. g.
  • 20. avgust 2013. g . /13. ševval 1434. h. g. Šehidska dova Solun
  • Dovište Kladanj25. avgust 2013. g . /18. ševval 1434. h. g.
  • Dovište Kraljeva Sutjeska – 30. avgust 2013.g. / 23. ševval 1434.h.g.
  • Udruženje Ilmije - 28. septembar 2013. g. /22. zu-l-ka'de 1434. h. g.
  • Jevmi-Arefe -14. oktobar 2013. g . /09. zu-l-hidždže 1434. h. g.
  • Kurban Bajram 1. dan - 15. oktobar 2013. g . /10. zu-l-hidždže 1434. h. g.
  • Kurban Bajram 2. dan - 16. oktobar 2013. g . /11. zu-l-hidždže 1434. h. g.
  • Kurban Bajram 3. dan - 17. oktobar 2013. g . /12. zu-l-hidždže 1434. h. g.
  • Kurban Bajram 4. dan - 18. oktobar 2013. g . /13. zu-l-hidždže 1434. h. g.
  • Počinje zimsko računanje vremena - 27. oktobra 2013. g.
  • Nova godina hidžretska - 04. novembar 2013. g. (iza akšama) 01. muharrem 1435. h.
  • Jevmi ašure -13. novembar 2013. g . /10. muharrem 1435. h. g.

Napomena: Nova hidžretska godina nastupa 03. novembra iza akšam namaza a sutrašnji dan  04. novembar je prvi muharrem 1435. g. po h.


                   
POJAŠNJENJA NAŠIH BLAGDANA I VAŽNIH DANA I NOĆI

JEVMUL AŠURE

Ovaj mubarek dan je značajan zbog događaja koji su presudno utjecali na tok ljudske povijesti. Muhammed, a.s., postio je ovoga dana i preporučio i drugim muslimanima da to čine. Post na ovaj dan vezan je i za tradicije sljedbenika drugih vjeroispovijesti. Ovaj mubarek dan je značajan zbog događaja koji su presudno utjecali na tok ljudske povijesti. Muhammed, a.s., postio je ovoga dana i preporučio i drugim muslimanima da to čine. Post na ovaj dan vezan je i za tradicije sljedbenika drugih vjeroispovijesti.Između značajnih događaja izdvajamo: 1. Musa, a.s., s Izraelićanima prešao preko Crvenog mora,2. Nuh, a.s., sa svojim sljedbenicima se iskrcao iz lađe na brdu Džudijj nakon potopa, 3. Junusa, a.s., izbacio kit iz svojih čeljusti na obalu mora,4. Allah, dž. š., oprostio Ademu, a.s., prekršaj u Džennetu,5. Trgovačka karavana, koja je putovala prema Egiptu, izvadila je Jusufa, a.s., iz bunara u kojeg su ga bacila njegova braća,6. Rođen je Isa, a.s., a na isti dan i uklonjen sa ovoga svijeta,7. Rođen je Ibrahim, a.s.,8. Jakubu, a.s., vraćen vid (izgubljen od plača za sinom Jusufom),9. Ejjubu, a.s., vraćeno zdravlje poslije bolesti od koje mu se raspadalo tijelo,10. Sulejman, a.s., preuzeo vladarsku upravu nad Izraelićanima. Tradicija naših muslimana je post na Dan Ašure i pripremanje posebnog jela koje se zove ašura, a priprema se od raznih žitarica, plodova i začina koji se koriste u svakodnevnoj ishrani.

MEVLUD – ROĐENJE MUHAMMEDA, A.S.

Muhammed, a.s., posljednji je Božiji poslanik. Rođen je 12. rebiul-evvela 571. godine, u gradu Mekki. Sin je Abdullaha i Amine, iz arapskoga plemena Kurejš. Sigurno je da Muhammed, a.s., pored poslaničke uloge, zauzima najznačajnije mjesto među svim ljudskim veličinama o kojima postoji povijesno svjedočanstvo. On je najbolji primjer svih ljudskih vrlina, uzor čovjeka, roditelja, prijatelja, državnika, vojskovođe … O njemu se Kur'an izravno izjasnio: Slijedom kur'anskih uputa i hadisa saznaju se i obaveze muslimana prema Poslaniku i nakon njegovog preseljenja na Ahiret. U prvome redu, muslimani su dužni slijediti njegovu vjerničku praksu, s poštovanjem izgovarati njegovo ime, dodajući alejhis-selam, a donijeti salavat na njega kada se spomene njegovo ime:  إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ ۚ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا   "Zaista Allah i Njegovi meleki donose salavat na Vjerovjesnika! O vjernici, donosite i vi salavat (na njega) i šaljite mu selam!" (El-Ahzab, 56).

LEJLETU-L-REGAIB

Lejletur-regaib je poznata i kao "noć začeća" i "noć želja". U Kur'anu i vjerodostojnim hadisima nema potvrde njezine izrazite vrijednosti. Obilježava se kao noć u kojoj je nagoviješten dolazak posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.  

LEJLETU-L-MI'RADŽ

"Lejletul-Mi'radž je noć o kojoj govore i Kur'an i Hadis, a pod ovom odrednicom podrazumijevaju se i Isra (ponoćno putovanje od Mekke do Kudsa u Jerusalemu) i Mi'radž (uzdignuće Božijeg poslanika do Sidretul-muntehaa), koji su se dogodili u istoj noći. Prema povijesnim izvorima, ovaj događaj se zbio u jednom od najtežih perioda Muhammedovog, a.s., poslanstva, neposredno nakon senetul-huzna (godine tuge) u kojoj je Poslanik izgubio dva najveća oslonca, pomagača i zaštitnika među ljudima, h. Hatidžu i Ebu Taliba. Poslije toga gubitka, Poslanik je išao u Taif da tamošnje stanovnike pozove u islam, ali umjesto pristanka protjerali su ga kamenicama i pogrdama. U tim trenucima Poslanik je tražio zaštitu od Najvećeg Zaštitnika i Allah, dž.š., ga je obradovao Israom i Mi'radžom. Cijeli ovaj događaj je precizno izložen i do u detalje objašnjen brojnim hadisima i povijesnim djelima.
U Kur'anu je o Israu zabilježeno:  سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَىٰ بِعَبْدِهِ لَيْلًا مِنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الْأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا ۚ إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ  "Neka je slavljen Onaj Koji je proveo Svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe) do Mesdžidul-Aksa (Kuds) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi." (El-Isra,1)

Na Miradžu je Poslanik uzdignut na najviše nebo i boravio je u blizini Uzvišenog Gospodara, prekoračivši granicu koju nije dopušteno prekoračiti ni samim melekima. Tu je vidio znamenja koje ljudsko oko nije vidjelo, niti će vidjeti do Sudnjeg dana. Na Mi'radžu je Poslaniku objavljen propis o namazu koji je, prema njegovim riječima, "Mi'radž (duhovno uzdignuće) muslimana", a objavljena su mu i tri posljednja ajeta sure El-Bekare.  Nije precizno zabilježeno kada je bila noć Israa i Mi'radža. Sigurno je da je bila prije Hidžre, bez daljnjeg preciziranja, ali je pretpostavka da je to 26. noći mjeseca redžeba.

LEJLETU-L-BERAT

Prema nekim predajama, u noći Berat objavljen je ajet o promjeni kible: "I okreni lice svoje prema Časnom hramu ( Ka'ba ) ..." Do tada su se muslimani u namazu okretali prema Kudsu (Jerusalem), a od tada se okreću prema Ka'bi (Mekka). U ovoj noći se izvrši raspored događanja u narednoj godini, a u Lejletul-kadru melekima bude naređeno da to izvrše. Noć Lejletul-berat ima više imena: noć polovine ša'bana, noć oprosta, noć oslobođenja, noć izlaganja djela, noć rasporeda i odluke. Božiji Poslanik je rekao: "Kada nastupi 15. noć ša'bana, provedite je u nafili (namazu), a dan koji slijedi u postu." (Ibn Madždže)

POČETAK RAMAZANSKOG POSTA

Prvi dan mjeseca ramazana, najodabranijeg mjeseca u hidžretskoj godini, izdvojen je kao početak posta, koji traje tokom cijelog ovog mjeseca, od zore do zalaska sunca. Svi dani ramazana imaju posebnu vrijednost. Brojni su kur'anski ajeti i Poslanikovi hadisi koji govore o značaju i vrijednosti ramazana, ibadeta u njegovim noćima i posta u njegovim danima. U Kur'anu su prezentirani osnovni propisi o postu, a u Hadisu dodatno pojašnjeni.
Uz post se neodvojivo vezuje i teravih-namaz koji se klanja nakon jacije-namaza. Ovaj namaz se klanja u džematu, a sastoji se od 20 rekata. Utemeljen je na hadisu u kojem Poslanik, a.s., kaže: "Ko klanja uz ramazan (teravih-namaz), vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni (mali) grijesi koje je počinio." (Mutefekun alejhi)

DAN POBJEDE NA BEDRU – DAN DIJASPORE

Ovoga dana se 2. godine po Hidžri (624) na uzvišenju Bedr zbio prvi oružani sukob između muslimana i mekkanskih mušrika. U ovoj bici, protiv hiljade mušričkih, trista četrnaest muslimanskih boraca je izvojevalo pobjedu, uz Božiju pomoć. Odlike dana pobjede na Bedru i noći koja mu je prethodila sadržane su u Božijoj pomoći muslimanskim borcima vojskom meleka. U noći uoči bitke, Božiji Poslanik je Uzvišenom Allahu uputio dovu i ona je uslišana na dan bitke.  Historiografi su zabilježili precizne podatke o ovom sukobu.

LEJLETU-L-KADR

Lejletul-kadr je noć utemeljena na Kur'anu i Hadisu. Najznačajnija je u godini stoga što je u njoj počela objava Kur'ana. Nije precizno naznačeno kada ona nastupa, ali se na osnovu Kur'ana i Hadisa pretpostavlja da je to 27. noći ramazana, a Bog najbolje zna.  Lejletul-kadr je noć određenja, noć sudbine. U njoj se određuje sudbina za narednu godinu i zapisuje se u Levhi-mahfuz. Njena vrijednost je "veća od hiljadu mjeseci u kojima nema takve noći". To približno iznosi 83 godine, što je veći vremenski period od prosječnog ljudskog vijeka. Preporučeno ju je provesti u ibadetu. O njoj govori istoimena kur'anska sura (poglavlje): "Mi smo ga (Kur'an) počeli objavljivati u noći Kadr. A šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci, meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane. (El-Kadr) 

RAMAZANSKI BAJRAM

Ovaj bajram nastupa prvog dana po završetku ramazanskog posta i traje tri dana. U danima Ramazanskog bajrama muslimani dostojanstveno i sa radošću obilježavaju završetak posta i ispunjenje Allahove naredbe. U ovim danima muslimanima nije dozvoljeno postiti: "Dani tešrika su dani u kojima se jede i pije." (Muslim) Izbjegavaju se raditi i drugi poslovi, izuzev onih čije se izvršenje ne može odložiti, za što ne postoji potvrda u vjerodostojnim izvorima.  Osnova za utvrđivanje posebnosti bajramskih dana je Poslanikov hadis, kojeg prenosi Enes: "Kada se Muhammed preselio iz Mekke u Medinu, stanovnici Medine su imali svoja dva praznika, u kojima su se zabavljali i veselili. Muhammed, a.s., im je tada rekao: 'Allah vam je ova dva praznika zamijenio sa dva bolja, Ramazanskim i Kurban-bajramom." (Nesai i Ibn Hibban)  Bošnjaci drugi dan Ramazanskog bajrama obilježavaju kao Dan šehida, u spomen na sve hrabre i časne bosanske sinove koji su svojim životima štitili vjeru, čast, slobodu i dostojanstvo.

JEVMUL-AREFE

Dan Arefata se najčešće vezuje za obrede hadždža. Stajanje na Arefatu 9. dana mjeseca zul-hidždže je čin utvrđen Kur'anom i hadisom i spada u osnovne obrede hadždža.  Vrijednost ovoga dana poznata je iz Poslanikovih riječi: "Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od vatre kao što je to dan Arefata." (Muslim)

KURBAN BAJRAM

Kurban-bajram su dani u kojima muslimani kolju kurbane. Ovim činom potvrđuju vlastitu spremnost na žrtvu u ime Uzvišenog Allaha.  Prvi dan Kurban-bajrama počinje zajedničkim obavljanjem bajram-namaza: "Prvo što ćemo uraditi u ovom danu je da klanjamo bajram-namaz, a zatim ćemo se vratiti kućama i poklati kurbane. Ko tako uradi, postupio je po mome sunnetu."(Buhari) Propis o klanju kurbana ima utemeljenje u Kur'anu:  إِنَّا أَعْطَيْنَاكَ الْكَوْثَرَ  "Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, فَصَلِّ لِرَبِّكَ وَانْحَرْ  zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, إِنَّ شَانِئَكَ هُوَ الْأَبْتَرُ   onaj koji tebe mrzi sigurno će bez pomena ostati." ( El-Kevser, 1-3 ) Poslanik je u hadisu precizirao da "najbolji posao koji čovjek može za vrijeme Kurban-bajrama uraditi, a to je ujedno tada i najdraži posao Allahu, jeste puštanje krvi svome kurbanu. Kurbansko meso se dijeli na tri jednaka dijela, od kojih se jedna trećina dijeli siromašnima, druga rodbini i prijateljima, a treća zadržava za vlastite potrebe.

NOVA HIDŽRETSKA GODINA

Hidžra je preseljenje Poslanika i prvih muslimana iz Mekke u Medinu i polazna je tačka računanja vremena muslimanskog kalendara. Prema proračunu, Hidžra se dogodila 20. septembra 622. godine. Utvrđivanje ovog događaja kao početka računanja vremena datira od halife Omera, a odluka je donijeta 17. godine nakon Hidžre. Mjesec muharrem je određen kao prvi mjesec u godini, zato što se ponovo počinjalo s radom nakon povratka sa hadždža. Era je, tako, započela ne sa danom Hidžre, nego sa prvim danom mjeseca muharrema godine Hidžre. Taj prvi dan je bio petak, 16. temuz (juli) 933. godine seleukidske ere i 622. godine julijanskog (gregorijanskog) kalendara.

-->
09.05.2013.

VEDRINA

Nijaz SALKIĆ


Tajna da se sačuva zdravlje, da se produži ljudski život ili da se doživi duboka starost nalazi se u mudro izabranim pravilima života i zdravlja, a ne u apotekama! Tissot


Čovjek je vjerovatno jedino biće u svemiru koje se smije. Šala i humor proizvodi smijeh koji je koristan za zdravlje. Sušta suprotnost smijehu je plač koji je vjesnik tuge, bola, očaja i nezadovoljstva. Iako su smijeh i plač suprotne emocije, one imaju mnogo zajedničkih osobina. Smijeh i plač oslobađaju zapretane emocije, smiruju, opuštaju i pomažu čovjeku da prevlada iskušenja, izazove i nezadovoljstvo. U zdravom (o)smijehu čovjek se razvedri a kada se isplače on se umiri, osjeti olakšanje, sakupi snagu za nove zadatke koji ga čekaju. Niti je grehota zdravo se nasmijati, niti je sramota u nevolji zaplakati i suzu pustiti.


Evo jedne šale za za malo zdravog (o)smijeha


Pogrešna email adresa!


Jedan bračni par odlučio je ove zime da provede nedjelju dana u južnim krajevima. Iz poslovnih razloga muž je otputovao jedan dan prije svoje žene. Kada je stigao, ušao je u hotelsku sobu, izvadio svoj laptop i odmah poslao mail svojoj ženi. Međutim,  žureći u e-mail adresi izostavio je jedno slovo tako da je mail stigao (h)udovici koja je upravo pokopala svoga muža. Ta ista upravo je pregledala svoju poštu, kako bi eventualno pročitala saučešće svojih prijatelja i poznanika... Kada je njen sin ušao u sobu vidio je svoju majku kako onesviješćena leži na podu. Pogled mu je pao na monitor gde je pisalo:


Za: Moju preostalu ženu
Od: Njenog prerano otputovalog muža
Predmet: Stigao sam


Najdraža, upravo sam stigao. Već sam se snašao i vidim da je sve spremno za tvoj sutrašnji dolazak!  Želim ti lijep put i očekujem te.


S ljubavlju tvoj muž!


P.S. Pakleno je vruće ovdje dole!!!
21.04.2013.

BOŠNJAČKA 'BOSANSKA' TELEVIZIJA




Nijaz SALKIĆ

Bošnjaci-muslimani ili Muslimani u bivšoj Jugoslaviji bili su najčešće i većinom časa bez ikakvih prava. Čak se nisu mogli a često ni smjeli, zbog ine , svakojake i svakakve blokade ni  znali izjasniti kao Bošnjaci-muslimani. Kroz vrijeme nam je nametano ime, kultura, pjesma,  ponašanje, osjećaji, odnosi prema sebi i način odnosa, prema drugima. Zato dugo ne smjedosmo opjevati svoje junake, proveličati pjesnike i književnike, ojadati i oplakati pobijene jetime, silovane majke i pobijenu braću i sestre, osim onih nametnutih strane od tirana u zajedničkoj nam državi. Čak i kada su nas ubijedili da je to naša država i da smo u njoj ravnopravni, u grbu te države imade pet plamenova koji goraše a našeg šestog plamena, dugo ne upališe. 


Kada su nas godinama gurali na rub propasti pripremiše nam lomaču na kojoj trebasmo kao nešto što je višak na Balkanu, poput smeća, nestati. Htjedoše nas se  kutarisati, polašiti nas, razvući nas od udova do pameti. Trebasmo 1992. izgorjeti i nestati. Danas neki hvale bivši sistem u kome smo svi imali ista prava. Od 1960. godine, televizija Beograd je počela snimati TV serijale o Voždu Karađorđu, o Vuku Karadžiću o srpskoj  srednjovjekovnoj 'državi'. Kako su snimali tako su i punili sadržaje i vrijeme na TV Beogradu, čitaj tadašnjoj 'državnoj' jugoslovenskoj televiziji. U tim serijalima muslimani-Muslimani na Balkanu su predstavljani kao Turci-okupatori koji su žarili, klali, palili i na kolac nabijali raju-Srbe. Dvadeset godina je trajala TV i medijska hajka na Muslimane-muslimane, a onda dobro pripremljeni ostaviše TV kamere pa noževima i puškama nasrnuše na Muslimane-muslimane u BiH. Danas znamo šta se sve dogodilo 1992-1995., i šta je bilo sa Bošnjacima.


Danas Bošnjaci u Bih  kao imamo svoju državu i sve što uz taj pojam ide. Imamo svoje medije imamo svoje televizije i to od Entitetske-Federalne do one državne i sijaset privatnih TV kuće. Susjedne države nastale iz bivše zajedničke države, pa i onaj uljez u BiH, nastao na klanju, čišćenju i paljevini. Naravno danas svi oni imaju svoje TV kuće u kojima nastaju pored ostalih i tv serijali iz istorije i povijesti. U njima se veličaju herojstva u vekovnom i vijekovnom etničkom čišćenju muslimana u Bosni i Hercegovini i na Balkanu.


 Šta rade naše ,Bošnjačke' i ,Bosanske' televizijske kuće danas u državi Bosni i Hercegovini. Da li u njihovom glomaznom i skupom (od tv pretplate građana) programu imaju historijski serijali o državnosti, o srednjovjekovnoj Kraljevini Bosni. Da li se snimaju filmovi o junaštvu bosanskog i bošnjačkog čovjeka? Naravno, nema na tim Bosanskim i Bošnjačkim televizijama ništa od toga. Te televizijske kuće su napravljene same za sebe i radi armije novinara, poslovođa, inkasatora i direktora u tim TV kućama. Vascijeli njihov edukativni programi su safunice (indijske, meksičke, turske) to su programi na kojima se edukuje i podučava omladina i ostatak građanstva Bošnjaka. Vrhunac 'programa' su jeftini muzički programi i takmičenja u stilu kako hitro postati pevač i pjevačica. To su naše TVBosanske, čitaj Bošnjački TV programi. 


Upamet! 

19.04.2013.

MIMBERA- VJERNICI I VJERNICE

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ...

قال الله تعالى فى كتابه الكريم :

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَعَدَ اللَّهُ الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا وَمَسَاكِنَ طَيِّبَةً فِي جَنَّاتِ عَدْنٍ ۚ وَرِضْوَانٌ مِّنَ اللَّهِ أَكْبَرُ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ
صدق الله العظيم

 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.

 

 Allah, dž.š., u 16. suri   9  Et – Tevba / Pokajanje u  71. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالْمُؤْمِنُونَ وَالْمُؤْمِنَاتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ ۚ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَيُطِيعُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ ۚ أُولَٰئِكَ سَيَرْحَمُهُمُ اللَّهُ ۗ إِنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ حَكِيمٌ

Poštovane džematlije, draga braćo, ovo je petak 9. džumade-l-uhra 1434. ili 19. april 2013. godine. Danas ćemo se družiti sa veličanstvenim ajetom iz knjige svih knjiga, iz Kur'ana Časnog. U ovom birli ajetu Uzvišeni ponovno daje pravo ženi koje su joj muškarci koji se Boga bojali nisu, kroz povijest, oduzeli. Zabilježeno je na stranicama historije da su žene u nekim nazovi civilizacijama tretirane bićima nižeg reda, često robljem, smatrne predmetom i koje sve negativne atribute ženi nisu davali. A Uzvišeni prije 1400 godina kazuje ljudima kroz Kur'an a.š. :

"A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar." /71/   

Iz ajeta možemo zaključiti da ženi u islamu nije vraćen samo dio onoga što je Dragi Bog odredi, da se naziva ''čovjekom'', većem ona može ako hoće između ostalog da štiti muškarca kao što je muškarac u stanju da bude njen čuvar i zaštitnik. Žena je partner muškarcu kada je u pitanju njegova misija uspostavljanja reda u društvu, kod odgoja djece, kod razvijanja i čuvanja porodičnog imetka. Žena kao i muškarac može ako hoće da unapređuje dobro, da čini hairli djela. Kao i muškarcu i ženi je zabranjeno da radi haram, zabranjene stvari koje su štetne čovjeku kao Božijem stvorenju. Ako je čovjek halifa na zemlji, to znači da je i žena halifa jer je analogno i žena insan-čovjek i ona je dužna da ispovijeda vjeru islam da ispuni obećanje keje je dala Allahu džellešanuhu da će savjesno upravljati zemaljskim dobrima i obožavati samo Allah dž.š.

Iz ovog mudrog ajeta takođe možemo podcrtati poruke koje trebamo dobro zapamtiti a prije svega da: Vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima. Vjernice i vjernici zahtijevaju da se dobra djela čine. Vjernici i vjernice na svakom mjestu i svakom času od nevaljalih i ružnih djela odvraćaju. Vjernice i vjernici redovno namaz klanjaju. Vjernici i vjernice zekat čiste i na najbolje mjesto ga nose i udjeljuju. Vjernici i vjernice bez pogovora i bezuslovno se Allahu i Njegovom poslaniku pokoravaju.

Ajet se završava zaključkom. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati, Allah je doista silan i mudar.

Hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., isto tako ukazuju na ovo ženino pravo i na njenu jednakost sa muškarcem kada je u pitanju preuzimanje odgovornosti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti odgovorni za ono što čuvate: imam je odgovoran za džemat koji predvodi, muškarac je odgovoran za svoju porodicu i bit će pitan za nju, žena je čuvar i bit će odgovorna za ono što joj je povjereno na čuvanje, sluga je povjerenik kod svoga poslodavca i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno. Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što vam je povjereno.”

Jednom prilikom Omer, r.a., održao je govor u kojem je kritizirao žene koje pretjeruju u uzimanju vjenčanih darova – mehra. On je smatrao da ima pravo jer je pozvao žene da ne uzimaju vjenčani dar veći od onog koji je uzela Fatima, kći Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a koji je iznosio deset srebrenjaka. Međutim, poslije tog njegovog govora na ulici ga je zaustavila neka žena, a bio je u društvu uglednih ashaba, i kritizirajući ga rekla mu je: “Omere, hoćemo li slušati tvoje ili Allahove, dž.š., riječi i naredbe?” Obratila mu se na ovaj način, direktno, dozivajući ga njegovim imenom ne spominjući nikakve titule. Omer, r.a., istog momenta odgovori: “Slušat ćemo Allahove, dž.š., riječi i naredbe.”  Žena reče: “Allah, dž.š., rekao je: 'I jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga.'” Uz sve poštovanje i poniznost, Omer, r.a., reče: “Žena je u pravu, a Omer je pogriješio.”

Nagrada čeka velike radiše i hizmećare kako od muškaraca tako i od žena kao što Uzvišeni spominje u ajetu:

وَعَدَ اللَّهُ الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا وَمَسَاكِنَ طَيِّبَةً فِي جَنَّاتِ عَدْنٍ ۚ وَرِضْوَانٌ مِّنَ اللَّهِ أَكْبَرُ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ

"Allah obećava vjernicima i vjernicama dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga: to će, doista, uspjeh veliki biti!" /72/

Prenose El-Buhari i Muslim u hadisu Ebu-Imrana el-Dževnija sa senedom koji seže do Ebu-Musa el-Ešarija, koji kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Dvije bašče sa zlatnim posudama i onim što je u njima i dvije bašče sa srebrenim posudama i onim što je u njima, nema između ljudi i gledanja u Njihova Gospodara u vrtu edenskome, osim ogrtač veličanstvenosti na Njegovom licu.'" El-Buhari i Muslim prenose hadis: "Da će stanovnici Dženneta gledati sobe u Džennetu kao što gledate zvijezdu na nebu." Zatim će saznati da je najviši stepen u Džennetu mjesto koje se zove El-vesile u blizini Arša, a to je boravište Allahova Poslanika, s.a.v.s., u Džennetu. U Muslimovom Sahihu od Abdullaha bin Amra bin el-Asa, prenosi se da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje kaže: "Kada čujete mujezina, govorite kao što on govori, zatim donesite salavat na mene. Zaista, ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata, zatim zatražite mi od Allaha El-vesile, doista je to mjesto u Džennetu koje ne treba pripasti nikome osim jednom robu od Allahovih robova. Nadam se da ja budem taj, pa ko mi zatraži od Allaha El-vesile, dozvoljen mu je šefaat na Kijametskom danu." U Musnedu El-Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi da je rekao: "Rekli smo: 'O Poslaniče, pričaj nam o Džennetu, kakva je njegova konstrukcija, pa je rekao: 'Ćerpič zlata i ćerpič srebra na njegov malter misk, a njegov šljunak biser i rubini, a njegova zemlja šafran. Ko uđe u njega uživat će, neće biti nesretan, vječno će živjeti, neće umrijeti, neće se habati njegova odjeća niti će prolaziti njegova mladost.'"

Prenosi El-Imam Malik, Allah mu se smilovao, od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista će Uzvišeni Allah, dž.š., reći stanovnicima Dženneta: 'O stanovnici Dženneta' , pa će reći: 'Odazivamo ti se Gospodaru naš,  i pokoravamo, a dobro je u Tvojim rukama.' Pa će ih upitati: 'Da li ste z a dovoljni?'  Oni će odgovoriti: 'Kako da ne budemo zadovoljni, o Gospodaru, kad si nam dao što nisi nikom dao od Svojih stvorenja'; zatim će ih upitati: 'Hoćete li da vam dam bolje od toga?' A oni će odgovoriti: 'O Gospodaru, šta je to bolje od ovoga?' Pa će reći: 'Da vam dozvolim Svoje zadovoljstvo, pa da se ne rasrdim na vas poslije ovoga nikada.'"  El-Buhari i Muslim bilježe ga kao hadis koji prenosi Malik bin Enes.

Dova

      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog  iskušenja našu porodicu,  djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul BuhariMuhammed M’aruf Ed-Duvejlibi

Nijaz SALKIĆ

07.04.2013.

SKROMAN ČOVJEK I MLADIĆ KONOBAR

Nijaz SALKIĆ

Bio jedan skroman čovjek koji življaše sam, pa svakim danom morade zijaretiti burekdžincu da štogoderce prezalogaji. Obično je iskao sirnicu koju mu je donosio kulturan mladić koji imaše minđušu u desnom uhu. Skromni čovjek bi pojeo naručeno i odlazio svojim putem. Dani su prolazili a skromni čovjek i 'konobar' postadoše prijatelji. Čekajući mušterije konobar bi eglenu zapodijevao o svemu i svačemu, bilesi i o vjeri. Skromnog čovjeka je kopkalo, kako neko je minđušom prob'o uho može pobožno zapitkivati.

,Skromni'  bi vraćajući se 'sa bureka',  često u sebi ponavljao: ,,Šta će tom stidljivom mladiću minđuša u uhu, ah, svega ima u Božijoj bašti!'' U jednom od dana kada se pita (po)jela, priča je spontano skliznula o 'muškim' minđušama i piercingu. Konobar iz ove priče se negativno izrekao o minđušama i piercingu. Skromni čovjek što je svakodnevno dolazio na burek, začuđeno pogleda mladića-konobara.

-Znam da se čudiš mojim zapitkivanjima i mojoj mimđuši u uhu. Vjeruj mi da je nikada ne bih stavio u svoje uho da sam se ja pitao. Dok sam bio mali,  bio sam jako bolešljiv, pa me je babo odveo kod jednog starog seoskog doktora-iscjelitelja, koji mi je pored ostalog, 'propisao'  i nošenje minđuša u oba uha, ali sam jednu minđušu kao dijete, izgubio.


04.04.2013.

MIMBERA- STRPLJIVOST I DOBRA DJELA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ...

قال الله تعالى فى كتابه الكريم:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قُلْ يَا عِبَادِ الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا رَبَّكُمْ ۚ لِلَّذِينَ أَحْسَنُوا فِي هَٰذِهِ الدُّنْيَا حَسَنَةٌ ۗ وَأَرْضُ اللَّهِ وَاسِعَةٌ ۗ إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ
صدق الله العظيم

     U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

      Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  Allah, dž.š., u 31. suri Lukman / Lukman  u  17. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

يَا بُنَيَّ أَقِمِ الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِالْمَعْرُوفِ وَانْهَ عَنِ الْمُنكَرِ وَاصْبِرْ عَلَىٰ مَا أَصَابَكَ ۖ إِنَّ ذَٰلِكَ مِنْ عَزْمِ الْأُمُورِ

       O, sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti! (Lukman, 17)

     U ovom kur'anskom ajetu su  postavljene četiri važne značajke islama: obavljanje namaza, naređivanje dobra, zabranjivanje zla i strpljivo podnošenje neprijatnosti.  Naravno da je namaz je srčika svih ibadeta i stub vjere. Kaže Uzvišeni:

وَاسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ وَالصَّلَاةِ ۚ وَإِنَّهَا لَكَبِيرَةٌ إِلَّا عَلَى الْخَاشِعِينَ

 ”Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima,

الَّذِينَ يَظُنُّونَ أَنَّهُم مُّلَاقُو رَبِّهِمْ وَأَنَّهُمْ إِلَيْهِ رَاجِعُونَ

koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.” (El-Bekare, 45-46)

     Poznato je da je namaz najvažnija vjerska obaveza svakoga muslimana i muslimanke, koju su dužni obavljati pet puta dnevno, počevši od sedme godine pa do kraja svoga života, bili kod kuće ili na putu, zdravi ili bolesni. Koliko je namaz značajan u islamu, najbolje govori činjenica da je u Kur'anu, najčešće u imperativnoj formi (naredbi) spomenut više od 100 puta.

       Namaz je spas na oba svijeta, kao što Uzvišeni kaže:

ذَٰلِكَ الْكِتَابُ لَا رَيْبَ ۛ فِيهِ ۛ هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ  „Ovo je Knjiga u koju nema nikakve sumnje. Ona je putokaz bogobojaznima, الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْغَيْبِ وَيُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَمِمَّا رَزَقْنَاهُمْ يُنفِقُونَ  koji vjeruju u neviđeno (gajb), klanjaju namaz, dijele i pomažu druge sa onim što smo im darovali....  وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ   Oni će biti spašeni.“ (El-Bekara, 1-4.)   Isto tako, onima koji namaz ne obavljaju, prijeti im džehennemsaka vatra na onome svijetu, kao što Svevišnji kaže: مَا سَلَكَكُمْ فِي سَقَرَ  „Šta vas je u vatru dovelo?“ قَالُوا لَمْ نَكُ مِنَ الْمُصَلِّينَ   Reći će: „Nismo bili od onih koji su namaz obavljali...“ (El-Muddessir, 42-43.)

      Namaz je, uz ostale vjerske dužnosti, najbolji izraz dubokog i osvjedočenog vjerovanja i njegov najjači dokaz i legitimacija. Samo pravovjerni  iskreno namaz obavljaju.  Jeste da je namaz, prije svega, naša obaveza prema našem Stvoritelju i Gospodaru, ali obaveza koja nije Njemu potrebna, nego djelo i aktivnost od koje mi sami imamo mnoge koristi. Koristi namaza su mnogobrojne, kako one duhovne, tako i materijalne. Svaki obred u islamu ima svoju svrhu i cilj. Namaz je prvenstveno propisan muslimanima da bi ostvarili duhovne koristi, odnosno da bi se od grijeha očistili i duhovno Allahu približili. To i jeste glavna i osnovna svrha namaza.

      Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: “Čistoća je polovica imana, zahvala Allahu – puni vjerniku mjerilo njegovih djela, veličanje Allaha – puni sve između nebesa i Zemlje, namaz je svjetlost, sadaka je dokaz, sabur je sjaj, a Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi, ili je upropasti.” (Muslim)

Slijedeći lajt motiv u našem životu predstavlja kur'anski imperativ:

وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

     "I neka od vas bude skupina koja će pozivati u dobro, naređivati dobro i zabranjivati zlo. To su oni koji su postigli što žele!" (Ali Imran 104)

      Naređivanje dobra je jedan od direka i podupirača vjere. Oni koji se prihvate časnog upućivanja i opominjanja onih koji su skrenuli ili posustali, biće žigosani kao strani element. Pozivači na put dobra će neizbježno doživjeti neprijatnosti i svo vrijeme hoditi po tankoj žici opasnosti. Nije lahko ljudima ukazivati i popravljati njihove pogreške.  Međutim, pozivači na Allahovom putu bez obzira na opasnosti i neprijatnosti na svom putu ne smiju duhom kloniti već moraju ustrajati i jačati svoj put pozivanja na dobro i odvraćanja od zla. Svijetli primjer i zvijezda vodilja neka nam bude Allahov Poslanik Muhammed s.a.v.s. Časni Poslanik nije drhtao pred teškoćama s kojim se suočavao dok je vodio svoju veliku bitku. Čak i kad je bio sam, čvrsto i strpljivo je nastavljao svojim putem. Uzvišeni Allah nam daje smjernice kako uspjeti na putu dobra pa kaže:

قُلْ يَا عِبَادِ الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا رَبَّكُمْ ۚ لِلَّذِينَ أَحْسَنُوا فِي هَٰذِهِ الدُّنْيَا حَسَنَةٌ ۗ وَأَرْضُ اللَّهِ وَاسِعَةٌ ۗ إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ

    "Reci: 'O robovi moji koji vjerujete bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka dobro, a Allahova je zemlja prostrana; samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.'"

     Zato Uzvišeni kaže:

كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ

"Vi ste najbolji narod koji se pojavio među ljudima. Naređujete dobro i odvraćate od zla".(Ali Imran 110)

    Zašto je Muhammedov a.s. Ummet, najbolji ummet? Samo zato, što mi ne prestajemo naređivati dobro a odvraćati od zla. I još k tomu i opraštanje je ukras ovog ummeta, jer Uzvišeni kazuje: خُذِ الْعَفْوَ وَأْمُرْ بِالْعُرْفِ وَأَعْرِضْ عَنِ الْجَاهِلِينَ "Drži se oprosta, naređuj dobro i udalji se od neznalica".(El-E'araf 199)

   Znajmo sestre i braćo, da teškoće doživljava samo vjernik, i kroz belaje biva iskušavan. Zato nemojmo žaliti što smo mi eto iskušavani a neki drugi koji ne praktikuju vjeru, eto 'uživaju' i sve im je u životu potaman. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.” (Buharija)

Uzvišeni Allah veli:

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اصْبِرُوا وَصَابِرُوا وَرَابِطُوا وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ

     ''O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.'' (Ali Imran, 200)

      Ako malo bolje pogledamo, uočićemo da samo u ovom ajetu dolaze riječi strpljenje i dobra djela što je jasan znak koliko bi vjera trebala uticati na strpljenje i istrajnost čovjeka. Jezički, riječ sabur označava strpljivost, izdržljivost, ustrajnost, samosavladavanje, suzdržljivost… Terminološku definiciju za sabur dao je imam Ibn Kajjim pa kaže: ”Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.” (Medaridžu-salihin, 2/115) Kur’an veliku pažnju poklanja saburu govoreći na puno mjesta o njemu i na različite načine, kao što je slučaj kada se sabur spominje uz namaz, a znamo da je namaz stub vjere.

     Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je jedna grupa ensarija tražila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, razne stvari, pa im je on dao, zatim su ponovo tražili, a on im opet dao što su tražili, dok im nije sve podijelio što je imao, a zatim im rekao: ”Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim. Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura.” (Muttefekun alejhi)

     Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Allah kaže: ‘Nema druge nagrade za Mog roba mu’mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovome svijetu, pa se on strpi na tom gubitku, osim Dženneta.’” (Buharija)

     Sabur ustvari i  jeste razlogom oprosta naših grijeha, a to se dešava na taj način što strpljivo podnesemo ono što nas zadesi.

Dova

      Molimo Te Allahu, učini nas od onih koji će biti primjer i uzor drugima u dobru.  Molim Te Allahu sačuvaj nam sve ono što imamo i volimo, molimo Te Allahu podari nam sve ono što nemamo a želimo da imamo, a prije svega mi išćemo Tvoju Milost i oprost grijeha, jer samo Si Ti onaj koji nam može oprostiti grijehe.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم


Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, ,,Sahvetul-islamijje'', Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin.

15.03.2013.

novi post

uskoro insaallah!

01.03.2013.

MIMBERA-KADA PRESTAJE ISTINA A LAŽ POČINJE

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

ثُمَّ أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ أَنِ اتَّبِعْ مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا ۖ وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ      

   صدق الله العظيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

    Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.

Poštovani džemaate, danas je 19. rebiu-l-ahir 1434. hidžretske, ili 01. mart 2013. godine. U utorak 5. marta biće zadnje, treće džemre i to u zemlju. Džemreta su prvi znakovi proljeća i najavljivači svakojakog buđenja.

Danas ćemo slušati mudrosti iz 53. sure En-Nedžm/Zvijezda. Draga moja braćo i poštovane sestre, često puta slušamo i da smo samo ljudi, i da smo spoj razgradljivog materiajala (zemlje) i duha. Tijelo vuče dunjaluku a duh stremi Vječnome. U svom dunjalučkom životu volimo govoriti o mnogočemu čak i istinom se hvalimo. Često se i kunemo da istinu govorimo. Ako ponestane argumenata ulažemo i ono što nam je drago i sveto da dokažemo da nam je laž tuđa. Uzvišeni i Sveznajući Allah pak iznosi nam da postoje osobe koje istinu izbjegavaju, pa veli:

أَفَرَأَيْتَ الَّذِي تَوَلَّىٰ   "Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava /33/,  وَأَعْطَىٰ قَلِيلًا وَأَكْدَىٰ   i malo udjeljuje , i posve prestane udjeljivati /34/.  أَعِندَهُ عِلْمُ الْغَيْبِ فَهُوَ يَرَىٰ   Zar on ima znanje gajba; pa vidi /35/.  أَمْ لَمْ يُنَبَّأْ بِمَا فِي صُحُفِ مُوسَىٰ   Zar on nije obaviješten o onom što se nalazi u listovima Musaovim /36/  وَإِبْرَاهِيمَ الَّذِي وَفَّىٰ   i Ibrahimovim - koji je obaveze potpuno ispunjavao /37/  أَلَّا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ   da ni jedan griješnik tuđe grijehe neće nositi /38/,  وَأَن لَّيْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَىٰ   i da je čovjekovo samo ono što sam uradi /39/,  وَأَنَّ سَعْيَهُ سَوْفَ يُرَىٰ   i da će se trud njegov sigurno iskazati /40/,  ثُمَّ يُجْزَاهُ الْجَزَاءَ الْأَوْفَىٰ   i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti."/41/  

Iz ovih svetih Božijih riječi možemo shvatiti da Uzvišeni ruži i kudi svakog asiju i Bogu nepokornog. Zašto nepokornog? Zato što zekat ne udjeljuje, zato što ne klanja, zato što laže, zato što istinu izbjegava. Čovjek počne istinu izbjegavati onda kad mu ruka otvrdne pa počne vrdati i malo udjeljivati sve dok posve ne prestane udjeljivati." Ibn-Abbas kaže: "Malo bude pokoran (Allahu) a zatim to porekne." Tako isto smatraju Mudžahid i još drugi. A riječi Uzvišenog: "Zar on ima znanja gajba, pa vidi?", znači da onaj što je postao tvrdica i škrtac i prekinuo udjeljivati i činiti dobročinstvo to počeo iz straha od neimaštine, misleći da zna tajne i misli, te da će nestati ono što mu je u rukama?

Čak i kad se ustegne od dobročinstva - zar on to može tačno vidjeti? Ali, nije to zbog toga. Insan se boji da će dijeljenjem načeti ušeđevinu, osiromašiti djecu i smanjiti bogastvo. On prekida udjeljivati i činiti dobročinstva zbog toga što je škrtac, tvrdica i strašljivac. Tako se kaže u hadisu: "Dijeli, Bilale, i ne boj se da će ti Allah umanjiti!" Na jednom mjestu Uzvišeni kaže: وَمَا أَنفَقْتُم مِّن شَيْءٍ فَهُوَ يُخْلِفُهُ ۖ وَهُوَ خَيْرُ الرَّازِقِينَ  "...Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje ." (34:39) Iz rečenog preslikavajući na ovo vrijeme, znači da se ne smijemo zatvarati u zidove svojih kuća i stanova, pa se bojati gostiju, izbjegavati džamije zbog sergije. Znajmo da nas davanje i dijeljenje neće osiromašiti. Znajmo da Uzvišeni opominje: "Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim: '...koji je obaveze ispunjavao.'" Znači, izvršavao je sve naredbe, klonio se svih zabrana; objavu je dostavio u potpunosti i zaslužio da bude vođa ljudima kojeg će slijediti u svemu - u govoru, ponašanju i radu. Kaže Uzvišeni Allah:  ثُمَّ أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ أَنِ اتَّبِعْ مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا ۖ وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ   "Poslije smo te bi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu , vjeru pravu , on nije Allahu druge smatrao ravnim.'"

Budimo sigurni sestre i braćo da će sve biti i proći. Sve se mijenja i nestaje. Neće ostati nepromijenjeno stanje u našem rodnom mjestu, u ulici i sokaku, a ma koliko nas boljelo ni u našoj kući. Sve se vremenom mijenja, nestaje i prolazi. Uzvišeni određuje i pojašnjava što je bilo u spisima koje su objavljeni Ibrahimu i Musau, pa kaže:  "Da nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi." To znači da svaka osoba koja je sebi nanijela nesreću prihvatajući kufr, ili neku drugu vrstu grijeha - niko joj drugi to neće nositi. Tako na jednom mjestu kaže Uzvišeni:  وَإِن تَدْعُ مُثْقَلَةٌ إِلَىٰ حِمْلِهَا لَا يُحْمَلْ مِنْهُ شَيْءٌ وَلَوْ كَانَ ذَا قُرْبَىٰ   "...ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak." (35:18)  A Uzvišeni kaže: "I da je čovjekovo samo ono što sam uradi i da će se trud njegov sigurno iskazati." To što mu niko neće pomoći nositi teret, isto tako neće dobiti niti išta nagrade - osim onoga što je sam sebi zaradio. Što se tiče dove i sadake, to je već nešto do čega se stiglo s jasno propisanim tekstom o tome. Tako se navodi hadis koji bilježi u svome Sahihu Muslim od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /282/ "Kada čovjek umre, prestanu i sva njegova djela, osim troje: od dobrog djeteta koje mu dovu čini, trajne sadake i nauke kojom se drugi koriste." Ustvari, možemo reći da sve troje ovo spada u njegov trud, njegovo zalaganje i djelo. Tako u drugom hadisu stoji: /283/ "Najbolje što čovjek može pojesti, jeste ono što je on lično zaradio, a njegovo dijete je rezultat svega toga."

Što se tiče trajne sadake, to je vakuf i tome slično, što je, takođe, trag njegova truda i zalaganja.  To možemo vidjeti iz velikih vakufskih zadužbina koje su do naših dana očuvane. To su prije svega džamije, medrese, mostovi, imareti i drugo, u šta su hair sahibije ulagali svoj novac, vrijeme i život. I danas imamo velikih hair sahibija koji ulažu svoj novac, svoju imansku ljubav u nove vakufe poput džamije i islamskog kulturnog centra u Ljubljani. Njih grade oni koji vjeruju u Allaha i u Sudnji dan.

      Dova   Svemogući Allahu, podari svakom džematu džometa i vakifa, muslimana i muslimanki pruženih ruku, koji će razumjeti važnost vjerskog odgoja, mekteba i vjeronaučnog odgoja naše djece i omladine, materijalnog pomaganja vjeronauke i koji su svjesni trenutka u kojem se nalazi naš ummet.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 


Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari

 

Nijaz SALKIĆ

                                                                                                                                                     
26.02.2013.

novi post

uskoro,insaallah!

25.02.2013.

BOŠNJAKINJE U BOSNI I NOŠNJA


Nijaz Salkić


Bošnjakinje su kroz bosansku historiju dijelile sudbinu svoje domaje Bosne. Bosnom su vladali mnogi gospodari. Dolazili su sa istoka i zapada i donosili svoje običaje, kulturu i navike. Sa'će u dobar čas 500 godina, kako vrli Bošnjaci i Bošnjakinje imaju uređenu kulturu stanovanja, domovanja, eglenisanja, sevdisanja, terbijeta, ahlakluka, mertebeta i oblačenja. Bošnjakinje su sve do skora čuvale svoj lijepi ahlak pored ostalog i kroz svoju nošnju. Sva ta odjeća i obuća je imala jedan cilj, čuvanje hrza i obraza.

Helem, u Bošnjakinja je u nošnji uvijek mjera, bila vjera. Gradska nošnja Bošnjakinja je imala više nijansi i odisala je bogatim motivima i skupljim materijalima. Seoska je bila prepoznatljiva po velikoj bijeloj šamiji kojom su se zamotavale Bošnjakinje, te dimijama i bluzom (kat) od istog ili različitog  materijala koje su naše majke, sestre i snahe nosile u svakoj prilici, a noviju i očuvanu odjeću na svečanostima.  Na nogama su bile kundure, papuče ili obuća od lagahnijeg materijala zvana počne.

Upamet!

24.02.2013.

VRAŽIĆI-LIVADIĆA MAHALA


Nijaz Salkić

Malo koje selo ima tako zanimljive, bogate, lijepe, kitnjaste, prohodne, uređene i voćem ispunjene mahale. U Vražićima ima svaka mahala svoje ime. O tim mahalama se slušalo i opijevalo u tuzlanskom srezu a bome i mnogo dalje u Bosni ponosnoj, a da za Hercegovinu i ne govorim. Na svadbenim šerbetima i pilavima bilesi su i vražićki bubnjari udarali u bubnjeve a zurlaši puhali u zurle da su se crvenili u licu poput haspurlija.

Helem, ima jedna mahala u tim lijepim i kitnjastim Vražićima koju odvajkada zovu Livadići. U pomenutoj mahali mahom žive mali i veliki Bošnjani, i k tomu još male i velike Bošnjanke. Svi pobrojani i pobrojane se prezimenom Livadići, diče i ponose. Ove rede ću samo spomenuti da je ova mahala dugo vremena nosila bajrak u lijepom korzu koje se godinama održavala svakog Božijrg dana sve do mujezinovog ezana za akšam.


Upamet!  

23.02.2013.

VODA U NAS

Nijaz Salkić

Voda u vjernika je prijeka potreba. Voda je u kod bunaru, na česmi, u potočiću pored kuće, na izvoru pokraj puta. Vodom se novorođenče okupa, učenik na početku školske hefte, svi uoči petka  i Bajrama. Vodom se najmanje pet puta abdestimo, jednako  prije polaska na džumu, na dženazu kao i na Bajram namaz. Vodom se omrsimo  nakon posta, žedan napojimo umornog počastimo a hastu vodom zakanemo. Vodom pojimo hajvane a biljke redovito zaljevamo.

Helem, bez vode nema života, to nam i Uzvišeni Allah kazuje. ,,Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke" (Lukman, 10), "Allah sve životinje stvara od vode, neke od njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na četiri; Allah stvara što hoće, jer Allah sve može" (En-Nur, 45). Vodu treba cijeniti, dahabetile čuvati i mnogo se čistiti, jer je voda u nas sastavni dio čistoće.

Upamet!

22.02.2013.

BEREĆET

Nijaz Salkić

Nekada davno, tamo negdje u skrivenom ćošku djetinjstva postoji jedna soba. Kada se zasitim sadašnjošću siđem tamo da predahnem.  U toj mirišljavoj odaji  ima jedna sehara u kojoj čuvam svoja sjećanja. Danas iz nje  razmotah mahramu iz koje zamirisa partokol. Moja nana rahmetli je vaktom odlazila u čaršiju i pored ostalog je znala donijeti dva tri partokola i metnuti ih u sanduk u kojem je donijela svoje djevojačko ruho. Kad bi bila dobre volje ogulila bi jedan partokol, iščeputala ga na toliko dijelova koliko je bilo unuka i podijelila svima podjednako. Kakvo je to voće bilo niko od nas nije dugo vremana znao kazati. Jedino smo svi uzdisali što ga ima malo. Mnogo godina kasnije skontao sam da nam je nana davala kriške narandže.

Danas narandže kupujemo na kile i desetine kila, baš kao i banane i ostalo voće i povrće. Kupuje se i odjeća i obuća, često bez mjere i u velikim količinama. Mijenjaju se auta, tehnika i namještaj u stanovima i u kućama. Čovjek je zasićen svijem i svačijem a ipak je nekako nezadovoljan i umoran. Ljudi moji, gdje nestadoše oni iz djetinjstva partokoli i slast u njima. Zašto danas nisu ukusne banane, narandže, čokolade, kolači i bombone!!? Gdje je slast u novoj odjeći, obući, automobilima, kućama, placevima i kuhinjama?

Upamet!

22.02.2013.

MIMBERA-RAZMIŠLJANJE O SEBI I PROLAZNOSTI

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

أَوَلَيْسَ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ بِقَادِرٍ عَلَىٰ أَن يَخْلُقَ مِثْلَهُم ۚ بَلَىٰ وَهُوَ الْخَلَّاقُ الْعَلِيمُ    

   صدق الله العظيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

    Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.

Poštovani džemaate, danas je 12. rebiu-l-ahir 1434. hidžretske, ili 22. februar 2013. godine. U prošli utorak je prema Takvimu bilo prvo džemre u zrak. U slijedeći utorak će biti drugo džemre u vodu, a 5. marta u utorak će biti treće džemre u zemlju. Džemreta su prvi znakovi proljeća i najavljivači svakojakog buđenja. Pošto se cijela priroda budi, dobro je da se i mi ljudi razbudimo i trgnemo. Vjerovatno svakoga od nas iznenađuje brzo protok vremena. Vidite braćo moja, kao da smo juče bili u snijegu, kao da je juče bila zima iz 2012. godine, kao da nam je nešto ova zima poznata. Tako će biti i sa nadolazećim proljećem, ljetom, ramazanom, jednim pa drugim Bajramom, isto tako i sa našim godinama. Mada je nepopularna, tema prolaznosti i odlaska sa ovog svijeta se čovjeku sama od sebe nametne. Pošto je ovo vijek brze elektronske i telekomunikacijjske osviješćenosti i napretka, vijesti se munjevito šire među ljudima. Osluškujemo i doznajemo, čitamo, i u sebi ponavljamo, zar je ovaj obolio, zar je onaj umro, kad su onome klanjali dženazu! Čudimo se i nekako bježimo od razmišljanja o sebi i svom življenju i životu. Kao da imamo nekoliko života pa nas nije briga što dani prolaze. A meni i tebi, svakom vjerniku je džaiz razmišljati i svakodnevno Kur'an iščitavati, pa u njemu svoje dileme rješavati, i odgovore na nebrojena životna pitanja, tražiti. Bezbeli u Allahovim riječima i utjehu iskati i nalaziti. Ako nam Kur'an bude svakodnevni drug, naći ćemo u njemu da Uzvišeni skreće pažnju na Svoju moć oličenu u stvaranju sedam nebesa i zemalja i onoga što je u njima i između njih i upućuje da ovim dokazuje istinitost oživljavanja tijela, kao što stoji i u  Njegovim riječima:  لَخَلْقُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ أَكْبَرُ مِنْ خَلْقِ النَّاسِ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ "Stvaranje nebesa i zemlje je sigurno veće, nego stvaranje ljudskog roda."(40:57) Ovdje Uzvišeni veli: أَوَلَيْسَ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ بِقَادِرٍ عَلَىٰ أَن يَخْلُقَ مِثْلَهُم ۚ بَلَىٰ وَهُوَ الْخَلَّاقُ الْعَلِيمُ    "Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične ?", tj. slične ljudima, da ih ponovo stvori kao i prvi put. "Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući, i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne إِنَّمَا أَمْرُهُ إِذَا أَرَادَ شَيْئًا أَن يَقُولَ لَهُ كُن فَيَكُونُ   "B u d i!" - i ono bude ", tj. za bilo šta On naređuje samo jedanput, nije potrebno da to ponovi ili potvrdi. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (611) 'Uzvišeni Allah veli: 'Robovi moji, svi ste vi griješnici osim onoga koga Ja poštedim. Stoga tražite oprosta od Mene, oprostit ću vam. Svi ste vi siromašni osim onoga koga Ja obogatim. Ja sam Darežljiv, Veličanstven. Činim šta hoću. Moje davanje su riječi, Moja kazna su riječi, kada  hoće nešto, samo kaže: Budi: i ono bude. "Pa neka je hvaljen Onaj u Čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti", tj. čistota, uzvišenost i pošteđenost od svega lošega pripadaju Vječno Živome Uzdržavatelju, Koji upravlja nebesima i zemljom i Kome se sve vraća. Negovo je stvaranje, Njegovo je da naređuje, Njemu će se vratiti robovi na Sudnjem danu, pa će svakoga nagraditi po njegovim djelima. On je Pravedni Davalac blagodati.

Riječi Uzvišenog:  فَسُبْحَانَ الَّذِي بِيَدِهِ مَلَكُوتُ كُلِّ شَيْءٍ وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ   "Pa neka je Uzvišen Onaj u Čijoj je ruci vlast nad  svim,” su poput riječi Uzvišenog:  قُلْ مَن بِيَدِهِ مَلَكُوتُ كُلِّ شَيْءٍ وَهُوَ يُجِيرُ وَلَا يُجَارُ عَلَيْهِ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ "Reci:  'U čijoj je ruci vlast nad svim?'"(67:1) i: "U z v iše n i  je Onaj u čijoj je ruci vlast.(23:88) "El-Mulk" i El-Melekut" istog su značenja, kao i "Rahmeh" i "Rahamut", "Rehbeh i "Rehebut, "Džebr" i "Džeberut". Neki ljudi smatraju da je "Mulk" u domenu tjelesnog, a "Melekut" u sferi duhovnog. Ispravno je prvo mišljenje, koje zastupa većina mufessira. Ebu-Davud prenosi od Avf ibn Malika el-Ešdže'ija da je rekao: "Jedne noći sam bdio sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je, klanjajući noćni namaz, učio poglavlje "El-Bekare". Kad god bi naišao na ajet u kom se spominjala milost, zastao bi i molio, a kad god bi naišao na ajet u kom se spominjala kazna, tražio bi utočište. Zatim  je činio ruku' koliko i kijam, govoreći na ruku'u: "Subhane zil džeberuti vel-melekuti vel- kibrijai vel-azameti", zatim je na sedždi govorio slično tome. Zatim je ustao, pa učio poglavlje "Alu-Imran", potom je učio poglavlje po poglavlje". Prenose ga Et- Tirmizi u djelu "Eš-Šamail" i "En-Nesai" kao hadis Muavije ibn Saliha. Draga braćo, poštovane sestre! Učimo i iščitavajmo svakodnevno Kur'an! Klanjajmo redovno dnevne namaze! Postimo svakog mjeseca dobrovoljni post! Dijelimo sadaku i pomažimo svojim prilozima svoju zajednicu! Budimo vakifi u otkupu zemljišta za akoBogda dosanjani san o gradnji džamije u ljubljani. Budimo korisni porodici i okruženju u kome živimo i radimo. Spremajmo se za put na ahiret koji je istina i neminovnost.

      Dova   Svemogući Allahu, podari svakom džematu džometa i vakifa, muslimana i muslimanki pruženih ruku, koji će razumjeti važnost vjerskog odgoja, mekteba i vjeronaučnog odgoja naše djece i omladine, materijalnog pomaganja vjeronauke i koji su svjesni trenutka u kojem se nalazi naš ummet.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 


Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari

 

Nijaz SALKIĆ

20.07.2012.

novi post

uskoro insaallah!

01.07.2012.

novi post

Uskoro insaallah!

30.06.2012.

UČIMO DOVE

DOVA ZA ISTIHARU NAMAZ

 

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Hvala Ti Uzvišeni Allahu, koji Si rekao u plemenitom Kur'anu: ,,On je Allah – nema drugog boga osim Njega-, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni!''

 Allahu, neka je Tvoj rahmet i blagoslov na Tvog poslanika Muhammeda a.s., koji je rekao: ,,Kada se neko od vas zabrine zbog nečega, neka klanja dva rekata koji nisu farz. Onda neka kaže: ,,Allahu moj, tako ti tvoga znanja, molim Te za pravo rješenje. Tako Ti Tvoje moći, molim Te za dio Tvoga velikog dobra, jer Ti možeš a ja ne mogu. Ti znaš a ja ne znam. Ti poznaješ nepoznato, Allahu moj, ako je ova stvar dobra za mene u svom ishodu, u mojoj vjeri i životu, odredi mi je i olakšaj mi je a zatim mi daj blagoslov u njoj. Ako je ova stvar loša za mene, po svojim posljedicama, u mojoj vjeri i životu, otkloni je od mene i mene od nje. Odredi mi dobro i sve dok bude postojalo učini me zadovoljnim s njim''.

Allahu, Ti Si Svemoćan i Tebi je sve podređeno! Ja Ti se molim sa ovom dovom da mi pomogneš u mojoj odluci i da donesem dobar nijet koji će mi biti koristan u životu. Allahu, molim Te da mi daš znak za moje rješenje i odluku! Primi ovu moju dovu i budi zadovoljan sa mnom. Obaspi me Svojim rahmetom!

Amin! El-fatiha!

(Literatura: ,,Zbirka dova na bosanskom jeziku, H. Ismail Selimović)

29.06.2012.

HADIS KUDSI – SMRT SMRTI

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 Na Sudnjem danu, smrt će biti dovedena i postavljena na Siratu.

 Biće rečeno:

-       O džennetlije

Izaći će prestrašeno, bojeći se da ne budu izvedeni sa mjesta gdje borave.

-O džehenemlije!

Izaći će radosni, veseleći se da će biti izvedeni sa mjesta gdje borave.

-       poznate li ovo?

-       da, to je smrt.

Tada će biti naređeno, pa će ona biti zaklana na Siratu, a onda će objema skupinama biti rečeno:

-       (Očekuje vas) vječnost u tome što imate, nikada nema smrti!

28.06.2012.

novi post

uskoro insaallah!

27.06.2012.

TREBA NAUČITI KAKO ĆE ČOVJEK ČUVATI PA ONDA KAKO ĆE STEĆI

Priredio: Nijaz SALKIĆ

- U bogataša su i volovi pametni

- Bogata tvrdica, veći je fukara od darežljiva siromaha.

- Bogastvo je da se provede život, a život je da se steče bogastvo.

- Čim se isprazni novčanik, izgubi se stid.

- Ko kupuje, što mu treba, moraće prodavati ono, što mu treba.

26.06.2012.

novi post

uskoro insaallah!

25.06.2012.

PONEDJELJAK

Prođe još jedan dan!


Stariji postovi

RODNA GRUDA
<< 05/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

KONTAKT-SARADNJA:
vrazici@gmail.com
nijaz.salkic@gmail.com
kljucavica@hotmail.com

Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.

domaća literatura
NE ZASTIDI SE
Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, đuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuće čardaklije.
Ne stidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine šarene šamije; djedove žute hadžijske abanije. Ne stidi se ni amidžinog crvenog, u desno naherenog, fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prošća i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono što nam je ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.
Ne zastidi se, Božiji robe, strinine rešedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je, Bošnjo, tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, u Zemlji Bosni.
Ne zastidi se, Bošnjo, dajdžinih šalvara kada ih obuče i krene u svoju mahalsku džamiju. Te šalvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz šalvara si i ti izašao. I nikad se ne nasmij kada ugledaš Bošnju da ih je obukao. Znaj dobro, šalvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.
Ne zaboravi, Bošnjo, u dalekom svijetu, na cvijeće naše; zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir (karanfil), majčinu dušicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeća si uvijek prolazio vraćajući se sa puta, dolazeći u svoju avliju iz džamije, škole, njive, dolazeći poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze, ograđeno okrečenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.
Ne zaboravi, Allahov insanu, gdje god bio, šta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana. Čuvaj svoju vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..........................
MOJ BABO
Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!
.............
TETKE
Tetka je babina sestra ili sestra od majke. Tetka može odigrati veliku ulogu u našem djetinjstvu. Tetka može da čuva bratiće i sestriće, da ih voda za ručice, da im kupuje slatkiše i da im pere i kuha.
Tetka je bila u našim dječijim očima velika ličnost koja se često puta znala postaviti u našu odbranu i spasiti nas nekada od batina i od naših vlastitih roditelja.
Tetka je milostivna prema bratićima i sestrićima, bar je večina takvih tetaka, mada ima i drugačijih tetaka koje su poznate kao zloće.
Međutim, tetke su nas znale koristiti i u svoje "poslove", kada su bile cure i ašikovale mi smo im tada znali biti kuriri, pismonoše i čuvari.
Divno je imati tetku, osobito ako nam nije živa naša majka. Zato, kada dolazimo svojim kućama i vraćamo se povremeno u rodni kraj, među prvim koje ćemo posjetiti i sa hedijama darovati neka budu i naše tetke. A za ljubav prema njima bićemo inšaAllah nagrađeni.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
TERAVIJE, SIJELA...
Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će naš mujezin zaučiti svečani salavat, i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas, momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio. Teravija je za njih bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju, počevši od dimija i mahrama na glavi, do kundura i drugih ukrasa.
Bože dagi, što su one živjele za teraviju. One su željele da se dopadnu kojem našem momku, koji će doći te večeri iz našeg, jal' susjednog džemata. To nije važno. Uglavnom, teravija je bila prilika za cure da se pokažu i prikažu.
U toku dana, za vrijeme posta, tekle su pripreme i dogovori o tome gdje će se održati sijelo poslije teravije; u kojoj, odnosno u čijoj kući. Djevojke su pozivale sijeldžije u kuću, za koju se dogovore, da se te ramazanske večeri sijeli.
Veselje i čast je bilo da te pozove domaćin sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri, zimskih i dugih. Ašikluka i šala je bilo napretek. Igralo se sudije i džandara, slušale se pjesme sa ploča i kaseta, šalilo se.
Bilo je to, uglavnom, islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domaćini iz te kuće su, uglavnom te večeri, odlazili na drugo sijelo; a omladina, njihova djeca, dobro su odigrala ulogu domaćina.
Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo, pored uobičajene hrane, i onim po čemu je naš kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice... A posebno specifično za zimska sijela je bilo pravljenje ćetenije.
Ćetenija je slatko spravljano od uagđenog šećera, jal' pekmeza. Poslije se dugo miješa sa pečenim brašnom, pa se dobije masa koja, ukusom podsjeća na karamele. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim noćima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu. U mom kraju se obično nanijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, da bi ispala baš takva, kao njegova gusta i bijela brada.
Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajišanje i hlađenje ćetenije u tevsiji, koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu, u noći. Momci, koji nisu bili pozvani na sijelo; a znali su u kojoj je kući sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su znali da se potiho prikradu i ukradu tevsiju sa ćetenijom. Tako je bio uzalud sav trud djevojački.
Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju, a u mom životu sigurno jesu. To jeste prošlost, jer današnja omladina više voli izaći u diskaće i prljave kafane; više vole to, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.
Zato mi se često puta otme uzdah: "Đe ste stare ramazanske noći?"
Đe je sevdah, đe su ašikluci?!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
...........
ALKOHOL I DROGA.....
»Kada Allah htjedne da uništi jedno mjesto, dopusti da se pojavi blud i nemoral u njemu.« (Hadis)
Čini mi se da nikada nije bilo teže biti roditelj i starati se o svome evladu, kao danas, u ovome vaktu. Naša država Bosna je bila jedna od teritorijalnih jedinica, bivše nam domovine, a meni se čini da je izvukla najdeblji kraj, i da je trenutno u najtežoj situaciji. Bosna jeste država, ali kao da i nije, jer je sve u njoj nekako neodređeno i nedorečeno. Bosna ima granice, a kao da ih i nejma. Vlast ima, a ona kao da i ne postoji,, jer naša policija nejma pravo po svojoj volji, haman ni promet regulisati, a dahbetile, bez najave, kontrolisati vozače automobila. Svaku kontrolu mora prije vremena najaviti i objaviti preko medija.
Kad je riječ o našim "medijima", o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti.
Bosna svoje medije ima, i nejma. Mediji su većinom pod nečijim patronatom, ili su do krajnjih granica komercijalizirani i privatizirani, i na taj način okrenuti sami sebi.
U tom i takvom svekolikom haosu po Bosni su nikli razni kafići, restorani, diskaći, a u njima, svoje mjesto pod suncem, našle su razne "zvijezde", "pjevači", i "izvođači" tzv. folk muzike. Svakodnevno i svakonoćno se po tim "restoranima" organizuju naki nastupi, neka takmičenja za izbor "misice, "mistera" i sličnih ujdurmi i petljanija.
A droga...
Droga se sadi i prodaje i u najzabačenijim selima.
A o prostituciji i podvodačima, da i ne govorim.
Vjera se suzbija i marginalizira svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono malo preostalih naših adeta koji su proistekli iz 500-godišnje naše pripadnosti islamu potiskuje se i označuje kao nešto zaostalo, dok se, u isto vrijeme, promiče slobodno i, do krajnjih granica, ogoljeno iživljavanje, uz grubo odbacivanje naše svijetle tradicije.
Ono malo trijeznih roditelja, koji žele svoju djecu sačuvati od alkohola, droge i svih oblika pokvarenosti, biva razapeto između želje da djecu odgoje u vjeri i nastojanja da svoj evlad-djecu iškoluju, uz bojazan da se kroz školu ne otuđe i iskvare.
Opće poznato je da svako selo ima po jednu kahvanu kojoj su njihove gazde dale zvučna imena uz obavezan predznak "restoran".
U tim "restoranima" naša djeca često ostaju do ranih jutarnjih sati. A pivo, vino, i ostali haram, piju haman svi, uključujući i naše domaćice, žene. To je bilo nezamislivo u Bosni prije agresije.
Oni, koji bi morali o tim negativnim pojavama govoriti i biti najglasniji, "mudro" šute jer svako se boji za svoju kožu i svoje korito, a alkohol se prodaje i u brojnim "trgovinama" i "prodavnicama" i to na svakom ćosku i uglu, kako kome paše da izgovori.
Ako čovjek hoće biti patriota i neće kupovati uvozna piva, vino i rakiju, tu uvijek postoji alternativna zamjena za slične domaće proizvode.
"Kupuj domaće", i propadaj na domaći način, a na svoj račun.
Ma koga je briga za našu djecu i omladinu.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
SOFRE.....
Sofra je bošča ili čarsaf koji se prostire na pod, ćilim ili tepih u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji, ili na stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se sjedeći na koljenima, ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće, kućne, porodične, bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne, pilavske, pohođanske,a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove, osim na porodičnu sofru. Tamo su nas majka i babo jednom pozvali, onda kada smo progovorili. Pokazali su nam gdje je sofra. I od tada mi znamo, a da se ne zovemo, gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre, osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana, odavno već postoje sofre i zna se redoslijed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara, za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno, i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti, ne daj Bože, ustreba, da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči.
Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće. A obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki, i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je, ko biva šef te jemek-odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže: »Ne može dalje...«
E, kad se sjetim Sire, historije Poslanikova života, i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći, i siromah, i prosjak, i bogat, i car; a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljuješ. Mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša, bošnjačka i muslimanska, tradicija; samo smo od te sofre napravili pregrade, tarabe, pa nam današnja sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima.
A nekad je sofra bila za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, da i ne govorimo.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ

MUSAFIRHANA

pođahkad čatišem
Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
NUR o islamu i životu
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Salahudinov blog
Medzlis islamske zajednice Foca
Medzlis islamske zajednice Cajnice
Portal Bosanski Novi-Urije
Tatarija-Vrazici
Vrazicke Novine-Vrazici News

vražićki stanak


odakle mi navraćate









LJUŠTILJE,
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..............
BOSNOLJUBLJE,
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
674292
site statistics